a ludog naroda...
Page 1 of 2
Page 1 of 2 • 1, 2
a ludog naroda...
Čitav niz hrvatskih velikana beskrajno čeka na svoje spomenike, ali kada mađarska princeza treba dobiti svoj na Klisu onda ministrica, nadbiskup i općina ne vide problem
Piše Damir Šarac
20. siječnja 2022. - 12:39
Klis je simbol i mađarska princeza je simbol. Za to vrijedi šušnuti i koju forintu, da se u kamenu označi granica nekadašnje Ugarske na moru
Nikola Vilić/Cropix
Mediji su objavili: mađarski državni tajnik Miklós Soltész posjetio je klišku općinu, splitskoga nadbiskupa, a prije toga hrvatsku ministricu kulture, i sve je prošlo kao kad se toplo maslo maže na kruh: na Klisu će se postaviti spomenik mađarskoj princezi sv. Margareti Ugarskoj...
Ček, ček malo. Kako to misle – spomenik Margareti Ugarskoj? Na Klisu? Spomenik je visok tri metra, čeka isklesan u kamenu i već spreman za postavljanje! Naši su odmah pristali? Što mi je ovdje nenormalno? Pa, sve.
Spomenik mađarskoj princezi na Klisu, kolijevki hrvatske državnosti - da to je kolijevka, a ne neki izmišljeni Medvedgrad - Klis je tvrđava-baklja iznad splitsko-solinsko-kaštelanskog bazena u kojem se rodila hrvatska država i čije su klisurine naši preci stoljećima mastili krvlju. I baš, gle čuda, na tom mjestu bi trebali slaviti princezu iz mađarske kraljevske obitelji iz trinaestog stoljeća koja se, navodno, tu rodila! Navodno, jer se takav podatak iznosi samo u dijelu izvora, ako potražite engleske ili talijanske, na njih pedeset posto naći ćete da se princeza Margareta rodila u zamku Turoc negdje na granici Mađarske i Slovačke, a prof. Valter Firić, zaljubljenik u klišku povijest, upozorio me je na to da je Turoc kao njezino rodilište naveden i u izdanju rimske Bibliothece sanctoum, koja sadrži popis katoličkih svetaca.
Čak ni Toma Arhiđakon, splitski klerik koji je sastavio 'Historiu Salonitanu, kroničar koji je boravak Bele IV. i kraljice Marije Lascaris u našim krajevima u trinaestom stoljeću pratio i opisao detaljno poput novinara-reportera, ne spominje tako značajan podatak kao što bi bilo rođenje princeze. Ali nije važno, čak i ako jest rođena tu.
Naši upravitelji, kratke pameti, odmah su pristali na inicijativu, nema dvojbe da će pristati i konzervatori ako se ideja svidjela ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, a svi znamo koliko je velika briga Ministarstva, primjerice u slučaju Salone čija devastacija traje do današnjih dana, a arheološke senzacije izranjanju tek ako bageri udare kopati za nove građevine.
Spustimo se niz povijesne skale u daleko 13. stoljeće koje opisuje splitski arhiđakon Toma i prvorazredni je povijesni izvor tadašnjih zbivanja. Mongoli 1241. godine provaljuju u Ugarsku i do nogu potuku vojsku Bele IV., koji je utekao najprije u Austriju, pa u Zagreb, te naposljetku 1242. prema Dalmaciji, u Klis, Split i Trogir. Kad su Mongoli došli pod Klis, bježi u Trogir, a onda na otoke. Mongoli su poraženi pod Klisom, prvi put u tadašnjoj Europi, a uoči napada na Split iznenada umire veliki kan Ogotaj, pa se mongolska vojska povlači, a Bela IV. se ubrzo vraća u Ugarsku.
Dok je bio ovdje nije trpio Splićane, a ni oni njega, pa daje velike povlastice Trogiru te izaziva rat između Splićana i Trogirana oko sela Ostrog. U kliškoj tvrđavi 1242. godine umiru mu kćerke Katarina i Margareta, a pokopane su u splitskoj katedrali svetoga Dujma. Iz groba ih u 18. stoljeću vade Mlečani i smještaju u maleni sarkofag iznad vrata katedrale, gdje se i danas nalaze. Možda je taj događaj dirnuo kraljicu Mariju, koja se spominje kao donatorica početka gradnje kampanela svetoga Duje, koji se dizao još nekoliko stoljeća.
Kraljica Marija, Grkinja obraćena na katoličku vjeru, ubrzo se vratila u Dalmaciju, najprije u Klis, gdje je došla u sukob sa Splićanima, otimala im stoku, palila kuće i pustošila polja i vinograde, a zarobljene građane preselila u kninsku tvrđavu. Bijesna kraljica nije im ostala u lijepom sjećanju.
A njihovo deveto dijete, Margareta, dobila je ime po sestrici koja je umrla na Klisu, rođena je 1242. godine u Tarodu ili Klisu, nebitno, a njezini su se roditelji zavjetovali da će kćerkicu poslati u samostan ako se Ugarska riješi Mongola. Kao trogodišnjakinja povjerena je redovnicama dominikankama u Vesprimu, živjela je u samostanu na otočiću Nyulak szigete (Zečji otok) na Dunavu, a umrla je u 28. godini. Proglašena je blaženom 1789., a svetom 1943. godine.
Čast svetoj Margareti i slava, ali veze s Klisom, da bi joj se ondje podigao toliki monument - nigdje. Da je bila riječ o slici koja bi se stavila u klišku crkvu s natpisom, pa ajde. Sveci su sveci, zajednički, reći će naivniji, a oni oprezniji već dugo motre mađarski ekspanzionizam u Hrvatskoj, sjetit će se MOL-a ili OTP banke, osječkog stadiona i hotela na dalmatinskoj obali.
Prilikom posjeta mađarski je državni tajnik nabrojio sva dobročinstva prema Hrvatskoj: i pomoć u obnovi na Banovini i odmor za djecu s potresnog područja u njihovu odmaralištu na Pagu i na jezeru Valenci i financiranje obnove oltara crkve u Remetama. Hvala im, to treba poštovati.
I ne treba histerizirati, riječ je "samo" o spomeniku, ali simbolika je gadna stvar, zar ne? Klis je simbol i mađarska princeza je simbol. Za to vrijedi šušnuti i koju forintu, da se u kamenu označi granica nekadašnje Ugarske na moru. Čak iz trinaestog stoljeća? Još bolje. Posebno kad znamo da je Zvonimirova krunidbena crkva usred Solina desetljećima pod muljem, Manastirine i sarkofag don Frane Bulića godinama su šetalište za pseta, a Trpimirova ostavština na Rižinicama pokrivena cestom, zaboravom i korovom. Splićani su uspješno zaboravili i svoga suzaštitnika, svetoga Staša, ne slave ga uopće, a da nema dernečenja na Sudamju, ne bi znali ni što bi im sveti Duje trebao biti. Na Klisu nema spomenika ni dvojici heroja koji su ga krvavo branili od Turaka, Petru Kružiću i Janku Albertiju. Čitav niz velikana iz naše povijesti beskrajno čeka na spomenike, ali kad je riječ o monumentu mađarskoj princezi, onda problema nema! Dobro, mogli bi se i dogovoriti s Mađarima, neka ministrica Obuljen Koržinek krene u uzvratni posjet s prijedlogom da se na Budimu postavi spomenik kralju Tomislavu - sve s konjem - i objasni da je već izliven. Samo ga treba zavidat. Vjerojatno neće biti problema.
Mađarska inicijativa nije nova, već 2003. i 2007. predlagali su da se na Klisu postavi ploča u čast princeze Margarete, ali su se uskočka udruga i kulturnjaci predvođeni prof. Krešimirom Glavinom i prof. Valterom Firićem uspješno zahvalili na takvoj časti i odbili. Nadajmo se da ćemo i ovog puta obraniti mitsku utvrdu Hrvata. Stari i mladi, budimo pametni, pokažimo zube i dentjere!
Piše Damir Šarac
20. siječnja 2022. - 12:39
Klis je simbol i mađarska princeza je simbol. Za to vrijedi šušnuti i koju forintu, da se u kamenu označi granica nekadašnje Ugarske na moru
Nikola Vilić/Cropix
Mediji su objavili: mađarski državni tajnik Miklós Soltész posjetio je klišku općinu, splitskoga nadbiskupa, a prije toga hrvatsku ministricu kulture, i sve je prošlo kao kad se toplo maslo maže na kruh: na Klisu će se postaviti spomenik mađarskoj princezi sv. Margareti Ugarskoj...
Ček, ček malo. Kako to misle – spomenik Margareti Ugarskoj? Na Klisu? Spomenik je visok tri metra, čeka isklesan u kamenu i već spreman za postavljanje! Naši su odmah pristali? Što mi je ovdje nenormalno? Pa, sve.
Spomenik mađarskoj princezi na Klisu, kolijevki hrvatske državnosti - da to je kolijevka, a ne neki izmišljeni Medvedgrad - Klis je tvrđava-baklja iznad splitsko-solinsko-kaštelanskog bazena u kojem se rodila hrvatska država i čije su klisurine naši preci stoljećima mastili krvlju. I baš, gle čuda, na tom mjestu bi trebali slaviti princezu iz mađarske kraljevske obitelji iz trinaestog stoljeća koja se, navodno, tu rodila! Navodno, jer se takav podatak iznosi samo u dijelu izvora, ako potražite engleske ili talijanske, na njih pedeset posto naći ćete da se princeza Margareta rodila u zamku Turoc negdje na granici Mađarske i Slovačke, a prof. Valter Firić, zaljubljenik u klišku povijest, upozorio me je na to da je Turoc kao njezino rodilište naveden i u izdanju rimske Bibliothece sanctoum, koja sadrži popis katoličkih svetaca.
Gdje je rođena?
Čak ni Toma Arhiđakon, splitski klerik koji je sastavio 'Historiu Salonitanu, kroničar koji je boravak Bele IV. i kraljice Marije Lascaris u našim krajevima u trinaestom stoljeću pratio i opisao detaljno poput novinara-reportera, ne spominje tako značajan podatak kao što bi bilo rođenje princeze. Ali nije važno, čak i ako jest rođena tu.
Naši upravitelji, kratke pameti, odmah su pristali na inicijativu, nema dvojbe da će pristati i konzervatori ako se ideja svidjela ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek, a svi znamo koliko je velika briga Ministarstva, primjerice u slučaju Salone čija devastacija traje do današnjih dana, a arheološke senzacije izranjanju tek ako bageri udare kopati za nove građevine.
Spustimo se niz povijesne skale u daleko 13. stoljeće koje opisuje splitski arhiđakon Toma i prvorazredni je povijesni izvor tadašnjih zbivanja. Mongoli 1241. godine provaljuju u Ugarsku i do nogu potuku vojsku Bele IV., koji je utekao najprije u Austriju, pa u Zagreb, te naposljetku 1242. prema Dalmaciji, u Klis, Split i Trogir. Kad su Mongoli došli pod Klis, bježi u Trogir, a onda na otoke. Mongoli su poraženi pod Klisom, prvi put u tadašnjoj Europi, a uoči napada na Split iznenada umire veliki kan Ogotaj, pa se mongolska vojska povlači, a Bela IV. se ubrzo vraća u Ugarsku.
Dok je bio ovdje nije trpio Splićane, a ni oni njega, pa daje velike povlastice Trogiru te izaziva rat između Splićana i Trogirana oko sela Ostrog. U kliškoj tvrđavi 1242. godine umiru mu kćerke Katarina i Margareta, a pokopane su u splitskoj katedrali svetoga Dujma. Iz groba ih u 18. stoljeću vade Mlečani i smještaju u maleni sarkofag iznad vrata katedrale, gdje se i danas nalaze. Možda je taj događaj dirnuo kraljicu Mariju, koja se spominje kao donatorica početka gradnje kampanela svetoga Duje, koji se dizao još nekoliko stoljeća.
Kraljica Marija, Grkinja obraćena na katoličku vjeru, ubrzo se vratila u Dalmaciju, najprije u Klis, gdje je došla u sukob sa Splićanima, otimala im stoku, palila kuće i pustošila polja i vinograde, a zarobljene građane preselila u kninsku tvrđavu. Bijesna kraljica nije im ostala u lijepom sjećanju.
A njihovo deveto dijete, Margareta, dobila je ime po sestrici koja je umrla na Klisu, rođena je 1242. godine u Tarodu ili Klisu, nebitno, a njezini su se roditelji zavjetovali da će kćerkicu poslati u samostan ako se Ugarska riješi Mongola. Kao trogodišnjakinja povjerena je redovnicama dominikankama u Vesprimu, živjela je u samostanu na otočiću Nyulak szigete (Zečji otok) na Dunavu, a umrla je u 28. godini. Proglašena je blaženom 1789., a svetom 1943. godine.
Zaboravni Splićani
Čast svetoj Margareti i slava, ali veze s Klisom, da bi joj se ondje podigao toliki monument - nigdje. Da je bila riječ o slici koja bi se stavila u klišku crkvu s natpisom, pa ajde. Sveci su sveci, zajednički, reći će naivniji, a oni oprezniji već dugo motre mađarski ekspanzionizam u Hrvatskoj, sjetit će se MOL-a ili OTP banke, osječkog stadiona i hotela na dalmatinskoj obali.
Prilikom posjeta mađarski je državni tajnik nabrojio sva dobročinstva prema Hrvatskoj: i pomoć u obnovi na Banovini i odmor za djecu s potresnog područja u njihovu odmaralištu na Pagu i na jezeru Valenci i financiranje obnove oltara crkve u Remetama. Hvala im, to treba poštovati.
I ne treba histerizirati, riječ je "samo" o spomeniku, ali simbolika je gadna stvar, zar ne? Klis je simbol i mađarska princeza je simbol. Za to vrijedi šušnuti i koju forintu, da se u kamenu označi granica nekadašnje Ugarske na moru. Čak iz trinaestog stoljeća? Još bolje. Posebno kad znamo da je Zvonimirova krunidbena crkva usred Solina desetljećima pod muljem, Manastirine i sarkofag don Frane Bulića godinama su šetalište za pseta, a Trpimirova ostavština na Rižinicama pokrivena cestom, zaboravom i korovom. Splićani su uspješno zaboravili i svoga suzaštitnika, svetoga Staša, ne slave ga uopće, a da nema dernečenja na Sudamju, ne bi znali ni što bi im sveti Duje trebao biti. Na Klisu nema spomenika ni dvojici heroja koji su ga krvavo branili od Turaka, Petru Kružiću i Janku Albertiju. Čitav niz velikana iz naše povijesti beskrajno čeka na spomenike, ali kad je riječ o monumentu mađarskoj princezi, onda problema nema! Dobro, mogli bi se i dogovoriti s Mađarima, neka ministrica Obuljen Koržinek krene u uzvratni posjet s prijedlogom da se na Budimu postavi spomenik kralju Tomislavu - sve s konjem - i objasni da je već izliven. Samo ga treba zavidat. Vjerojatno neće biti problema.
Mađarska inicijativa nije nova, već 2003. i 2007. predlagali su da se na Klisu postavi ploča u čast princeze Margarete, ali su se uskočka udruga i kulturnjaci predvođeni prof. Krešimirom Glavinom i prof. Valterom Firićem uspješno zahvalili na takvoj časti i odbili. Nadajmo se da ćemo i ovog puta obraniti mitsku utvrdu Hrvata. Stari i mladi, budimo pametni, pokažimo zube i dentjere!
T.- Posts : 17557
2014-04-14
Age : 83
Re: a ludog naroda...
depeša iz sredisnjice..mi njima spomenik princezi ona nama inu
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: a ludog naroda...
....jbg valja se uvaliti sad orbanu kad plenkija poceo cipelarit brisel..a kod svaba sada na vlasti semaforci..koji su odmah plenkija poceli za vuha vleci
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: a ludog naroda...
Ovo znači da nam je bolje nam bilo pod Mađarima, nego pod Srbima.
Zato.
Nek se Srbi grizu.
Zato.
Nek se Srbi grizu.
crvenkasti-
Posts : 29707
2014-04-17
Re: a ludog naroda...
ma mogu oni to stavit, ali to će past prve noći...
mark my words...
mark my words...
_________________
T.- Posts : 17557
2014-04-14
Age : 83
Re: a ludog naroda...
Mongoli su poraženi pod Klisom, prvi put u tadašnjoj Europi, a uoči napada na Split iznenada umire veliki kan Ogotaj, pa se mongolska vojska povlači, a Bela IV. se ubrzo vraća u Ugarsku.
A njihovo deveto dijete, Margareta, dobila je ime po sestrici koja je umrla na Klisu, rođena je 1242. godine u Tarodu ili Klisu, nebitno, a njezini su se roditelji zavjetovali da će kćerkicu poslati u samostan ako se Ugarska riješi Mongola.
--
Očito ipak neka poveznica postoji.
A njihovo deveto dijete, Margareta, dobila je ime po sestrici koja je umrla na Klisu, rođena je 1242. godine u Tarodu ili Klisu, nebitno, a njezini su se roditelji zavjetovali da će kćerkicu poslati u samostan ako se Ugarska riješi Mongola.
--
Očito ipak neka poveznica postoji.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
je*ena poveznica...RayMabus wrote: Mongoli su poraženi pod Klisom, prvi put u tadašnjoj Europi, a uoči napada na Split iznenada umire veliki kan Ogotaj, pa se mongolska vojska povlači, a Bela IV. se ubrzo vraća u Ugarsku.
A njihovo deveto dijete, Margareta, dobila je ime po sestrici koja je umrla na Klisu, rođena je 1242. godine u Tarodu ili Klisu, nebitno, a njezini su se roditelji zavjetovali da će kćerkicu poslati u samostan ako se Ugarska riješi Mongola.
--
Očito ipak neka poveznica postoji.
tebi isprid nosa praktički...
šalješ uragane po čitavoj planeti a ovo ti ne smeta?
pošalji i mađarima neku nepogodu...
_________________
T.- Posts : 17557
2014-04-14
Age : 83
darth_vader likes this post
Re: a ludog naroda...
Kod nas je inflacija ljudi koji žive od mita. Ne virujen da je lobiranje išlo iznad po kila pečene janjetine i litra i litra u Klis grlu.
_________________
Iduća dva tjedna su ključna
mutava baštarda- Posts : 21037
2015-09-14
Re: a ludog naroda...
ne bi se okladio da nije i pokoji ćuko bio na jelovniku...mutava baštarda wrote:Kod nas je inflacija ljudi koji žive od mita. Ne virujen da je lobiranje išlo iznad po kila pečene janjetine i litra i litra u Klis grlu.
T.- Posts : 17557
2014-04-14
Age : 83
Re: a ludog naroda...
Ne vidin ništa sporno u tom spomeniku. To se odnosi na dio povijesti a vezan uz mongolske napade u Europi.
-
Tijekom srednjeg vijeka, Kraljevina Hrvatska bila je u personalnoj uniji s Kraljevinom Ugarskom, s Belom IV kao kraljem.
Kada su ga Mongoli 1241. razbili na obalama rijeke Sajó, Béla IV je pobjegao u današnji Zagreb u Hrvatskoj. Batu je pod Khadanom poslao nekoliko tumena (otprilike 20 000 naoružanih ljudi) u potjeru za Belom. Glavni cilj nije bilo osvajanje nego zarobljavanje kralja Arpada. Loše utvrđeni Zagreb nije se mogao oduprijeti najezdi pa je uništen, a katedrala spaljena od strane Mongola. Pripremajući se za drugu invaziju, Gradec je dobio kraljevsku povelju ili Zlatnu bulu iz 1242. od kralja Bele IV., nakon čega su se Zagrepčani upustili u izgradnju obrambenih zidina i kula oko svog naselja.
Mongolska potjera za Belom IV nastavila se od Zagreba preko Panonije do Dalmacije. U potjeri, Mongoli su pod vodstvom Kadana (Kadana) u ožujku 1242. napali tvrđavu Klis u Hrvatskoj. Zbog jakih utvrda Klisa, Mongoli su sjahali i penjali se preko zidina koristeći obližnje litice. Branitelji su Mongolima uspjeli nanijeti brojne žrtve, što ih je razbjesnilo i natjeralo ih da se bore prsa u prsa na ulicama i skupljaju popriličan plijen iz kuća. Čim su saznali da je kralj Bela negdje drugdje, odustali su od napada i odvojili se da napadnu Split i Trogir. Mongoli su progonili Belu IV od grada do grada u Dalmaciji, dok su hrvatsko plemstvo i dalmatinski gradovi poput Trogira i Raba pomogli Beli IV da pobjegne. Nakon poraza od hrvatskih vojnika, Mongoli su se povukli, a Béla IV je dobio hrvatske gradove i plemstvo. Samo grad Split nije pomogao Beli IV u bijegu od Mongola. Neki povjesničari tvrde da je teren hrvatske Dalmacije bio koban za Mongole zbog velikih gubitaka koje su pretrpjeli od hrvatskih zasjeda u planinskim prijevojima. U svakom slučaju, iako je velik dio Hrvatske bio opljačkan i uništen, dugotrajna okupacija bila je neuspješna.
Sveta Margareta (27. siječnja 1242. – 18. siječnja 1271.), kći Bele IV. i Marije Laskarine, rođena je u Kliškoj tvrđavi za vrijeme provale Mongola na Ugarsko-Hrvatsku 1242. godine.
https://en.wikipedia.org/wiki/Mongol_invasion_of_Europe#Invasion_of_Croatia
-
Tijekom srednjeg vijeka, Kraljevina Hrvatska bila je u personalnoj uniji s Kraljevinom Ugarskom, s Belom IV kao kraljem.
Kada su ga Mongoli 1241. razbili na obalama rijeke Sajó, Béla IV je pobjegao u današnji Zagreb u Hrvatskoj. Batu je pod Khadanom poslao nekoliko tumena (otprilike 20 000 naoružanih ljudi) u potjeru za Belom. Glavni cilj nije bilo osvajanje nego zarobljavanje kralja Arpada. Loše utvrđeni Zagreb nije se mogao oduprijeti najezdi pa je uništen, a katedrala spaljena od strane Mongola. Pripremajući se za drugu invaziju, Gradec je dobio kraljevsku povelju ili Zlatnu bulu iz 1242. od kralja Bele IV., nakon čega su se Zagrepčani upustili u izgradnju obrambenih zidina i kula oko svog naselja.
Mongolska potjera za Belom IV nastavila se od Zagreba preko Panonije do Dalmacije. U potjeri, Mongoli su pod vodstvom Kadana (Kadana) u ožujku 1242. napali tvrđavu Klis u Hrvatskoj. Zbog jakih utvrda Klisa, Mongoli su sjahali i penjali se preko zidina koristeći obližnje litice. Branitelji su Mongolima uspjeli nanijeti brojne žrtve, što ih je razbjesnilo i natjeralo ih da se bore prsa u prsa na ulicama i skupljaju popriličan plijen iz kuća. Čim su saznali da je kralj Bela negdje drugdje, odustali su od napada i odvojili se da napadnu Split i Trogir. Mongoli su progonili Belu IV od grada do grada u Dalmaciji, dok su hrvatsko plemstvo i dalmatinski gradovi poput Trogira i Raba pomogli Beli IV da pobjegne. Nakon poraza od hrvatskih vojnika, Mongoli su se povukli, a Béla IV je dobio hrvatske gradove i plemstvo. Samo grad Split nije pomogao Beli IV u bijegu od Mongola. Neki povjesničari tvrde da je teren hrvatske Dalmacije bio koban za Mongole zbog velikih gubitaka koje su pretrpjeli od hrvatskih zasjeda u planinskim prijevojima. U svakom slučaju, iako je velik dio Hrvatske bio opljačkan i uništen, dugotrajna okupacija bila je neuspješna.
Sveta Margareta (27. siječnja 1242. – 18. siječnja 1271.), kći Bele IV. i Marije Laskarine, rođena je u Kliškoj tvrđavi za vrijeme provale Mongola na Ugarsko-Hrvatsku 1242. godine.
https://en.wikipedia.org/wiki/Mongol_invasion_of_Europe#Invasion_of_Croatia
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
nije ti sporno što će u mitskoj utvrdi hrvata biti postavljen spomenik mađarskoj kraljici ?RayMabus wrote:Ne vidin ništa sporno u tom spomeniku. To se odnosi na dio povijesti a vezan uz mongolske napade u Europi.
to bi bilo ko da ameri u alamu postave spomenik caru hirohitu...
T.- Posts : 17557
2014-04-14
Age : 83
Re: a ludog naroda...
Ne smeta mi. Zašto bi mi smetalo ?T. wrote:je*ena poveznica...RayMabus wrote: Mongoli su poraženi pod Klisom, prvi put u tadašnjoj Europi, a uoči napada na Split iznenada umire veliki kan Ogotaj, pa se mongolska vojska povlači, a Bela IV. se ubrzo vraća u Ugarsku.
A njihovo deveto dijete, Margareta, dobila je ime po sestrici koja je umrla na Klisu, rođena je 1242. godine u Tarodu ili Klisu, nebitno, a njezini su se roditelji zavjetovali da će kćerkicu poslati u samostan ako se Ugarska riješi Mongola.
--
Očito ipak neka poveznica postoji.
tebi isprid nosa praktički...
šalješ uragane po čitavoj planeti a ovo ti ne smeta?
pošalji i mađarima neku nepogodu...
To je dio povijesti, provala Mongola u Europu.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
Ne.T. wrote:nije ti sporno što će u mitskoj utvrdi hrvata biti postavljen spomenik mađarskoj kraljici ?RayMabus wrote:Ne vidin ništa sporno u tom spomeniku. To se odnosi na dio povijesti a vezan uz mongolske napade u Europi.
to bi bilo ko da ameri u alamu postave spomenik caru hirohitu...
To je ujedno i spomenik obrane Europe od Mongola.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
To samo idiot može povezat kako je ona simbol i Klis je simbol pa ovo pa ono.
To je spomenik jednom dijelu povijesti u kojem su Mongoli potućeni u dinarskom gorju i nisu mogli osvojit Klis i tu su poraženi.
Zašto bi to meni bilo sporno ? Zato šta je ona mađarsko hrvatska princeza koja ima veze s tim događajima itd ? Ma da.
To je spomenik jednom dijelu povijesti u kojem su Mongoli potućeni u dinarskom gorju i nisu mogli osvojit Klis i tu su poraženi.
Zašto bi to meni bilo sporno ? Zato šta je ona mađarsko hrvatska princeza koja ima veze s tim događajima itd ? Ma da.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
Margareta od Mađarske (svetica)
Redovnica i Djevica
Rođen 27. siječnja 1242. godine
Kliška tvrđava, Klis, Kraljevina Hrvatska
Umro 18. siječnja 1270. (u dobi od 27 godina)
Nyulak Szigete, Kraljevina Ugarska
Štovan u Rimokatoličkoj crkvi
(Dominikanski red)
Papa Pio VI. proglasio blaženim 28. srpnja 1789. godine
Kanoniziran 19. studenoga 1943. papa Pio XII
Blagdan 18. siječnja
Atributi Ljiljan i knjiga
Margareta Ugarska (27. siječnja 1242. - 18. siječnja 1270.) bila je redovnica dominikanka i kći ugarskog kralja Bele IV. i Marije Laskarine. Bila je mlađa sestra Kinge od Poljske (Kunegunda) i Yolande od Poljske, a preko svog oca, nećakinja slavne Elizabete od Mađarske.
Život
Margareta je rođena u tvrđavi Klis u Kraljevini Hrvatskoj, osma i posljednja kći (9. od 10 djece) kraljevskog para. Tamo su boravili tijekom mongolske invazije na Ugarsku (1241.–42.) jer je njezin otac također bio vladar ove zemlje.Njezini su se roditelji zavjetovali da će, ako Mađarska bude oslobođena od Mongola, dijete posvetiti vjeri.
Na trogodišnju Margaretu utjecali su njezini roditelji u dominikanski samostan u Veszprému 1245. Šest godina kasnije premještena je u samostan Blažene Djevice koji su osnovali njeni roditelji na Nyulak Szigete (zečji otok) kod Budima (danas Margareta). Otok, nazvan po njoj, i dio Budimpešte; i danas se vide ruševine samostana). Tamo je provela ostatak života, posvetivši se vjeri i protivila se svim pokušajima njezina oca da joj dogovori politički brak s češkim kraljem Otokarom II.
Čini se da je svečane zavjete položila kad joj je bilo osamnaest godina. U izrazitoj suprotnosti s običajima njezina Reda, primila je [potreban citat] posvetu Djevica zajedno s nekim drugim kraljevskim osobama kako bi spriječila daljnje pokušaje njezina oca da papa izvrši njezine zavjete za brak.
Mnogi detalji njezina života poznati su iz Legende o svetoj Margareti, napisane vjerojatno u 14. stoljeću, a prevedene s latinskog na mađarski u 15. stoljeću. Jedini preostali primjerak legende nalazi se u Margaretinom kodeksu koji je oko 1510. kopirala dominikanska redovnica Lea Ráskay. Prema legendi, Margareta se od ranog djetinjstva kažnjavala, nosila je željezni pojas, frizure i cipele nabodene čavlima obavljala je najslabiji posao. u samostanu. Ekstravagancija pokora koje je poduzela možda joj je skratila život. Umrla je 18. siječnja 1270. godine.
Štovanje
Ubrzo nakon smrti bila je štovana kao svetica, npr. crkva posvećena njoj u Bocfoldeu, okrug Zala, pojavljuje se u dokumentima iz 1426. godine. Poduzeti su koraci da se osigura njezina kanonizacija ubrzo nakon njezine smrti, na zahtjev njezina brata kralja Stjepana V. Uspješna istraživanja pokrenuta su između 1270. i 1276., ali proces kanonizacije nije bio čudo, iako su njezinom zagovoru pripisane 74. godine, od kojih se većina odnosila na liječenje bolesti, čak i na povratak iz mrtvih. Među onima koji su svjedočili bilo je 27 osoba za koje su se činila čuda. Neuspješni pokušaji njezine kanonizacije također su bili 1640. i 1770. Konačno ju je proglasio svetom papa Pio XII 19. studenog 1943. u to vrijeme na blagdan njezine tetke, svete Elizabete Ugarske.
Njezin blagdan slavi dominikanski red. Podigao ga je papa Pio VII u festum duplex, to je dan njezine smrti, 18. siječnja.
Njezin je samostan bio među potisnutima 1782. godine, u sklopu potiskivanja svih redovničkih redova od strane cara Josipa II. Tada su njezini posmrtni ostaci predani klarisama. Čuvali su se u Pozsonyju (danas Bratislava) i Budimu. Relikvije su djelomično uništene 1789., ali su neki dijelovi sačuvani i danas se čuvaju u Esztergomu, Győru i Pannonhalmi.
U umjetnosti se Margareta obično prikazuje u redovničkom habitu dominikanske redovnice, držeći bijeli ljiljan i knjigu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Margaret_of_Hungary_(saint)
Redovnica i Djevica
Rođen 27. siječnja 1242. godine
Kliška tvrđava, Klis, Kraljevina Hrvatska
Umro 18. siječnja 1270. (u dobi od 27 godina)
Nyulak Szigete, Kraljevina Ugarska
Štovan u Rimokatoličkoj crkvi
(Dominikanski red)
Papa Pio VI. proglasio blaženim 28. srpnja 1789. godine
Kanoniziran 19. studenoga 1943. papa Pio XII
Blagdan 18. siječnja
Atributi Ljiljan i knjiga
Margareta Ugarska (27. siječnja 1242. - 18. siječnja 1270.) bila je redovnica dominikanka i kći ugarskog kralja Bele IV. i Marije Laskarine. Bila je mlađa sestra Kinge od Poljske (Kunegunda) i Yolande od Poljske, a preko svog oca, nećakinja slavne Elizabete od Mađarske.
Život
Margareta je rođena u tvrđavi Klis u Kraljevini Hrvatskoj, osma i posljednja kći (9. od 10 djece) kraljevskog para. Tamo su boravili tijekom mongolske invazije na Ugarsku (1241.–42.) jer je njezin otac također bio vladar ove zemlje.Njezini su se roditelji zavjetovali da će, ako Mađarska bude oslobođena od Mongola, dijete posvetiti vjeri.
Na trogodišnju Margaretu utjecali su njezini roditelji u dominikanski samostan u Veszprému 1245. Šest godina kasnije premještena je u samostan Blažene Djevice koji su osnovali njeni roditelji na Nyulak Szigete (zečji otok) kod Budima (danas Margareta). Otok, nazvan po njoj, i dio Budimpešte; i danas se vide ruševine samostana). Tamo je provela ostatak života, posvetivši se vjeri i protivila se svim pokušajima njezina oca da joj dogovori politički brak s češkim kraljem Otokarom II.
Čini se da je svečane zavjete položila kad joj je bilo osamnaest godina. U izrazitoj suprotnosti s običajima njezina Reda, primila je [potreban citat] posvetu Djevica zajedno s nekim drugim kraljevskim osobama kako bi spriječila daljnje pokušaje njezina oca da papa izvrši njezine zavjete za brak.
Mnogi detalji njezina života poznati su iz Legende o svetoj Margareti, napisane vjerojatno u 14. stoljeću, a prevedene s latinskog na mađarski u 15. stoljeću. Jedini preostali primjerak legende nalazi se u Margaretinom kodeksu koji je oko 1510. kopirala dominikanska redovnica Lea Ráskay. Prema legendi, Margareta se od ranog djetinjstva kažnjavala, nosila je željezni pojas, frizure i cipele nabodene čavlima obavljala je najslabiji posao. u samostanu. Ekstravagancija pokora koje je poduzela možda joj je skratila život. Umrla je 18. siječnja 1270. godine.
Štovanje
Ubrzo nakon smrti bila je štovana kao svetica, npr. crkva posvećena njoj u Bocfoldeu, okrug Zala, pojavljuje se u dokumentima iz 1426. godine. Poduzeti su koraci da se osigura njezina kanonizacija ubrzo nakon njezine smrti, na zahtjev njezina brata kralja Stjepana V. Uspješna istraživanja pokrenuta su između 1270. i 1276., ali proces kanonizacije nije bio čudo, iako su njezinom zagovoru pripisane 74. godine, od kojih se većina odnosila na liječenje bolesti, čak i na povratak iz mrtvih. Među onima koji su svjedočili bilo je 27 osoba za koje su se činila čuda. Neuspješni pokušaji njezine kanonizacije također su bili 1640. i 1770. Konačno ju je proglasio svetom papa Pio XII 19. studenog 1943. u to vrijeme na blagdan njezine tetke, svete Elizabete Ugarske.
Njezin blagdan slavi dominikanski red. Podigao ga je papa Pio VII u festum duplex, to je dan njezine smrti, 18. siječnja.
Njezin je samostan bio među potisnutima 1782. godine, u sklopu potiskivanja svih redovničkih redova od strane cara Josipa II. Tada su njezini posmrtni ostaci predani klarisama. Čuvali su se u Pozsonyju (danas Bratislava) i Budimu. Relikvije su djelomično uništene 1789., ali su neki dijelovi sačuvani i danas se čuvaju u Esztergomu, Győru i Pannonhalmi.
U umjetnosti se Margareta obično prikazuje u redovničkom habitu dominikanske redovnice, držeći bijeli ljiljan i knjigu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Margaret_of_Hungary_(saint)
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
Umrla je u Budimpešti u dvadeset i osmoj godini.
Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – Margit híd (hrv. Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.[3] Drugi je najstariji most u Budimpešti.
Posvećeno joj je veći broj crkvi u Hrvatskoj, uglavnom u Središnjoj Hrvatskoj, npr. u zagrebačkoj Dubravi, Margečanu (koji je i dobio ime po njoj), Loboru, Subotici Podravskoj, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu. U Zagrebu postoji Margaretska ulica u središtu grada, u kojoj je nekada bila crkva sv. Margarete.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Margareta_Ugarska
Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – Margit híd (hrv. Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.[3] Drugi je najstariji most u Budimpešti.
Posvećeno joj je veći broj crkvi u Hrvatskoj, uglavnom u Središnjoj Hrvatskoj, npr. u zagrebačkoj Dubravi, Margečanu (koji je i dobio ime po njoj), Loboru, Subotici Podravskoj, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu. U Zagrebu postoji Margaretska ulica u središtu grada, u kojoj je nekada bila crkva sv. Margarete.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Margareta_Ugarska
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
i sve te crkve posvećene njoj u čast mađarima nisu dovoljne nego žele njezin spomenik i to baš u klisu ?RayMabus wrote:Umrla je u Budimpešti u dvadeset i osmoj godini.
Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – Margit híd (hrv. Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.[3] Drugi je najstariji most u Budimpešti.
Posvećeno joj je veći broj crkvi u Hrvatskoj, uglavnom u Središnjoj Hrvatskoj, npr. u zagrebačkoj Dubravi, Margečanu (koji je i dobio ime po njoj), Loboru, Subotici Podravskoj, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu. U Zagrebu postoji Margaretska ulica u središtu grada, u kojoj je nekada bila crkva sv. Margarete.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Margareta_Ugarska
to ti ništa ne govori ?
T.- Posts : 17557
2014-04-14
Age : 83
Re: a ludog naroda...
Znači ona nije nit svjetovna princeza nego redovnica.
Nekoliko crkvi gore po Zagrebu te neke ulice se zovu po njoj.
Ujedno je i katolička svetica.
I sad se naša neki debil koji nema blage veze i priča o tome kako je ona simbol Mađarske itd itd.
Oćemo onda i tu ulicu u Zagrebu i te crkve nazvane po njoj ukinit ?
Aj prođite me se.
Nekoliko crkvi gore po Zagrebu te neke ulice se zovu po njoj.
Ujedno je i katolička svetica.
I sad se naša neki debil koji nema blage veze i priča o tome kako je ona simbol Mađarske itd itd.
Oćemo onda i tu ulicu u Zagrebu i te crkve nazvane po njoj ukinit ?
Aj prođite me se.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
I ?T. wrote:i sve te crkve posvećene njoj u čast mađarima nisu dovoljne nego žele njezin spomenik i to baš u klisu ?RayMabus wrote:Umrla je u Budimpešti u dvadeset i osmoj godini.
Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – Margit híd (hrv. Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.[3] Drugi je najstariji most u Budimpešti.
Posvećeno joj je veći broj crkvi u Hrvatskoj, uglavnom u Središnjoj Hrvatskoj, npr. u zagrebačkoj Dubravi, Margečanu (koji je i dobio ime po njoj), Loboru, Subotici Podravskoj, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu. U Zagrebu postoji Margaretska ulica u središtu grada, u kojoj je nekada bila crkva sv. Margarete.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Margareta_Ugarska
to ti ništa ne govori ?
Ona je redovnica, uz to katolička svetica. Nije svijetovni vladar.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: a ludog naroda...
Da je svjetovni vladar možda bi i reagirao al riječ je o redovnici i k tome još katoličkoj svetici.
Prođite me se s vašim nebulozama kako je to simbol mađarske oklupacije a ona uopće nije svjetovni vladar već redovnica i k tome svetica u KC.
Šta ona predstavlja tom nekom koji vidi mađarsku okupaciju Klisa u ovome ?
Debili na kubik.
Prođite me se s vašim nebulozama kako je to simbol mađarske oklupacije a ona uopće nije svjetovni vladar već redovnica i k tome svetica u KC.
Šta ona predstavlja tom nekom koji vidi mađarsku okupaciju Klisa u ovome ?
Debili na kubik.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Page 1 of 2 • 1, 2
Similar topics
» Luda Mara ima i ludog muža
» "vođu slobodnog svijeta" vodaju ludog okolo...
» Vladavina naroda...
» Beč: Poštovati pravo naroda na samoopredjeljenje u BiH!
» Smeće od države i naroda
» "vođu slobodnog svijeta" vodaju ludog okolo...
» Vladavina naroda...
» Beč: Poštovati pravo naroda na samoopredjeljenje u BiH!
» Smeće od države i naroda
Page 1 of 2
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum