Molitve, slike, moci katolicke sv crkve

by immortal 4/5/2019, 18:38

Opomene sv. Franje Asiškog

1. O tijelu Gospodnjem

Gospodin Isus veli svojim učenicima: Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali; odsada ga i poznajete i vidjeli ste ga. Kaže mu Filip: Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je! Isus će mu: Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaješ? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Iv 14, 6-9) Otac prebiva u nepristupačnu svjetlu (1Tim 1, 16) i Bog je duh (Iv 4, 24) i Boga nikada nitko ne vidje (Iv 1, 18). Budući da je Bog duh, može se samo duhom vidjeti, jer duh je onaj koji oživljuje; tijelo ne koristi ništa (Iv 6, 63). Ni Sina međutim, kad je riječ o onom po čemu je jednak Ocu, ne može nitko vidjeti drukčije nego Oca, drukčije nego Duha Svetoga. Stoga su osuđeni svi koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista kao čovjeka, a nisu ga gledali i vjerovali po duhu i božanstvu kao pravog Sina Božjega. Isto su tako i sada osuđeni svi oni koji vide sakramenat što se Gospodinovim riječima posvećuje po rukama svećenika na oltaru pod prilikama kruha i vina, a ne gledaju i ne vjeruju po duhu i božanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, prema svjedočanstvu samoga Svevišnjega koji kaže: Ovo je tijelo moje i moja krv novoga Saveza koja se za mnoge prolijeva (Mk 14, 22. 24) i: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni (Iv 6, 54). Stoga presveto tijelo i krv Gospodnju prima onaj koji posjeduje duh Gospodnji što prebiva u svojim vjernicima. Svi drugi koji nemaju toga duha a usuđuju se primiti ga, osudu sebi jedu i piju (1Kor 11, 29). Prema tome, sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? (Ps 4, 3) Zašto ne upoznate istinu i ne vjerujete u Sina Božjega? (Iv 9, 35) Evo, danomice se ponizuje, kao kad je sišao s kraljevskih prijestolja (Mudr 18, 35) u krilo Djevice; danomice dolazi k nama u poniznu obličju; danomice silani iz krila Očeva (Iv 1, 18) na oltar po svećenikovim rukama. I kao što se je svetim apostolima pokazao u pravom tijelu, tako se i sada nama pokazuje u svetom kruhu. I kao što su oni svojim tjelesnim pogledom vidjeli samo njegovo tijelo, ali su, promatrajući duhovnim očima, vjerovali da je on Bog; tako i mi, gledajući tjelesnim očima kruh i vino, gledamo i čvrsto vjerujemo da je tu živo i istinito njegovo presveto tijelo i krv. Na taj je način Bog nazočan među svojim vjernicima stalno, kako sam kaže: Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Mt 28, 20).

.

2. O zlu samovolje

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2, 16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagriješio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim vlasništvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju đavla i prijestupu zapovijedi ono voće postalo voće spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu.

.

3. O savršenom posluhu

Gospodin kaže u Evanđelju: Koji se ne odreče svega što posjeduje ne može biti moj učenik (Lk 14, 33); i: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga (Lk 9, 24). Onaj čovjek ostavlja sve što posjeduje i gubi svoj život koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I što god radi i govori što sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro što čini, to je pravi posluh. I ako bi podložnik kadgod nešto smatrao boljim i korisnijim za svoju dušu negoli je ono što mu poglavar nalaže, neka ono svoje dragovoljno Bogu žrtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvršiti. To je ono pokoravanje ljubavi (1Pt) jer udovoljava Bogu i ljudima. A ako poglavar zapovijeda nešto što je protiv njegove duše, premda ga ne mora slušati, neka ga ne napušta. Pa kad bi ga stoga neki progonili, neka ih radi Boga još više ljubi. Jer koji radije trpi progonstvo negoli se dijeli od svoje braće, taj zaista ostaje u pravom posluhu, jer polaže dušu svoju za braću (Iv 15, 13). Ima, naime, mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje negoli im nalažu njihovi poglavari, obaziru natrag (Lk 9, 62) i vraćaju se na svoju bljuvotinu (Izr 26, 11; 1Pt 2, 22); to su ubojice i svojim zlim primjerom upropašćuju mnoge duše.

.

4. Neka nitko sebi ne prisvaja predstojništvo

Nisam došao da budem služen, nego da služim, kaže Gospodin (usp. Mt 20, 28). Oni koji su postavljeni nad druge neka se tim predstojništvom tako hvale kako bi se hvalili kad bi bili određeni za službu da braći peru noge. A koliko se više uznemiruju zbog oduzeta im predstojništva negoli zbog službe pranja nogu, toliko više zarađuju u kese (usp. Iv 12, 6) na štetu duše.

.

5. Neka se nitko ne uznosi, nego neka se hvali križem Gospodinovim

Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh (cfr. Post 1, 26). A svi stvorovi pod nebom služe svome Stvoritelju, poznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni zlodusi ga nisu razapeli, nego si ga ti s njima razapeo i još ga razapinješ naslađujući se u opačinama i grijesima. Čime se, dakle, možeš hvaliti? Jer, kad bi bio toliko oštrouman i mudar da bi imao sve spoznanje (1Kor 13, 2) i kad bi znao tumačiti razne jezike (1Kor 12, 28) i oštroumno istraživati o nebeskim stvarima, s ničim se od toga ne bi mogao hvaliti; jer je jedan zao duh o nebeskim stvarima znao, a i sada znade o zemaljskim, više od svih ljudi, ma i postojao koji čovjek koji bi od Boga primio posebnu spoznaju najviše mudrosti. Slično, kad bi bio ljepši i bogatiji od svih, kad bi i čudesa činio da bi i đavle izgonio, sve ti je to strano i ništa ti ne pripada, pa se ničim od toga ne možeš hvaliti; nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima (2Kor 12, 5) i da svakog dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista (usp. Lk 14, 27).

.

6. O nasljedovanju Gospodina

Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira koji je, da spasi svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njegove ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gladi, u bolesti i u kušnji i u svemu ostalome; i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je nama, slugama Božjim, velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima.

.

7. Znanju neka odgovara dobro djelovanje

Apostol kaže: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2Kor 3, 6). Slovo je ubilo one koji žele samo riječi znati da bi ih držali mudrijima od ostalih i da bi mogli steći veliko bogatstvo da ga dijele rođacima i prijateljima. I one je redovnike slovo ubilo koji neće da slijede duh božanskog slova, nego više žele samo znati riječi i drugima ih tumačiti. A duh božanskog slova oživio je one koji svako slovo koje znadu i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju svevišnjem Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro.

.

8. Treba se kloniti grijeha zavisti

Apostol kaže: Nitko ne može reći »Gospodin Isus« osim u Duhu Svetomu (1Kor 12, 3) i: Nitko da čini dobro, nijednoga nema (Rim 3, 12). Koji god, dakle, zavidi svom bratu na dobru što ga Gospodin govori i čini u njemu, pada u grijeh svetogrđa jer zavidi samom Svevišnjemu (usp. Mt 20, 15) koji govori i čini svako dobro.

.

9. O ljubavi

Gospodin govori: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5, 44). Istinski svojega neprijatelja ljubi onaj koji se ne žalosti zbog nepravde koju mu je nanio, nego se iz ljubavi Božje izjeda zbog grijeha njegove duše. I neka mu djelima iskaže ljubav.

.

10. O kroćenju tijela

Mnogi, dok griješe ili doživljavaju nepravde, okrivljuju đavla ili bližnjega. Ali nije tako; jer svatko ima neprijatelja u svojoj vlasti, to jest svoje tijelo po kojem griješi. Stoga blago onomu sluzi (Mt 24, 46) koji takvog neprijatelja, koji mu je predan u vlast, uvijek drži vezana te se mudro od njega čuva; jer mu, dok tako radi, neće nauditi nijedan, ni vidljiv ni nevidljiv neprijatelj.

.

11. Neka se nitko ne sablažnjava nad tuđim zlom

Sluzi Božjem ne smije biti odvratno ništa osim grijeha. Pa ako bi koja osoba na bilo koji način griješila te bi se zbog toga sluga Božji, ali ne iz ljubavi, uznemirivao i srdio, zgrtao bi sebi (Rim 2, 5) grijeh. Onaj sluga Božji koji se ne srdi niti uznemiruje zbog bilo čega pravo živi bez vlasništva. I blago onomu koji sebi ništa ne pridržava, nego podaje caru carevo, a Božje Bogu (Mt 22, 21).

.

12. O raspoznavanju duha Gospodnjeg

Sluga Božji može raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin učini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim očima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi.

.

13. O ustrpljivosti

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi ustrpljivosti i poniznosti, dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko ustrpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više.

.

14. O siromaštvu duhom

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svojemu tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzimlje, uvrijeđeni stalno uznemiruju. Oni nisu duhom siromašni, jer siromah duhom sam sebe prezire i ljubi one koji ga udaraju po obrazu (Mt 5, 39).

.

15. O mirotvorcima

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Pravi su mirotvorci oni koji, uza sve što na ovomu svijetu pretrpe, radi ljubavi prema Gospodinu našemu Isusu Kristu čuvaju mir u duši i u tijelu.

.

16. O čistoći srca

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5, 8). Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju.

.

17. O poniznom Božjem sluzi

Blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se zbog dobra, što ga Gospodin govori i čini po njemu, ne uznosi više negoli zbog dobra što ga govori i čini po drugome. Griješi čovjek koji hoće da primi od svoga bližnjega više negoli hoće da sam dade Gospodinu Bogu.

.

18. O suosjećanju s bližnjim

Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi (usp. Gal 6, 2; Mt 7, 12). Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18)

.

19. O poniznu redovniku

Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više. Jao onom redovniku koji, kad je od drugih postavljen visoko, po svojoj volji neće da siđe. A blago onom sluzi (Mt 24, 46) koji se po svojoj volji ne postavlja visoko, a uvijek želi biti pod nogama drugih.

.

20. O dobru i taštu redovniku

Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju (Ps 50, 10). Jao onom redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh.

.

21. O ispraznu i brbljavu redovniku

Blago onom redovniku koji ne govori za plaću i koji ne izbrblje sve svoje, niti je brz na riječima (Izr 29, 20), nego mudro mjeri što ima reći i odgovoriti. Jao onom redovniku koji od Boga primljena dobra ne pohranjuje u svome srcu (Lk 2, 19. 51) i drugima ih ne pokazuje djelima nego ih više želi pokazati ljudima očekujući nagradu. On prima svoju plaću (Mt 6, 2. 16), a koji slušaju donose malo ploda.

.

22. O opominjanju

Blago sluzi koji podnosi stegu, ukor i prigovor od drugoga tako strpljivo kao od sebe. Blago sluzi koji, kad je ukoren, to dobrostivo prima, čedno se podlaže, ponizno priznaje i rado daje zadovoljštinu. Blago sluzi koji nije brz u opravdavanju sebe i ponizno podnosi sramotu i predbacivanje grijeha gdje grijeha nije počinio.

.

23. O poniznosti

Blago sluzi koji bi bio tako ponizan među svojim podložnicima kao da bi bio među svojim gospodarima. Blago sluzi koji je trajno pod šibom ispravljanja. Vjerni i razumni sluga (Mt 24, 45) jest onaj koji ne oklijeva da se za sve svoje prekršaje iznutra kazni žaljenjem, a izvana priznanjem i djelotvornom zadovoljštinom.

.

24. O pravoj ljubavi

Blago sluzi koji tako ljubi bolesna brata, koji mu ne može uzvratiti, kao i zdrava koji mu može uzvratiti.

.

25. Još o pravoj ljubavi

Blago sluzi koji toliko ljubi svoga brata i toliko ga se boji kad je daleko od njega kao da bi bio uz njega, te ništa ne govori njemu za leđima što ne bi mogao reći u ljubavi pred njim.

.

26. Neka sluge Božji poštuju klerike

Blago sluzi koji ima povjerenje u klerike koji ispravno žive po propisu Rimske Crkve. Jao onima koji ih preziru; ako bi i bili grešni, ipak ih nitko ne smije osuđivati, jer jedino sam Gospodin pridržava za sebe da ih sudi. Koliko je, naime, veća njihova služba nad presvetim tijelom i krvlju Gospodina našega Isusa Krista, što oni primaju i samo oni drugima dijele, toliko koji griješe protiv njih imaju veći grijeh negoli da griješe protiv svih ljudi ovoga svijeta.

.

27. Kako kreposti odgone mane

Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je ustrpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni nemira. Gdje je dragovoljno siromaštvo, ondje nema ni pohlepe ni škrtosti. Gdje je mir i razmatranje, ondje nema ni užurbanosti ni skitanja. Gdje strah Gospodnji čuva svoj stan (usp. Lk 11, 21) ondje neprijatelj ne može imati mjesta da uđe. Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška nikrutosti.

.

28. O skrivanju dobra da se ne bi izgubilo

Blago sluzi koji na nebu zgrće sebi blago (Mt 6, 20) koje mu je Gospodin iskazao i ne želi ga pokazivati ljudima radi nagrade, jer će sam Svevišnji njegova djela očitovati kojima se god bude njemu svidjelo. Blago sluzi koji Gospodinove tajne čuva u svom srcu (Lk 2, 9. 51).

by immortal 4/5/2019, 18:43

Sveti Franjo

[url=https://sites.google.com/site/molitedragadjeco/sveti-franjo-i-stvorovi/Sv. Franjo i] Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Sv.%20Franjo%20i%20%C5%BEivotinje

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Sv.%20Franjo%20i%20%C5%BEivotinje

[/url]

Prijatelj BoŽjiH stvorova

Franjevac blaženi Toma Čelanski prvi je vjerni svjedok dijela i riječi Svetog Franje iz Asiza. Iz njegovog svjedočanstva preuzimamo kakvo je bilo vladanje i druženje Svetog Franje sa svim Božjim stvorovima. Ovdje navodimo najviše životopisca koji daje najviše zgoda u svoja tri dijela.

SVETI FRANJO PRIJATELJE PTICA

Propovijeda pticama

'Dok su se mnogi pridruživali braći, blaženi otac Franjo je putovao Spoletskom dolinom. Kad je stigao do nekog mjesta nedaleko od Mevanija, gdje se skupilo veliko mnoštvo svakovrsnih ptica: golubova, malih vrana, čavki itd. Blaženi sluga Božji Franjo, jer je bio čovjek velike gorljivosti, veoma je volio također i niže nerazumne stvorove i u njima uživao. Kad ih je, dakle, opazio žustro je otrčao k njima, ostavivši pratioce na putu. Pošto im se sasvim približio i vidio da ga čekaju, na uobičajen ih je način pozdravio. Silno se začudio što se ptice nisu dale u bijeg, kako obično čine; izvanredno se obradovao i ponizno ih je zamolio da poslušaju riječ Božju. Među ostalim što im je rekao dodao je i ovo:

„Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemeni-tima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas On, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja.“

Ptice su na to na neobičan način, prema svojoj naravi bile odu-ševljene: počele su protezati vratove, širiti krila, otvarati usta i motrile ga. A on je prolazio između njih i vraćao se natrag, svojom im je haljinom doticao glave i tjelesa. Napokon ih je blagoslovio, načinivši nad njima znak križa i dopustio da odlete.' ( I, 58)

Sveti Franjo propovijeda pticama
Slika Giotta u bazilici Sv. Franje u Asizu

Stišava lastavice

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve St%2520Francis

'Kad je blaženi otac Franjo jednog dana stigao u mjesto Alviano propovijedati riječ Božju, upeo se na poviše mjesto da bi ga svi mogli vidjeti. Najprije je zatražio da svi ušute. Svi su šutjeli i s poštovanjem stajali. A mnogobrojne su lastavice cvrkutale i halabučile gradeći gnijezda na onome mjestu. One su tako cvrku-tale , da ljudi nisu mogli čuti blaženoga Franju, te on progovori pticama:

„Sestre moje lastavice, već je vrijeme da ja govorim, jer ste vi do sada kazale mnogo toga. Poslušajte riječ Gospodnju, zašutite i budite mirne dok se ne dovrši riječ Božja!“

A ptičice su, na čuđenje i divljenje sviju koji su se ondje nalazili, smjesta zašutjele i nisu se maknule s onoga mjesta dok Franjo nije dovršio propovijed. Videći taj znak, ljude se tome izvanredno divili i govorili: „Ovaj čovjek je zaista Svetac, prijatelj Svevišnjega!“ (I,59)

Oslobađa ptičicu

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve 20061217_ars_sacra_8

'Blaženi Franjo vozeći se preko Rijetskoga jezera prema samotištu Greccio, sjedio je u čamcu. Jedan ribar mu je poklonio neku riječnu pticu da se s njom zabavlja u Gospodinu. Blaženi j otac radosno uzeo pticu, a zatim je otvorio ruku i blago je potaknuo da slobodno odleti. A kad nije htjela otići, nego se u njegovim rukama stisla kao u gnjezdašcu, Svetac se uzdignuta pogleda predao molitvi. I kad je nakon duga vremena odnekle došao k sebi, umiljato je naložio pričici da se bez straha povrati u prijašnju slobodu. Zadobiviši dopuštenje s blagoslovom, izražava-jući radost jednim pokretom tijela, odletjela je. ( II,167)

Sa sokolom u prijateljstvu

'Kad je blaženi Franjo, u želji da na uobičajen način izbjegne poglede i razgovore s ljudima boravio u jednom samostištu, po velikom se savezu prijateljstva povezao sa sokolom koji je na tome mjestu imao svoje gnijezdo. Sokol je naime uvijek u noćno doba svojim pjevom i glasanjem označavao sat u koji je Svetac običavao ustajati na Božanske hvale. To je Svecu Božjem jako godilo što tolikom brižljivošću od njega odgoni svaku tromost.

Ali kad je Svetac nekom bolešću bio većma pritisnut nego obično, sokol ga je štedio pa nije tako točno označavao bdijenja. I kao da ga je Bog poučio, istom bi u praskozorje u zvono svoga glasa lakim udarcem pokucao. – Kakvo čudo, kako su iz-vanrednog ljubitelja Božjeg poštivali i ostali stvorovi.' ( II, 168)

Oslobađa dvije grlice

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Franziskus%2520mit%2520Taube

Jednog dana Sveti Franjo sretne mladića s kavezom u ruci. Reče mladiću:

„Dvije grlice u kavezu... sirotice!“

Mladić se branio: „Nosim ih na sajam. Treba mi novaca...“

„Ne znaš li da ih čeka jadan svršetak? Zaklat će ih... Čuj, daj ih meni, evo ti plašt u zamjenu.“

Mladić se sažali: „Ne..poklanjam ih.“

Radostan Franjo primi grlice u ruku:

„Sestre grlice, drugi se put ne dajte uhvatiti!“

Franjin pratilac primijeti: „Zašto ih ne bismo ponijeli sa sobom?“

Sveti Franjo pristane:

„Da, u Porciunkulu, ali da žive u slobodi, kao što ih je Bog stvorio.“ (Cvjetići Sv. Franje, XXII)

U klaustru Porciunkule se nalazi kip Sv. Franje. U Franjinim rukama su grlice savile gnijezdo te svake godine iznova imaju tu male grlice kao zahvalnost svom dobročinitelju.

Fazana naziva bratom

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve StFrancisCvrLg

'Neki je plemić is sijenskog kraja blaženom Franji, dok je bolovao, poslao fazana. Kad ga je radostan primio, a u takvim se slučajevima nije običavao veseliti iz želje za jelom nego iz ljubavi prema Stvoritelju, rekao je fazanu:

„Neka je hvaljen naš Stvoritelj, brate fazane!“ – a zatim je kazao braći:

„Načinimo pokus da vidimo hoće li brat fazan htjeti boraviti s nama ili će otići na samotna mjesta koja mu većma odgovaraju.“

Na svečev ga je nalog jedan brat odnio daleko i ostavio u vinogradu. Fazan se odmah brzim koracima povratio k očevoj ćeliji. Svetac je ponovno naredio da se još dalje odnese, ali se on još brže povratio k vratima ćelije i kao silom se uvukao pod tunike braće koja bijahu na vratima. Zato je Svetac naredio da ga brižno hrane. Zagrli ga je i tepao mu umiljatim riječima.' (II,170)

Ševe dao braći za uzor

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Sv.%20Franjo

U ševi je Sveti Franjo gledao oslikana malog brata. Govorio je:

„Sestrica ševa ima kapuljaču i sivu halju kao i mala braća. Od nje neka uče da ne oblače lagodna i šarena odjela, već skromna i ponizna.“

Posljednji cvrkut ševa

'Ševe, ptice što vole podnevno svjetlo, a zaziru od tamna sumraka, one su večeri, kada je Sveti Franjo sa svijeta prešao Kristu, pošto se već spustio suton skore noći, doletjele na kućni krov, a zatim su dugo kružile u zraku cvrkutajući. Ne znamo da li su svojim načinompjevanja izražavale radost ili žalost. Plačljivo su klicale i kličući su plakale, bilo da su oplakiva-le osiromašenje sinova, bilo da su tako pokazivale očevo približavanje vječnoj Slavi. Gradski noćobdije, koji su na uobičajeni način čuvali mjesto, zadivljeni pozvaše i druge da se dive.' ( III,32)

SVETI FRANJO OSLOBAĐA RIBU

'Blaženi Franjo s jednakom se ljubavlju odnosio j prema ribama. Kad bi mu se pružila prilika, on bi ih ulovljene bacio u vodu. Pri tome bi im naredio neka paze da ih ponovno ne ulove.

- Kad je jednom sjedio u lađici pokraj pristaništa na Rijetskom jezeru, neki je ribar ulovio i Franji darovao veliku ribu koja se pučki zove „tinka“. On je ribu radosno i ljubazno primio i odmah ju je nazva sestrom. Stavio ju je u vodu pokraj lađice i počeo pobožno blagoslivljati Ime Gospodnje. I tako je spomenuta riba, dok se je Franjo molio, ostala pokraj lađice igrajući se u vodi. I nije se udaljila od onoga mjesta, gdje ju je stavio dok joj Svetac nakon svoje molitve nije dopustio da se udalji. – Tako je slavni otac Franjo hodio putem poslušnosti i priglio jaram savršene podložnosti pa je zato pred Bogom stekao veliku moć te su mu se pokoravale životinje.' ( I,61)

SVETI FRANJO pjeva sa Cvrčkom

'Pokraj ćelije Sveca Božjega u Porcijunkuli je cvrčak, jedeći na grani smokve, često uobičajenom milinom cvrčao. Blaženi je otac gdjekada ispružio ruku i ljupko ga pozvao govoreći:

„Brate cvrčku, dođi k meni!“ A on bi, kao da je razuman, odmah sišao na njegovu ruku. Svetac mu je rekao:

„ Pjevaj, brate moj cvrčku, i Gospodina, svoga Stvoritelja, zanosno hvali!“

Cvrčak je bez oklijevanja poslušao i počeo pjevati. I tako dugo ne bi prestao pjevati, dok čovjek Božji ne bi u njegovo pjevanje umiješao svoje pohvale Bogu i dok mu ne bi naredio da odleti na svoje uobičajeno mjesto. Ondje bi kroz osam dana ostao kao privezan. A Svetac, kad je silazio iz ćelije, uvijek ga je rukama pogladio i naredio da pjeva. Cvrčak se navikao uvijek slušati njegove naredbe. I Svetac reče svojim drugovima:

„Podajmo već dopust našem bratu cvrčku, koji nas je do sada dosta razveseljavao svojim pohvalnim pjesmama, da se zbog toga ne bi naše tijelo isprazno dičilo.“

I cvrčak je odmah, dobivši dopuštenje, otišao i nije se više ondje pokazivao.' ( II,171)

SVETI FRANJO PRIJATELJ ŽIVOTINJA

Posebno volio jaganjce

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve 133-21-0003

'Siromašni Franjo bio je bogat duhom ljubavi, imao je samilosno srce ali ne samo za ljude koji su trpjeli nevolju nego i za nijeme i divlje životinje, gmazove, ptice te ostale žive i nežive stvorove.

No, među mnogovrsnim životinjama posebnom je ljubavlju i naklonošću srca volio jaganjce, i to zbog toga što se u Svetom Pismu poniznost Gospodina Našega Isusa Krista češće prispodobljuje s jaganjcem i s njim se vrlo zgodno poistovjećuje. Tako je i sve ono, osobito u čemu bi se moglo otkriti neka alegorijska sličnost sa Sinom Božjim, srdačno grlio i radije gledao.

Kad je nekom zgodom putovao iz Ankone kroz Markiju i kad je u tom gradu propovijedao riječ Božju te s gospodinom Pavlom kojega je učinio ministrom svekolike braće iste Provincije krenuo putem prema Osimu, u polju se namjerio na pastira, koji je na paši čuvao stado koza i jaraca. Među mnoštvom koza i jaraca bijaše jedna ovčica koja je krotko hodila i mirno pasla.

Ugledavši je Franjo stade i, iznutra ganut bolom srca, uzdahnu te reče bratu koji ga je pratio:

„Ne vidiš li ovu ovcu koja tako krotko ide među kozama i jarcima? Tako je, velim ti, Gospodin Naš Isus Krist blčasgo i ponizno hodio među farizejima i svećenič-kim prvacima. Zato te, sinko, Njemu za ljubav molim da sa mnom budeš samilostan prema ovčici pa da je kupimo i izvedemo između tih koza i jaraca!“

Brat Pavao se divio njegovoj boli te je i sam počeo s njim suosjećati. Kako nisu imali ništa osim haljina u koje su bili obučeni, zabrinuli su se kako će platiti ovcu. Uto se tu našao neki trgovac koji im je dao željenu svotu. A oni uzeše ovcu i zahvališe Bogu.

Tako stigoše u Osimo i pođoše gradskom biskupu koji ih je primio s velikim poštovanjem. Ipak se gospodin biskup čudio zbog ovce što ju je čovjek Božji vodio, a i zbog osjećaja što ga je pokazivao prema njoj. Ali kad je sluga Kristov ispripovjedio dugu povijest o ovci, biskup se skrušio zbog čistoće čovjeka Božjeg

Kad je Svetac slijedeći dan izišao iz grada, razmišljao je što da počne s ovcom. Po savjetu svoga sudruga i brata ostavi je na čuvanje samostanu službenica Kristovih kod Svetog Severina...' ( I,77-78)

Ovca klecala na Podizanje

'Nekom je zgodom kod Svete Marije od Anđela netko čovjeku Božjemu poklonio ovcu. Iz ljubavi prema nedužnosti i jednostavnosti, a ovca posjeduje to po svojoj naravi, pri-mio ju je sa zahvalnošću.

Bogoljubni je čovjek poticao ovčicu da slavi Gospodina i da ne dosađuje braći. Ovca je, kao da shvaća pobožnost čovjeka Božjega, njegovu opomenu brižno obdržavala. Dok je, naime slušala kako braća u koru pjevaju, i ona je, ulazeći u crkvu, bez ičijeg poticaja pokelknula, a pred oltarom bi Djevice, Jaganjčeve Majke, zablejala, kao da ju je željela pozdraviti.

Osim toga je, kad bi se podizalo Presveto Tijelo Kristovo unutar Misnog Slavlja, klecala na koljena kao da je htjela nepobožne prekoriti, a Kristu odane pozvati na čašćenje Sakramenta.'

(Ovu zgodu je zapisao Sveti Bonaventura VIII,7)

Oslobađa zeca

'Kad je blaženi otac Franjo neko vrijeme boravio kod gradine Greccio, jedan je zečić upao u zamku. Neki od braće ga je živa donio. Kad ga je vidio blaženi čovjek, ganut samilošću rekao mu je:

„Brate zečiću, dođi k meni. Zašto si dopustio da budeš tako prevaren?“

Brat koji ga je držao, odmah ga je pustio, a on pritrčao Svecu kao u najsigurnije utočište. Nitko ga nije držao i on se u njegovu krilu smirio. Kad je tako malo otpočinuo, sveti otac ga je majčinskom nježnošću pomilovao i pustio da se slobodan vrati u šumu. I pošto ga je nekoliko puta stavio na zemlju, zečić bi se svaki puta vratio nanovo vratio u svečevo krilo. Zato je Svetac dao da ga braća odnesu u obližnju šumu.' ( I,60)

[url=https://sites.google.com/site/molitedragadjeco/sveti-franjo-i-stvorovi/Ammansimento_del_lupo u][/url]Pripitomio vuka

. Žitelji su Gubbia i okolice živjeli u velikom strahu. Krvožedan vuk je dan za danom vršio pokolj. Munjevitom brzinom oderao bi janje ili kozlića pa se izgubio u guštiku šuma. Kad su mještani podigli hajku, vuk se sakrije, i vješti su lovci su ga se bojali.

U Gubbio je stigao iz Asiza sluga Božji Brat Franjo. Rekli su mu kako im vukuništava stada i boje se za svoje živote. Sveti Franjo im obeća:

„Smirite se i nemojte se bojati! Poći ću u potragu za vukom. Povest ću ga ovamo na trg. Uzdam se u Boga. On će mi pomoći.“

Tako brat Franjo izađe iz gradića zvana Gubbio u potragu za vukom. Raspitivao se kod seljaka. Napokon ga izdaleka opazi. A i vuk primijeti njega pa otvorene gubice pojuri prema njemu...

„Brate vuče, dođi, dođi k meni... Hajde budi dobar. Tako! Sjedni ovdje, moram s tobom porazgovoriti!

Brate vuče, ljudi se tuže na tebe. Klao si... Ali znam da ti nisi zao. Glad te prisilila. Želim , dakle, da s tobom sklopim ugovor...

Ti više nećeš počinjati zlo, a Gubbio će te, svaki dan snabdijevati hranom. Obećajem ti u ime svih stanovnika.“

Vuk zatvori oči i spusti njušku.

„Pođi sa mnom. Ne boj se! Idemo u Gubbio potvrditi ovaj ugovor u Ime Božje.“

S visokih prozora Gubbia opazili su neobični prizor, i vijest je prošla gradom.

„Da, Franjo je s vukom koji se prometnuo u krotko janje. Vidio sam ih svojim očima!“

Svi se strče na glavni trg da izbliza vide vuka. Brat Franjo im se obrati:

Braćo moja, vuk mi je zadao vjeru da neće više nikome činiti zla ako se vi pobrinete za potrebnu mu hranu. Prihvaćate li?“

Čuo se odgovor:

„Da, da prihvaćamo. Mi ćemo ga hraniti!“

Tada Sveti Franjo reče:

„A ti, brate vuče, obećaješ li da ćeš održati ovaj mirovni ugovor?

Pokaži kakogod umiješ da svi mogu razumjeti kako želiš održati obećanje.“

Tada vuk podigne šapu te je stavi u Franjinu ruku, dajući tako znak da mu se može vjerovati.

Otada je vuk živio unutar gubijskih zidina. Divlja zvijer se sa svima sprijateljila.Čak su je i djeca milovala kao psića. U bratu vuku žitelji se Gubbija sjećaju Svetog Franje. [size=16] ( Ovu zgodu smo preuzeli od „Cvjetića Svetog Franje, poglavlje 21.)[/size]

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Roseto

Ružičnjak

Ružičnjak je dio Svetišta Marije Anđeoske u Asizu, ostatak prastare šume gdje su se braća franjevci odmarali, vrt s ružama u koje se je Franjo bacio - provukao kroz trnje da bi savladao svoje sumnje i tjelesne napasti. Prema dugoj tradiciji – potvrđenoj krajem XIII. stoljeća – grmovi ruža koji su bili u dodiru s tijelom siromaška pretvorili su se u ruže bez trnja, odatle je porijeklo „Rosa Canina Assisiens“ (u doslovnom prijevodu: Razjarena ruža asiška), koja i danas cvjeta samo oko blagdana Porcijunkule (2. kolovoza - blagda

by Guest 9/6/2019, 08:44

Sveti Josip Kupertinski – svetac koji je mogao letjeti pomaže studentima

Zvali su ga “leteći svetac”. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo “u zraku”. Ti su se zanosi i “letovi” događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti.

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Svetac-koji-je-mogao-letjeti-pomaze-studentima

Među svecima, povrh svetosti obdarenima izvanrednim Božjim darovima, ističe se naš franjevački brat sv. Josip Kupertinski. Rodio se na jugu Italije, 17. lipnja 1603. godine, u gradiću Copertino. Više je puta kucao na vrata različitih samostana, ali su ga odbijali smatrajući ga nedoučenim. U međuvremenu nije bio danguba, prihvaćao se svakoga posla. Napokon su ga, godine 1626., prihvatili franjevci konventualci.
Silno je želio postati svećenikom, ali je u studiju, uza sav mar, teško napredovao; zaređen je 1628. godine. Unatoč tome, proslavio se i kao dobar savjetnik i birani ispovjednik, čak i nekih znamenitih ljudi svojega vremena. Bio je veliki pokornik i molitelj, a i u najtežim prilikama života djetinje poslušan redovnik. Bog ga je odlikovao čestim, rekli bismo, prečestim izvanrednim darovima, osobito ushitima i darom lebdenja. Zvali su ga «leteći svetac«. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo «u zraku». Ti su se zanosi i «letovi» događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti.

Dosta je bilo da čuje neki sveti stih, ili da se zagleda u svetohranište, ili u koji sveti lik, i uslijedio je «najprije usklik, zatim let – nekoliko centimetara ili više metara nad zemljom – ili jednostavno sabranost s gubitkom vanjskih osjetila«

Takvi su izvanredni darovi Božji znak da postoji drugi svijet, Božja transcendencija, onostranost. U isto vrijeme pokazuju silnu čežnju čovjekovu za Bogom te očituju kolika li je privlačna snaga Božjega bića. Pitali su jednom Josipa što sveci vide u takvom stanju. On je odgovorio u trećem licu: «Nalaze se usred velike dvorane lijepih i novih stvari, i u njoj jednim pogledom vide kao u sjajnom zrcalu sliku svih stvari, svih zbiljnosti«.

Jednoga su dana na Veliki četvrtak franjevci obavljali klanjanje pred Presvetim; oltar je bio pun cvijeća i gorućih svijeća. Uto uđe Josip da im se pridruži, kadli, tek što pogleda tabernakul, poleti iznad svih prema njemu i u zanosu ga svega obgrli, sa svim cvijećem i svijećama. I tako osta dok mu poglavar pod poslušnost ne naredi da siđe. Svijeće su ostale gorjeti, cvijeće je ostalo u redu. Nije čudo da su poglavari odlučili da Josip ne prisustvuje zajedničkim molitvenim i drugim samostanskim činima kako ne bi «ometao» redovnike. Jednom se tako uzdigao i ostao lebdeći pred samim papom Urbanom VIII. On je inače naredio stroga pravila u pogledu proglašavanja svetih, ali je tada rekao da će, bude li živ, osobno posvjedočiti za Josipa.

Dakako, sa svih su strana navaljivali ne samo znatiželjnici, nego i ljudi, veliki i mali, željni vjerskoga ohrabrenja i savjeta. Josip ih se, uza svu povučenost, nije mogao otresti. Zvao ih je «živi križevi». U svemu tomu, on nipošto nije bio neka ekstravagantna osoba, željna senzacija. Naprotiv, želio je biti običan franjevac, svećenik, vršeći svoje svagdašnje dužnosti. Uz to je bio i veliki pokornik. A zbog svojih se izvanrednih darova morao nerijetko podložiti i teškim zabranama, neugodnim izoliranjima i strogim provjerama pod paskom, što je on sve svetački strpljivo podnosio.

Umro je u Osimu, 17. rujna 1663. godine. Proces za ispitivanje Josipove svetosti najstrože je vodio glasoviti pravnik Prosper Lambertini koji će kao papa Benedikt XIV., 24. veljače 1753. godine, potpisati dekret o Josipovoj beatifikaciji. Svetim ga je proglasio Klement XIII., 16. srpnja 1857. godine.

Evo nekoliko misli iz ostavštine našega sveca:

Pogledaj ptice nebeske kako se spuštaju na zemlju da uhvate hranu, a onda se odmah brzo vraćaju u visine. Tako dolikuje i Božjim slugama da borave na zemlji samo koliko dopušta nužda, da se onda odmah duhom dignu da Boga hvale i slave. Vidiš također kako ptice paze da se ne zalete u blato i da se ne valjaju po prljavoj zemlji, slično se i ljudi ne smiju spuštati u ono što oskvrnjuje dušu, nego se moraju duhom dizati u visine i svetim djelima slaviti Svevišnjega.

fra Bonaventura Duda

by Guest 9/6/2019, 10:54

nekoliko misli svetoga Josemarije Escrive o Duhu Svetomu:

1. “Obraćaj se često Duhu Svetomu – Velikomu Neznancu – koji te treba posvetiti. Ne zaboravi da si Božji hram. – Tješitelj boravi u središtu tvoje duše: osluškuj ga i budi poučljiv njegovim nadahnućima.” (Put, 57)

2. “Nemoj se zadržavati u razmišljanju hoćeš li doživjeti taj dan da ih vidiš ostvarene – kako će ti sugerirati neki umišljeni savjetnici – i stalno ih nanovo oživljuj, jer Duh Sveti kaže da Mu se sviđaju ‘ljudi želja’. Djelotvornih želja, koje trebaš staviti u praksu u dnevnim zaduženjima.” (Brazda, 628)

3. “Sam! – Nisi sam. U velikom smo društvu s tobom izdaleka. – Osim toga… dok ti je duša u milosti, boravi u njoj Duh Sveti – Bog je s tobom – i daje nadnaravni ton svim tvojim mislima, željama i djelima.” (Put, 273)

4. “Rekao si mi da si odlučio češće pohoditi Utješitelja i moliti ga za prosvjetljenje. – Dobro: ne zaboravi, međutim, da je Duh Sveti plod Križa.” (Kovačnica, 759)

5. “Odluka: što češće podupirati prijateljstvo, po mogućnosti neprekidno, kao i odnos pun ljubavi i poučljivosti prema Duhu Svetome. – Veni, Sancte Spiritus…! – Dođi, Duše Sveti, da bi boravio u mojoj duši!” (Kovačnica, 514)

6. “Svetost se postiže uz pomoć Duha Svetoga – koji dolazi nastaniti se u naše duše – posredstvom milosti koja nam je udijeljena u sakramentima i uz neprestanu asketsku borbu. Sine moj, nemojmo se zavaravati: ti i ja – neću se umoriti to ponavljati – morat ćemo se uvijek boriti, uvijek, sve do kraja svoga života. Tako ćemo uzljubiti mir, i mir ćemo davati, i primit ćemo vječnu nagradu.” (Kovačnica, 429)

7. “Zazivaj Duha Svetoga u ispitu savjesti, da bi više upoznao Boga, i upoznao sebe, i tako se mogao svakog dana obraćati.” (Kovačnica, 326)

8. “Nemoj samo govoriti Tješitelju, slušaj ga! U svojoj molitvi, shvati da te tvoje djetinjstvo, u kojem si otkrio dubinu sinovstva Božjeg, ispunilo sinovskom ljubavlju prema Ocu; promisli da si, još prije, preko Marije došao k Isusu, kojega štuješ kao prijatelj, brat, kao njegov zaljubljenik kakav već jesi…

Zatim, primivši ovaj savjet, shvatio si da je, sve do sada, Duh Sveti boravio u tvojoj duši kako bi je posvetio… ali nisi ‘zgrabio’ istinu njegove prisutnosti. Neophodna je bila ova sugestija: sada zapažaš Ljubav u sebi; i želiš biti s Njim, biti mu prijatelj, s povjerenjem…, olakšati mu posao čišćenja, kidanja, oduševljavanja…

Neću to znati!, mislio si. – Slušaj ga, ponavljam ti. On će te osnažiti, sve će On učiniti, ako ti to želiš…, a naravno da želiš! Moli ga: Božanski Goste, Učitelju, Svjetlosti, Vođo, Ljubavi: daj da te znadem častiti, i slušati tvoje pouke, i oduševiti se, i slijediti te i ljubiti.” (Kovačnica, 430)

by Guest 11/6/2019, 08:30

Molitva bl. Alojzija Stepinca za sedam darova Duha Svetoga

“Izvanredna vremena traže izvanredna sredstva, a to je Duh Sveti sa sedam svojih darova.”

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Alojzije-stepinac_duh-sveti-1024x661

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Alojzije-stepinac_duh-sveti-1024x661

Riječ snažnog ohrabrenja daje nam naš hrvatski blaženik Alojzije Stepinac:
“Svi zajedno gajimo pobožnost Duhu Svetomu. Razvrat je kao prije općeg potopa. Neprijatelji pripravljaju novi Veliki petak. Bog mora biti ubijen. Ne napadaju samo neke članke vjere ili pojedine zasade, već se sve napada. Izvanredna vremena traže izvanredna sredstva, a to je Duh Sveti sa sedam svojih darova.” (16. prosinca 1958. g.)
Svima preporučuje: “Svaki dan molite se Duhu Svetomu, jer samo u Duhu Posvetitelju ostvaruje se svetost!”

Molitva za sedam darova Duha Svetoga

Duše Sveti Tješitelju, dođi u moje srce sa svojom milošću i svetom ljubavlju i daj mi dar mudrosti; da sa slašću razmatram Božje istine i da mi Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

Daj mi dar razuma; da što dublje zaronim duhom svojim u otajstvo svete vjere koliko je to u ovozemaljskom vremenu moguće.

Daj mi dar savjeta; da se uklanjam zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlim što je više na slavu Božju i naše spasenje.

Daj mi dar jakosti; da osobitom odlučnošću svladam sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.

Daj mi dar znanja; da pravo spoznam što i kako treba vjerovati i da ne bih zastranio u duhovnom životu.

Daj mi dar pobožnosti; da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujem, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječem.

Daj mi dar straha Božjega; da se čuvam grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.

Alojzije Stepinac

by Guest 13/6/2019, 09:03

13. lipnja sveti Antun Padovanski – koju je njegovu molitvu Alojzije Stepinac svaki dan molio u Lepoglavi?

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Sveti_antun_padovanski1

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Sveti_antun_padovanski1

“Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.”, riječi su svetog Antuna Padovanskog koje je blaženi Alojzije Stepinac obvezno izgovarao svakog dana, u ćeliji zatvora, vjerom obraćajući se Bogu za Hrvatsku, Crkvu i narod i zaštitu od sila zla koje su se nadvile nakon 1945. godine.

Najbrže je kanonizirani svetac u povijesti Crkve, nakon 11 mjeseci poslije smrti! Iako je umro sa 35 godina, ostavio je tako trajan i duboki trag na čovječanstvo da i nakon 900 godina se čini kao da je živ!

Taj sjajni propovjednik, učena i umna duša, te nadasve čovjek vjere „koja i brda premješta“ još za života, je poput svetog Ilije Starom Zavjetu, uskrisivao mrtve, ispijao svjesno otrov, ozdravljao slijepe, propovijedao životinjama koje su ga slušale, tješio slabe i siromašne.

Umro je blaženom smrću gledajući Isusa, utjelovljenog Gospodina kao malo ljudsko dijete, kako sjaji i svijetli neopisivim sjajem! Tako je završio život ovog nezaboravnog sveca Katoličke Crkve i ljudskog roda.

Umro je u Padovi, kanoniziran je (proglašen svetim) za manje od godinu dana!

Čudesa odmah nakon njegove smrti postala su veoma brojna. Ona su dokumentirana, a 53 ih je opisan u knjizi “Život sv. Antuna – Assidua”, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. On je poznavao, volio i propovijedao Riječ Božju izvanredno. Proglašen je Doktorom Crkve 1946. kao DOKTOR EVANGELICUS od strane pape Pija XII.

Samo je 33 sveca Katoličke crkve počašćeno ovom titulom.

Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi.

“Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge” – sv. Antun

Sveti Antun Padovanski – trepet zlih duhova

“Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.”, riječi su svetog Antuna Padovanskog koje je blaženi Alojzije Stepinac obavezno izgovarao svakog dana, posebno u ćeliji zatvora, vjerom obraćajući se Bogu za Hrvatsku, Crkvu i narod i zaštitu od sila zla koje su se nadvile nakon 1945.

To su riječi s pomoću kojih je sveti Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha. Ove poznate zazive sv. Antuna neki ljudi nose sa sobom, tražeći zaštitu od sila zla. Običaj nošenja i moljenja dolazi iz Portugala. Tamo je jedna žena bila napastovana mišlju o samoubojstvu – željela se baciti u rijeku i utopiti se. Na putu da to i učini zastala je pred franjevačkom kapelom da se pomoli pred kipom svetog Antuna. Tijekom molitve zaspe i vidje svetog Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Probudivši se nađe pored sebe pisamce koje joj je dao sveti Antun upravo s ovim riječima zaziva. Original ovog pisma čuva se s kraljevskim blagom Portugala.

Sam sveti Antun iskusio je, poput Isusa, borbu s sotonom koji ga je pokušao zadaviti. Stari fratarski zapis kaže da ga je Antun otjerao prizivajući Marijinu pomoć i čineći znak križa.

Riječi ovog Antunovog zaziva, kojeg je molio Alojzije Stepinac u zatvoru u Lepoglavi, papa Siksto V. uklesao je u obelisk koji je postavio na sredinu trga pred Bazilikom sv. Petra u Rimu.

by Guest 16/8/2019, 08:11

16. kolovoza sveti Rok – što kaže pobožna legenda o svecu i njegovom poznatom psu?

Jedna pobožna legenda, koja ima sve karakteristike anegdote, govori o svetom Roku i njegovom psu koji mu je nosio hranu dok je bio u skrovištu, Kada je dobri Bog pozvao Roka k sebi, kažu da je uginuo i pas koji je Roku donosio hranu u šumi. Sveti Petar je s radošću dočekao Roka na ulazu u raj, ali je rekao da pas ne može unutra. Sveti Rok se raspravljao sa svetim Petrom i to je čuo Isus koji se uključio u raspravu. Sveti Petar reče Isusu, kako Rok zahtjeva da i pas koji ga je hranio uđe u raj, ali da to nije „praksa“. Isus na to odgovori Petru, kako je on mogao sa sobom povesti pijetla koji je u Jeruzalemu zakukurikao, kad ga je zatajio. Petar ustuknu, te tako sveti Rok u pratnji psa uđe u nebesku domovinu.

Dan nakon proslave Velike Gospe ili Uznesenja BD Marije u nebo, pada spomen na jednog u narodu omiljenog sveca svetog Roka, koji su štuje u cijeloj Hrvatskoj od juga do sjevera, od istoka do zapada.

Sveti Rok (1295–1327) je svetac rimokatoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od kuge i kolere.

by immortal 5/9/2019, 16:29

Metilda

Ako si toliko malo imala napisati o Sv Anti nisi trebala ni počimati
Nisi trebla preuzeti temu koju nisi bila u stanju postaviti a toliko si godina na religiji
Nisi se trebala ni mješati.. tema nije rasprava
Nije ovo glazba da se naslaže što više videa nego podrobno pisanje o životima svetaca

Stvarno si u stanju svima soliti pamet a sebi dozvoljavaš koješta
Stvarno si naporna, nevjerovatno
digla si mi tlak na 1000
kao da je ovo trka tko poznaje više svetaca.. tvoj nivo koliko mi se čini

by Guest 5/9/2019, 17:00

by immortal 5/9/2019, 17:01

metilda wrote:

hahaah daj ne zezaj
piši ali s puno više podataka

by Guest 5/9/2019, 17:05

joj pa ja mislim da sam svakome dosadila sa mojim religijskim temama :))
namjerno stavljam malo da ne pretjerujem :))
ali evo, forum se gasi pa mislim da neću više stavljati ništa
ako se više ne čitamo imaš od mene pozdrav i blagoslov :))

by immortal 5/9/2019, 17:06

ne mislim da se forum gasi
ako se slučajno tako kani odigrati mislim da će se opet naći netko novi tko će ga otvoriti pa ćemo opet u "prepucavanje"
nakon toliko godina bilo bi šteta da se raziđemo
kao da kućni prijatelji i poslovni pričaju o pametnijim stvarima
sipaju zavist, podmeću, varaju
mlate praznu slamu
samo to mi drugi niti vidimo niti čujemo

by £otk@ 12/9/2019, 01:27

metilda wrote:nekoliko misli svetoga Josemarije Escrive o Duhu Svetomu:

1. “Obraćaj se često Duhu Svetomu – Velikomu Neznancu – koji te treba posvetiti. Ne zaboravi da si Božji hram. – Tješitelj boravi u središtu tvoje duše: osluškuj ga i budi poučljiv njegovim nadahnućima.” (Put, 57)

2. “Nemoj se zadržavati u razmišljanju hoćeš li doživjeti taj dan da ih vidiš ostvarene – kako će ti sugerirati neki umišljeni savjetnici – i stalno ih nanovo oživljuj, jer Duh Sveti kaže da Mu se sviđaju ‘ljudi želja’. Djelotvornih želja, koje trebaš staviti u praksu u dnevnim zaduženjima.” (Brazda, 628)

3. “Sam! – Nisi sam. U velikom smo društvu s tobom izdaleka. – Osim toga… dok ti je duša u milosti, boravi u njoj Duh Sveti – Bog je s tobom – i daje nadnaravni ton svim tvojim mislima, željama i djelima.” (Put, 273)

4. “Rekao si mi da si odlučio češće pohoditi Utješitelja i moliti ga za prosvjetljenje. – Dobro: ne zaboravi, međutim, da je Duh Sveti plod Križa.” (Kovačnica, 759)

5. “Odluka: što češće podupirati prijateljstvo, po mogućnosti neprekidno, kao i odnos pun ljubavi i poučljivosti prema Duhu Svetome. – Veni, Sancte Spiritus…! – Dođi, Duše Sveti, da bi boravio u mojoj duši!” (Kovačnica, 514)

6. “Svetost se postiže uz pomoć Duha Svetoga – koji dolazi nastaniti se u naše duše – posredstvom milosti koja nam je udijeljena u sakramentima i uz neprestanu asketsku borbu. Sine moj, nemojmo se zavaravati: ti i ja – neću se umoriti to ponavljati – morat ćemo se uvijek boriti, uvijek, sve do kraja svoga života. Tako ćemo uzljubiti mir, i mir ćemo davati, i primit ćemo vječnu nagradu.” (Kovačnica, 429)

7. “Zazivaj Duha Svetoga u ispitu savjesti, da bi više upoznao Boga, i upoznao sebe, i tako se mogao svakog dana obraćati.” (Kovačnica, 326)

8. “Nemoj samo govoriti Tješitelju, slušaj ga! U svojoj molitvi, shvati da te tvoje djetinjstvo, u kojem si otkrio dubinu sinovstva Božjeg, ispunilo sinovskom ljubavlju prema Ocu; promisli da si, još prije, preko Marije došao k Isusu, kojega štuješ kao prijatelj, brat, kao njegov zaljubljenik kakav već jesi…

Zatim, primivši ovaj savjet, shvatio si da je, sve do sada, Duh Sveti boravio u tvojoj duši kako bi je posvetio… ali nisi ‘zgrabio’ istinu njegove prisutnosti. Neophodna je bila ova sugestija: sada zapažaš Ljubav u sebi; i želiš biti s Njim, biti mu prijatelj, s povjerenjem…, olakšati mu posao čišćenja, kidanja, oduševljavanja…

Neću to znati!, mislio si. – Slušaj ga, ponavljam ti. On će te osnažiti, sve će On učiniti, ako ti to želiš…, a naravno da želiš! Moli ga: Božanski Goste, Učitelju, Svjetlosti, Vođo, Ljubavi: daj da te znadem častiti, i slušati tvoje pouke, i oduševiti se, i slijediti te i ljubiti.” (Kovačnica, 430)

Često ga čitam i gledam njegove snimke. To je izniman čovjek, od živućih jedino bi Sv. Otac Benedikt XVI. mogao se nadovezati sa svojim opusom (“Isus iz Nazareta”).

“Put” čitam već sedam godina, i čitati ću ga do kraja života, baš kao što čitam svaki dan Sv. Pismo od svoje osme godine.

Ali uzalud je unutarnja duhovnost bez Sv. Mise utorkom i nedjeljom, tjednih ispovijedi, pokajanja i iskupljenja, apostolata i obiteljske molitve...

by immortal 26/9/2019, 06:09

https://narod.hr/kultura/25-rujna-sveti-nikola-iz-flue-otac-svicarske-zivio-19-godina-bez-hrane-uzimajuci-samo-svetu-pricest

25. rujna Sveti Nikola iz Flüe – ‘otac Švicarske’ živio 19 godina bez hrane uzimajući samo Svetu Pričest!

Pustinjak, asketa i mističar. Omiljen zbog svoje mudrosti i svetosti, savjetnik mnogih državnika i svećenika, stekao je časni naslov „otaca domovine“.

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Nikola-Flue-696x526

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Nikola-Flue-696x526

Foto: Geogre www.commons.wikimedia.org
Nad svetim Nikolom, kojeg Švicarci štuju kao svoja zaštitnika Bog je izveo čudo – 19 godina živio je samo od svete pričesti, ne uzimajući nikakve hrane.

Sveti Nikola fon Flüe zaštitnik je Švicarske, a njegovi zemljaci zovu ga još i brat Klaus. Rođen je 1417. godine na planini Flüe. Nikola je već u mladosti bio obdaren mističnim darovima. Oženio se Doroteom Wyss s kojom je imao pet sinova i pet kćeri. Kada je kao četovođa sudjelovao u vojnim pohodima, uvijek se zalagao za mir.
Obiteljski život Nikolu nije u potpunosti zadovoljavao jer je čeznuo za samoćom i samostanom, u želji da se potpuno posveti Bogu, molitvi i razmatranju. Nakon 22 godine braka, uz pristanak žene Dorotee, nastanio se nekoliko kilometara dalje od svoje kuće. Sunarodnjaci su mu 1468. godine sagradili malu kapelicu. Gotovo 20 godina živio je ne uzimajući nikakve hrane osim svete pričesti. Ispitivanje tog posta dokazano je da je riječ o čudu koje je Bog izvodio na Nikoli.
Ugledna osoba, kantonalni savjetnik i općinski sudac, iznad svega je žudio za samoćom i duhovnim životom pa je uz pristanak obitelji 1467. izabrao život pustinjaka na osamljenom mjestu u klancu Ranft (dolina Melchtal), udaljenom nekoliko minuta od obiteljskog doma.
Tamo je molio, postio, hranio se jedino svetom pričešću i pio izvorsku vodu. Sunarodnjaci su mu 1468. nedaleko njegove pustinjačke nastambe izgradili kapelicu.
Dolazio bi samo na misu i pojavljivao se u javnosti jedino u slučaju ako bi ga pozvali da spasi mir i otkloni rat između borbenih kantona. Omiljen zbog svoje mudrosti i svetosti, savjetnik mnogih državnika i svećenika, stekao je časni naslov „oca domovine“ i ujedinitelja Švicarske, štovan i od katolika i od protestanata. Preminuo je okružen članovima obitelji 21. ožujka 1487. u svojem pustinjačkom obitavalištu u Ranftu.
Svetim ga je 15. svibnja 1947. proglasio papa Pio XII. Zaštitnik je Švicarske, kantona Obwalden, papinske švicarske garde, mnogih švicarskih župa, crkava i udruga, mnogočlanih obitelji, vijećnika, mirovnih sudaca, odvojenih supružnika i brakova u krizi.

Moj Gospodine i moj Bože, uzmi sve od mene, što mi je zapreka prema Tebi!

Moj Gospodine i moj Bože, daj mi sve ono što mi pomaže da dođem k tebi!

Moj Gospodine i moj Bože, uzmi me od mene i daj da budem posve Tvoj!

Sveti Nikola iz Flüe

by immortal 16/8/2020, 10:50

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Img_2151

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve Img_2152

Preporučljivo svima kao i
društvu s foruma

by immortal 26/8/2020, 20:12

Leary svjedoči: ''U Kapeli Klanjanja vidim policajce koji su naličili na Gestapo, obučeni u crno s puškom. Zatim bočno vidjeh razne demonske poglede Antikrista. Primih poruku:
''Antikrist će imati opasne oči, koje nemojte gledati. One će biti u stanju hipnotizirati vaše misli preuzimajući kontrolu vaše pameti, imat će đavolske moći i vi se morate sakrivati od njega. Zajedno s ljudima vršit će veliki utjecaj, njušit će (otkrivati) vjernike i nastojati ne samo ubiti im tijelo, nego također i ukrasti im dušu i odvratiti je od Boga, ako ne budu zaštićeni."( 14. listopada 1993.)

Ovo već postoji dulje vremena
s tim da nije u pitanju jedan antikrist, nego mase njegovih

by immortal 26/8/2020, 20:30

https://sites.google.com/site/molitedragadjeco/dolazak--antikrista

by Sponsored content

Molitve, slike, moci katolicke sv crkve