Ruska invazija na Ukrajinu

Rusi: "nije istina da su nam ukrajinci potopili brod, sam se zapalio i potonuo. A sad im se moramo osvetiti"

marcellus wrote:Rusi: "nije istina da su nam ukrajinci potopili brod, sam se zapalio i potonuo. A sad im se moramo osvetiti"

E tako, sami se kao potopili ali zato rusi ispale rekordan broj raketa po Ukrajini onako bez veze, uopće ih ne boli što im je potopljen ponos ruske mornarice i zapovjedni brod :D

Šandor Winnetou wrote:

marcellus wrote:Rusi: "nije istina da su nam ukrajinci potopili brod, sam se zapalio i potonuo. A sad im se moramo osvetiti"

E tako, sami se kao potopili ali zato rusi ispale rekordan broj raketa po Ukrajini onako bez veze, uopće ih ne boli što im je potopljen ponos ruske mornarice i zapovjedni brod :D

Pa normalno da se osvecuju.

Da nema nacista u ukrajini ne bi morali denacificirati.

Brod bi bio u luci na sigurnom.

dijagram wrote:

Šandor Winnetou wrote:

marcellus wrote:Rusi: "nije istina da su nam ukrajinci potopili brod, sam se zapalio i potonuo. A sad im se moramo osvetiti"

E tako, sami se kao potopili ali zato rusi ispale rekordan broj raketa po Ukrajini onako bez veze, uopće ih ne boli što im je potopljen ponos ruske mornarice i zapovjedni brod :D

Pa normalno da se osvecuju.

Da nema nacista u ukrajini ne bi morali denacificirati.

Brod bi bio u luci na sigurnom.

Da se zapalio u luci napravio bi veću štetu, ovako zahvaljujući ukrajinskim nacistima potone im ponos na sred mora bez dodatne štete.

Trebali bi se zahvaljivati ukrajinskim nacistima a ne ih još i napadati :(

sjajno

jedan americki vojni analiticar je rekao ...da je brod potonuo zbog nesteve kako tvrde ruje onda je ruska posada i zapovjednistva broda jako jako neozbiljno i nesposobno..posto se radi o jednom od najjacih i najsofisticiranijih ruskih ratnih brodova a na takve brodove se regrutira i primaju posade i casnici koje prolaze ozbiljne provjere..i zato vrlo tesko je povjerovati u ruska opravdanja o 'nesreci' narocito gdje je uskladisteno naoruzanje koje je podlozno jakim provjerama..uostalom rusi su danas raketirali upravo tvornicu za koje se sumnja da proizvode brodske rakete...slucajno?..ne bi rekao

Dok Rusi tvrde da je njihov glavni ratni brod uništen zbog eksplozije u skladištu streljiva na brodu, ukrajinske snage objavile su da su Moskvu prevarili šaljući nekoliko dronova da odvuku pažnju proturaketnoj obrani broda. Vjerodostojnost tvrdnje potvrdili su i strani obavještajni izvori. Čini se da je važnu ulogu odigralo i to što Rusi nisu bili dovoljno oprezni jer je Moskva plovila bez pratnje, što je neuobičajeno za brodove tog ranga.



Napad se dogodio oko dva sata. Moskva je u tom trenutku bila ni stotinjak kilometara udaljena od grada Odese na jugozapadu Ukrajine. Posada je pratila let turskih dronova TB2, nesvjesna da prema njima jure dva projektila ispaljena s obale. Tonu teški protubrodski projektili tipa Neptun, s dometom od 170 nautičkih milja (oko 315 kilometara), Moskvi su se približili na razini mora. Njihova putanja na toj visini te nemirno more olakšali su raketama neopaženo primicanje meti.

ebenica wrote:

dijagram wrote:

vuksadinare wrote:https://m.vecernji.hr/vijesti/karinu-23-su-ruski-vojnici-silovali-mucili-a-potom-i-ubili-obitelj-ocajna-oni-nisu-ljudi-oni-su-zivotinje-1579167

Sigurno je bila nacist inace rusi ne bi, oni su dobri.

iz priče ispada da njen očuh ima ozbiljne maštarioje o silovanju a ne rusi. propaganda 1:0.

jel? nemoj reć'....a gdje točno iz priče ti to vidiš?

Farmerska "Traktor brigada" je neumorna...

Rusija prvi put upotrijebila bombardere dalekog dometa

Rusija je danas, prvi put od početka sukoba u Ukrajini, koristila bombardere dugog dometa za napad na opkoljeni lučki grad Marijupolj, saopštio je portparol ukrajinskog ministarstva odbrane Oleksandr Motuzjanik.

Motuzjanik je izjavio da Rusija usmjerava svoje snage na zauzimanje gradova Rubižne, Popasne i Marijupolja.

Po njegovim riječima, u Marijupolju, koji ruske snage nisu uspele u potpunosti zauzeti, vode se ulične borbe, a najveći sukobi su oko marijupoljske željezare i željezare Ilič, kao i u oblasti luke, prenosi Reuters.

--

Strateški bombarderi Tu-22M3 Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije bombardovali su utvrđene položaje ukrajinskih nacionalista u fabrici Azovstalj u Mariupolju.

Tu-22M3 bombardovao Azovstalj

Toliko o tome kako će on obnovit željezaru u Mariupolju šta je bila jučer Piratova teza a na šta sam ja odgovorio da neće jer ima kapacitete u Rusiji koji prelaze ruske potrebe a ovdje ne bi imao ni ljudi za rad itd.

Evo ga sere po njima i toj tvornici s bombarderom.

https://en.wikipedia.org/wiki/Tupolev_Tu-22M#Specifications_(Tu-22M3)

Analize

Z. Meter: „Slobodni pad“ u odnosima Zapad-Rusija kao siguran put u kaos

Europska unija svoju je odluku donijela: revno i poslušno preuzet će (već je i preuzela) ulogu ključnog igrača tzv. kolektivnog Zapada na isturenoj fronti, na kojoj će se direktno – na život i smrt, uhvatiti u koštac sa svojim velikim istočnim susjedom – Rusijom. Bruxelles i ključne europske prijestolnice, a za njima, inercijom, i sve druge – (ne)voljno su prihvatile spomenutu zadaću od strane Washingtona, koji će se, u međuvremenu, dok EU „sređuje“ Ruse, prebaciti istočnije, u azijsko-tihooceansku regiju – u pripremi za veliki obračun s Kinom.
 Ali kao uvod u ovu temu najprije želim ukazati na jednu zanimljivu vijest. Naime, prema navodima ruskih medija, koji se pozivaju na slijedeći link: https://home.treasury.gov/system/files/126/russia_gl6a.pdf, Sjedinjene Države su krajem ožujka ukinule sankcije na uvoz ruskih umjetnih gnojiva koja američke tvrtke mogu kupovati na međunarodnim tržištima.

Zašto Amerikanci žele rusko gnojivo?



Gnojiva su uvrštena na popis vitalnih dobara dopuštenih za promet, kao i poljoprivredni proizvodi, lijekovi i medicinski proizvodi.

“Ova odluka će zaštititi ruska mineralna gnojiva od mogućih sankcija. U Sjedinjenim Državama, isporuke iz Rusije činile su 6% ukupnog uvoza kalijevih gnojiva, 20% diamonijevog fosfata i 13% karbamida”, kažu analitičari Aton IC u komentaru američke odluke.

Rusija zauzima oko trećine svjetskog tržišta raznih vrsta gnojiva. Bjelorusija, koja je također pod sankcijama, čini 20% svjetskog izvoza, dakle, zajedno s Rusijom oko polovice. Nakon uvođenja sankcija, cijena gnojiva ažurirala je povijesne rekorde, što je dovelo i do novih rekorda u cijenama hrane u svijetu. Fosfatna gnojiva poskupjela su 2 puta do ožujka 2022. od listopada 2021., kalijeva gnojiva – za 30–50%. Kao rezultat toga, svi glavni proizvodi – pšenica, suncokretovo ulje i namirnice od njih – brzo su dosegle nove cjenovne rekorde.

EU ne želi rusko gnojivo ali još ne zna gdje nabaviti drugo


Sad se opet vratimo početku teksta odnosno Europskoj uniji. Navedena vijest o ukidanju američkih sankcija teško se može pronaći u europskim medijima, a jasno je i zašto. EU, za razliku od SAD-a, nije ukinula sankcije na uvoz ruskih i bjeloruskih gnojiva. I to usprkos povećanju cijena hrane, deficitu pojedinih prehrambenih proizvoda i, što je još gore, sve učestalijih prosvjeda europskih poljoprivrednika koji ukazuju na krajnje ozbiljne probleme u svezi nestašice gnojiva i njihove višestruko povećane cijene – što može katastrofalno utjecati na predstojeću sjetvu i prinose. Dakle – perspektiva u EU je vrlo mračna ukoliko se nešto žurno ne učini po tom pitanju. Ali čini se – ponos, ego i bespogovorni posluh prekooceanskom „velikom bratu“ ipak su važniji od interesa vlastitog stanovništva.

Ali zato se EU prošli tjedan odlučila i za novi – peti sankcijski paket protiv Rusije, očito u skladu sa spomenutom „konačnom odlukom“ o svom pretvaranju u do zuba naoružani proturuski bedem – spreman za „igru“ dugotrajnog iscrpljivanja po načelu „kome će prije crknuti krava“.


Taj peti paket  odnosi se, između ostalog i na embargo na uvoz ruskog ugljena, s razdobljem odgode od 120 dana kako bi se državama članicama dalo vremena da pronađu alternativne dobavljače.

Njemačkoj će za to trebati barem četiri mjeseca, izjavio je 8. travnja kancelar Olaf Scholz (info: Reuters). Vjerojatno pod utjecajem prethodnog izvješća njemačkog Ministarstva gospodarstva pripremljenog za parlament, u kojem upozorava kako će Njemačka vjerojatno morati isključiti neke od svojih elektrana ako odmah prekine uvoz ruskog ugljena. Neposredna zabrana uvoza ruskog ugljena dovela bi do njegove “nestašice nakon nekoliko tjedana”, navodi se.

„Vatrogasne mjere“


Slične odluke o bojkotu Europska unija planira i po pitanju uvoza ruskog plina i nafte, ali se, za sada – boji takve radikalne odluke. Dovoljno je ukazati na to koliko je „natezanja“ bilo među državama članicama i „samo“ po pitanju ugljena ali i mnogo toga drugog vezano uz ranije uvedene sankcije, o čemu se nerado govori. Tako izgleda (a to se i želi prikazati) kako Bruxelles gotovo automatski, sa smiješkom na licu predstavnika svih država  – donosi tako važne i dalekosežne odluke. Gospodarski aspekt, odnosno posljedice pokretanja sankcija po samu Uniju – stavljaju se u drugi plan.

Tako, dok Njemačka i Francuska, prema mom mišljenju, možda i imaju nekakav plan „B“ koji bi im pomogao ublažiti krajnje neugodne posljedice ako bi odustale od kupnje ruskog plina (prva ima ugljen, druga nuklearnu energiju), mnoge članice EU alternativnog plana za to nemaju. Velik je broj država koje su krajnje ovisne o ruskim energentima, poput Italije, Bugarske, Slovačke, Mađarske. One nemaju dostatnih alternativa niti u ugljenu niti u nuklearkama.


Ovdje dolazimo do još jednog paradoksa. Ugljen je, još sasvim nedavno, bio na tzv. crnom spisku  EU kao najopasnije fosilno gorivo, nazvano i „crno Zlo“, kojeg su se već svi odrekli. U Njemačkoj i diljem EU, kao i Velike Britanije, masovno su zatvarane termoelektrane na ugljen i na plin i sve se okrenulo oku ugodnom ali, pokazalo se, krajnje nesigurnom i preskupom „zelenilu“ u smislu kompenzacije fosilnih goriva. Tako se već krajem prošle godine EU relativno tiho vratila i prethodno „demoniziranim“ energentima – plinu i nuklearnoj energiji, a sada, vidimo – i ugljenu.

Stječe se dojam da Bruxelles svoje strateške odluke donosi bez prethodne strateške analize, zbog čega mora poduzimati žurne „vatrogasne mjere“, što nisu odlike onih koji pretendiraju na pijedestal ključnih globalnih igrača.


Međutim, „vatrogasne mjere“ su kratkotrajnog karaktera i nedostatnog učinka, pa se sve to skupa ubrzano reflektira i na socijalno stanje – što najviše i brine.

„Glup i gluplji“


Naravno, i u SAD-u je stanje daleko od idealnog, ali u usporedbi s perspektivom EU ipak nemjerljivo bolje. I ovdje se Bijela kuća primarno fokusira na borbu protiv Rusije, nakon čijeg bi se slamanja, smatra, lakše obračunala s Kinom. Američke sankcije protiv Moskve dodatno udaraju na ionako od ranije složeno stanje u domaćem gospodarstvu kao posljedica pandemije, velikog rasta inflacije, rasta cijena energenata i sl. Za sada aktualna administracija odgovornost za sve to prilično uspješno prebacuje na „zlog Putina“ nakon ruske invazije na Ukrajinu, međutim, pitanje je koliko dugo će to još moći činiti (nije sigurno spomenuta odluka o ukidanju sankcija na rusko gnojivo plod naglo iznikle Bidenove „ljubavi“ prema Putinu).

Osim vječno kritički nastrojenog Trumpa, koji na svojim učestalim javnim skupovima oštro napada Bidenovu administraciju i za vanjskopolitičke i za unutarnjopolitičke probleme, i sami Amerikanci sve jače kritiziraju vladu. Stanje u zemlji uspoređuju s akterima kultnog filma “Glup i gluplji”, gdje su, umjesto njih, sada u glavnim ulogama Joe Biden i potpredsjednica Kamala Harris. Bidenove kritičare još više iritira činjenica da Bijela kuća obećava pomoć, ali ne svojim građanima, već Ukrajini. Opet se govori o milijardama dolara vrijednoj pomoći Kijevu i u oružju i u financijama, a istodobno i o novim sankcijama protiv Moskve.

Međutim, prisiljavajući sve druge da uvode stroge proturuske sankcije, Sjedinjene Države pri tom ne samo da nastavljaju uvoziti naftu iz Rusije, već su tijekom pretprošlog tjedna povećale obujam zaliha “crnog zlata” iz te zemlje za 43% na 100.000 barela dnevno. O tome svjedoče izvješća ruskih analitičara iz energetske domene (zamjenik tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Mihail Popov u intervjuu za medij „Komsomolskaya pravda“) . Kada tome pridodamo umjetna gnojiva i dr. što Washington smatra nužnom robom, jasno uviđamo bijedni položaj EU, koji o nečem takvom može samo sanjati.

Blogeri javljaju ono, o čemu se europski mediji boje pisati


U Njemačkoj nedostaju gnojiva. Lokalni poljoprivrednici se žale da su na rubu opstanka.
“Ne znamo što raditi. Poskupljenje dizela od 30 posto znači povećanje troškova proizvodnje za jedan cent. Osim toga, nedostaje gnojiva i stočne hrane. Ako nam sada ne daju zamjenu, bit ćemo primorani prepoloviti proizvodnju”, rekao je jedan od farmera.
Piše se o nedostatku maslaca, brašna, šećera, suncokretovog ulja u njemačkim supermarketima, gdje se ograničava prodaja po osobi, a nerijetko asistiraju i zaštitari zbog izbijanja otvorenog gnjeva kupaca. Jasno je zašto su gnjevni: to što sada događa do jučer je bilo nezamislivo – primjerenije ovom našem podneblju, iz nekih – ne tako davnih vremena.
Rekordne cijene goriva uništavaju njemačko poslovanje. Primjerice, naglo pada potražnja za taksi uslugama u Berlinu. Mnoge tvrtke su na rubu bankrota. Rastuća cijena struje tjera Nijemce na štednju. Mnogi su od njih povjerovali pozivima Zelenih i već ranije pohrlili kupiti solarne panele. Ali cijena takve energetske „neovisnosti“ bila je previsoka. Ugradnja fotonaponskog sustava košta najmanje 15.000 eura i upitno je hoće li se takva akvizicija isplatiti i za 20 godina? Nijemci pol u šali pol u zbilji kažu: jeftinije je pokrivati ​​krovove jastozima i crnim kavijarom nego panelima.

A gdje su još problemi s njemačkom teškom industrijom, kemijskom industrijom, industrijom papira, automobilskom industrijom? Njihovi čelnici, kao i sindikati, upozoravaju na opasnost od potpune obustave proizvodnje u slučaju daljnjih energetskih potresa.
Nije zato slučajno da njemački ministar za ekonomsku suradnju i razvoj Svenja Schulze kaže slijedeće:
“Trenutačno zaustavljanje uvoza energenata iz Rusije imat će značajne posljedice za Njemačku, posebno za kemijsku industriju i industriju čelika, koje poglavito služe domaćim potrebama Nijemaca. Pa na koga to udaramo? Na vlastitu (zemlju)?”
Unutar EU, ali, što je još gore i od strane njenih visokih dužnosnika, proteklih se tjedana čuju nevjerojatno bizarne izjave – da se običan čovjek, koji se još malo usudi misliti svojom glavom – s pravom pita kuda nas to ovo ludilo vodi? Pojedini političari otvoreno govore kako bi ljudi trebali kod kuće nositi debele džempere da bi se smanjenjem određenog  stupnja grijanja uštedjela energija i preživjelo razdoblje tranzicije. Ili da se manje tuširaju! Tako, potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans kaže slijedeće:
“Svatko od nas trebao bi razmišljati o tome kako potrošiti što manje energije. Isključiti termostat, obući džemper, na brzinu se istuširati – jednom ili dvaput i oprati.”

I prema Rusiji vjerojatno najratoborniju zemlju – Veliku Britaniju, na zaobilaze veliki problemi. Na djelu je visoka inflacija, a prema riječima stručnjaka, upravo sada Engleska doživljava najveći pad životnog standarda od 50-ih godina prošlog stoljeća. Računi za struju nekim potrošačima gotovo su se udvostručili od travnja.
Istodobno, američki Bloomberg prošlog tjedna predviđa da će Rusija ove godine od izvoza energije zaraditi više od 320 milijardi dolara, što je za trećinu više nego prošle godine. I sve to, usprkos sankcijama SAD-a i Europe.

Naravno, da ne bi bilo zabune! Rusiju zapadne „sankcije svih sankcija“ sigurno teško pogađaju. Međutim, rusko se gospodarstvo pokazalo preveliko i previše žilavo za „slobodni pad“. Zato bi se vrlo lako moglo dogoditi i da, ono, i prije svog „konačnog pada“ za sobom na dno povuče i neke druge zemlje – koje su još do jučer uživale u blagostanju i osjećaju nedodirljivosti. Međutim – nedodirljivih više nema.

https://www.geopolitika.news/analize/z-meter-slobodni-pad-u-odnosima-zapad-rusija-kao-siguran-put-u-kaos/

Meter je malo proruski okrenut.

ŠIBAJ DALJE SANKCIJE NA RUSKE ENERGENTE JER SE TU NE RADI SAMO O NAFTI NEGO UTJECAJU KOJE ON IMA NA POLITIČARE I DRUŠTVO U EUROPI KAD ON OVDJE PRODAJE NAFTU I PLIN.

Galina wrote:

ebenica wrote:

dijagram wrote:

vuksadinare wrote:https://m.vecernji.hr/vijesti/karinu-23-su-ruski-vojnici-silovali-mucili-a-potom-i-ubili-obitelj-ocajna-oni-nisu-ljudi-oni-su-zivotinje-1579167

Sigurno je bila nacist inace rusi ne bi, oni su dobri.

iz priče ispada da njen očuh ima ozbiljne maštarioje o silovanju a ne rusi. propaganda 1:0.

jel? nemoj reć'....a gdje točno iz priče ti to vidiš?

baš ću reć'. ovdje:

Policija im je kazala kako je Karina bila ''nasilno ubijena'', no nisu im htjeli reći detalje ubojstva, nego je njena obitelj morala saznati priču sama.
....................................................................
- Mislimo da je moguće da je bila silovana - kazao je očuh.
...................................................................
Njen očuh kazao je kako ruski vojnici sustavno siluju civile.
.......................................................................
Nisam čuo ni za koga da je nasilno ubijen, a da nije bio silovan. Čini se da su takvi ljudi bili bombardirani. Ljude koje su strijeljali i mučili, vojnici su gotovo svaki put i silovali - kazao je.

zadovoljna? nema na čemu. i opet ću reć' kaj god hoću tak da ti je ovo jel' potpuno nepotrebno.

Z. Meter: “U raljama Ukrajine”! Tko je kriv za krizu u Njemačkoj: Gazprom ili vlastita glupost?

Kako govori sve više Rusa koji žive u Njemačkoj, za sve probleme koji sada postoje u tamošnjem društvu i ekonomiji krivi su Rusi, kao što su 30-ih godina prošlog stoljeća bili krivi Židovi. Još im samo trebaju žute vrpce na rukama


I dok njemačka Savezna mrežna agencija po prvi put najavljuje moguće restrikcije u opskrbi plinom i u privatnom sektoru, ruski Gazprom smanjuje izvoz plina u Europu pri čemu i dalje zarađuje zbog njegove visoke cijene na tržištu.
Gazpromov izvoz u EU u travnju opada. Stanje je eskaliralo nakon što se Gazprom 31. ožujka povukao iz njemačke tvrtke Gazprom Germania (u Gazpromovom 100%-tnom vlasništvu) koju je, prethodno, pod svoju upravu prebacila njemačka Savezna mrežna agencija. Gazprom je nakon toga potpuno prestao s opskrbom najvećeg skladišta u Njemačkoj, Reden, dok je gotovo simbolično ubrizgavanje plina nastavljeno u skladištima u Katharini i Jemgumu (sva su tri u vlasništvu Gazprom Germania-e). Slično je stanje i s drugim velikim Gazpromovim skladištima u austrijskom Haidachu i nizozemskom Bergermeeru (više o tom možete pogledati na poveznici ovdje).

Prema podacima GIE, kapacitet spomenutih triju skladišta u Njemačkoj je 5,2 milijarde kubičnih metara, odnosno 23% svih njemačkih skladišnih kapaciteta. Istodobno, do kraja sezone grijanja “Reden”, “Jemgum” i “Katarina” punjeni su sa svega 4% s prosječnom razinom punjenja od 28%.

U travnju je, prema podacima GTS operatera u EU i Ukrajini, izvoz ruskog plina u europske zemlje, bez Turske, manji za 14 posto u odnosu na ožujak. Uzimajući u obzir Gazpromovo povlačenje plina iz rezervi u Europi, smanjenje je još veće – oko 18%. Prosječna razina zaliha iznosi 312 milijuna kubičnih metara dnevno i nastavlja padati čemu pridonosi i hladno vrijeme u prvom dijelu travnja.


Četvrtina pada Gazpromovog izvoza u travnju, 15 milijuna kubičnih metara, otpada na baltičke zemlje i Finsku. Litva i Estonija najavile su da više neće kupovati ruski plin zbog ruske vojne intervencije u Ukrajini, ali ipak, velika većina udjela otpada na druge zemlje EU.
Pa iako je u travnju europskim tvrtkama postalo neisplativo kupovati plin od Gazproma (formula cijene Gazpromovog plina vezana je za nizozemski TTF futures koji su prodavani u ožujku za travanj po cijeni od gotovo 1500 dolara za 1000 kubičnih metara, dok se trenutačne spot isporuke prodaju znatno jeftinije – na razini od 1200 dolara), za očekivati bi bilo da ruska energetska tvrtka poveća izvoz kroz ubrizgavanje plina u europska skladišta. Međutim, to se nije dogodilo usprkos svim mogućnostima.
Postavlja se pitanje zašto? Za pretpostaviti je da su u igri političke odluke i neizvjesnost oko Gazpromovog izvoza u EU u budućnosti s obzirom na učestale izjave lidera država članica ne samo o postupnom smanjenju i odustajanju od ruskog plina, već i o uvođenju embarga na ruski plin i naftu. Zato je Gazprom odlučio Europi osigurati samo izravne isporuke iz Rusije, bez punjenja skladišnih kapaciteta.

Sve ovo najviše brine Njemačku, ali bi itekako trebalo i ostatak EU. O tome svjedoči i slijedeća vijest:

nakon što je vlada u Berlinu prebacila nadzor tj. upravu nad Gazprom Germania na Saveznu mrežnu agenciju, ova druga je prošlog tjedna poslala pismo svim tržišnim operaterima da ne prekidaju veze sa spomenutom tvrtkom koja posjeduje imovinu u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Belgiji, Češkoj i izvan Europe (ta imovina su redom tvrtke-kćeri Gaazprom Germania-e u inozemstvu, također su u potpunom vlasništvu ruskog Gazproma).

U njemu je njemački regulator obećao, kako navodi Reuters, da će ispuniti sve financijske obveze kako bi se nastavilo s radom.

“Posljedice nelikvidnosti bit će teške ne samo u Njemačkoj, već i u cijeloj Europi”, navodi se u dokumentu. Regulator je dodao da bi trgovci mogli bankrotirati, opskrbe prestati, a skladišta ostati prazna.


Predsjednik Savezne mrežne agencije Klaus Müller rekao je za njemački medij  Zeit, da će, ako prestane uvoz iz Rusije, Njemačka imati plina do kraja ljeta ili početka jeseni. Istodobno će se troškovi njemačkih obitelji za plin povećati za 1500-2000 eura godišnje i više.

Istodobno Ira Joseph, voditeljica odjela za plin i energiju u S&P Global Plattsu, kaže posve jasno i otvoreno: svi ostali elementi koji utječu na rast cijena plina zajedno nemaju takav utjecaj na cijene tog energenta kao rizik od zaustavljanja isporuka iz Rusije.


Dakle, bez prevelikog mudrovanja možemo zaključiti slijedeće:

1. Gazprom, s obzirom na novonastalu (geo)političku situaciju u Europi i svijetu nakon ruske intervencije u Ukrajini očito ne želi riskirati i stvarati zalihe još neprodanog plina u Europi. On će aktivnosti vezane uz svoj izvoz pojačati prema onim tržištima i državama koje su u trenutku sadašnjeg maksimalnog pritiska Zapada na Rusiju ostale neutralne tj. nisu se željele priključiti proturuskim sankcijama na način na koji je to tražio prije svega Washington (Turska, Izrael, Kina, Indija i općenito azijsko tržište), dok će pritom ispunjavati sve preuzete obveze prema važećim dugoročnim ugovorima s europskim državama. Zapravo ćemo uskoro svjedočiti dvama paradoksima: prvo, umjesto europske diverzifikacije uvoza (ona je trenutačno krajnje neizvjesna s obzirom na vrlo tešku i dugotrajnu mogućnost zamjene ruskog plina usprkos jačanju izvoza američkog LNG-a) dolazi do Gazpromove diverzifikacije izvoza. Ovaj proces sada je samo dodatno dinamiziran s obzirom da se Gazprom za njega pripremao još od kad je postalo razvidno da je EU i službeno pokrenula svoju energetsku tranziciju u smjeru „zelenila“; i drugi paradoks je, da se EU – pritisnuta najnovijim brigama – ponovo okreće politički neugodnim „prljavcima“, poput do sada krajnje demoniziranog ugljena, a onda i nafti, plinu i nuklearnoj energiji.
   
2. Njemačka je ušla „grlom u jagode“ u sukob s Rusijom, ne misleći pri tom o posljedicama koje će to imati za njeno gospodarstvo i energetsku sigurnost. Nakon smjene vladajuće garniture na čelu s bivšom kancelarkom Angelom Merkel, Berlin se vrlo lako odrekao i ruskog plinovoda Sjeverni tok 2, i to nakon što su prošlo ljeto u Washingtonu o tome postigli pismeni sporazum Joe Biden i Angela Merkel (uz sav otpor i razočarenje Ukrajine i Poljske). Na scenu tj. na vlast, od kraja prošle godine došla je nova – otvoreno proamerička politička garnitura, gdje glavnu ulogu imaju Zeleni. Međutim, njihova tradicionalna briga za okoliš i obnovljive izvore energije, koji moraju zamijeniti omrznuta fosilna goriva, naglo je usahnula i ustupila mjesto američkom pozivu za zajednički pokret na „Istočni front“ s ciljem ekonomskog uništenja Rusije i sveopće izolacije te zemlje pod bilo koju cijenu. Jasno je: cijena koju će platiti Njemačka i EU višestruko je veća i bolnija od one koju će platiti Sjedinjene Države i Velika Britanija koje imaju kudikamo manju gospodarsku (i energetsku) suradnju s Rusijom.
   

“Heil Hitler” protiv “Heil Putin”


Obračun Zapada s Rusijom je totalan – od do sad nikad u povijesti zabilježenih sankcija protiv bilo koje države, sve sve do apsurdnih zabrana prema svemu što dolazi iz te zemlje – kulturi, književnosti, glazbi, umjetnosti i td. Zapravo je nevjerojatno da se obračun s čitavim jednim narodom i njegovim povijesnim, kulturnim i jezičnim nasljeđem, njegovim sportskim dometima, njegovim etničkim zajednicama koje desetljećima žive na tlu civilizirane Europe uz poštivanje svih obveza i davanje doprinosa koji iz toga proizlaze – sada tako olako prikazuje kao primjerena kazna za rusku vojnu invaziju na Ukrajinu. Prikazuje se kao nužno sredstvo za obračun s ruskim državnim vrhom odnosno politikom koju provodi ruski predsjednik Vladimir Putin, iako višestoljetna kultura, sport i Rusi koji desetljećima žive na Zapadu s njima nemaju baš nikakve veze.  Kako govori sve više Rusa koji žive u Njemačkoj, za sve probleme koji sada postoje u njemačkom društvu i ekonomiji krivi su Rusi, kao što su 30-ih godina prošlog stoljeća bili krivi Židovi. Još im samo trebaju žute vrpce na rukama. S obzirom na sve što se događa, ovakva razmišljanja nisu daleko od istine. Uostalom, i u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata ovako totalnog obračuna nije bilo niti s njemačkim narodom i njegovom kulturom, iako je prije toga u golemoj većini podržavao Hitlera i njegov nacional-socijalizam, imperijalizam, holokaust i što sve ne. Kažnjavati obične ljude i obračunavati se s njihovom prošlošću, kulturnim nasljeđem i sl. potpuno je deplasirano. Njihov utjecaj na vođenje državne politike uvijek je bio i ostao minoran – i to vrijedi za sve zemlje svijeta.


Zbog svega ovog ne čude problemi koje Njemačka najavljuje sa svojim energetskim sektorom (i ne samo njim) jer Moskva sve ovo itekako pozorno motri i sigurno joj neće željeti olakšati situaciju (dobro je da u ovakvim okolnostima barem radi još i plinovod Sjeverni tok (1). Međutim, čudi ovakvo olako „igranje“ savezne vlade u Berlinu ne samo sa sudbinom njemačke industrije i čitavog gospodarstva, već i samih svojih građana koje o tome nitko ništa nije pitao (toliko o utjecaju građana na državnu politiku bilo gdje), jer moralo se znati, a njemački stratezi su i znali i upozoravali –  do čega će ovakva politika prije ili kasnije dovesti. Dovest će do recipročnih odgovora Moskve i do nemogućnosti njemačkog brzog i stabilnog gospodarskog zaokreta prema drugim tržištima i izvorima energenata.

O tome najbolje svjedoče i dvije jučerašnje vijesti:
prvo je upozorenje država izvoznica nafte unutar kartela OPEC Europskoj uniji, da bi sadašnje i buduće sankcije Rusiji mogle stvoriti jedan od najgorih šokova u opskrbi naftom u povijesti. Naglasili su da tolike količine neće biti moguće nadoknaditi i da OPEC neće povećavati proizvodnju (između ostalog i u dogovoru s Rusijom kroz format OPEC+!, op.ZM.) (info: Reuters); i drugo, Washington je i službeno, nakon virtualnog sastanka američkog predsjednika Joe Bidena i indijskog premijera Narandre Modija, kazao kako indijski uvoz ruske nafte ne predstavlja ništa ilegalno i da New Delhi to i dalje može činiti. Velika je to pobjeda Indije, izložene snažnom američkom i britanskom pritisku da se priključi zapadnim sankcijama protiv Rusije i obustavi uvoz ruske nafte. Indija, kao i sve ozbiljne države, jednostavno primarno polazi od svojih nacionalnih interesa – pri tom jasno dajući do znanja kako želi održati prijateljske odnose i s Moskvom i s Washingtonom.

Europska unija o tome može samo sanjati. Ona je svoju nezavisnost nakon rata u Ukrajini, u koji se aktivno uključila po svim pitanjima (iako još ne vojno ako pod tim ne smatramo izvoz oružja Kijevu) – potpuno izgubila, a pitanje je – je li ju ikada i imala? Prije bi se reklo da se radilo o prividu ili „glumi“ neovisnosti – što je funkcioniralo sve dok je Washington na to gledao s određenim toleriranjem. Ali pravila su se sada dramatično promijenila.


Pri tom neće propasti ni SAD, ni Rusija, ni Kina, ali će se, zato, proturuske sankcije poput bumeranga vratiti i udariti po EU. Onoj istoj, koja svojevoljnom odlukom, poput „posljednjeg samuraja“ – ubrzano gubi i rusko tržište i ruske energente a da zamjenskih za njih još uvijek nema i neće ih biti još dugo. O potpuno uništenoj europskoj geopolitičkoj sigurnosti i stabilnosti da ovom prilikom i ne govorimo.

https://www.geopolitika.news/analize/z-meter-u-raljama-ukrajine-tko-je-kriv-za-krizu-u-njemackoj-gazprom-ili-vlastita-glupost/

Opet Meter proruski članak. Valjda ga Gasprom financira pa piše članke na njihov mlin.

Idu sad LNG terminali u Njemačkoj.

Njemačko ministarstvo financija odobrilo je isplatu do 2,5 milijardi eura za najam četiri plutajuća terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), pokazuje pismo upućeno parlamentu. Isplata je odobrena prije konzultacija s parlamentarnim odborom za proračun zbog žurnosti postupka, stoji u pismu u koje je agencija dpa dobila uvid.

Potpisivanje ugovora o najmu broda-terminala zakazano je za 14. i 20. travnja, uz obrazloženje da se time želi osigurati opskrba Njemačke plinom i smanjiti ovisnost o uvozu plina iz Rusije. U izvješću ministarstva gospodarstva, objavljenom krajem ožujka, navodi se da je vlada preko energetskih tvrtki RWE i Unipera osigurala opcije za tri plutajuća LNG terminala.

Tvrtke trenutno pregovaraju o najamu terminala, a vlada provjerava moguće lokacije na Sjevernom i Baltičkom moru. Terminali bi mogli biti postavljeni već iduće zime, navodi dpa.

https://www.telegram.hr/politika-kriminal/njemacka-unajmila-cetiri-plutajuca-lng-terminala-za-25-milijardi-eura/

M. Stefanov: Iz EU najavljuju krvavu provedbu zelene revolucije. Krpat ćemo aute kao na Kubi

Nema dvojbe da će odgovarajuća uporaba sile, zatreba li, biti primijenjena i u procesu provođenja zakonskih rješenja predviđenih EU Green Dealom i agendom Europske komisije „Fit for 55″, donesenom ovoga ljeta, koja uskoro u članicama Europske unije ide u legislativnu proceduru


Neposredno prije održavanja 26. konferencije UN-a u Glasgowu od 31. listopada do 12. studenoga 2021. godine potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, zadužen za European Green Deal i borbu protiv klimatskih promjena, nije ostavio mjesta dvojbama što se usitinu sprema u nastavku velike zelene transformacije europskog gospodarstva, ekonomskih strategija, društvene stukture i u konačnici života običnih građana.

Na prigovore kako već u startu provođenje zelene politike Europske komisije izaziva porast cijena energenata, a potom i svega ostalog, i direktno utječe na standard građana EU-a, Timmermans hladno izjavljuje kako će budući zeleni preobražaj gospodarstva biti ni više ni manje nego krvav.

“Bit će to krvavo teška zadaća, ali zamislite samo kakve ćemo štete imati ako ništa ne poduzmemo”, govori Timmermans misleći očito pritom na visoku cijenu koju će platiti tvrtke i obični građani sljedećih godina u nastavku zelene tranzicije.
Dakako, taj briselski činovnik – otprije poznat po ekstremnim javnim nastupima, kojima vjerojatno prema unaprijed dogovorenoj podjeli uloga unutar EU administracije zapravo samo jasno i iskreno iskazuje ono što vladajuća elita EU-a stvarno misli i namjerava provoditi, ali ne želi u javnosti javno izreći, ne govori ono najbitnije – čiju on to krv u ime velike zelene revolucije misli prolijevati? Svoju zacijelo ne. Njega i ostale rasove EU-birokracije nakon govora o klimatskim promjenama, u čije posljedice će uskoro, s obzirom na to kako je krenulo, početi ubrajati i potrese i erupcije vulkana, uvijek čekaju Maybach Mercedesi s moćnim dobrim starim motorima na ugljkovodična goriva. Krv o kojoj govori potpredsjednik Europske komisije iz redova Stranke europskih socijalista, škrgut zubi i plač djece u nastavku zelene revolucije bit će prepušteni običnim građanima država članica Europske unije, onima koje je bivši francuski socijalistički predsjednik François Hollande nazvao “bezubom sirotinjom”.

Nasilje kao odgovor


Poruku Fransa Timmermansa treba sasvim ozbiljno primiti jer dolazi od političke osobnosti koja je, s obzirom na svoje ranije izjave, spremna i na uporabu sile ako je to potrebno za ostvarenje ciljeva politike koju zastupa. Poznata je njegova izjava iz 2019. godine u vezi s katalonskim referendumom o nezavisnosti i odgovorom Madrida.
“Nasilje u politici nikada nije odgovor, ono ništa ne rješava i Europa to zna bolje nego itko drugi. Međutim, dužnost je svake vlade podržavati i održavati vladavinu prava i to ponekad zahtijeva proporcionalnu upotrebu sile.” Nema dvojbe da će odgovarajuća uporaba sile, zatreba li, biti primijenjena i u procesu provođenja zakonskih rješenja predviđenih EU Green Dealom i agendom Europske komisije “Fit for 55”, donesenom ovoga ljeta, koja uskoro u članicama EU-a ide u legislativnu proceduru.

Fransa Timmermansa na reakciju i otvorenu najavu cijene revolucije za gospodarstvo i građane potaknulo je povezivanje enormnog porasta cijena energenata s početkom ozbiljnijeg provođenja zelene agende Europske unije. Nakon najave njezina krvavog provođenja Timmermans je ustvrdio da je zelena politika EU-a na porast cijena energenata utjecala samo s jednom petinom, a da je ostatak porasta uzrokovalo buđenje azijskih gospodarstava nakon pandemije i rast potražnje za plinom na azijskom tržištu, čime je njegova cijena višestruko porasla. No Timmermans je, izvlačeći se na eksterne razloge rasta cijene energenata u Europskoj uniji, ipak priznao utjecaj provođenja europskog Green Deala na rast cijena energenata. Tvrdnjom da je utjecaj zelene regulative u rastu ograničen na samo jednu petinu ili 20 posto zapravo je upao u klopku. Timmermans prije svega, namjerno ili slučajno, proračunato ili iz neznanja, popuno zanemaruje utjecaj tog od njega priznatog 20-postotnog porasta cijena energenata izazvanog provođenjem mjera zelene tranzicije na stvaranje neizvjesnosti i posljedično rušenje psiholoških barijera rasta cijena na slobodnom tržištu. Nametnuti porast izazavan intervencijom zelene regulative neizbježno je pokrenuo tržišnu dinamiku i potaknuo sve ostale koji imaju udjela u formiranju cijena energenata, prije svih plina i električne energije, na vlastite intervencije u cilju podizanja cijena. Uz to, zbog mjera zelene politike koja taksama suzbija korištenje ugljena u proizvodnji električne energije, veliki dio proizvođača se okrenuo plinu, čime je ne samo podignuta njegova cijena, nego je cijena električne energije vezana uz cijenu plina.

Klizanje u inflaciju


U kaosu više usporednih kriza koje građane drže u kontinuiranom stresu i šoku postaje tako sve očitiji prvi u nizu bolnih učinaka tzv. zelene tranzicije. Iako se tvrdi da porast cijena energenata, robe i usluga i klizanje u inflaciju nema direktne veze sa zelenim planovima, ipak je teško skriti očitu činjenicu da zelena revolucija nedvojbeno podiže cijene i pokreće inflatornu spiralu te posljedično ubrzano mijenja socijalnu strukturu društava posebice u Europskoj uniji, čija zelena tranzicija graniči s ekstremizmom. Cilj je stvaranje uzastopnih kriza u kojima se kao i u svakoj ekonomskoj krizi preusmjeravaju bogatstva od slabijih prema moćnijima unutar nacionalnih država i međudržavnih integracija. Zelena tranzicija tako će neizbježno pokrenuti krizu i patnju vlastitog stanovništva, o čemu, uostalom, i javno zbori potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans.
No kako revolucija napreduje, tako se sve učestalije čuju glasovi razuma koji ukazuju na razorne posljedice za gospodarstvo i stanovništvo provođenja ekstremne zelene transformacije koju po svaku cijenu žele uvesti glavne članice Europske unije.

Tako je mađarski premijer Viktor Orban na summitu čelnika EU-a u Bruxellesu 21. listopada otvoreno prozvao Europsku komisiju i Fransa Timmermansa kao krivca za porast cijena energije i pokretanje inflacijske spirale u Europskoj uniji zbog, po modalitetima i rokovima, ekstremnog nametanja mjera zelene tranzicije. Orban je upozorio na činjenice koje su svakom postale očite. “Ono što Timmermans i drugi predlažu ubit će srednju klasu Europe – podizanje cijena, donošenje novih propisa, dizanje cijena do neba dovest će do  uništavanja srednje klase posvuda u Europi, ne samo na istoku nego i na zapadu”, rekao je.

“Utopijska fantazija nas ubija, to je problem i s cijenama energije”, dodao je, ukazujući na kontroverzne prijedloge Europske komisije za suzbijanje emisija CO2 u području prometa i stanovanja.

Začuđeni aktivisti


Europska komisija namjerava, naime, smanjiti emisije u prometu i zgradama sustavom ograničavanja emisija CO2 i proširenjem mehanizma trgovine emisijama CO2 na ta područja. To će, prema mnogima, pa i po mišljenju dijela aktivista za borbu protiv klimatskih promjena, neizbježno novim troškovima opteretiti europske građane, dodatno oboriti već načeti položaj srednje klase, a siromašne slojeve stanovništva staviti u potpunu ovisnost o državi i njezinim socijalnim transferima. Nasuprot tvrdnjama zagovornika nastavka ekstremne zelene politike, financijska sredstva dobivena naplatom emisija CO2 neće biti upotrijebljena za poboljšanje položaja građana, nego će se, kako je to i povijesno dokazano, jednako kao i u svim krizama i revolucijama, preliti onima koji provode promjene i iz pozadine drže konce upravljanja krizom koja je na pomolu.


Njemačka kancelarka Angela Merkel, sudjelujući na svom posljednjem, 107. summitu EU-a tijekom kontinuiranih 16 godina na vlasti, oštro je odbila Orbanovu kritiku, ustvrdivši da su cijene energije šire pitanje koje prelazi okvire mjera za provođenje zelene transformacije.

Uoči summita Poljska je pozvala EU da razmotri reviziju ili odgađanje bilo kojeg aspekta zelenog sporazuma koji bi mogao imati “negativan utjecaj na cijenu energije”, uključujući planove za povećanje poreza na fosilna goriva i predloženo proširenje sustava  trgovanja emisijama CO2 unutar Europske unije. Prema poljskim procjenama, takse na emisije CO2 i razvoj tržišta emisija predviđene agendom “Fit for 55” teško će pogoditi poljsku i europsku industriju. Poljski premijer Mateusz Morawiecki upozorio je prije summita kako su “cijene energije u Poljskoj direktno povezane s klimatskom politikom EU-a”. Poljska je sredinom rujna priopćila kako će nastaviti s radom rudnika ugljena, iako je Europski sud odlučio da ga treba zatvoriti. Prema njegovoj presudi, Poljska mora platiti kaznu od 500.000 eura za svaki dan u kojem drži rudnik otvorenim.

Agenda “Fit for 55” koju je Europska komisija predstavila u srpnju u svojoj biti je skup zakonskih prijedloga za postizanje cilja EU-a – smanjenja emisija CO2 za 55% do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. godine.

Dramatične promjene


Ona uključuje planove za povećanje obnovljivih izvora električne energije, postupno ukidanje automobila na benzin i dizel te promicanje dramatičnog poboljšanja energetske učinkovitosti u zgradama. Kada prijedlozi iz “Fit for 55” postanu zakoni Europske unije, obvezivat će sve članice. Nema nikakve dvojbe da će, unatoč primjedbama ne samo poljske i mađarske službene politike nego i upozorenjima ozbiljnih ekonomista, propisi biti prihvaćeni i  vrlo brzo stupiti na snagu.
Tako njemački ekonomist Hans-Werner Sinn u autorskom članku od 23. srpnja 2021. godine pod naslovom “Europe’s Green Unilateralism” otvoreno upozorava na posljedice provođenja europske zelene strategije. Prema Sinnu, mjere ekstremne zelene tranzicije vrlo brzo će Europsku uniju pretvoriti u centralizirani protekcionistički blok s barijerama u vidu dodatnih uvoznih taksi za gotove proizvode, industrijske komponente i sirovine ovisno o arbitrarno na razini središnjih institucija EU-a procijenjenom ugljičnom otisku, ali i taksi na strana ulaganja čija će visina također biti određena procijenjenom zelenom kvalitetom ulaganja. Cijela ta politika provodit će se i djelomično se već provodi iz središta moći Europske unije, a države članice na operativnom planu nemaju nikakva utjecaja. Prema Sinnu, to će pak uzrokovati, ne prednost Europske unije pred drugim konkurentima, nego baš obrnuto – slabljenje geoekonomske pozicije Europske unije na globalnoj razini.
Sinn kaže: “Svijet nikada do sada nije vidio slične napore u zaštiti okoliša. I rijetko kada su, osim u ratnim vremenima, tržišna gospodarstva bila podvrgnuta takvoj vrsti krutog središnjeg planiranja kakvu sada predlaže Europska komisija”.
U nastavku članka Hans-Werner Sinn upozorava: “Program Europske unije predviđa tri različita sustava trgovanja emisijama CO2. Europska komisija planira proširiti postojeću shemu taksi na CO2, koja se već primjenjuje na energetski i kemijski sektor i na cijelu industriju, pa i na pomorski promet. EU će također stvoriti novi zasebni trgovački sustav emisija CO2 za zgrade i cestovni promet”.

Središnje planiranje


EU je 2020. godine uveo tzv. taksonomiju za klasifikaciju ulaganja prema njihovu stupnju prilagođenosti zelenoj strategiji s ciljem poticanja Europske središnje banke na uvođenje diferenciranih kreditnih operacija, koje bi provjereno zelenim tvrtkama omogućile niže kamatne stope. Komisija sada predlaže potpunu zabranu izravne uporabe fosilnih goriva u motorima automobila nakon 2035. godine, nakon čega bi automobili mogli biti pokretani samo električnom energijom iz baterija ili tzv. zelenim vodikom, odnosno vodikom proizvedenim uz pomoć električne energije koja potječe iz obnovljivih izvora.
“Hoće li ove zapanjujuće mjere djelovati, otvoreno je pitanje. Sigurno je da će, bacajući europsku industriju na koljena i oduzimajući  joj konkurentnost, imati ogroman negativan učinak na životni standard bloka. Glavna snaga koja stoji iza prijedloga Europske komisije je Frans Timmermans, njezin izvršni potpredsjednik za pitanja europskog zelenog dogovora, koji pretvara Europu u protekcionistički gospodarski sustav, koji se kontrolira centralizirano iz Bruxellesa i pritom čini mnoge pogreške”, upozorava Sinn.

Hans-Werner Sinn profesor je ekonomije i javnih financija sveučilišta Muenchen i jedan od vodećih njemačkih i svjetskih ekonomista. Od 1999. do 2016. godine bio je direktor poznatog i utjecajnog Ifo instituta najvećeg njemačkog ekonomskog think-tanka.

Poluslužbeni njemački Deutsche Welle još 2019. godine upozorio je na posljedice provođenja Green Deala Europske unije. U članku pod naslovom “Green Deal: poskupljuju gorivo i letenje, prijeti trgovinski rat?” od 12 prosinca 2019. godine autor Bernd Riegert nabraja mjere zelene politike predviđene planom i očekivane posljedice.

Prazno nebo


Između ostaloga navodi: “Postupno bi trebao biti uveden porez na ugljikov dioksid, dakle na upotrebu fosilnih goriva od kojih nastaje ovaj štetni plin. Time bi se drastično trebala smanjiti potrošnja ugljena, plina i nafte. Trebala bi se povećati cijena licencije za poduzetnike koji plaćaju za ugljikov dioksid koji prouzroče. Niti zračni promet više neće moći zagađivati besplatno. To bi trebalo voditi poskupljenju u zračnom prometu i smanjenu broja letova. U trgovinu emisijom štetnih plinova trebao bi biti uključen i brodski promet. Niti industrijske grane koje zahtijevaju puno energenata, poput metalne i aluminijske industrije, više neće biti oslobođene plaćanja cijene zagađivanja. Kako bi se nadoknadili gubici zbog jeftinijih proizvođača, recimo iz SAD-a ili Kine, koji se ne moraju pridržavati oštrih ekoloških standarda, mogao bi biti uveden novi porez ili carina na uvoz određenih proizvoda. To bi, međutim, moglo izazvati negodovanje SAD-a, Kine i drugih proizvođača i voditi novim trgovinskim sukobima. Moguć bi bio porez na ugljikov dioksid za sve proizvode na tržištu EU-a. Time bi i izvoz iz Europe postao skuplji. Europska komisija nastoji, koliko god je moguće, smanjiti upotrebu pesticida i insekticida u poljoprivredi. Transportne rute trebale bi biti skraćene, a lokalni uzgoj potican. Moto glasi: s njive na tanjur. U planu je i temeljna reforma poljoprivrede”.
Sve što se navodi u članku Deutsche Wellea iz prosinca 2019. godine sada je već na djelu, pa tako i poskupljenje energenata za građane koje se kao mogućnost spominje u članku. “Privatni potrošači trebali bi više plaćati za fosilna goriva, benzin, naftu i plin. Time bi se trebao omogućiti prelazak na čista elektro-vozila ili na željeznicu. Financijski slabija kućanstva trebala bi dobiti kompenzaciju kako bi Zeleni plan bio prihvatljiv za društvo”, zaključuje svoje predikcije DW.
Nažalost sve se obistinilo.

Reforma poljoprivrede


Europarlamentarka Anna Zalewska iz vladajuće poljske stranke Pravo i pravda upozorava: “Građani počinju postavljati pitanja. Prije svega, pitaju se o stvarnim razlozima  povećanja cijena na sve strane, jer postaju svjesni da će oni platiti konačni račun. Oni će, nažalost, platiti ambicije EU-a”.


Dakako, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ima spremne odgovore kojih se ne bi posramio ni Edvard Kardelj. Europska komisija objavila je kako će biti izdvojena posebna sredstva za podršku najugroženijim dijelovima stanovništva u zelenoj tranziciji.
“Ovo mora biti poštena zelena tranzicija. Zato smo predložili novi fond za rješavanje energetskog siromaštva od kojeg pati već 34 milijuna Europljana”, poručila je Ursula von der Leyen, no nitko još ne zna tko bi mogao imati koristi od takvog fonda i služi li on samo za umirivanje javnosti.

Očekuju nas nestašice i grijanje na točkice


Državne strukture članica i nadnacionalni paradržavni sustav Europske unije određivat će sve. Utvrđivat će arbitrarno veličinu ugljičnih otisaka za svaki proizvod, svaku uslugu u konačnici i za svaki predmet, pa i za ljudsku životnu potrebu i na njih uvoditi dodatne takse kao sankciju za okoliš i klimu i štetnu emisiju. Udarat će i dodatne takse za uvozne proizvode, također na temelju nasumične procjene ugljičnog otiska. Neizbježna poskupljenja osnovnih životnih potreba, energenata, prometa i hrane sufinancirat će uvođenjem vaučera za siromašna kućanstva, kako se navodi u službenim izvorima Europske komisije. Praktički misle uvesti racionalizaciju potrošnje i hranu i grijanje na točkice.
Noćne more postaju stvarnost, kao i Timmermansova krvava revolucija. Sve na što su upozoravali ozbiljni ekonomisti i geopolitički stručnjaci, svi nedostaci europskog zelenog plana i stravične posljedice za obične građane pred našim se očima obistinjuju.

Uskoro bismo mogli krpati stare automobile kako to rade na Kubi


Zelena tranzicija neizbježno podiže cijene energenata, a potom i roba i usluga, a novu gospodarsku i ekonomsku revoluciju i krizu kao katalizator promjena, jednako kao i sve revolucije i krize u povijesti, platit će najslabiji u korist najmoćnijih.

Građani će biti pretvoreni u zamorce velikog zelenog eksperimenta. Bez ikakve dvojbe uslijedit će cijelo stoljeće nezabilježeni rast cijena svega – od energenata, hrane, vode i prometa do objekata stanovanja. Automobile će malo tko nakon konačnog formiranja njihovih novih cijena moći kupiti. Postojeća vozila na ugljikovodična goriva, nije uopće teško zamisliti, najvjerojatnije će se krpati na isti način na koji Kubanci krpaju ona svoja iz doba američke prisutnosti na Kubi. Kako je i odijevanje prema modnim trendovima također jedan od službenih uzroka zagađenja i klimatskih promjena, građani bi se mogli oblačiti, barem na području Europske unije, u nekakvu vrstu trendovske uniforme, možda po uzoru na način na koji su se Kinezi oblačili u radnička odijela za Mao Ce-tunga i njegove “kulturne revolucije”. Gradovi Europe preplavljeni biciklima i uniformiranim ljudima na vrhuncu zelene revolucije odavali bi sliku Kine za trajanja kulturne revolucije. Nažalost, iskustvo razvoja svjetske ekonomije i politike, a poglavito grandioznih vizija Europske unije posljednjih desetljeća, svaku, pa naizgled i pretjeranu i suludu prispodobu pretvara u stvarnost. Koliko su se samo puta posljednjih godina osmijesi nepopravljivih optimista zaledili kada su ugledali stvarnost koja im se otvorila pred očima. Za današnju politiku ništa nije dovoljno ludo da ne bi bilo ostvarivo.

Uostalom, i zelena revolucija prema svim svojim obilježjima također je jedan oblik kulturne revolucije.

https://www.geopolitika.news/analize/m-stefanov-iz-eu-najavljuju-krvavu-provedbu-zelene-revolucije-krpat-cemo-aute-kao-na-kubi/

Puno toga u tim člancima nije točno.

Recimo oni solarni panel i kako je to skupo a Italija sunčana i baš Italija, Španjolska i druge zemlje uključujući Hrvatsku mogu se okrenit tome i to je besplatna energija idućih 20 godina il koliko već je trajanje jedne te ploče.

Taj podatak gore u onom članku je čista izmišljotina da je to neisplativo.

Zato san i reka da je taj Meter na plaćenoj sisi Gasproma.

Šta se tiče đubriva ...pa čoviće Božji ako jedna šugava Bjelorusija koja nema nit 10 miljona ljudi je 20% izvoza tog đubriva na planetarnoj razini a onda se EU treba pitati di je točno problem.

Pa tribaš razvijat svoje kapacitete i petrokemije a ne oslanjat se na Putina i Lukašenka.