Rusi neće napustiti Libiju uprkos ratu u Ukrajini

Ruska Wagner grupa, paravojna organizacija povezana s Kremljom, odigrala je značajnu ulogu u Libiji, podržavajući samoproglašenu Libijsku nacionalnu armiju (LNA) odmetnutog vojnog komandanta Khalife Haftara tokom građanskog rata u toj zemlji.

Zapadni posmatrači su posljednjih sedmica počeli postavljati pitanje hoće li se Wagnerove snage povući iz Libije kako bi se usredotočile na podršku ruskoj invaziji u Ukrajini.

Iako bi Moskva možda trebala adaptirati i rekonfigurirati svoju misiju u Libiji, postoji dobar razlog nastavka ruske kampanje koja je poslužila oblikovanju sigurnosne arhitekture na istoku Libije, gdje je Haftar smješten, te njenom učvršćivanju.

“Prije 24. februara [kada je Rusija počela invaziju na Ukrajinu] nije bilo naznaka da se tajna ruska misija [u Libiji] povlači, smanjuje i slično”.

“Bilo je prilično tiho. Libijci koji žive u blizini [ruskih] baza navikli su vidjeti neke Ruse u trgovini. Poznato je da neke kampove, baze i zračne baze u potpunosti kontroliraju Rusi”.

“U tim odvojenim slučajevima, čak i sama LNA ponekad mora dobiti dopuštenje za ulazak u bazu.”

Iako postoje određeni nepotvrđeni izvještaji da su ruski plaćenici povučeni iz zemlje kako bi se borili u Ukrajini, većina je ostala.

“Broj [ruskih] vojnika koji su otišli u Ukrajinu vjerovatno je minoran, jer Kremlj želi imati udjela u budućnosti Libije i trebaju mu strani plaćenici kako bi zadržao utjecaj u zemlji”.

Održavanje vojne prisutnosti u Libiji ključno je za ruske planove na drugim mjestima na afričkom kontinentu, naročito u regiji Sahel.


Rusi neće napustiti Libiju uprkos ratu u Ukrajini

Vojna situacija u Libiji 11. lipnja 2020


Drugi libijski građanski rat

Sve to treba potaracati. Wagner proglasiti teroristima i poubijati ih gdje god se pojave.

MDMiridije wrote:Sve to treba potaracati. Wagner proglasiti teroristima i poubijati ih gdje god se pojave.

Već su proglašeni teroristima od strane Zapada.

13.12.2021

Sankcije su uveden protiv same skupine Wagner, osam pojedinaca i tri pravna subjekta povezana s njom.

Europska unija je uvela sankcije protiv ruske paravojne skupine Wagner

Italijanski premijer: Sankcije neće zaustaviti rat, Zapad mora direktno pomoći Ukrajini


Italijanski premijer Mario Dragi izjavio je u nedjelju da diplomatski napori Zapada da uvjeri ruskog predsjednika Vladimira Putina da zaustavi rat u Ukrajini do sada nisu postigli ništa.

"Počinjem da mislim da su ti ljudi u pravu kada kažu 'beskorisno je razgovarati s njim, to je samo gubljenje vremena'", rekao je Dragi italijanskom listu Il Corriere della Sera.

Italijanska vlada je poduzela korake da smanji oslanjanje na Rusiju, poput potpisivanja plinskog sporazuma s Alžirom.

Draghi je rekao da, iako su ekonomske sankcije protiv Rusije "bitne za slabljenje agresora", one neće nužno zaustaviti rat u kratkom roku.

Ipak, Zapad bi mogao pomoći Ukrajini direktno isporukom oružja.

Italijanski premijer: Sankcije neće zaustaviti rat, Zapad mora direktno pomoći Ukrajini

Haftar se ne može odvojiti od ruskog utjecaja

Krajem 2021. i početkom 2022. godine, naprimjer, ruski avioni prevozili su naoružane osobe i oružje iz Sirije u Mali preko zračne baze u blizini Benghazija.

“Očito se oslanjaju na višegodišnji i trajni karakter ruskog utjecaja u Libiji. Ne namjeravaju se povući”.

“Čak i smanjenje, skromno smanjenje na 300 ili 400 pojedinaca, nije kraj misije. To nije naznaka ni da će se povući, a kamoli kapitulirati.”

Važno je uzeti u obzir u kojoj mjeri je uloga Rusije u istočnoj Libiji postala važna ne samo za Haftara i Libijce koji su povezani s njjim, već i za druge vanjske aktere koji imaju udio u budućnosti sjevera afričke zemlje.

Rusi su izgradili prisutnost u Libiji, zbog čega će Haftaru biti jako teško odvojiti od ruskog utjecaja.

Potpuno povlačenje ruskih snaga iz zemlje narušilo bi ravnotežu snaga koje štite Haftarovu dugovječnost na istoku.

S najmanje tri zračne baze, vojnim kampovima i špijunima na terenu, Rusi imaju veliki utjecaj u Libiji i ne postoji nijedna velika sila na svijetu koja u ovom treutku može umanjiti snažan ruski utjecaj u ovoj zemlji.

“Ne postoji plan NATO-a da ukloni Rusiju [iz Libije]”.

“Razlog je to što je Haftar jedan od glavnih faktora stabilnosti – naročito na istoku. Ako srušite Ruse, neizbježno je da će i Haftar otići s njima.”

Turska, jedna od vojno najmoćnijih država članica NATO-a, pomno će pratiti načine na koji bi rat u Ukrajini mogao odraziti na ruski utjecaj u Magrebu.

Iako su Ankara i Moskva podržale suprotstavljene strane u Libiji, one također održavaju odnos koji se zasniva na “suparničkoj saradnji”, koja im omogućava postizanje ekonomskih, političkih i vojnih ciljeva u njihovim područjima u zemlji i drugdje.

Iako bi Turska podržala još jedan vojni pokret protiv LNA ukoliko Haftar pokrene još jednu ofanzivu poput one iz aprila 2019. godine, Ankara bi radije izbjegla veliki sukob s Rusijom u Libiji.

Malo je vjerovatno da će Rusija, koja je suočena s ekonomskim, vojnim i diplomatskim pritiscima, podržati Haftara ukoliko se odluči na nove ofanzive velikih razmjera.

“Veliki neuspjeh ofanzive LNA na Tripoli… vjerovatno će odvratiti veliku rusku vojnu intervenciju u Libiji u budućnosti”.

Takav bi događaj vjerovatno isprovocirao snažnu kontraofanzivu zapadnog dijela zemlje, uz veliku podršku kako Turske, tako i SAD-a, naročito ako uzmemo u obzir trenutno stanje u svijetu, gdje se Washington ponovo ne libi suprotstaviti Rusima.

U isto vrijeme nije isključeno uvođenje sankcija Haftaru zbog blokade nafte.

Tokom godina su Haftarovi zahtjevi postajali sve veći i veći.

Iako su se stvari promijenile na geopolitičkom planu, možemo očekivati snažan odgovor Zapada lideru koji je na neki način uveo Rusiju kao igrača u Libiju.

Ipak, Moskva vjerovatno neće odustati od Libije, kao ni od drugih zemalja u kojima ima značajniju ulogu, bez obzira na to šta se događa u Ukrajini.

“Rusi znaju da Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Izrael i Francuska lobiraju u Washingtonu da Haftar ostane na vlasti, jer bi njegovo povlačenje značilo destabilizaciju ne samo Libije, već i drugih zemalja, a naročito Egipta, koji ima više od 100 miliona stanovnika”.

Ja mislim da je baš Rusima cilj dole ponovo pokrenit ratove a posebno u svijetlu toga da im EU želi uvest sankcije na naftu a Libija je najavila povećanje za 200 tisća barela dnevno s čime bi se došlo na razinu proizvodnje nafte kakava je bila i prije ovih ratova u Libiji tj za vrijeme Gadafija.

Naftna korporacija Libije u februarskom saopćenju navela je da dnevna proizvodnja nafte u zemlji iznosi milion i 200 hiljada barela.

Al-Dbeibeh je kazao da će dnevna proizvodnja nafte biti povećana na milion i 400 hiljada barela u 2022. godini, a da će ta količina biti dodatno povećana u narednim godinama.

Libija će povećati proizvodnju nafte na 1,4 miliona barela dnevno

Grafikon gdje se vidi da je ova proizvodnja od oko 1,4 miljona barela dnevno u osnovi neki maksimum li la jer je tolika bila i u najboljim danima za vrijeme Gadafija tj mira a kad se ratovalo onda bi proizvodnja naglo pala, praktički skoro na nulu.

Libija je Rusiji konkurenkcija tako da ovi neće imat milosti u borbi za opstanak i ako EU uvede sankcije Rusiji na naftu Rusija će vjerovatno sama dole pokrenit rat kako bi napravila naftni šok Evropskoj uniji.


Podaci su u ožujku 2008. dosegli najvišu razinu svih vremena od 1.752.000 barela/dan u ožujku 2008. i rekordno nisku razinu od 7.000 barela/dan u kolovozu 2011.

Libijska sirova nafta: Podaci o proizvodnji ažuriraju se mjesečno,u prosjeku 1.314.500 barela/dan od siječnja 2002. do veljače 2022.

Proizvodnja je prijavljena na 1.107.000 barela/dan u veljači 2022.

Haftara najvise podrzava Egipat
Ovi sto ih Turci podrzavaju, To su navodno Muslimanska Braca
I jedni i drugi su dolaziti u Moskvu na pregovore
Na kraju krajeva koga boli kitomir. To bi se normalno rijesilo izborima...Ali nemoguca misija, previse je tu interesa umijesano.

Haftar je u jednom momentu bio pred pobjedom ali su se tada Turci umijesali...
Uglavnom, Zapad je Libiju unistio i upropastio...

U Egiptu uskoro neće biti kruha.


Egipat, Turska i Bangladeš su 2019. kupili više od polovine ruske pšenice.

Egipat je najveći svjetski uvoznik pšenice. Godišnje troši više od četiri milijarde dolara da prehrani svojih više od 100 miliona stanovnika.

Zajedno, Rusija i Ukrajina pokrivaju više od 70 posto uvozne potražnje Egipta za pšenicom.

Turska je također veliki potrošač ruske i ukrajinske pšenice sa 74 posto uvoza, u vrijednosti od 1,6 milijardi dolara, iz te dvije zemlje u 2019.

U sezoni 2021-22, Turska je bila najveći kupac ruske pšenice, kupivši 4,5 miliona metričkih tona do 30. decembra 2021. Egipat je kupio 3,2 miliona metričkih tona od Rusije u istom periodu.

Najbolje da se ovi u Libiji opet zapuškaraju i padne im proizvodnja nafte na nulu i onda opet skok cijene nafte i još više ekonomske krize i doslovno slom sistema i dolazak krajnje desnice na vlast.

Jbga kad se neće odreć nafte i preć na električne automobile a onda fino napraviš ovo i čao đaci.

Italija:

Električnih vozila danas u našoj zemlji kruži 236.000 i prema prognozama iz Bruxellesa, do 2030. će ih biti 6 milijuna, a do 2050. 19 milijuna.

Obavezni električni automobil, Italija je u zastoju

Političari i fosilni biznis su povezani i sad in napraviš rat u Libiji i onda cijena nafte skaće u Italiji i lagano krajnja desnica na vlast i čao đaci.

Oćeš naftu a nećeš električne autiće = dođe ti krajnja desnica na vlast.

Italija, osma zemlja po broju automobila u svijetu, 39,5 miljona:

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_vehicles_per_capita

A nemaju niti 300 tisuća električnih auta.

Sad kad ih pukne po đepu ova cijena nafte i standard potone, to odma krajnja desnica dolazi.

Prave se blesavi Talijani.