Fukuyama:'Ovo je zaista kraj povijesti'

by vuksadinare 22/10/2022, 21:55

https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/fukuyama-ovo-je-zaista-kraj-povijesti/2405299.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_m

by veber 22/10/2022, 21:58

ti samo pizdarije nalaziš.

ne znam tko je veći idiot.
ti ili džemal?

u rangu vam je longi.

by vuksadinare 22/10/2022, 21:59

veber wrote:ti samo pizdarije nalaziš.

ne znam tko je veći idiot.
ti ili džemal?

u rangu vam je longi.

a mentol?

by Guest 22/10/2022, 22:50

Fukuyama je dokazano potpuni idiot. Ekstremno neuspješan u svojim političko-povijesnim tzv. analizama i tzv. kvazi futurološkim predviđanjima.

by RayMabus 22/10/2022, 22:56

Liberalna demokracija, upravo zato što raspodjeljuje moć i oslanja se na pristanak onih kojima se upravlja, u mnogo je boljem stanju na globalnoj razini nego što mnogi misle. Unatoč nedavnim uspjesima populističkih stranaka u Švedskoj i Italiji, većina zemalja u Europi još uvijek uživa visok stupanj društvenog konsenzusa.

---

Znači po ovome Fukuyami ako ljudi izaberu krajnju desnicu na demokratskim izborima onda to nije liberalana demokracija ?

Zanimljiva teza. Znači jedino kad izaberu ljevičare onda je to liberalna demokracija.

Jako zanimljiva teza. Zaista.

---

Evo tim biračima u Europi recesija i inflacija i svašta pomalo pa nek oni liberalno biraju šta oće.

Fukuyama se u ovoj rečenici u osnovi otkrio kao radikalni ljevičar :

Liberalna demokracija, upravo zato što raspodjeljuje moć i oslanja se na pristanak onih kojima se upravlja, u mnogo je boljem stanju na globalnoj razini nego što mnogi misle. Unatoč nedavnim uspjesima populističkih stranaka u Švedskoj i Italiji, većina zemalja u Europi još uvijek uživa visok stupanj društvenog konsenzusa.

by vuksadinare 23/10/2022, 03:38

RayMabus wrote:Liberalna demokracija, upravo zato što raspodjeljuje moć i oslanja se na pristanak onih kojima se upravlja, u mnogo je boljem stanju na globalnoj razini nego što mnogi misle. Unatoč nedavnim uspjesima populističkih stranaka u Švedskoj i Italiji, većina zemalja u Europi još uvijek uživa visok stupanj društvenog konsenzusa.

---

Znači po ovome Fukuyami ako ljudi izaberu krajnju desnicu na demokratskim izborima onda to nije liberalana demokracija ?

Zanimljiva teza. Znači jedino kad izaberu ljevičare onda je to liberalna demokracija.

Jako zanimljiva teza. Zaista.

---

Evo tim biračima u Europi recesija i inflacija i svašta pomalo pa nek oni liberalno biraju šta oće.

Fukuyama se u ovoj rečenici u osnovi otkrio kao radikalni ljevičar :

Liberalna demokracija, upravo zato što raspodjeljuje moć i oslanja se na pristanak onih kojima se upravlja, u mnogo je boljem stanju na globalnoj razini nego što mnogi misle. Unatoč nedavnim uspjesima populističkih stranaka u Švedskoj i Italiji, većina zemalja u Europi još uvijek uživa visok stupanj društvenog konsenzusa.

dobro jutro...

by Ringo10 23/10/2022, 05:45

Ovo je kraj Fukuyaminih budalastina

by zganci_i_jetrica 23/10/2022, 12:27

Speare Shaker wrote:Fukuyama je dokazano potpuni idiot. Ekstremno neuspješan u svojim političko-povijesnim tzv. analizama i tzv. kvazi futurološkim predviđanjima.

Fuki je zaradil milijune na svojim budalaštinama, a neki ovdje sipaju žuč i neiživljene frustraciju po forumu s 9,4 posjetitelja. Pitamo se, retorički dakako, tko je tu idiot

by Guest 23/10/2022, 12:52

zganci_i_jetrica wrote:
Speare Shaker wrote:Fukuyama je dokazano potpuni idiot. Ekstremno neuspješan u svojim političko-povijesnim tzv. analizama i tzv. kvazi futurološkim predviđanjima.
Fuki je zaradil milijune na svojim budalaštinama, a neki ovdje sipaju žuč i neiživljene frustraciju po forumu s 9,4 posjetitelja. Pitamo se, retorički dakako, tko je tu idiot

Ne moraš biti baš toliko samokritičan. Imaš ti i svojih dobrih strana.

by zganci_i_jetrica 23/10/2022, 13:09

Speare Shaker wrote:
zganci_i_jetrica wrote:
Speare Shaker wrote:Fukuyama je dokazano potpuni idiot. Ekstremno neuspješan u svojim političko-povijesnim tzv. analizama i tzv. kvazi futurološkim predviđanjima.
Fuki je zaradil milijune na svojim budalaštinama, a neki ovdje sipaju žuč i neiživljene frustraciju po forumu s 9,4 posjetitelja. Pitamo se, retorički dakako, tko je tu idiot
Ne moraš biti baš toliko samokritičan. Imaš ti i svojih dobrih strana.

Uškopili te administratori nakon pritužbi pa sad u strahu skrivaš svoju pravu prirodu ko zmija noge

by Guest 23/10/2022, 13:40

zganci_i_jetrica wrote:
Speare Shaker wrote:
zganci_i_jetrica wrote:
Speare Shaker wrote:Fukuyama je dokazano potpuni idiot. Ekstremno neuspješan u svojim političko-povijesnim tzv. analizama i tzv. kvazi futurološkim predviđanjima.
Fuki je zaradil milijune na svojim budalaštinama, a neki ovdje sipaju žuč i neiživljene frustraciju po forumu s 9,4 posjetitelja. Pitamo se, retorički dakako, tko je tu idiot
Ne moraš biti baš toliko samokritičan. Imaš ti i svojih dobrih strana.
Uškopili te administratori nakon pritužbi pa sad u strahu skrivaš svoju pravu prirodu ko zmija noge

Kojih prizužbi?
Onih od serbinja?
Tku tu budalu uopće uzima za ozbiljno.
Ni kic ni yoda mi se nisu obratili jednom jedinom riječju.
Uostalom blento je i sam odustao od prigovora što je bilo jasno od samog početka te predstave.
I nikada ne krijem svoju pravu prirodu, uvijek je otvoreno pokazujem pa kom pravo, a kom krivo, kom se to sviđa, a kom ne.

by **AssadNaPodmornici** 23/10/2022, 14:28

Može li tko copy paste taj članak od Perice Jihadija sa indexa ja ne klikam na njegovo smeće, ali htio bih pročitati da mi se potakne probava

by dijagram 23/10/2022, 14:45

FRANCIS Fukuyama je jedan od rijetkih intelektualaca čija je ideja postala poznatija od njih samih - u njegovom slučaju, još za života. Ideja je, naravno, kraj povijesti, koju je ovaj japansko-američki politolog i autor iznio u svojem istoimenom eseju 1989., a potom i razradio u knjizi 1992. Rijetko koja ideja je u tih trideset godina bila toliko utjecajna, ali i izazvala toliko kritika i prijepora kao ova.
U suštini, kraj povijesti po Fukuyami označava univerzalni trijumf liberalne demokracije i tržišne ekonomije kao sustava koji je superioran ostalima, zbog čega predstavlja finalni stadij društvene i političke evolucije kojem će se s vremenom priklanjati sve veći dio čovječanstva.
U određenom smislu Fukuyamina prognoza bila je odraz liberalnog optimizma i trijumfalizma koji je uslijedio nakon povijesnog sloma Sovjetskog Saveza i komunizma kao realne političko-ekonomske alternative kapitalizmu i parlamentarnoj demokraciji.
No povijesna previranja koja su u tih trideset godina uslijedila potkopala su tu prognozu: od napada Al-Qaide na Ameriku 11. rujna 2001., preko katastrofalnih zapadnih invazija na Bliskom istoku, neuspjelog Arapskog proljeća i uspona Islamske države, do još gore i globalno opasnije ruske invazije na Ukrajinu.
Mnogi su, kako je sam Fukuyama priznao u eseju za Financial Times u prvim danima rata, zaključili da ruska invazija označava definitivan "kraj kraja povijesti". Ipak, i tada je predvidio da ruski predsjednik Vladimir Putin neće ostvariti svoje maksimalne ciljeve i da, čak i ako zauzme Kijev i svrgne predsjednika Volodimira Zelenskog, neće moći podčiniti naciju od 40 milijuna ljudi koji mahom ne žele biti pod vlašću Moskve.
Deset dana kasnije u članku za časopis American Purpose napisao je da "Rusija ide prema potpunom porazu u Ukrajini" te da bi "kolaps njihove pozicije mogao bi biti iznenadan i katastrofalan, umjesto da se dogodi polako, kroz rat iscrpljivanja".
U novom članku za časopis Atlantic Fukuyama iznosi smjelu tezu da je ovaj rat dokaz da je on, a ne njegovi kritičari, u pravu oko kraja povijesti. Tekst donosimo u nastavku.

Ključne slabosti jakih država poput Rusije i Kine

Tijekom prošlog desetljeća globalnu su politiku uvelike oblikovale očito jake države čiji čelnici nisu ograničeni zakonom ili ustavom. Rusija i Kina su tvrdile da je liberalna demokracija u dugoročnom opadanju i da je njihov tip snažne autoritarne vlasti sposoban djelovati odlučno i obaviti stvari dok njihovi demokratski suparnici raspravljaju, kolebaju se i ne ispunjavaju svoja obećanja.
Ove dvije zemlje bile su avangarda šireg autoritarnog vala koji je unazadio demokratska postignuća diljem svijeta, od Mjanmara preko Tunisa do Mađarske i El Salvadora. Tijekom prošle godine, međutim, postalo je očito da postoje ključne slabosti u srži ovih jakih država.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Slabosti su dvije vrste. Prvo, koncentracija moći u rukama jednog vođe na vrhu gotovo jamči nekvalitetno donošenje odluka, a s vremenom će proizvesti doista katastrofalne posljedice. Drugo, odsutnost javne rasprave i debate u "jakim" državama, kao i bilo kakvog mehanizma odgovornosti, znači da je podrška lidera plitka i da može erodirati u trenutku.
Pristaše liberalne demokracije ne smiju se prepustiti fatalizmu koji prešutno prihvaća rusko-kineski dokaz da su takve demokracije u neizbježnom padu. Dugoročni napredak modernih institucija nije ni linearan ni automatski. Tijekom godina vidjeli smo velike zastoje u napretku liberalnih i demokratskih institucija, s usponom fašizma i komunizma u 1930-ima ili vojnim udarima i naftnim krizama u 1960-ima i 70-ima.

Liberalna demokracija je izdržala jer su alternative tako loše

Pa ipak, liberalna demokracija je izdržala i opetovano se vraćala jer su alternative tako loše. Ljudi u različitim kulturama ne vole živjeti pod diktaturom i cijene vlastitu slobodu. Ni jedna autoritarna vlast ne predstavlja društvo koje je, dugoročno gledano, privlačnije od liberalne demokracije te bi se stoga moglo smatrati ciljem ili krajnjom točkom povijesnog napretka. Milijuni ljudi koji glasaju svojim nogama - napuštajući siromašne, korumpirane ili nasilne zemlje za život, ne u Rusiji, Kini ili Iranu, već na liberalnom, demokratskom Zapadu - dovoljno to pokazuju, poentira Fukuyama.
Filozof Hegel skovao je izraz kraj povijesti kako bi se odnosio na uspon liberalne države nakon Francuske revolucije kao cilja ili smjera prema kojem je težio povijesni napredak. Desetljećima nakon toga marksisti će posuđivati od Hegela i tvrditi da će pravi kraj povijesti biti komunistička utopija.
Kad sam 1989. napisao članak i 1992. knjigu s ovom frazom u naslovu, primijetio sam da je marksistička verzija očito pogrešna i da se čini da nema više alternative liberalnoj demokraciji, podsjeća Fukuyama. Vidjeli smo zastrašujuće preokrete u napretku liberalne demokracije u proteklih 15 godina, ali nazadovanje ne znači da je temeljni narativ pogrešan. Nijedna od ponuđenih alternativa ne izgleda kao da je bolja.

Putin nije shvaćao koliko je njegova vojska korumpirana i nesposobna

Slabosti jakih država bile su očigledne u Rusiji. Predsjednik Vladimir Putin jedini donosi odluke; čak je i bivši Sovjetski Savez imao politbiro u kojem je partijski tajnik morao provjeravati političke ideje.
Vidjeli smo slike Putina kako sjedi na kraju dugačkog stola sa svojim ministrima obrane i vanjskih poslova zbog straha od covida; bio je toliko izoliran da nije imao pojma koliko je ukrajinski nacionalni identitet postao jak posljednjih godina ni koliko će žestok otpor izazvati njegova invazija. Na sličan način nije saznao koliko su duboko korupcija i nesposobnost uhvatili korijena u njegovoj vojsci, koliko loše funkcionira moderno oružje koje je razvio ili koliko je loše obučen njegov časnički zbor, primjećuje Fukuyama.

by dijagram 23/10/2022, 14:47

Plitkost podrške njegovog režima postala je očigledna jurnjavom mladih Rusa prema granicama kada je 21. rujna objavio svoju "djelomičnu" mobilizaciju. Nekih 700.000 Rusa otišlo je u Gruziju, Kazahstan, Finsku i bilo koju drugu zemlju koja bi ih htjela, mnogo veći broj nego što je stvarno mobiliziran.

Oni koje je novačenje zateklo bacaju se izravno u borbu bez odgovarajuće obuke i opreme, a već se pojavljuju na frontu kao ratni zarobljenici ili stradali. Putinov se legitimitet temeljio na društvenom ugovoru koji je građanima obećavao stabilnost i minimalni prosperitet u zamjenu za političku pasivnost, ali režim je prekršio taj dogovor i osjeća posljedice.

Umjesto da obnovi carstvo, Rusija je postala predmet ismijavanja

Putinovo loše odlučivanje i plitka potpora proizveli su jednu od najvećih strateških grešaka u novijoj povijesti. Daleko od toga da demonstrira svoju veličinu i obnovi svoje carstvo, Rusija je postala globalni predmet ismijavanja i pretrpjet će daljnja poniženja od Ukrajine u nadolazećim tjednima.
Cjelokupna ruska vojna pozicija na jugu Ukrajine vjerojatno će se srušiti, a Ukrajinci imaju stvarnu priliku osloboditi Krimski poluotok prvi put od 2014. Ovi preokreti izazvali su ogromnu količinu upiranja prstom u Moskvi; Kremlj se još jače obračunava s neslaganjem. Otvoreno je pitanje hoće li sam Putin uspjeti preživjeti ruski vojni poraz.
Nešto slično, iako malo manje dramatično, događalo se u Kini. Jedno od obilježja kineskog autoritarizma između reformi Deng Xiaopinga 1978. i dolaska Xi Jinpinga na vlast 2013. bio je stupanj do kojeg je bio institucionaliziran. Institucije znače da vladari moraju slijediti pravila i ne mogu činiti što god žele.
Komunistička partija Kine sama je sebi nametnula mnoga pravila: obveznu dob za odlazak u mirovinu za stranačke kadrove, stroge meritokratske standarde za zapošljavanje i napredovanje, a iznad svega ograničenje mandata od 10 godina za najviše rukovodstvo stranke. Deng Xiaoping je uspostavio sustav kolektivnog vodstva upravo kako bi izbjegao dominaciju jednog opsesivnog vođe poput Mao Zedonga.

Xi Jinping demontirao institucionalnu kontrolu vlasti

Velik dio toga je demontiran pod Xi Jinpingom, koji će na 20. stranačkom kongresu dobiti blagoslov svoje stranke da ostane vrhunski čelnik i tijekom trećeg petogodišnjeg mandata. Umjesto kolektivnog vodstva, Kina je prešla na personalistički sustav u kojem se nijedan drugi viši dužnosnik ne može ni približiti tome da izazove Xija, konstatira Fukuyama.
Ova koncentracija ovlasti u jednom čovjeku zauzvrat je dovela do lošeg donošenja odluka. Partija je intervenirala u ekonomiju, ometajući tehnološki sektor i ganjajući zvijezde kao što su Alibaba i Tencent; prisilila je kineske poljoprivrednike da sade biljke "gubitašice" u potrazi za poljoprivrednom samodostatnošću; i inzistirala na strategiji nulte stope covida koja važne dijelove Kine drži pod kontinuiranim karantenama koje su smanjile stopu gospodarskog rasta zemlje.
Kina ne može lako preokrenuti nultu razinu covida jer nije uspjela kupiti učinkovita cjepiva i zna da je veliki dio njene starije populacije ranjiv na bolest. Ono što je prije dvije godine izgledalo kao trijumfalni uspjeh u kontroli covida pretvorilo se u produljeni debakl.
>> Veliki kongres kineske Partije počinje sutra u sjeni čudnih glasina
Sve ovo dolazi povrh neuspjeha kineskog temeljnog modela rasta, koji se oslanjao na velika državna ulaganja u nekretnine kako bi održao gospodarstvo. Temeljna ekonomija sugerira da bi to dovelo do goleme pogrešne raspodjele resursa, što se zapravo dogodilo.
Idite na internet i potražite kineske zgrade koje se dižu u zrak i vidjet ćete mnoge videosnimke masivnih stambenih kompleksa koji su minirani jer nema kupaca za stanove, kaže Fukuyama.

Iran, zemlja koju vodi mala skupina zaostalih staraca

Ovi autoritarni neuspjesi nisu ograničeni na Kinu. Iran potresaju tjedni prosvjedi nakon smrti Mahse Amini u rukama takozvane moralne policije. Iran je u užasnom stanju: suočava se s bankarskom krizom, ponestaje mu vode, bilježi veliki pad u poljoprivredi i bori se s paralizirajućim međunarodnim sankcijama i izolacijom.

by dijagram 23/10/2022, 14:48

Proslave uspona jakih država i pada liberalne demokracije stoga su vrlo preuranjene. Liberalna demokracija, upravo zato što raspodjeljuje moć i oslanja se na pristanak onih kojima se upravlja, u mnogo je boljem stanju na globalnoj razini nego što mnogi misle. Unatoč nedavnim uspjesima populističkih stranaka u Švedskoj i Italiji, većina zemalja u Europi još uvijek uživa visok stupanj društvenog konsenzusa.

Ukrajinski otpor demonstrira slabosti Rusije

Veliki upitnik ostaje, nažalost, SAD. Otprilike 30 do 35% njegovih birača i dalje vjeruje u lažnu priču da su predsjednički izbori 2020. bili pokradeni, a Republikansku stranku preuzeli su sljedbenici pokreta MAGA Donalda Trumpa, koji daju sve od sebe kako bi poricatelje izbora postavili na položaje moći.
Ova skupina ne predstavlja većinu u zemlji, ali će vjerojatno vratiti kontrolu barem nad Zastupničkim domom ovog studenog, a možda i nad predsjedničkom pozicijom 2024. Navodni vođa stranke, Trump, zapao je sve dublje u ludilo teorija zavjere u kojem vjeruje da bi mogao odmah biti vraćen na mjesto predsjednika i da bi država trebala kazneno optužiti njegove predsjedničke prethodnike, uključujući i jednog već pokojnog.
Postoji intimna veza između uspjeha jakih država u inozemstvu i populističke politike kod kuće. Političari kao što su Marine Le Pen i Éric Zemmour u Francuskoj, Viktor Orbán u Mađarskoj, Matteo Salvini u Italiji i, naravno, Trump u SAD-u - izrazili su simpatije prema Putinu. U njemu vide model za vladavinu moćnika kakvu bi željeli provoditi u vlastitoj zemlji. On se pak nada da će njihov uspon oslabjeti potporu Zapada Ukrajini i spasiti njegovu "specijalnu vojnu operaciju".
Liberalna demokracija se neće vratiti ako ljudi nisu voljni boriti se u njezino ime. Problem je u tome što mnogi koji odrastu živeći u mirnim, prosperitetnim liberalnim demokracijama svoj oblik vladavine počinju uzimati zdravo za gotovo.
Budući da nikada nisu iskusili stvarnu tiraniju, oni zamišljaju da su demokratski izabrane vlade pod kojima žive same zle diktature koje spremno oduzimaju njihova prava, bilo da se radi o Europskoj uniji ili administraciji u Washingtonu.
Ali stvarnost se umiješala. Ruska invazija na Ukrajinu predstavlja pravu diktaturu koja pokušava slomiti istinski slobodno društvo raketama i tenkovima i može poslužiti kao podsjećanje sadašnje generacije na to što je u pitanju. Opirući se ruskom imperijalizmu, Ukrajinci demonstriraju slabosti koje postoje u srži naizgled snažne države. Oni razumiju pravu vrijednost slobode i vode veću bitku u naše ime, bitku kojoj se svi mi trebamo pridružiti, poručuje Fukuyama.

by **AssadNaPodmornici** 23/10/2022, 14:56

Hvala. Pročitao sam prvih par rečenica i skužio sam da je smeće,

by veber 23/10/2022, 22:13

AssadNaPodmornici wrote:Hvala. Pročitao sam prvih par rečenica i skužio sam da je smeće,

gle, sve ti je to-tko voli neka izvoli.

nekaj sam tražio na internetu za 3d print i naletim na uputu kako koristiti kacavidu.
koji kripl moraš biti da ne znaš koristiti šrafciger.

(pogledao sam kako se otvara konzerva, pere suđe, stavlja ključ u bravu i sl. i svi smo mi to platili)

by mentalitet 24/10/2022, 00:02

Kada se govorilo da je kraj povijesti, da se više ništa ne može dogoditi, kada se govorilo da je vrijeme istine, da su laž i istina jedno te isto, sve je završilo pred našim očima i trajalo kao dok smo treptali. I činilo se da je zauvijek namijenjena, ali svjedoci smo kada se rodila i kada umrla. Trajalo je kao vilin konjic. I nitko u to nije vjerovao. Sjećam se kad je izašao taj mali esej "Kraj povijesti", njegov se autor proglasio velikim filozofom i bio je to udžbenik modernog promišljanja i poimanja svijeta. E sad, to je šaljivo. Povijest ne samo da počinje, nego smo svjedoci da se događa nešto što naša mudrost nije ni sanjala”.

Matija Beckovic

by melkior 24/10/2022, 13:07

Pa u stvari, članak je dobar, činjenično je dobro postavljen, opća mjesta su neupitna, međutim, Fukuyama ne griješi u analizi, ali lako moguće da griješi u prognozi. Naime, on prognozu mijenja ideološkom ispravnošću liberalizma ukazujući upravo na opće slabosti Rusije, Kine i Irana, ali zaboravlja da upravo te države idu u zajednički blok geopolitički, ekonomski, financijski, vojni, kako bi preživjele, kako bi opstale. Stoga slom Rusije, Kine i Irana nije izgledan, dok god Iran odnosno Kina budu u u volji i mogućnosti pomagati vojno i financijski Rusiju, a Rusija bude pružala podršku Kini energetski, a Iranu ekonomski, obavještajno i regionalno. Liberalizam je uspješan na Zapadu zbog tradicionalne zapadne kulture individualne odgovornosti, protestantske radne etike i povijesti borbe protiv autoritativnih režima monarhija, Crkve i naci-fašizma, s druge strane, ni Rusija, ni Kina ni Iran nemaju razvijeno građansko društvo niti njihovi građani imaju pravo na slobodnu misao i slobodnu akciju, oni jednostavno nemaju povijesno iskustvo ali ni kulturu humanizma, renesanse, odnosno drugim riječima, nemaju povijest adoracije ljudske vrste kao natčovjeka i natčovjeka kao motora razvoja ljudske vrste, nekoć personalizirane u mitskim ratnicima kao što su Herkul, Ahilej ili Aleksandar, potom transformirane u velikane morala i filozofske misli kao što su Sokrat, Platon, Aristotel, altruizma i humanizma utjelovljenog u Isusu iz Nazareta i kršćanskim svecima, pa preko boraca protiv raznih ugnjetavača institucionalnih autoriteta, a za istinu, kao što su primjerice Savonarola, Giordano Bruno ili Galileo, boraca protiv stranog kolinijalizma kao što je primjer G. Washington i Američka revolucija, boraca protiv ropstva kao što su Spartak ili general Grant i predsjednik Lincoln, nemaju iskustvo klasičnog prosvjetiteljskog racionalizma i intelektualizma kao što su francuski enciklopedisti i Diderot, ili politički filozofi koji su vjerovali u ograničenje državne vlasti kroz trodiobu kao što su Montesquie ili Rousseau, ili tvorac američkog Ustava T.Jefferson, nemaju tradiciju britanskog parlamenarizma kao temelja političke demokracije koja je uobličena još u Magna Charta liberatum još 1215. godine ili utjelovljenu u Oliveru Cromwellu koji je skinuo glavu kralju Suartu još u 16. stoljeću, punih 200 godina prije Francuske revolucije, a danas utjelovljene u hollywoodskim herojima i spasiteljima svijeta te prihvaćeni u pop kulturi kao što su Batman, Superman, Spiderman, Kuracman, Kapetan Amerika i ostali koji po uzoru na Herkula ili Prometeja savladavajući sve nemoguće prepreke,donose svjetlo, slobodu, istinu i pravdu. Drugim riječima, mi zapadnjaci jedemo McDonalds i borimo se protiv zla, utjelovljenog u raznim despotima s Istoka.

Ali takvu kulturu emancipacije ljudskog roda nema islam, pogotovo ne Iran koji umjesto toga ima kulturu žrtvovanja i mučeništva, žiroko prihvaćenu u svim slojevima stanovništva, to je kod njih stvar religije (blagdan Ašura), nema ni Rusija, koja je despotizam carizma zamijenila despotizmom staljinizma i gulaga, da bi ´90-ih renesansu (ne individualnih prava i sloboda) nacionalizma doživjela kroz povratak pravoslavlju i tradicionalizmu, nema ni komunistička Kina, koja je napredak 21. stoljeća shvatila prije svega kao šansu da ljudska prava gazi putem digitalizirane umjetne inteligencije, odnosno da ostvari totalitarno društvo totalitarne države kroz totalitarnu kontrolu putem Partije, personalizirane u "prigušenim" carskim ovlastima Xia.

Apsurdno je očekivati liberalizaciju i demokratizaciju Rusije, Kine, Irana, kao što vidimo, Turska pokazuje ozbiljne znakove građanske regresije i povratak sultanatu, Egipat i zemlje Magreba doživljavaju renesansu vojno-autoritarne uprave kroz raspad Libije i slom arapskog proljeća. Čak ni Japan ne vjeruje u liberalizam, kao i Kina on samo kopira Zapad u onoj mjeri u kojem mu je to potrebno da održi korak sa potrebama globaliziranog tržišnog gospodarstva, razlika je jedino u tome što je Japan u odnosu na Kinu demilitariziran kao posljedica totalnog poraza u WWII, ali oni su svoj despotizam nastavili, ako već ne kroz politički i vojni sustav, onda definitivno kroz korporativnu industrijsku kulturu i nasilno dehumanizirano obrazovanje koj opet, negira pojedinca kao takvog, samim time negira i njegovu slobodnu kreativnost.

Zaključak: politički liberalizam je moguć jedino na Zapadu jer za razliku od ostalih dijelova svijeta, Zapad ima razvojnu povijesnu dinamiku utjelovljenu u kulturi otvorenosti i inovacije, ili uopće u kulturi kao takvoj, pa usprkos negativnim trendovima koji se odvijaju na Zapadu posljednjih 2 desetljeća, kulturna superiornost Zapada u odnosu na Istok ostaje bez premca, zbog čega i zapadna ekonomija i zapadni demokratski višestranački politički sustavi još uvijek predstavljaju dominantnu prednost u odnosu na Istok, usprkos bujajućoj moralnoj, političkoj i posvemašnjoj korupciji. Slobodni Internet i kriptovalute samo su posljednji izum kolektivnog Zapada koji prkosi despocijama Istoka, a možda i autoritativnim, koruptivnim pokušajima vlastitih zapadnih elita koje bi tako rado prepisale istočne metode vladanja u zapadne zemlje, pri čemu najbeća opasnost leži upravo u unisonoj medijskoj propagandi kolektivnog Zapada o pandemiji Covid-19, ali i brutalno jednostranom izvještavanju sa bojišta u Ukrajini?

by melkior 24/10/2022, 13:56

Za Zapad je definitivno važnije razlikovati slobodu medija te osobne slobode građana, od korporativnog liberalizma ili bolje rečeno, liberalnog korporativizma, jer prvo je utemeljeno na zapadnoj kulturi i predstavlja teško stečen rezultat borbe zapadne civilizacije, a drugo predstavlja uvod u fašizam. Zaboravlja se da je povijesno, fašizam nastao upravo kao sprega krupnog korporativnog kapitala i države, odnosno centralne vlasti.
Stoga treba podržati svaku borbu protiv monopola, oligopola i porez na ekstraprofite energetskim kompanijama, kao i svako nastojanje da se razbiju sad već preveliki i preglomazni IT divovi, prije svega da se oporezuju na području EU i da ih se obveže na poštivanje europskih pravila o zaštiti osobnih podataka, odnosno GDPR. Na Zapadu definitivno predstavlja problem prevelika moć korporacija i truli, dozlaboga korumpirani politički sustav, odnosno elite.

by Sponsored content

Fukuyama:'Ovo je zaista kraj povijesti'