Politicko i sigurnosno stanje u sestom mjesecu 1991 u Hrvatskoj

Lipanj mjesec 1991 u politickom ali i u sigurnosnom smislu je bio prekretnica u Hrvatskoj.Prava drama na prostoru Hrvatske ali i susjedne Slovenije kao i u bivsoj drzavi pocela je u tom mjesecu.Sesti mjesec Hrvatskoj je donio i prve otvorene i ucestale sukobe kako sa srpskim paravojnim formacijama tako i sa tzv.JNA.Taj mjesec je bio uvod u otvoreni rat.Najkriticnije u lipnju 1991 je bilo na podrucju istocne Slavonije i Banovine te na dijelu sjeverne Dalmacije.U istocnoj Slavoniji ali i u Baranji tijekom lipnja zabiljezeno je najvise oruzanih incidenata i sukoba na podrucju Hrvatske.Gotovo nije bilo dana da nije bilo nemirno na tom podrucju.To je pojacavalo i sve cesci pokreti vojnih kolona JNA u tom dijelu Slavonije ali i opcenito Slavonije.Prva polovica lipnja je bila vrlo problematicna na podrucju Baranje,osjeckog i vinkovackog podrucja.U Baranji od pocetka lipnja 1991 nakon poznatog veliko srpakog mitinga u Jagodnjaku ali i u drugim srpskim mjestima na tom podrucju pojavljuju se sve brojnije oruzane srpsko teroristicke grupe i paravojne formacije koje postavljaju zasjede na baranjskim cestama,teroriziraju mjesno nesrpsko stanovnistvo ali i otvaraju vatru iz razlicitog oruzja na pripadnike mup-a koji su obavljali svoje zadace uspostave mira i kontroliranja situacije.Srpski teroristi su u Baranji na nekim mjestima svakodnevno prekidali promet barikadama a tu su imali i pomoc pridosle 'brace' iz susjedne srbije tj vojvodine ali i iz nekih srpskih sela na osjeckom podrucju.Zbog takve situacije i pogibelji te malobrojnosti policije neka podrucja Baranje stavljena su potpuno pod kontrolu srpskih terorista pretezno se radilo o podrucjima sa vecinskim srpskim zivljem gdje zbog velike mogucnosti zasjeda i oruzanog sukoba prekinute su ophodnje mup-a.

Zbog sve kompliciranije situacije u slavoniji ali i u ostatku hrvatske vrhovnistvo na celu sa predsjednikom tudjmanom odlucuje da dodatno osnazi u prvom redu postrojbe mup-a ali i novoformiranog zng-a pogotovo tada u najproblematicnijem podrucju u istocnoj slavoniji i baranji ..tako da naredjuje policijskim upravama osijek,vinkovci i vukovar da pojacaju prijam dragovoljaca u redove mup-a narocito pricuvnog sastava i da se radi na osnivanju novih postrojbi zng-a ali i narodne zastite.Uslijed nedostatka vece kolicine oruzja tom zadatku se nije moglo posvetiti u punom obimu vec su se primali dragovoljci u odredjenom broju a oni koji nisu primljeni stavljeni su u pricuvu ili su poslani da se jave u narodnu zastitu.Za razliku od hrvatske strane koja nije mogla puno povecat brojnost ljudstva zbog problema sa oruzjem tih problema nisu imale srpske paravojne postrojbe koje su na tom podrucju nicale kao gljive poslije kise i koje je naoruzavala tzv.jna ali i srbija.Sredinom lipnja na sastanku celnika PU osjecke i zapovjednika postrojbi ZNG-a u dogovoru sa ministrom unutarnjih poslova kao ministrom obrane da se posalju dodatne snage u najkriticnija podrucja istocne slavonije odnosno osjeckog podrucja i pidrucja koje je gravitiralo Osijeku.Dakle pojacanja ce biti poslana u Erdut,Aljmas,Dalj koja su bila prakticno u okruzenju srpskih sela koja su bila na zlu glasu kao sela iz kojih se izvozila velikosrpska pobuna ali i teroristicke akcije poput Bijelog brda,dijela Dalja pod srpskom kontrolom,Borova sela,Bobote,Vere..dakle poslati dodatna pojacanja u ljudstvu u policijsku postaju Dalj..u Erdutu osnovati privremenu policijsku postaju sa dvadesetak pripadnika mup-a iz aktivnog i pricuvnog sastava a u mjesto Aljmas poslati grupu gardista iz Osijeka i Djakova.Takodjer raditi sto vise na mobilizaciji civilnih dragovoljaca koji su posjedovali neko oruzje u tim mjestima i staviti ih pod zapovjednistvo policijske postaje u Dalju i zapovjednistvu garde u Aljmasu.Tako da tijekom cijelog sestog mjeseca 1991 trajale su pripreme za obranu tih mjesta i u tajnosti se slalo ljudstvo odnosno smjene zbig obliznjih velikosrpskih teroristickih uporista ali i pistrojbi jna koje su bile stacionirane na drugoj obali Dunava.Posto je bilo onemoguceno cestovnim pravcem dovlacenje ljudstva i oruzja i druge logistike iz smjera Osijeka zbog barikada ali i naoruzanih terorista u Bijelom brdu takodjer to je onemoguceno i cestovnim pravcem iz smjera Vukovara zbog zloglasnog teroristickog uporista u Borovu selu.Dakle pomoc se mogla jedino poslati vodenim putom Dravom i Dunavom do Aljmasa i Erduta i to se prakticiralo najvecim djelom sve do pada tih mjesta.Takodjer postojao je i alternativni poljski put iz smjera Osijeka ali to je nosilo poprilicno velik rizik zbog mogucnosti zasjeda a i za prijenos ili dovozenje oruzja i drugih neophodnih stvari za hrvatske pistrojbe i stanovnistvo tih hrvatskih sela u okruzenju.Taj pravac se koristio u puno manjem obimu i sluzio je samo u najhitnijim potrebama.Vecinom tim putem su dolazili pripadnici ZNG-a u Aljmas jer je JNA prijetila potapanjem plovila ako na njima budu gardisti.

Tijekom lipnja 1991 srpski i jna agresor krenuo je u operativni plan osnivanja naoruzanih raznih paravojnih formacija na okupiranim ili zauzetim djelovima Hrvatske.Razni 'To-ovi' i druge srpsko teroristicke paravojna formacije nicu kao gljive poslije kise.Najintenzivnije osnivanje kao i naoruzavanje takvih postrojbi najintenzivnije u ovom periodu vrsilo se na podrucjima Slavonije,Baranje,Banovine i dijelom u Lici i na kninsko benkovackom podrucju.U Slavoniju intenzivno se prebacuju cetnicki dobrovoljci i njihove kolovodje preko Dunava iz Srbije tj Vojvodine na pidrucje Vukovara i Osijeka a centri za prihvat tih terorista su bili Borivo selo,Dalj i Mirkovci u vinkovackoj opcini.U lipnju u istocnoj Slavoniji i Baranji osnovano je petnaestak 'TO odreda' koje je odreda naoruzala jna i Srbija.Procjenjuje se da je podkraj lipnja 1991 na tom podrucju bilo izmedju tri i pet tisuca terorista i cetnika rasporedjenih u teritorijalne paravojne pistrojbe sa tendencijom svakodnevnog priliva novih dobrovoljaca ali vrsi se i mobilizacija u tim okupiranim djelovima.

Sto se tice drugih krajeva takodjer nije dobro bilo u lipnju mjesecu 1991 gdje su velikosrbi i srbocetnicki teroristi zapocinjali krvavi pir.Uz Slavoniju u tom mjesecu najvise problema i teroristickih akcija,barikada,zasjeda i napada bilo je na pidrucju Banovine.Najvrelije tih dana je bilo u pounju te podrucju Gline te u dijelovima opcina Petrinje i Sunje.Najaktivniji cetnicki teroristi su bili u Pounju te u Glini i okolini.Tada su lokalni velikosrbi uz pomoc Kninske bratije pa i tzv.jna svesrdno radili na naoruzavanju i vojnoj organizaciji banijskih Srba te ustroju paravojnih postrojbi.U tu svrhu uz odobrenje Beograda iz Knina u drugoj polovici lipnja 1991 na podrucje Banovine stigao je Kapetan Dragan sa pedesetak pripadnika svoje paravojne postrojbe tzv.'Knindji'.Uz Kapetana Dragana na Banovinu su stizali i politicki 'emisari' ali i vojne osobe najcesce umirovljeni pripadnici tzv jna koji su bili porijeklom sa tog pidrucja ali i iz Bosne i Srbije.Oni su imali zadatak ustrojiti vojne postrojbe u obliku lokalnih TO-ova.Kapetan Dragan je sa svojim 'knindjama' dobio pzadacu ustrojiti i obuciti neke srpske paravojne postrojbe ciji su pripadnici mahom bili kriminalne i svake drugiranjem lokalnog pucanstva ponajprije proslosti a koji su se isticali srbovanjem i maltretiranjem ponajprije hrvatskog stanovnistva ali drugog nesrpskog u prvom redu albanaca.Kapetan Dragan je za bazu odabrao hotel na vrhu samarice ili zrinske gore nedugo je osnovan i zatvor tj logor u istoj zgradi gdje su dovodjeni zarobljeni pripadnici mup-a i zng-a ali i brojni civili koji su uhvaceni u zasjedama i na prepad.Zbog svega tog ni MUP ni zapovjednistvo ZNG-a ne miruje nego salju pojacanja u skladu svojih mogucnosti.Tako u lipnju osniva se nova policijska postaja u Kozibrodu gdje pristize oko trideset hrvatskih policajaca mada nije brojcano velika ta grupa bila ona je bila jak psiholoski poticaj hrvatskom stanovnistvu u pounju koji su sve cesce biki izlozeni teroru svijih srpskih 'komsija'.