Samo za glupog nichetinja

U milanu sam igrao dugo.
Osvojio sam sve.
Zaista sam sretan sto sam dio povijesti jednog velikog kluba kao sto je AC MILAN.
al onda kad sam i sam pomislio da mi je dosao kraj dobii sam ponudu kojoj se nisam nadao.
Zvali su me ljudi iz Juventusa.
I prihvatio sam.
Od prvog trenutka dosavsi u Juventus setajuci tadasnjim Vinovom shvatio sam da je nekako sve vece raskosnije negoli u Milanellu.
O svemu se puno vise vodilo racuna.
Cak je bilo obavezno da i najvece zvijezde prve kazu Dobro Jutro onoj cistacici negoli ona njih pozdravi.
Cak i u menzi je bilo obavezno da se mi igraci Kuharicama prvi obracamo i oslovljavamo ih sa Signora.
Nisam mogao vjerovati da smo dobijali naredjenje da iza sebe ocistimo stolove i sudje odnesemo na pranje.
Dva puta mjesecno smo mi igraci cak i sluzili zaposlenike kampa.
Sve je bilo uredjeno na najvisem nivou.
Za nas su zaposlenici morali vrijediti jednako kao i mi.
Jer su svi oni dio kluba i mi po nicemu se nismo smjeli isticati.
Tada sam shvatio da sam zaista dosao u najveci klub

Jednog danakad smo vec osigurali naslov prvaka (JEDAN OD NJIH 38) IZGUBILI smo za nas nebitnu utakmicu.
Ali samo za nas nebitnu ne i za starca zvanog Gianni Agnelli.
Dosao je ka nama u trening kamp nikoga nije pozdravio niti se rukovao sa nama.
Gledao nas je sa blagim prijezirom.
Nakon treninga trener Lippi nas je obavjestio da moramo danas ocistiti cijeli kamp jer je Gianni dao cijelom osoblju slobodan dan i svi smo morali darovati zaposlenike sa 5000 tadasnjih maraka.
I na iducoj veceri u kampu smo ih morali posluzivati.
Tada sam shvatio da u Juventusu nema nebitne utakmice.
ZINEDINE ZIDANE

Uostalom neidem posjecivati proklete shopping centre nego igrati u Juventusu...
Roy Keane

Juventus, kako to ljigavo zvuci...
:(

Jebo te Juventus. Ne znam nikog normalnog da navija za tu skalameriju.