Na današnji dan 14.9.1991 počele blokade i oslobađanje vojarni JNa u Hrvatskoj

Na danasnji dan 14.rujna.1991 pocele su blokade i borbe za oslobađanje vvojarni agresorske JNa u Hrvatskoj.Odluku o totalnim blokadama vojarni JNA predsjendik Tuđman zajedno sa vladom nacionalnog spasa donio je 12.rujna.1991 zbog otvorene agresije JNa na Hrvatsku i suradnje sa srpskim paravojnim postrojbama.Tu odluku nije bilo lako donjeti u trenutku kada je vec špocela odnosno trajala otvorena agresija i napadi tzv.jna zajedno sa srpskim paravojnim postrojbama u citavoj Hrvatskoj odnosno na vise od trecinu njenog teritorija.Na taj potez također je utjecala i kronicna nestasica oruzja i potreba za u prvom redu za topnistvom,oklopom da bi se koliko toliko pariralo odlicno naoruzanoj jna i srpskim teroristima.Zbog teskih borbi u drugoj polovici kolovoza i u prvoj polovici rujna doslo je do nestasice oruzja kojeg ionako nije bilo u vecim kolicinima ali i potreba za mobilizacijom veceg broja ljudstva u postrojbe ZNg-a,MUp-a i NZ(narodne zastite).Prve blokade pocele su vec na noc 12 na 13 .rujna. 1991 i to na nekim manjim vojnim objektima JNA poput karaula,skladista ili manjih vojarni za koje se smatralo da ce ih biti lakse osvojiti zbog manje kolicine oruzja i ljudstva cime bi se za prvu ruku bar doslo do do neophodnog naoruzanja za pojacavanje blokada.Tako su prve blokade pocele na podrucju sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske posto je tu bilo koncentrirano i najvise vojnih objekata na podrucju Hrvatske.Od 10.rujna.1991 do 14.rujna.1991 provedena je dodatna mobilizacija ali i poziv da se dragovoljno pristupi u prvom redu u odrede Narodne zastite koja je trebala biti jedna od glavnih nositelja blokadi vojnih objekata JNA narocito na podrucju koje nije bilo toliko ugrozeno agresijom JNA i srpskih paravojnih postrojbi.U tih nekoliko dana u redove NZ pristupilo je oko 5000 ljudi na prostoru Hrvatske od kojih je pola bilo nenaoruzano dok je druga polovica mahom bila naoruzana privatnim naoruzanjem ili naoruzanjem starijeg tipa oruzja iz arsenala TO-a koje su bile na raspolaganju kriznim stozerima poput pusaka M-48 tu i tam je netko imao automatsko oruzje.Veci opseg blokada poceo je na noc 13 na 14.rujan.1991.Tu noc pocele su blokade vecih vojnih objekata JNA ali sa naredbom da se ne vrse napadi osim u slucaju napada iz samih vojnih objekata JNA.Nesto teza situacija u svezi blokada vojarni JNA bila je u onim krajevima koji su bili ili na samoj crti kriznog zarista ili blizu jer iz tih vojarni JNA je aktivno sudjelovala u napadima i agrisiji na ta podrucja na kojem su se vojni objekti nalazili pa zapravo i nije bilo druge mogucnosti osim napada jer iz samih vojarni ionako su napadi na hrvatske postrojbe trajali vec neko vrijeme.

Najucinkovitije blokade vojnih objekata prvi dan napravljene su na prostoru Međimurja,Podravine i u dolini Neretve.Tu je bio i najmasovniji odaziv u redove Narodne zastite tih dana.Na prostoru Međimurja bile su tri karaule JNA kao i vojarna u Čakovcu.Dakle međimurci su na prvi pogled imali laksu zadacu nego drugdje posto nije bilo brojnijih i vecih vojnih objekata ali to ne znaci da su imali lagan zadatak da ih osvoje ili zauzmu.Vojarna u Čakovcu je bila jedan od snaznijih vojnih objekata koji je pripadao Varazdinskom korpusu i u toj vojarni su bili smjesteni tri roda JNA i to inzinjerija,mjesoviti topnicki divizion(dvije minobacacke bitnice i jedna bitnica topova 122 mm) te vezisti.U samoj vojarni bilo je oko 450 oficira,podoficira i rocnika.Također u vojarni je bilo uskladisteno tj oduzeto oruzje međimurske TO.Pripreme za blokadu te cakovacke vojarne pocele su jos u srpnju 1991 dok je trajala agresija na Sloveniju u kojoj su aktivno sudjelovale i snage iz te cakovacke vojarne.Pocetna blokada tj tiha blokada ili osmatranje sto se desava unutar vojarne ali pokrete postrojbi vrsena je na nacin da su to radile manje grupe dragovoljaca civila koje su svoje punktove imali nedaleko od vojarne a ti punktovi su bili organizirani u tajnosti te zasticeni u prvom redu od KOS-a ali i pete kolone.Pojacavanjem agresije na Hrvatsku narocito u kolovozu 1991 jos aktivnije se pristupilo u osmatranju događaja u vojarni ali i organiziranjem prvih naoruzanih punktova na kojima su se nalazili naoruzani pripadnici Narodne zastite.Radilo se o manjem broju zbog nedostatka naoruzanja.Također u kolovozu se pocelo i sa nagovaranjem rocnih vojnika JNA u prvom redu na bijeg i tu se dosta aktivno radilo sto pokazuje i rezultat od 23 prebjega rocnih vojnika tijekom kolovoza i to najvise nesrba.Pocetkom rujna 1991 kada vec pocinje i otvorena agresija jna u sprezi sa srpskim paravojnim postrojbama dolazi do sve napetije situacije sa samom vojarnom u Cakovcu.Ta situacija je zahtjevala i veci broj ljudi u osiguranju od mozebitnog napada iz same vojarne.Tako se pripadnicima NZ ali i policajcima pridruzuje i oko tridesetak cakovackih lovaca koja u prvu ruku djeluje kao samostalna dragovoljacka postrojba pod zapovjednistvom MUP-a.Vec 4.rujna.1991 na istocnoj strani vojarne podizu se prvi obrambeni punktovi napravljeni od vreca pijeska ali i kod zeljeznickog nasipa tj pruge koja je prolazila blizu vojarne.Sve te aktivnosti od druge polovice kolovoza i pocetka rujna 1991 nagnalo je i komandu vojarne JNA da ozbiljnije krenu na organiziranje obrane vojarne pa tako su vec 18.kolovoza.1991 napravljeni prvi rovovi unutar vojarne kao i sto su i napravljeni i prvi polozaji za minobacace i bestrzajce koji su odmah okrenuti prema samom gradu.Također od 18.kolovoza.1991 unutar vojarne oglasena je uzbuna na najvisem stupnju te su ojacane straze.Pocetkom rujna napetost između dvije strane isla je prema svom vrhuncu.Srecom za branitelje i građane Čakovca zapovjednik vojarne je bio Hrvat pa ipak vise se davala prednost pregovorima nego oruzju.10.rujna.1991 snage NZ,policije i garde u samom gradu brojale su oko 300 ljudi od kojih je oko sto osamdeset bilo naoruzano a oruzje se predavalo u primopredaji smjena onima koji nisu imali oruzje.12.rujna.1991 nakon sto je donesena odluka o blokadama vojnih objekata JNA,cakovecki krizni stozer naređuje otvorenu blokadu vojarne i vojnih objekata jna na podrucju Međimurja.Tako da vec na noc sa 12 na 13.9.1991 vojarni je iskljucena struja,telefoni a branitelji su zauzeli polozaje oko cijele vojarne.Ta akcija je gotovo izvedena neprimjeceno a odmah se pristupilo vrbovanju rocnih vojnika tj strazara na bijeg.Srecom u vojarni je bio veci broj albanaca,bosnjaka te nesto hrvata pa vec tu noc je pobjeglo oko deset vojnika vecinom albanske nacionalnosti.Bez obzira sto je zapovjednik vojarne bio Hrvat koji je bio sklon pregovorima o predaji on je 13.rujna.1991 zaprijetio kriznom stozeru da ce prekinuti pregovore ako se bude dalje nagovaralo vojnike na bijeg te je zatrazio da se branitelji udalje od vojarne.Naravno krizni stozer na to nije pristao na povlacenje branitelja ali pristao je da se vise nece vrbovati vojnici na bijeg cime se slozio zapovjednik međutim i bez tog dogovora vojnici su bjezali iz vojarne iducih dana.Potezima zapovjednika vojarne nije bio zadovoljan dio oficira i podoficira narocito srpske i crnogorske nacionalnosti koji su smatrali da se tako vise pogoduje hrvatskoj strani.Uvidjevsi mogucnost da bi taj ekstremniji dio mogao izvesti puc i smjeniti zapovjednika vojarne pojacao se pritisak na vojarnu a krizni stozer je vrlo dobro znao situaciju u vojarni posto su imali svog covjeka unutar vojarne koji im je davao tocne informacije a narocito u svezi raspolozenja među vojnicima i oficirima a motiv nije bio na visokom nivou i veci dio rocnih vojnika je bio demolariziran i stozer je igrao na tu kartu znajuci da ona skupina radikalnijih oficira i podoficira nema tu snag da pruzi ozbiljniji otpor jer ih nije bilo puno.Tako 15.rujna.1991 krizni stozer prvi put ostrije nastupa sa pregovarackih pozicija te daje na znanje zapovjedniku da u roku 48 sati vojarnu preda ili ce uslijediti napad na to zapovjednik vojarne daje obecanje da ce o tom napraviti sastanak sa svojim podređenim i dat ce im na uvid uvjete na sto pristaje krizni stozer.Bojeci se da bi ipak mogla prevladati ona radikalna struja i odbiti predaju krizni stozer naređuje dodatno ojacanje blokade vojarne ljudstvom a i u tu svrhu stozer je dobio dva minobacaca od 80 mm sa sezdeset granata kao dodatni argument koji bi ove prisilo na predaju.Nervoza je bila na vrhuncu dio branitelja koji je sudjelovao u blokadi trazio je akciju i napad na vojarnu bojeci se da ce ovi odbiti predaju i napasti čakovec cime bi bilo puno teze i uz vece gubitke osvojiti vojarnu,no krizni stozer je ipak uvjerio branitelje da se jos strpe do 17.rujna.1991 kada istjece ultimatom u 12 sati popodne.Ujutro oko 10 sati zapovjednik vojarne je nazvao zapovjednika kriznog stozera da su prihvatili uvjete kriznog stozera i da ce mirnim putem predati vojarnu sto je i napravljeno istog dana.tako se cakovecka vojarna predala 17.rujna.1991 u toku dana a u njoj je osvojeno cjelokupno naoruzanje međimurske TO kao i mnogo druge neophodne tehnike i naoruzanja u prvom redu minobacaca,topova 122 mm kao i sustava veze i inzinjerijske tehnike.Uz predaju vojarne od 15.rujna.1991 do 18.rujn.1991 predale su se i tri karaule koje su se nalazile na podrucju Međimurja te je i tu zaplijenjena veca kolicina naoruzanja koja je dobrodosla međimurskim braniteljima ali i varazinskim koji su sudjelovali u blokadama tih dana vojnih objekata jna na podrucju Varaždina.

Najvise problema u pripremi blokada vojarni imao je zagrebacki krizni stozer i zapovjednistvo obrane Zagreba.No to je i logicno u Zagrebu je kao i najvecem i glavnom gradu hrvatske bio je stacioniran velik broj vojarni i skladista JNA kako u samom gradu tako i u mjestima u neposrednoj blizini Zagreba.Tu je bila ogromna koncentracija vojnih snaga kao i oruzja.Dovoljno je reci samo da u vojarnama u Dugom selu,Jastrebarskom i u vojarni 'Marsal Tito' u novom Zagrebu bilo je stacionirano oko 300 oklopnih vozila.U Velikoj Gorici je bio vojni aerodrom sa snaznim zrakoplovnim pukom te pzo raketnim pukom.Raketna baza na zagorskoj strani Sljemena.U zagrebu je bilo oko 250 razlicitih topnickih cijevi,30-tak vbr-ova.U Zagrebu je bilo oko 6 500 vojnika,oficira i podoficira.I ta sva sila nasuprot sebe je pocetkom rujna 1991 imala tek oko 2500 tisuca slabo naoruzanih pripadnika Narodne zastite od kojih je svaki drugi imao oruzje mahom osobno ili duzio zastarjelu 'tanđaru' tj pusku M-48,tek manji dio je imao automatsko oruzje.U Zagrebu je prije same blokade bio tek manji dio garde jer vise od pola zagrebackih gardista bilo je na kriznim podrucjima.Ni redarstvene snage nisu bile nesto brojne jer vecina redarstvenika iz Zagreba također je moralo na bojisnicu.Zbog svih tih problema Zapovjednistvo obrane grada i Krizni stozer 10.rujna.1991 donjeli su odluku da pozovu dragovoljce da pristupe u sto vecem broju Narodnoj zastiti ali i u redove zng-a i bez obzira na malu kolicinu oruzja veci broj ljudi je trebao da se sto kvalitetnije izvrsi blokada vojarni ali i zastite građani.Tako da je do 14.rujna.1991 kada su pocele otvorene blokade broj pripadnika NZ sa dotadasnjih 2500 narastao duplo tj na vise od 5000 ali povecao se i broj onih koji su se prijavili u redove zng-a.Tako da 14.rujna.1991 zapovjednistvo obrane grada i krizni stozer imali su na raspolaganju oko osam tisuca ljudi na zalost zbog nedostatka oruzja pola ih nije imalo oruzje ali su bili na raspolaganju.Od 12.rujna.1991 nakon odluke da se blokiraju vojarne i vojni objekti JNA pristupilo se pojacano izgradnji obrambenih punktova u gradu ali i oko vojnih objekata kao i borbenih polozaja.Naglasak je stavljen na dvije najvece vojarne u gradu 'marsal tito' u novom zagrebu kao i na vojarnu 'dusan corkovic' na zagrebackom borongaju.Također zapovjeđeno je da se pojacaju punktovi i ljudstvo oko jakih vojarni u Dugom selu i u Jastrebarskom kao i oko velikog skladista oruzja velika buna kod Sesveta.Nositelji tih blokada bili su pripadnici NZ kao najbrojniji ali imali su pomoc u dijelovima specijalne policije i zng-a koji su bili bolje naoruzani od pripadnika NZ ali imali su i vece borbeno iskustvo posto je dio pripadnika zng-a i policije vec prosao do tad borbeno iskustvo na kriznim podrucjima Hrvatske.

Vrlo strateski znacaj kako za JNA tako i za Hrvatski imao je jak koprivnicki garnizon koji se sastojao od vojarne i nekoliko manjih vojnih objekata u blizoj okolici grada.Vojarna JNA u Koprivnici bila jedna od jacih u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i pripadala je varazdinskom korpusu.U vojarni je bio smjesten mjesovito topnicko-oklopni bataljon,pzo te identatura.U samoj vojarni je bilo oko 500 oficira,podoficira i rocnika.Također u neposrednoj blizini Koprivnice bilo je nekoliko manjih vojnih objekata poput karaula i jednog skladista.Koprivnica je u strateskim planovima agresora imala znacajnu ulogu jer se nalazila blizu zamisljene velikosrpske granice virovitica-karlovac-karlobag te shodno tome zadaca koprivnickog garnizona je bila potpora virovitickom i krizevackom garnizonu i obrnuto.Shodno tome zapovjednistvo pete vojne oblasti naređuje u lipnju 1991 premjestanje jednog oklopno mehanizirane postrojbe iz krizevackog garnizona u Koprivnicu te pojacanje od 130 vojnika i podoficira koji su prebaceni iz zagrebackog garnizona,pozeskog i petrinjskog u Koprivnicu.Sve te radnje su nagnale i krizni stozer u Koprivnici na jace angaziranje tijekom ljeta 1991.Posto Koprivnica nije bila daleko od kriznog zarista(Bilogora i Viroviticki kraj) gdje je pobuna tijekom ljeta 1991 vec bila uzela zamah krizni stozer Koprivnice je shvatio znacaj svoga grada u velikosrpskim planovima te se vec tijekom srpnja 1991 pocelo sa kampanjom poziva dragvoljcima da pristupe u redove NZ,Zng-a i MUP-a.Tako da pocetkom kolovoza 1991 krizni stozer Koprivnice imao je na raspolaganju oko 200 pripadnika NZ od kojih je manje od pola bilo naoruzano ali veci priliv je bio u redove ZNG-a i MUP-a posto je dobar dio koprivnickih gardista i redarstvenika bio na kriznim zaristima najvise u zapadnoj Slavoniji.Tijekom kolovoza pristupilo se pojacanoj izradi protuoklopnih zapreka,izgradnji obrambenih punktova te pojacanom osmatranju vojnih objekata u Koprivnici ali i u blizoj okolici te pracenju oficira JNA te kontroli prometa.Problem za Koprivnicu je bio taj mozda za razliku od nekih drugih garnizona JNA na podrucju tog dijela Hrvatske je sto je zapovjedni kadar te vojarne oznacen kao radikalniji izrazito prosrpski i projugoslavenski nespreman za suradnju ali prijetecih poruka i ponasanja.Uzrok tome je sto je tijekom proljeca 1991 doslo do smjene zapovjednog kadra u vojarni i dotadasnji zapovjednik po nacionalnosti Bosnjak i njegov zamjenik mađar zamjenjeni su srbinom i crnogorcem koji su dosli iz garnizona u Banja Luci i iz Novog Sada.I ta smjena daje prilog tezi o znacaju koprivnickog garnizona u jna i velikosrpskim planovima.Tome ide u prilog sto je krizni stozer tijekom kolovoza 1991 pokusao kontaktirati komandu garnizona i zapoceti pregovore ali odmah u pocetku ti prekovori i kontakti su zapali u teskoce zbog izrazito tvrdog i ucjenjivackog stava samog zapovjednika i njegovih podcinjenih.Uglavnom svaki pokusaj kakve takve suradnje prekinut je prijetecim porukama komande da ce svaki pokusaj ometanja snaga JNA biti uporabljena sila od strane JNA.Naravno da to ne ostanu prazne rijeci i prijetnje vec tijekom srpnja a narocito kolovoza 1991 izgrađeni su unutar vojarne fortifikacijske radnje i polozaji za topnistvo i oklop kao i za ljudstvo.Naravno aktivirana je i jaca uloga KOS-a i pete kolone u samom gradu sto je otezalo obrambene radnje kriznog stozera Koprivnice posto se sve moralo doslovno raditi u tajnosti.Pocetak rujna 1991 donosi doslovno potpunu napetost u Koprivnici kada se desava vrlo ozbiljna situacija gdje 3.rujna.1991 iz nikad utvrđenih razloga dolazi do oruzane provokacije iz same vojarne prema okolnim stambenim objektima.naime u predvecerje 3.rujna.1991 otvorena je petominutna puscana paljba iz kruga vojarne prema objektima u blizini vojarne i pukom srecom samo je bio lakse ranjen jedan civil dok je pricinjena znatnija materijalna steta na okolnim objektima najvise civilnim.To je bio znak i ozbiljno upozorenje kriznom stozeru da su ovi u ojarni doslovno spremni na sve pa cak i otvoreni napad na grad i da tu ima vrlo malo mjesta za pregovore.U svrhu toga nakon sastanka kriznog stozera tu istu noc donesena je odluka za potpuni angazman snaga NZ,zng-a i policije na podrucju Koprivnice ali i koprivnickog podrucja.To znaci potpunu kontrolu ulazaka i izlazaka iz same vojarne,kontrolu kretanja oficira i njihovih clanova obitelji te pracenje sumnjivih osoba za koje je postojala ozbiljna sumnja da rade za KOS.Također u iduca dva dana napravljen je veci broj obrambenih punktova po citavom gradu i na ulazima u grad te zbog krizne situacije na prijedlog kriznog stozera Koprivnice povucen je dio gardista i redarstvenika iz Koprivnice sa kriznih zarista natrag u Koprivnicu.No oruzani incident se nije zaustavio na tom 3.rujnu.1991 nego je se nastavio niz manjih i vecih incidenata iz smjera vojarne prema gradu,civilima ali i braniteljima od kojih je bio jedan tezi 8.rujna.1991 kada je iz smjera vojarne ispucane dvije tromblonske mine u smjeru policijskog punkta koji se nalazio tristo metara od vojarne na krizanju,srecom trombloni nisu pogodili metu a jedan tromblon se nije aktivirao pa shodno tome nije bilo stradalih niti je pricinjena znacajnija materijalna steta.Taj napad je ngnao krizni stozer da uputi dodatna pojacanja na punktove blizu vojarne.Ipak bilo je u tom periodu i pozitivnijih stvari poput bjezanja rocnih vojnika iz same vojarne pa je tako u periodu od 1.rujna.1991 do 10.rujna.1991 iz same vojarne pobjeglo 14 rocnih vojnika i to nesrpske nacionalnosti a njih nekoliko je pobjeglo i sa kompletnim naoruzanjem jer su bili strazari.

Motivacija koprivnickih branitelja prije pocetka blokade je bila ogromna.Narocito je pojacana dolaskom dijela koprivnickih gardista i redarstvenika sa kriznog podrucja u ispomoc jer su imali neophodno borbeno iskustvo sto je bilo od velike vaznosti.Nakon donosenja odluke o blokadama vojnih objekata 12.rujna.1991,krizni stozer Koprivnice nije cekao da dobije i sluzbeno zapovjed za blokadu a poglavito zbog nedostatka oruzja naređuje dijelovima NZ i ZNG-a da odmah potpuno blokiraju dvije obliznje karaule JNA kod Botova i Gole te vojno skladiste 'Crna Gora' koje se nalazilo tri kilometra juzno od Koprivnice.Planovi Kriznog stozera su bili takvi da ce imati vise uspjeha u zauzecu tih vojnih objekata nego da odmah pocnu potpunu blokadu vojarne u gradu.Logicno,u karaulama kao u skladistu nalazile su se brojkom slabije snage a bile su izvan grada i naseljenih mjesta i samim time u slucaju borbe izbjegnute bi bile u prvom redu vece civilne zrtve kao i materijalna razaranja.Tako da je vec u noci sa 12 na 13.rujan.1991 bile potpuno blokirane dvije karaule i skladiste.To je iznenadilo i same snage unutar karaula i skladista i time je njihov manevarski prostor za borbeno djelovanje potpuno suzen i onemoguceno u prvom redu izvlacenje i proboj.U blokadi karaule 'milivoj marijan' kod Botova sudjelovalo je trideset pet pripadnika NZ i sedamnest pripadnika ZNG-a.U blokadi karaule pridruzilo im se nekoliko desetaka civila iz okolnih sela uglavnom lovaca sa svojim osobnim naoruzanjem.U samoj karauli bilo je 26 vojnika sa zapovjednikom od naoruzanja imali su tri bestrzajna topa te na desetine 'zolja' i rpg-ova,od vozila pet 'pinzeva'.Nasuprot njih branitelji koji su sudjelovali u blokadi imali su najvecim djelom osbno naoruzanje od kojih vecina je bila lovacko,puske m-48 te nesto automatskog naoruzanja koje su imali pretezno gardisti te jedan rpg sa pet mina.Pregovori o predaji karaule poceli su u popodnevnim satima 13.rujna.1991 kada je karauli iskljucena voda i struja.Naravno,tog popdneva pocetni pregovori nisu polucili uspjeha jer zapovjednik karaule je odbijao predaju dok ne dobije naredbe od zapovjednistva koprivnickog garnizona.14.rujna.1991 opet se pristupilo pregovorima opet ali ovaj put hrvatski pregovaraci su imali ostrije stavove te su postavili bezuvjetan uvjet da se karaula mirno preda do jutra 15.rujna.1991 ili ce otpoceti napad na karaulu.Da potvrde svoje namjere zapovjednik nasih snaga u blokadi karaule blefirao je u naredbi te naredio ispaljivanje jednog plotuna u zrak iz svih smjerova blokade sto je i ucinjeno da bi se dao lazni privid zapovjedniku karaule da u blokadi sudjeluju daleko jace snage od stvarnog stanja uz dodatak naravno lazni da raspolazu sa tri minobaca od 120 mm.U spletu sretnih okolnosti zapovjednik karaule je bio mlad oficir sa tek dvije godine aktivne sluzbe pa je presidio i mladenacki strah i kalkuliranje te je zapovjednik karaule dao obecanje da ce se karaula predati 15.rujna.1991 u jutarnjim satima uz obecanje da ce vojnici i on slobodno napustiti karaulu uz dodatak sa nase strane bez naoruzanja sto je na taj prijedlog dat pristanak.I dosita 15.rujna.1991 u 9 sati ujutro karaula se predala i to je bio prvi oslobođeni vojni objekt jna na koprivnickom podrucju a hrvatske snage su dosle do neophodnog naoruzanja plus sto je motivacija jos vise narasla kod branitelja ovom predajom.Za razliku od ove karaule nesto kompliciranija situacija je bila sa karaulom 'Piljevo' kod Gole.Ta karaula je bila veca od one kod Botova i imala je posadu od 32 vojnika sa zapovjednikom te bolje naoruzanje koje se sastojalo od cetri bestrzajna topa dva laka minobacaca od 62 mm sa vecim brojem protuoklopnog naoruzanja a od motornih vozila bila su cetri pinza i dva FAP-a.Problem kod te karaule je bio i taj sto je bio otezan pristup u blizini karaule i samim tim blokiranje.Naime,karaula je imala odlican pregled gotovo sa svih strana jer nije bilo mnostvo prirodnih zaklona a dominirala je ravnica tek sa istocne strane i jugoistocne bilo je kukuruzista i nesto raslinja.Za akciju blokiranja ove karaule i zbog poznatih okolnosti određenu su nesto jace snage i naoruzanije.Tako da je u blokadi sudjelovalo oko cetrdeset pripadnika NZ,vadesetak pripadnika zng-a te jedan vod pripadnika specijalne policije iz Koprivnice koji su bili i najbolje naoruzani a imali su nesto protuoklopnog naoruzanja i jedan minobacac 80 mm sa dvadeset pet mina.Pregovorima o predaju pristupilo se u popodnevnim satima 14.rujna.1991.I u ovoj karauli bio je srecom zapovjednik sklon pregovorima ali nesto tvrđih stavova naime radilo se o zapovjedniku makedonske nacionalnosti koji je imao izrazeniji projugoslavenski stav. no ipak je davao prednost pregovorima.Pregovori su se otegli sve do vecernjih sati 14.rujna.1991 kada su nekoliko puta prekidani pa nastavljeni.Dogovoreno je da ce se nastaviti 15.rujna.1991,no prije pregovora zakomplicirala se stvar jer je oglasena zracna opasnost za koprivnicu i koprivnicki kraj pa je postojala velika mogucnost napada zrakoplova na polozaje branitelja oko karaule sto je predstavljalo veliku opasnost jer ako bi se napadu zrakoplova prikljucio napad iz same karaule to bi dovelo u definitivno nepovoljan polozaj branitelje posto su bili deficitarni u oruzju narocito protuzrakoplovnom plus sto bi podrska zrakoplova vjerojatno radikalizirala stav zapovjednika karaule da ne preda karaulu bez borbe.srecom zrakoplovi su na vecoj visini nadletjeli podrucje u blizini karaule i uputili se u smjeru istoka i nisu djelovali bar na koprivncikom podrucju.Nakon prolaska ove opasnosti zapovjednik blokade pozvao je na nove pregovore zapovjednika karaule.Pregovori su se opet oduzili sve do kasnih popodnevnih sati kada je zapovjednik karaule prihvatio uvjete predaje i karaula se preala u 22 sata 15.rujna.1991.zapljenjenim oruzjem i iz ove karaule definitvno se pojacala vatrena moc koprvnickih branitelja te se moglo adekvatno odgovoriti mogucim napadima iz najopasnijeg koprivnickog vojnog objekta koprivnicke vojarne.