Bitka za Indiju

Bitka za Indiju je ne manje važna od one za Ukrajinu

U tom „preostalom“ svijetu, jedna od ključnih država svakako je Indija. Ta se zemlja našla u svojevrsnom procijepu. Između „čekića“ svojih nacionalnih interesa i „nakovnja“ interesa Washingtona koji od New Delhija zahtjeva da se priključi proturuskim sankcijama i osudi rusku invaziju na Ukrajinu.

Ali u tom smislu ne ide baš sve prema planu, pa se američka „muka po Indiji“ i dalje nastavlja. „Nepokoreni južnoazijski div“ u Vijeću sigurnosti UN-a nije želio osuditi rusku vojnu intervenciju, a nakon toga nije se želio priključiti niti zapadnim proturuskim sankcijama. Drugim riječima Indija nastavlja provoditi svoju tradicionalnu vanjsku politiku temeljenu na nesvrstavanju tj. primarnoj zaštiti svojih interesa. New Delhi i u ovim, krajnje složenim vremenima, nastoji zadržati prijateljske odnose i s Washingtonom i s Moskvom.

To ne iznenađuje! Rusija je tradicionalni najveći opskrbljivač Indije oružjem – od automatskih pušaka, preko tenkova do zrakoplova, a dvije zemlje surađuju i po pitanju raketnog naoružanja (npr. hiperzvučna krstareća raketa srednjeg dometa „BrahMos“ (što je kratica imena indijske rijeke Brahmaputra i glavnog ruskog grada Moskve) – najbrža je raketa toga tipa na svijetu). Suradnja je velika u energetskoj sferi, istraživanju svemira, farmaceutici i td. Dvije azijske mega-države nikad u povijesti nisu imale bilo kakvih političkih nesuglasica, a kamoli da su vodile međusobne ratove. I ne manje važno: Rusija je za Indiju i svojevrsna barijera od eventualnih kineskih pretenzija s obzirom na strateške odnose Moskve i Pekinga.

S druge strane SAD su posljednjih godina, poglavito je to bilo vidljivo u vrijeme Trumpove administracije, intenzivirale suradnju s Indijom – prije svega u vojnoj i sigurnosnoj sferi. Tako se Indija prije par godina priključila novoformiranom tzv. azijskom NATO-u (otvoreno protukineskog karaktera) – vojnom savezu QUAD (čine ga SAD, Australija, Japan i Indija). QUAD je jedna od ključnih vojnih poluga SAD-a u novoformiranoj Indo-tihooceanskoj geopolitičkoj regiji. Njemu sada treba pridodati i savez AUKUS (Australija, Velika Britanija, SAD), također protukineskog karaktera. Osim toga, proteklih je godina iz Washingtona i Londona Indiji nerijetko bilo tepano da je ona „najveća svjetska demokracija“, dok su njeni političari uvijek bili rado viđeni gosti.

Međutim, „najveća svjetska demokracija“ na čelu s nacionalistički orijentiranim premijerom Narendrom Modijem nije željela sudjelovati u radu na u jesen prošle godine održanom Bidenovoom virtualnom „Summitu za demokraciju“, koji bi, prema zamisli američkog predsjednika, morao predstavljati savez svjetskih demokracija za borbu protiv autoritarnih država. Zato je u Washingtonu odmah „zazvonilo zvono za uzbunu“ tj. nakon dugo vremena pojavile su se ne samo sumnje, već i otvorene kritike da „s indijskom demokracijom i nije baš sve u redu“. Zaredale su priče o problemima s ljudskim pravima, nehumanom društvenom uređenju temeljenom na kastama i sl. (kao da sve to u Indiji i ranije nije postojalo – od drevnih vremena pa do današnjeg dana).

I još nešto bitno: Indija je, uz Kinu, Japan, Južnu Koreju i Tajvan najveći svjetski uvoznik nafte, gdje se još mora pridodati i EU kao cjelina. Glavnina „crnog zlata“ u Indiju desetljećima stiže s Bliskog istoka, ali se proteklih godina povećao i uvoz ruske nafte, poglavito nakon aktivnog ulaska naftnog diva Rosnjeft-a u vlasničke strukture pojedinih indijskih naftno-prerađivačkih tvrtki. Zanimljivo je da je Rusija prošle godine Indiji isporučila 12 milijuna tona nafte, a da je od početka ove godine do ožujka za Indiju otpravljena grupa ruskih tankera nakrcanih naftom u količini od oko 6 milijuna tona (neke od njih nisu željeli europski kupci) čime se ruski izvoz nafte u Indiju već sada približava polovici ukupnog prošlogodišnjeg.

S obzirom na veliki rast indijskog gospodarstva i potrebe za energijom, New Delhi se ne želi odreći ruskog energetskog „kolača“. Tim više što mu Moskva sada daje čak 20%-tni popust na cijenu nafte što nije ostalo neprimijećeno u susjednoj Kini. Za očekivati je, zato, da će se ruska nafta u još većim količinama uskoro usmjeriti i prema toj najvećoj svjetskoj državi.

Zbog nastavka suradnje Indije i Rusije nedavno je američki predsjednik Joe Biden „ukorio“ Indiju, kazavši da se samo Indija u skupini država QUAD “pomalo klimavo” pozicionirala protiv Rusije u svezi njene vojne operacije, i da New Delhi pokušava uravnotežiti svoje veze s Rusijom i Zapadom, (Reuters, 22. ožujka).

Indija i Rusija žele izbaciti SWIFT iz međusobne trgovine

Indijska vlada razmatra prijedlog Moskve da koristi sustav koji je razvila ruska središnja banka za bilateralna plaćanja (indijski Business Standard, 30.3).

Plan uključuje plaćanja u rupijama korištenjem ruskog sustava financijskih transakcija.

Ruska državna razvojna banka VEB i Reserve Bank of India (RBI) vjerojatno su finalizirale alternativnu platformu za transakcije za olakšavanje bilateralne trgovine nakon što su zapadne sankcije blokirale Moskvi pristup globalno korištenoj bankovnoj platformi Swift, izjavila su za indijski medij Economic Times dva izvora upoznata s tim pitanjem.

Međutim Zapad se sigurno neće pomiriti s ovakvim indijsko-ruskim namjerama. Indija i njeno tržište su preveliki i prevažni da bi se oko nečeg takvog samo šutke prešlo. Zato i ne čudi da su gotovo istog dana u New Delhi stigli britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss i ruski šef diplomacije Sergej Lavrov. Ne događa se baš često u svijetu diplomacije da dva moćna diplomata iz država koje su skoro pa u ratu čekaju u redu, jedan iza drugoga, da ih primi indijski kolega i osobno premijer Narendra Modi.

Ali ni to nije sve. Isti dan, kada i Lavrov, u New Delhi je stigao i Daleep Singh, zamjenik američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost za međunarodnu ekonomiju, što samo potvrđuje „eksplozivnost“ stanja po pitanju Indije.

Singh je upozorio tu zemlju na “posljedice” ako bude trgovala s Rusijom u rubljama ili kupovala njenu naftu, zaobilazeći američke sankcije (info: The Hindu).

Što će na kraju ove „zavrzlame“ odlučiti Indija još nije jasno. Jer u igri nisu samo posljedice od njenog kršenja zapadnih sankcija, već i one, koje, ako bi popustila američkim pritiscima – Indiju udaljavaju od mogućnosti vođenja samostalne vanjske politike čemu se ona do sada uspješno opirala, ukazujući na svoju veličinu i povijest, ali i gospodarsku i vojnu snagu koja ima sve nužne kapacitete i za skori izlazak s regionalne na globalnu pozornicu.

Bitka za Indiju je ne manje važna od one za Ukrajinu

Indija vjerojatno nema potrebu da se otvoreno opredijeli za jednu ili drugu stranu. Niti ce itko inzistirati otvoreno da velike zemlje zauzmu poziciju.

SAD mogu dobiti Indiju na protukineskoj agendi, ali ne na proturuskoj.

Da li itko išta čita u tom Washingtonu?

niels wrote:SAD mogu dobiti Indiju na protukineskoj agendi, ali ne na proturuskoj.

Da li itko išta čita u tom Washingtonu?

Zemlja u razvoju kojoj trebaju goleme količine resursa. Njima ovo još došlo ko budali šamar. Ako će stoka u Rusiji biti prisiljena prodavati resurse po sniženim cijenama jer najbolje platiše i najbitnije....platiše koje nikada nisu kasnile s uplatama ne žele više proizvode...onda je i cijena takva kakva je. Kako bilo da bilo neka im je sa srećom.

"Predsjednik je jasno rekao da misli kako u interesu Indije nije ubrzavanje i povećanje uvoza ruskih energenata" koji zasad čine manji dio njezina uvoza, "i drugih sirovina", rekla je poslije njegova glasnogovornica Jen Psaki, ustvrdivši da je Washington čak spreman "pomoći" Indijcima u njihovoj "diverzifikaciji".

Amerikanci sumnjaju zapravo da Indija pomaže Rusiji tako što nadoknađuje neke sankcije povezane s invazijom na Ukrajinu, poput obustave i smanjenja uvoza ruskog plina, nafte i ugljena, koje su uvele zapadne zemlje.

Biden i Modi imali "iskren" razgovor o Ukrajini, ali ništa od približavanja stavova

Mnogi pričaju o propasti globalizacije. Ne. Ako Indija ne želi biti dio globalizacije, onda neka prihvati posljedice.

Postoji vremenski rok za transformaciju ovog svijeta. Tko će biti u vlaku, taj će profitirati. Tko neće, neka žanje posijano.

Indija i Rusija su “prirodni saveznici”, ali taj odnos ne utječe negativno na suradnju zemlje sa Sjedinjenim Državama, rekao je indijski ministar obrane Rajnath Singh u ekskluzivnom intervjuu za Hindustan Times.

“Ne mislim da će Rusija utjecati na odnose Indije i SAD-a. SAD zna da su Indija i Rusija prirodni saveznici i da je naš odnos vrlo stabilan. Indija će također biti vrlo oprezna kako bi osigurala da naši odnosi s drugim zemljama ne naškode ključnim američkim nacionalnim interesima”, rekao je Singh danas.

Govoreći o tome hoće li Rusija uspjeti ispuniti svoje obveze prema Indiji za isporuku rezervnih dijelova i vojne opreme koju je Indija već kupila za vrijeme sukoba u Ukrajini, Singh je rekao da odbacuje utjecaj tog sukoba na spremnost indijske nacionalne sigurnosti. “Ne slažem se da će biti problema za našu nacionalnu sigurnost. Indija nije slaba zemlja. Indija ima snagu da se nosi s tim ako postoji problem. Ali što se tiče Rusije i Ukrajine, mi želimo mir”, dodao je indijski šef obrane. Na pitanje razmišlja li Indija o daljnjoj diverzifikaciji svoje nabave oružja nakon početka rata u Ukrajini, Singh je sažeto rekao: “Čekat ćemo i vidjeti.”

U Washingtonu je jučer održan sastanak “dva plus dva” Indija-SAD, kojem su prisustvovali američki državni tajnik Antony Blinken, indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar, američki ministar obrane Lloyd Austin i njegov indijski kolega Rajnath Singh.

Indijsko-rusko prijateljstvo traje i nema štete po indijsko-američke odnose – indijski ministar obrane

Indijski izvoz u Rusiju nastavljen je s kontejnerima koji prevoze robu uključujući čaj i prehrambene proizvode. O tome danas piše medij The Economic Times.

Prema navodima tog medija, teret čaja, riže, voća, kave, morskih plodova i slastica već s poslan u Rusiju prošlog tjedna. Isporuke se obavljaju uglavnom preko luka u Gruziji.

Transakcijska plaćanja omogućuju brojne velike banke: Sberbank i Alfa-Bank na ruskoj i Bank of Maharashtra na indijskoj strani.

Nakon što je Rusija 24. veljače pokrenula invaziju na Ukrajinu indijski izvoz je bio gotovo zastao zbog neizvjesnosti koja je odmah uslijedila. Sada se trgovina odvija korištenjem rupija i rublja koliko je to moguće, dok neke banke dostavljaju doznake u eurima, rekla je za The Economic Times osoba upoznata s detaljima.

Rusija je jedan od glavnih potrošača indijskog čaja na svjetskom tržištu. Uvozi 43-45 milijuna kg čaja godišnje. Uskoro će biti dodano još artikala za izvoz u Rusiju, rekli su izvori iz sfere industrije.

Indija opet pokreće izvoz u Rusiju: čaj, riža, …

Indija je iznenadila Sjedinjene Države odbijajući napustiti svog dugogodišnjeg saveznika Rusiju zbog ukrajinske krize, piše dalje Asia Times.

Daleko od potpore američkim sankcijama, Indija je razradila mehanizme zamjene lokalne valute i ulaganja za trgovinu s Rusijom u rubljama i rupijama i ulaganje ruskog viška prihoda u indijsko tržište korporativnih obveznica.

Kao odmazdu, američki državni tajnik Antony Blinken upozorio je na kršenja ljudskih prava u Indiji, najvećoj svjetskoj demokraciji.

Indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam  Jaishankar suhoparno je odgovorio da Indija također ima stav o stanju ljudskih prava u Sjedinjenim Državama.

Unija Rusije, Indije i Kine gotovo neizbježna

Indija zaobilazi zapadne sankcije: Modijeva "dvostruka igra"

Delhi i Moskva razvijaju financijski mehanizam za olakšavanje plaćanja i razmjene između rublje i rupija: više kupnje energije iz Rusije, po sniženim cijenama.

Motori Air Force One su još uvijek bili vrući za dugo putovanje Joea Bidena u Aziju, gdje je američki predsjednik također sudjelovao na summitu Quada, strateškog anti-kineskog četverokuta koji uključuje Indiju, Japan, Australiju. I evo još jedne izdaje iz Delhija. Osim usklađivanja s Amerikom o ratu u Ukrajini. Vlada Narendre Modija objavila je da će Indija nastaviti kupovati naftu od Rusije. Više nego prije.

Delhi zaobilazi naše sankcije

Delhi i Moskva razvijaju financijski mehanizam za olakšavanje plaćanja i razmjene između rublje i rupija zaobilaženjem zapadnih sankcija Vladimiru Putinu. Indija se ponaša još "drskije" od Kine. Kineske državne tvrtke opreznije su u svojim transakcijama s Rusijom jer same ne žele završiti na crnoj listi sankcija. Modijeva vlada, s druge strane, nastavlja otvoreno, povećava svoju nabavu energije iz Rusije, i to s velikom pregovaračkom vještinom: ostvaruje vrlo značajne popuste u usporedbi s tržišnim cijenama. Indija se natječe s Kinom da postane najveći izvor ruske fosilne energije.

Narendra Modi iskorištava prednosti strateškog prihoda
Činjenica da je dio "kluba demokracija", kojemu se Washington mnogo udvara, ne sprječava Modijevu vladu da se u Rusiji nastavi distancirati od Zapada. Doista, upravo zato što Amerika ne može bez Indije u svojim strategijama suzbijanja Kine, Delhi to iskorištava kako bi ostvario maksimalnu slobodu i autonomiju na drugim područjima.
Dvostruka igra ne bježi Amerikancima, dapače, ona ih uzbuđuje. Toliko da je Biden poslao zamjenika ministra u posebnu misiju, odgovornog za suzbijanje financiranja terorizma, koji vodi razgovore sa svojim indijskim kolegama. Za sada bez ikakvih plodova: čak se javlja konzorcij indijskih tvrtki koji će preuzeti Shellove interese u ruskom energetskom projektu Sahalin-2.

Drevni korijeni indijske autonomije

Kako objašnjavate indijsko strateško "neusklađenost" sa Zapada, unatoč pozornosti da je azijska megademokracija okružena Bidenovom administracijom? Prije svega, tu je priča: Indija je bila jedna od vodećih zemalja u kretanju nesvrstanih, odnosno trećeg svijeta, odnosno one skupine naroda koja tijekom Prvog hladnog rata nije htjela napraviti precizan izbor polja između zapadnog i sovjetskog bloka. Štoviše, tijekom Prvog hladnog rata Indija je bila bliža sovjetskoj sferi nego američkoj, a još uvijek čvrste gospodarske veze datiraju iz tog vremena: osim energije i oružje. Indija, koja se s milijardu i 400 milijuna stanovnika sada izjednačila s demografskom veličinom Kine, oduvijek je mislila da joj je pravi protivnik Peking; posljedično, ne želi imati neprijateljske odnose s drugim azijskim divom, a to je Rusija. Autonomija u vanjskoj politici smatra se dragocjenom vrijednošću indijske tradicije i još nas je posljednjih dana na to podsjetio visoki indijski predstavnik u Davosu: "Vi zapadnjaci vidite svijet crno-bijelo, mi vidimo mnoge nijanse sive".

Ekonomska hitna situacija: inflacija

Ali iznad svega, postoji ekonomska vanredna situacija koja gura Indiju Putinu u naručje. Inflacija osiromašuje Indiju, jednu od najranjivijih ekonomija u ovom trenutku. Delhi je veliki uvoznik energije. Rastuće cijene goriva nanose ogromnu štetu cijeloj naciji, a posebno poljoprivredi. Indijski farmeri izloženi su energetskom šoku na različite načine: od povećanja dizel goriva za traktore do povećanja cijene kemijskih gnojiva proizvedenih s derivatima ugljikovodika. Hitna situacija s hranom prisilila je Modija da blokira izvoz indijske pšenice; tada je ovaj obrnuti (samodostatni) embargo djelomično ublažen. Indijski javni proračun nije toliko bogat da bi mogao beskonačno pokretati kompenzacijske manevre, subvencije obiteljima i poljoprivrednicima kako bi se nadoknadili svi prihodi smanjeni inflacijom. Ukratko, gledano iz Indije, ukrajinski sukob jedna je od mnogih tragedija sadašnjosti, a ne najozbiljnija niti ona koju većina stanovništva najviše osjeća. Otuda dvostruka igra, popusti dogovoreni s Rusima i relativna (ali nemirna) Bidenova tolerancija. Washington će se morati zadovoljiti time da uz sebe ima "pola" indijsku vanjsku politiku, onu usmjerenu protiv Kine.

Tako, osim navodno potpuno konsolidiranog „kolektivnog Zapada“ pod vodstvom SAD-a i njemu suprotstavljenih međunarodnih formi poput BRICS-a i Šangajske organizacije – SCO pod formalnom dominacijom Kine i Rusije (sve više i Indije kao ravnopravnog člana „velike trojke“), od prošlog tjedna svjedočimo i rađanju nove klasične i čvrste geopolitičke osi (osovine) između Rusije, Kine i Irana. O njezinom, po SAD zastrašujućem potencijalu, prošlog je tjedna pisao i američki Bloomberg, a na rađanje te osovine sa zebnjom gledaju i Izrael i nešto manje Saudijska Arabija (ova potonja igra svoju specifičnu igru u kojoj nije isključeno niti približavanje Rijada i Teherana), koja s UAE upravo formira još jedan novi centar globalne geopolitičke moći – arapski svijet (zaljevskih monarhija).

Naime, Iran je na summitu na vrhu SCO, koji se 15. i 16. rujna održao u Uzbekistanu de facto primljen u punopravno članstvo te organizacije (službeno će to biti kada do kraja ove godine to potvrde svi nacionalni parlamenti država članica, što je formalnost). Time će Šangajska organizacija, koja ubrzano dobiva na međunarodnoj važnosti i koja uključuje preko 3 milijarde ljudi i čak 4 nuklearne sile (Rusija, Kina, Indija i Pakistan) što je više nego NATO, dobiti još jednog velikog i strateški važnog člana, a sebe pozicionirati gotovo u format geopolitičke mini-euroazije (minus EU) ili „velike Azije“, tim više što su za članstvo zainteresirane i Turska, Saudijska Arabija, UAE, Egipat (kao afrička zemlja), kao i niz novih azijskih država s jugo-istoka kontinenta. Odmah bih rekao kako Turska nema šanse za prijam u SCO dok je god članica NATO saveza, ali za partnerstvo sigurno ima.

Radi se o golemom geopolitičkom pomaku, poglavito po pitanju Irana koji time potpuno izlazi iz okvira skoro polustoljetnih zapadnih sankcija i ulazi na međunarodnu pozornicu kao novi stari punopravni igrač.

Ovdje bih se prisjetio jednog drugog događaja, kada je, nakon završetka globalne financijske krize započete 2008. g., novom kineskom vođi Xi Jingpinu tadašnji američki predsjednik Barack Obama 2014. g. ponudio tzv. formulu G2, prema kojoj bi te dvije zemlje zajednički predvodile svijet. Naravno, pri tom je Obama Kini davao ulogu „druge violine“ zbog čega Jinping i nije želio pristati na naizgled primamljivu ponudu. Poslije toga odnosi između Washingtona i Pekinga počeli su se ubrzano hladiti, jer je Washington tada i konačno shvatio kako Peking nema namjeru bilo koga slušati, već želi ostvariti globalno liderstvo putom kompleksa dubokih društvenih reformi, što je i otvoreno naznačeno u političkoj strategiji Xi Jinpinga koja se mora ostvariti po fazama i u pojedinim segmentima do 2030. (u sferi visokih tehnologija i ekonomije), odnosno 2040. godine (u obrambenoj sferi).

Spletom okolnosti (naravno, ne slučajnih), šansu za stvaranje G2 s Kinom, umjesto SAD-a dobila je od Zapada sada potpuno odsječena Rusija i teško da će tu šansu Moskva ispustiti. Tim više što je Washington Pekingu i de facto objavio hladni rat pokretanjem politike „ukrajinizacije“ Tajvana kojom ga želi primorati na neizbježno pokretanje vojne intervencije (jer Tajvan se potiče na politiku nezavisnosti i neprijateljstva prema kopnenoj Kini, što onda, jasno, ne može dovesti do realizacije kineske strategije mirnog ujedinjenja koju Peking desetljećima strpljivo gradi – čega je sada potpuno svjestan).

Nakon kineske intervencije uslijedila bi puna politička i medijska demonizacija i izolacija Kine od strane Zapada (prema identičnom ruskom modelu), čime bi se i formalno uspostavila nova blokovska podjela svijeta prema Bidenovom načelu „borbe demokracija protiv autoritarnih režima“.

U rusko-kineskom strateškom partnerstvu, koje je „više od savezništva“ (kako to vole isticati Moskva i Peking) pogrešno je tumačiti kako će se Rusija pretvoriti u „mlađeg brata“ zbog goleme kineske gospodarske moći koja će ju progutati. Naime, Peking je sada postao svjestan kako Kina bez Rusije ne može opstati ni u gospodarskom (fale joj energenti) niti u geopolitičkom smislu (osim što joj Rusija sada „čuva leđa“ sa zapada što prije nikad nije bilo, padom Rusije istu bi sudbinu posve sigurno doživjela i Kina). Zato su dvije zemlje puno prije „braća blizanci“, nego „stariji“ i „mlađi brat“.

Da je to tako svjedoče i velike ruske strateške vojne vježbe Vostok–2022 u kojima je sudjelovalo 50 000 vojnika iz 14 zemalja (između ostalih i Kine, Indije, Alžira, Nikaragve), ali i novi veliki energetski sporazumi između Rusije i Kine potpisani na prošlotjednom međunarodnom Istočnom ekonomskom forumu u ruskom Vladivostoku, poput onih o gradnji novog plinovoda Snaga Sibira 2 i dodatnog kraka preko Mongolije, koji će Kini dostavljati novih čak 55 milijuna m3 plina godišnje s nalazišta u Zapadnom Sibiru koji su do sada bili izvorište za opskrbu plinom Europe. A sva će se opskrba Kine plinom ubuduće plaćati u nacionalnim valutama – juanima i rubljama – što je najopasniji udar na dolar u sferi energetike do sada uopće.

Indija – „zemlja koja je razočarala Zapad“: kroz nesvrstavanje do vrha svijeta

Indija je od uvođenja proturuskih sankcija dramatično povećala uvoz ruske nafte koju joj Moskva daje s popustom od 20 %.

https://www.geopolitika.news/analize/z-meter-indija-zemlja-koja-je-razocarala-zapad/

Ovaj koji je pisao pod gost prije nego se pobrisao. Neki pametan čovjek. Forum je puno izgubio njegovim odlaskom tko god on bio.

niels wrote:SAD mogu dobiti Indiju na protukineskoj agendi, ali ne na proturuskoj.

Da li itko išta čita u tom Washingtonu?

Imaju oni razne institute pa jedan od njih se naziva balkanski.Tako da ne chudi ako imaju indijski ili kineski i ini drugi.Problem je u ne shvacanju da se u prirodi sve krece i mijenja svakodnevno.Da priroda ima svoj plan a ljudi su si umislili da su bogovi a neki i vragovi.Ima neshto u nama izvanvremensko shto nas vodi ka cilju iako ga ne znamo ali u sebi osjecamo.Svaki chovjek se rodi kao ne pokvaren,i svako dijete bez obzira na naciju ili rasu je mali andjeo,ne pokvareno i ponekada brutalno iskreno,ali odrasli ljudi ga kroz njegovo odrastanje filaju sa raznim zabludama i pokvarenoshcu jer misle da je sve u novcu iako je dokazano da se novcem ne moze sve kupiti.Indijci nisu krshcani nego uglavnom budisti koji vishe vjeruju u duhovno nego u materijalno,naravno ne svi shto mogu vidjeti ovdje u USA,ali su jako inteligentni i shvacaju da je najveca moc ZNANJE pa su zato ovdje zastupljeni u znanosti vishe nego su procentualno u vecini od drugih.U USA svaki drugi lijechnik specijalista ti je indijac.Kada bi napustili ovu zemlju ni sam ne znam tko bi lijechio amere.Tako ti je i sa kinezima (izuzetno vrijedan narod pa nije ni chudo dokle su stigli kao nacija), rade kao mravi i ne troshe na gluposti,racionalni do bola .Eto neko moje vidjenje tih naroda pa zato ne vjerujem da ce anglo-saksonci imati bilo kakvog utjecaja na njih jer i Indija i Kina su vec iskusile kolonijalizam i izrabljivanje tih anglo-saksonaca.Njihovo vrijeme tek dolazi dok je dekadentni zapad pocheo da truli i to su prirodni zakoni svih propadajucih i nastajucih civilizacija.Nema tu nishta novo.Mnogi kazu da povijest nije uchiteljica zivota ali ja i dalje vjerujem da jeste.Za Kinu i Indiju 100 godina ne znachi nishta ali za zapadnjaka znachi jer zivi od danas do sutra.