Zločini katoličke crkve u Hrvatskoj kroz povijest(zbirno)

Jasenovac nije sramota i odgovornost Republike Hrvatske,već katoličke crkve i hrvatske uljudbe wrote:

Srbijanski film ,,Dara iz Jasenovca'' podigao je dosta prašine,gdje su kritičari govorili kako se radi o propagndnom uratku.Na stranu mišljenja filmskih kritičara o umjetničkoj vrijednosti filma,međutim interpretacija povijesnih činjenica je ono zbog čega ovaj film smatraju kontraverznim.

I nakon 75 god. od kako je završio drugi svjetski rat,tragični događaji iz prošlosti i dan danas izazivaju prijepore,te dodatno pogoršavaju i onako loše odnose između Srbije i Hrvatske.
Licitiranje brojkom ubijenih,minimaliziranjem od strane pojedinih hrvatskih krugova i povjesničara,kao i nerealnim napumpavanjem s srpske strane,ostavlja dojam kako zapravo nikome nije doista stalo do prave istine,već subjektivne interpretacije koja bi se upotrebljavala u dnevno političke svrhe.

Za hrvatsku stranu,među ostalim,sporno je i to kako je prikazana uloga katoličke crkve u ,,Dari iz Jasenovca''navodeći kako je cilj filma propagandno diskreditiranje Hrvata i katoličke crkve.

No,što to točno smeta nekim Hrvatima,zašto bi se Hrvati trebali naći prozvanima zbog bilo kakve filmske interpretacije ustaškog režima i njihovih suradnika ?

Činjenica jest kako se veliki dio Hrvata borio na strani antifašističkog pokreta,a među najistaknutijim hrvatskim antifašistima bili su Josip Broz kao predvodnik antifašističkog ustanka, prvi hrvatski predsjednik i otac moderne hrvatske države Franjo Tuđman
Drugi hrvatski predsjednik Stjepan Mesić,takođe je bio partizan kao i otac trećeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića,a i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović,te aktualni predsjednik Zoran Milanović,takođe su znali prigodno istaknuti i pohvalit se partizanskim pedigreom.
Vrijedi spomenuti i hrvatskog generala Janka Bobetka,te bivšeg premijera Josipa Manolića koji su dali ogroman doprinos svojim iskustvom i znanjem u stvaranju moderne Hrvatske,takođe su bili partizani.

No,nisu komunisti i hrvatski partizani jedini koji su bili protiv fašizma i ustaškog režima,predratni i demokratski izabrani predstavnik hrvatskog naroda Vladko Maček,bio je interniran u ustaški koncentracijski logor Jasenovac kao politički protivnik režima,dok je dobar dio članova HSS-a pridružio se partizanskom pokretu.

Svima je već jasno kako ustaški režim,nametnut hrvatskom narodu od nacifašističkih okupatora,nikad nije imao plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda,naprotiv.
No i ako je u prvim danima uspostave NDH,većina naroda ipak bila ravnodušna i pasivna a protivnici malobrojni i neorganizirani,to se uskoro vrlo brzo promjenilo čim je postalo jasno kako je ustaški režim poklonio kompletnu obalu fašističkoj Italiji,a ustaški teror uzeo zamaha,kako protiv nepoćudnih naroda,tako i protiv Hrvata koji se nisu slagali s tim.

Ipak ne treba zanemariti da je i takav zločinački režim,ipak imao podršku jednog značajnog dijela Hrvata,a taj dio naroda vjerojatno bio bi znatno manji,da ustaški režim nije imao prešutnu podršku katoličke crkve u Hrvatskoj i njenog pragmatičnog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Osim prešutne podrške vrha hrvatskog klera,ustaški režim je imao znatno značajniju podršku u nižim strukturama crkve,što kroz simboličku,što kroz logističku potporu.

U državnim arhivima i muzejima,mnoštvo je dokaza participacije članova svećenstva hrvatske katoličke crkve,koji su sudjelovali u ustaškom genocidu nad nedužnom srpskom nejači.
Neki svećenici i časne sestre poput delničkog župnika Ladislava Šporera ili sestre ,,milosrdnice'' iz Otočca časne Žarke Ivasić,samo su tek prokazivali potencijalne antifašiste,te ih nisu osobno strijeljali kao što je to radio Miroslav Filipović,poznat kao fra Sotona.

Katolička crkva u Hrvatskoj,zauzela je skoro pa sličnu ulogu kao njihove kolege u Španjolskoj za vrijeme građanskog rata,gdje su svrstali se na stranu generalisimusa Francisca Franca,te nastavili tu suradnju i u desetljećima nakon rata.

Za katoličku crkvu u Španjolskoj,nisu svi katolici bili jednako vrijedni,pa tako u desetljećima nakon rata,uz logističku potporu katoličke crkve,Francov režim otimao je djecu od obitelji koje nisu bile politički podobne,te istu preko katoličke crkve prosljeđivali u podobnije,,zdrave katoličke obitelj'' ili katolička sirotišta.
U Španjolskoj se i danas otkrivaju slučajevi žive,,mrtvorođenčadi'' odnosno djece čijim roditeljima je priopćeno kako je dijete umrlo po rođenju,a isto odgojeno u drugoj obitelji.

Nema nikakve sumnje kako bi takvu praksu podržala i katolička crkva u Hrvatskoj,da je kojim slučajom ishod rata bio drugačiji i NDH dobila rat,jer mnoštvo je primjera gdje su dokazali kako za njih ni svi katolici nisu jednako vrijedni.
Jedan od takvih primjera je prokazivanje partizanskih ranjenika u Otočcu,gdje su sestre,,milosrdnice'' prokazivale ranjene partizane,ali i bolesne učenike koji su bili komunistički simpatizeri,kad su Ustaše zauzeli Otočac.
Zbog takvog katoličkog ,,milosrđa'' časne ,,milosrdnice'' su završile na posljeratnom poštenom i nepristranom narodnom sudu i na taj način izbjegle javni linč razjarenih roditelja ubijenih mladića,koji su zahtjevali odmazdu bez suda.
Većina ,,milosrdnica'' je završilo na dugogodišnjim robijama,dok je glavna prokazivačica koja je dovela ustaše u bolnicu osuđena na smrt.
Službena katolička crkva u Hrvatskoj danas,možda je ipak donekle svjesna pravih činjenica oko ovog i sličnih slučajeva,te su poprilično suzdržani,pa kad oni ne mogu javno istupat,koriste razne žrtvoslovne i kvazidomoljubne udruge i organizacije kao svoje trbuhozborce.

Mučeništvo časne prokazivačice Žarke Ivasić,ipak nije toliko popularno u nacionalromantičarskoj mitologiji,poput mučeništva blaženog Alojzija Stepinca,ali se konstruira po istom obrascu,nevine žrtve i krvoločnih bezbožnika.

Katolička crkva kroz cijelu povijest svog postojanja,uspijeva se izvući i prebacit odgovornost na svjetovne i državne vlasti s kojima djeluju u sprezi. Od progona nevjernika i heretika,inkvizicije i paljenje ljudi na lomači,zločina kršćanskih kolonizatora koji su ognjem i mačom širili vjeru Isusa Krista,pa sve do platonske ljubavi s fašističkim režimima poput Francovog i Pavelićevog,katolička crkva uvijek izađe umivena.

Kad na očigled cijelog svijeta,nakon svih skandala sustavne pedofilije i pokušaja zataškavanja iste,katolička crkva ostane neokrzuta,onda nije nikakvo čudo što su ,,prošvercali se'' odgovornosti za ono što se odvijalo pod velom tajni za vrijeme Francovog režima u Španjolskoj,te ustaškog režima u NDH.

I na kraju,zašto bi Hrvati i moderna Republika Hrvatska imali nelagodu zbog prikazivanja ,,Dare iz Jasenovca'' kad su Hrvati sami bili žrtve tog režima a samo dva primjera,delničkog župnika i sestara milosrdnica iz Otočca,najbolji su dokaz kako su ustaše i katolička crkva podjednako ubijali Hrvate antifašiste kao i sve ostale.
Zašto bi se većina Hrvata osjećalo krivim zbog zločina ustaškog režima i katoličke crkve,kad su Hrvati od Tita,Tuđmana,Bobetka,Manolića i stotina tisuća ostali,sami se obračunali i kaznili zločince unutar svog naroda,te je suludo da osjećaju odgovornost za zločine onih koje su kaznili.

Jedinu sramotu i odgovornost trebala bi imati katolička crkva u Hrvatskoj,koja nikad do kraja nije raskrstila s mračnom prošlošću,te ni nakon iznuđenog odlaska kardinala Bozanića u Jasenovac,nisu pokajali i ispričali za odgovornost njihovog svećenstva,istog onog svećenstva prema čijim stvarnim likovima, srbijanski filmaši danas crpe inspiraciju.

Možda su upravo ,,milosrdne'' sestre i časna prokazivačica Žarka Ivasić,poslužili kao karakterni predložak za lik časnih sestara u ,,Dari iz Jasenovca'' za fra Sotonu smo sigurni,no koliko je takvih svećenika i časnih sestara gdje bi i Hrvati mogli snimiti film u kojem su žrtve drugi Hrvati,ako već žrtve Srba,Židova i Roma nisu interesantne.

Za početak,mogo bi se snimit film o 26 strijeljanih Hrvata (ne Srba,ne Roma,ne Židova) u Delnicam,koje je delnički župnik prokazao talijanskim okupatorima,ili takvi Hrvati,nisu dovoljno atraktivni i podobni Hrvati,da bi se njihova žrtva smatrala vrijednom pažnje.

A sad još malo o nevinim hrvatskim mučenicima i licemjerju katoličke crkve u Hrvatskoj. wrote:

Još jedan veliki hrvatski potencijalni blaženik i svetac,koji je takođe,,nevina žrtva'' jugokomunističkog zlosilja,delnički župnik Ladislav Šprorer.

Blaženi Ladislav istaknuo se u borbi za hrvatsku državu protiv jugokomunističke nemani,tako što je prokazivao golobrade mladiće i civile koji su krali hranu od prijateljske i savezničke vojske fašističke Italije.

Osim uhićenih maloljetnih delikvenata,po zagovoru blaženog Ladislava privedeni su i delnički sportaši od kojih su neki bili aktivni ali i neki potencijalni simpatizeri antifašističkog pokreta.

Blaženi Ladislav je smatrao kako je potrebno preventivno djelovati,pa tako odstraniti i one potencijalno,,inficirane'' komunističkom ideologijom.

Talijanska komanda je uvažila preporuku mudrog i razboritog delničkog župnika,pa su tako 4.prosinca 1941 god. streljali 26 sigurnih i potencijalnih simpatizera komunističkog pokreta.

Par dana nakon streljanja njihovih drugova, komunisti su izveli okrutni čin bezumne osvete i na sam Badnjak 1941 god. ubili blaženog Ladislava Šporera,koji tako postao još jedna nevina žrtva jugokomunističkog terora.

Koje je pravo lice Alojzja Stepinca wrote:


Koje je pravo lice Alojzija Stepinca,bio je solunski dobrovoljac,Karađorđevićev miljenik koji ga je i amenovao na mjesto zagrebačkog nadbiskupa,da bi kasnije olako postao ustaški vikar.
Cijelo vrijeme održavao je kontakte s bivšim suborcima,koji su kasnije postali pripadnici ravnogorskog pokreta,pred kraj rata dogovarao se s Dražom Mihailovićem oko uspostave antikomunističke fronte,da bi opet napravio nagli zaokret i poklonio se novoj vlasti i osloboditeljima Zagreba.
Stepinac nije bio tek poglavar katoličke crkve u Hrvata,već i podmukli dvostruki,a možda čak i trostruki agent,pomagao je ustaškim zločincima da preko pacovskih kanala izbjegnu lice pravde.Na kraju je ipak došao kraj njegovim igricama,te je izveden ispred poštenog i nepristranog narodnog suda,gdje su razotkrivene mnoge prljavštine u koje je bio uvučen,zbog čega je na kraju i osuđen.

Odlukom hrvatskog sabora,odbačena je presuda narodnog suda protiv Stepinca,a njegov lik i dijelo uzdignuti su na pijedestal nacional romantičarske mitologije u Hrvata,gdje je postao svojevrsni simbol žrtve svega što je hrvatsko i katoličko.
Međutim,ulogu žrtve i velikog mučenika od jugokomunističkog terora,uvelike umanjuje činjenica kako je tadašnji režim ipak imao relativno blag odnos prema njemu,gdje je kazna zatvora zamjenjena kućnim pritvorom,a osim kućnog pritvora,Stepinac je imao i druge povlastice,te određene osobne i religiozne slobode.
Ne ulazeći u razloge zbog čega su jugoslavenske vlasti imale tako blag odnos prema osuđeniku koji je osuđen za ratne zločine i suradnju s fašističkim režimom,je li to zbog međunarodno diplomatskog pritiska ili čega drugog,najveću štetu od takvog odnosa režima prema Stepincu imaju upravo nacional romantičari i povijesni revizionisti koji su izgradili kult mučeništva tog hrvatskog blaženika.
Da je umjesto zatvorske,Stepinac osuđen na smrtnu kaznu,kao što je osuđen mitropolit Hrvatske Pravoslavne Crkve Germogen Maksimov,onda bi cijela mitologija navodnog Stepinčevog mučeništva utoliko bila olakšana,te bi mučenička smrt Stepinca bila korisnija za nacional romantičarsku mitologiju mučeništva.
Strijeljani Stepinac bio bi im kud i kamo korisniji,čiju bi žrtvu glorificirali na oltaru domovine,dok ovakav,,pomilovani'' Stepinac nije im baš od prevelike koristi.

mentalitet wrote:Evo malo teksta od chovjeka koji je glavni struchnjak za Holokaust da se obrazujesh i ne shutash se izmishljenim brojkama.

IL Risorto wrote:

mentalitet wrote:Evo malo teksta od chovjeka koji je glavni struchnjak za Holokaust da se obrazujesh i ne shutash se izmishljenim brojkama.

Na ovoj temi nisam uopće spominjao brojke.

Ovdje stavljam naglasak na zločinački karakter katoličke crkve i kvazi države koja je jedina na planeti imala konc.logore isključivo za djecu.
Onaj u Jastrebarskom,koji je bio pod izravnom upravom katoličke crkve,ustaše su tu samo davali stražare.Sve ostalo vodila je crkva.

mentalitet wrote:


,Vidim da si razuman

IL Risorto wrote:

mentalitet wrote:Evo malo teksta od čovjeka koji je glavni stručnjak za Holokaust da se obrazuješ i ne šutaš se izmišljenim brojkama.

Na ovoj temi uopće nisam spominjao brojke.

Ovdje stavljam naglasak na zločinački karakter katoličke crkve i kvazi države koja je jedina na planeti imala konc.logore isključivo za djecu.
Onaj u Jastrebarskom, koji je bio pod izravno upravom katoličke crkve, ustaše su tu samo davali stražare. Sve ostalo vodila je crkva.

metilda wrote:Pitanje za Soru, Hordaka i sve levičare: koje je godine katolička crkva ubila 44 000 000 ljudi? I tako svake godine?