Re: Fruška gora - najveće nalazište crnog tartufa u Evropi

by Serbinho-3 19/12/2021, 23:26

Torino je isto bio Kraljevski Grad.

Imaju i oni tradiciju, Monca takodje.

Sirotinja ne jede tartufe, vec krompir i meso, ribu.

Vidim da imaju beli tartuf tamo, koji je skuplji od crnog.

by Serbinho-3 19/12/2021, 23:33

by RayMabus 19/12/2021, 23:33

Čitam povijest tartufa u Istri na ovoj stranici :

https://hrcak.srce.hr/file/180099

. Istarski bijeli tartufi (Tuber magnatum pico) intenzivna su okusa i mirisa i izuzetno su cijenjeni, a sazrijevaju od rujna do prosinca.

Najbogatija su staništa bijelog tartufa pokrajina Piemonte u Italiji te Istra u zoni Motovunske šume.

Crni se tartufi (Tuber aestivum vitt) mogu ubrati tijekom skoro cijele godine, a najčešće se mogu naći do 1200 metara nadmorske visine.

U Istri se 90 % ukupne količine otkupljenih tartufa odnosi na bijeli tartuf, a ostalo su crni tartufi.

Zona tartufa u Istri, odnosno prostor u kojem uspijevaju tartufi, obuhvaća područje uz rijeku Mirnu, od izvora kod grada Huma do grada Buzeta i Istarskih toplica te Motovunsku šumu (šuma hrasta lužnjaka i poljskog jasena)

-

Prvu modernu monografiju o tartufima pod nazivom Opusculum de tuberibus objavljujuje 1564. godine u Padovi talijanski liječnik Alfonso Ciccarelli (1532. – 1583.),16 a bijeli tartuf u literaturu ulazi zaslugom torinskog liječnika Vittorija Pica, 1788. godine, koji je dao i znanstveno ime bijelog tartufa (Tuber magnatum pico). Tartufi su bili uvršteni na jelovnik Bečkog kongresa 1815. godine, što dovodi do promidžbe te cijenjene delicije širom Europe. Bijeli i crni tartuf te još 50-ak vrsta gljiva opisao je milanski liječnik i botaničar Carlo Vittadini u svom djelu Monographia Tuberacearum iz 1831. godine.

by RayMabus 19/12/2021, 23:36

Povijest tartufarenja u Istri

Potrebno je istaknuti da je izložba tartufa, održana u sklopu poljoprivrednog sajma u talijanskom gradu Albi 1929. godine, izravno utjecala na početak tartufarstva u Istri.

Izložbom tartufa započinje promidžba bijelog tartufa i izvoz te gomoljače, za što je posebno zaslužan hotelijer i gostioničar iz Albe, Giacomo Mora. On je 50-ih godina 20. stoljeća donio pravilo da se nagrađen tartuf na sajmu u Albi mora pokloniti poznatoj osobi, poput američkih ili ruskih predsjednika, poznatih glumica i glumaca.

Organizirano prikupljanje tartufa u Istri započinje neposredno prije osnutka prve tvrtke za istraživanje, nalaz i izvoz tartufa. Carlo Testoni i Pietro Giovannelli, prve su tartufe otkrili na području Pazinskih Novaka već 1929., ali potragu za tartufima prekidaju sve do 1931. godine kada su s dobro istreniranim psima nastavili tražiti tartufe.

Od 1931. dnevno su pronalazili oko četiri kilograma bijelih tartufa, a krajem 1931. godine u Buzetu su pronašli primjerak težak čak pola kilograma.

Tvrtka pod nazivom »Azienda del Tartufo – Sella, Hütterott and C. Levade«, osnovana je 1933. u Livadama. Osnivači su bili barunica Barbara Hütterott iz Rovinja, Massimo Sella, tadašnji direktor rovinjskog Instituta za biologiju mora te dvojica Talijana, Carlo Testoni i Pietro Giovannelli, istraživači tartufa iz Pule, a podrijetlom, iz tartufima poznate talijanske pokrajine, Emilije.

Tvrtka se bavila prodajom i izvozom bijelih tartufa najvećim dijelom u gradove sjeverne Italije – Veneciju, Veronu, Bolognu i Genovu.

by RayMabus 19/12/2021, 23:45

Po uzoru na Francusku, u kojoj se tada godišnje sakupilo oko tri milijuna kilograma crnog tartufa, i Italiju s milijunom kilograma bijelog tartufa godišnje, Sella je izračunao da bi se u Istri moglo sakupiti više od 300 kilograma godišnje.

Sella, koji je tu studiju napisao 1932. g. za Talijansko botaničko društvo iz Firence, uvidio je velik gospodarski značaj tartufa na području tadašnje talijanske pokrajine Istre. To je prvi pisani dokument koji kronološki obrađuje prva istraživanja i nalaze bijelog tartufa u Istri.

Već je 1983. godine bilo registrirano 400 tartufara koji su sakupili oko 2500 kg tartufa što su išli u otkup u Šumariju Buzet. Osamdesetih su godina 20. stoljeća cijene tartufa još porasle pa se s prikupljenih više od 100 kilograma tartufa mogao kupiti novi Mercedes.

Iako tartufi nisu bili dio tradicijske istarske kuhinje, danas se nalaze na jelovnicima u turističkim seljačkim gospodarstvima i restoranima. Rezultat je to strategije privlačenje turista bolje kupovne moći u Istru.

by RayMabus 19/12/2021, 23:52

RayMabus wrote:Mogli smo i mi tu radi zapadne Istre ( unutrašnjost Istre i istočni dio Istre nije nikad držala Venecija ) zajebavat Talijane radi tih tartufa al čemu kad ta priča ionako potiče od njih tj dolazi s apeninskog poluotoka itd a onda kasnije se to širi i drugdje pa tako i na zapadnu Istru koja ima neke šume i onda se i tu razvilo to tartufarstvo.

Sad kad sam pročitao povijest ciljanog lova natartufe onda povlačim ovo šta sam ovdje napisao.

Ciljani lov na tartufe počima od 1929 kad je Istra bila pod Mussolinijem i pokrenili su je talijanski poduzetnici u Motovunskoj šumi koja je bila puna tartufa no lokalni seljaci nisu znali cijenu nego su to njima bile smrdljive gljive koje svinje jedu itd.

Dakle ne bi imali pravo da se nominiramo za ovo za šta se Itaija nominirala jer je ta priča njihova.

by RayMabus 20/12/2021, 00:01

Cena belog tartufa ide i do 4,000 evra po kilogramu, dok se crni tartuf trenutno može pronaći i po ceni od 320 evra po kilogramu. Druga klasa se može kupiti i po znatno nižoj ceni, za 30 do 50 evra.
S obzirom na bogatstvo tartufima koje leži u našoj zemlji, a i velike potražnje, jasno je da su mnogi u pronalasku tartufa videli naizgled lak način zarade.
Kako nam je rekao Miloje Marković Miga iz Rekovca, u trenutku kada je on počinjao da se bavi lovom na tartufe 2003. godine bilo je samo petoro ljudi u Srbiji koji su se time bavili, a sada u našoj zemlji, prema nezvaničnim informacijama postoji 15,000 tartufara.

by RayMabus 20/12/2021, 01:05

Fruška gora postala je jedna od omiljenih destinacija lovaca na ove skupocene gljive, a tragača je sve više i u ostatku zemlje. Pored Srema i Mačve, tartufi se traže i na Deliblatskoj peščari, planinama Kosmaj, Rudnik i Oplenac, Obedskoj bari, u šumama Crni lud i Senajske bare, te u blizini reka Bosut i Lug. Procenjuje se da je broj tartufara u Srbiji porastao na oko 5.000, a nedorečen zakon dovodi do kaubojštine na terenu.

Crni tartuf koji je jeftiniji košta oko 50 evra kilogram, dok beli kraljevski tartuf može da dostigne cenu od nekoliko hiljada evra. Njihova prosečna cena je oko 1.700 evra po kilogramu, a ako je sušna godina, prelazi i 4.500 evra. Na cenu utiče i starost ove gljive, te je zreo tartuf veoma vredan, dok mlad praktično ne vredi ništa. Iz naše zemlje tako se izvoze tone tartufa na nelegalan način.

Za razliku od nas, u Hrvatskoj se, recimo, tačno zna gde se mogu tražiti tartufi, a postoje i dozvole koje koštaju oko 100 evra godišnje. Najpoznatija regija je Istra. Oni pronalaze neverovatnih 7-9 tona tartufa godišnje, 30 odsto od toga su crni tartufi, dok 70 odsto čini sezonski beli tartuf.

https://informer.rs/vesti/drustvo/578756/tartufi-lokacije-mapa
Fruška gora - najveće nalazište crnog tartufa u Evropi - Page 2 408121_mapa_iff

Fruška gora - najveće nalazište crnog tartufa u Evropi - Page 2 408121_mapa_iff

by RayMabus 20/12/2021, 01:12

U razdoblju od 1931. do 1960. godine, bilo je registrirano dvadeset do pedeset tartufara.

Sakupljanje tartufa nastavilo se nakon II. svjetskog rata odnosno krajem pedesetih godina 20. stoljeća.

Koncesija je nad Motovunskom šumom u rukama »Šumarije Buzet« koja, osim poslova u svezi s održavanjem šume, i otkupljuje tartufe.

Već je 1959. godine Šumarija otkupila 6000 kg tartufa.

Zanimljivo je navesti da su se tartufi tri puta tjedno odvozili u Italiju, a Šumarija je na taj način imala veće prihode od usputne djelatnosti (otkup i prodaja tartufa) nego od šume.

Šezdesetih se godina 20. stoljeća lov na tartufe intenzivira radi povećanog dolaska turista na istarsko područje te blaže granične kontrole između Italije i Jugoslavije što dovodi i do pojave šverca tartufa.

Djelatnici su Šumarije većinom izvozili tartufe na strano tržište, a određenu su količinu konzervirali.

Potreba za zalihama tartufa postojala je kako bi se mogli ponuditi iznenadni gosti.

Tartufari su imali svoje tartufarske knjižice u koje se upisivala otkupna količina i isplaćeni novac.

Već je 1983. godine bilo registrirano 400 tartufara koji su sakupili oko 2500 kg tartufa što su išli u otkup u Šumariju Buzet.

by RayMabus 20/12/2021, 01:15

Serbinho-3 wrote:
Dosta tartufa propadne.

Traze od TITA da uredi pravila igre.

Nije bitno jel on na vlasti il netko drugi nego jel država zakonima uredila to područje ili ne.

Mogu kopirat model koji je u Hrvatskoj tj šumarije da rade otkup itd ako je to izedivo uopće u Srbiji kao državi ili ovako da na crno to rade pa preprodaju itd.

Ne znam. Dosta je to raštrkano po Srbiji i raste svugdi.

by RayMabus 20/12/2021, 01:26

Gledam malo te mape i onda em to raštrkano em se taje lokacije.

Nemam uopće ideju kako to uredit na nivou Srbije. Nije to neka jedna lokacija pa zaštitiš tu šumu i zabraniš branje svima osim onima koji imaju dozvolu. Mada možeš i tako tj tko oće rovarit po Srbiji i tražit tartufe nek plati članarinu 50 eura godišnje i nek se upiše i nek rovari. Zatekne li ga policija s tim tartufima a nema tu dozvolu ....oduzimanje tartufa, novčana kazna i zapisan tamo u evidenciju policije.

Isto tako tu zakonsku mogućnost dat šumarima tj da mogu tražit tu dozvolu na pregled ako im je šta sumnjivo a ako nema a šeta po šumi s tim psom za to da šumar zove onda policiju ako ovi nema valjanu dozvolu.

by RayMabus 20/12/2021, 01:35

Objavljeno: 25.05.2021

Oni koji idu u sakupljanje bez dozvole mogu sa sobom da ponesu samo tartuf težine do jednog kilograma, dok će se sve ostalo smatrati švercom, potvrđuju iz Mikološko gljivarskog saveza Srbije.
Sertifikat je do sada dobilo 85 sakupljača u Srbiji, dok je procena da ih više od 8.000 još uvek radi bez licence, potvrđuju iz ove institucije. Ova odluka doneta je kako bi se sprečili incidenti, tuče i ubistva koja su se dešavala zbog tartufa u različitim delovima Srbije.
Oni koji idu u sakupljanje bez dozvole mogu sa sobom da ponesu samo tartuf težine do jednog kilograma, dok će se sve ostalo smatrati švercom, potvrđuju iz Mikološko gljivarskog saveza Srbije.
Sertifikat je do sada dobilo 85 sakupljača u Srbiji, dok je procena da ih više od 8.000 još uvek radi bez licence, potvrđuju iz ove institucije. Ova odluka doneta je kako bi se sprečili incidenti, tuče i ubistva koja su se dešavala zbog tartufa u različitim delovima Srbije.

Šta je potrebno za licencu?
- Za dobru potragu za tartufima neophodno je znanje i zato licencu izdajemo u dogovoru sa Zavodom za zaštitu prirode - kaže Zoran Jelenković, predsednik Mikološko gljivarskog saveza Srbije.
- Za polaganje se prijavilo više od 90 ljudi. Test je zahtevan, polože se ispit od 30 pitanja pred predsednikom komisije iz naučne oblasti. Jedna četvrtina pitanja je iz zaštite staništa i prirode, ostalo je o prepoznavanju tartufa i preostali deo je biološki. Nakon toga dobijate papir i sertifikat da ste prošli obuku i da možete komercijalno da se bavite sakupljanjem tartufa - navodi Jelenković.
Sve ostalo je šverc

Ovim polaganjem ćemo postići da ljudi rade legalno, da budu obučeni i da se čuvaju prirodna staništa tartufa, kaže sagovornik.
- Kada ovo krene u širu primenu, neće biti prostora za manipulacije. Svako ko želi može da dobije licencu, jer nama je u interesu da ima što više edukovanih sakupljača. Zbog toga sada postoji i saradnja sa rendžerima Nacionalnog parka priode 'Fruška gora' i drugim inspekcijskim službama koje rade kontrolu na terenu - ističe Jelenković.
Bez licence do samo jedan kilogram
Svako može da sakuplja tartufe i proda legalnom otkupljivaču bez licence u količini do jednog kilograma. Svako drugo sakupljanje u većim količinama je šverc, kaže sagovornik.

- Onaj ko nema licencu, može da uzme najviše jedan kilogram tartufa iz šume. Ako ga policija uhvati sa više od toga, čeka ga kazna. Samo komercijalni sakupljači imaju pravo da uzmu više. Kazne za onog ko nelegalno skuplja tartufe bile su od 10.000 do 50.000 pre nekoliko godina, a sada se očekuje da se i to pooštri - navodi Zoran Jelenković.
Zakon bio nejasan
Zoran Jelenković kaže da je zakon o tartufima do sada bio nejasan i često se nije primenjivao, pa su ljudi bez kontrole i dozvoljene kvote sakupljali ove skupocene gljive koje se prodaju po ceni od nekoliko hiljada evra.
- Ministarstvo svake godine propisuje kvotu koliko tartufa sme da se sakupi u Srbiji, kako se ne bi uništilo njihovo prirodno stanište. Onaj ko sakuplja tartufe trebao da ih proda legalnom otkupljivaču. Onaj ko ih sakuplja i prodaje mora da plaća državi, ako i za svaku drugu robu. Problem je što se ranije nije kontrolisalo kako se vrši predaja tartufa, gde, da li sakupljač zna na koji način se to radi - ističe on.

Ubistva i uništavanje
Mnogi koji nemaju znanje, tartufe kupe grabuljama, uništavaju površine, beru ono što nije zrelo. Kada se pogrešno beru, staništa tartufa mogu se unište, kaže Jelenković.
- Ovo je jako bitno iz razloga što se ova oblast konačno uvodi u neke legalne tokove i kako bi izbegli incidente kojih smo bili svedoci u prošlosti. Bilo je mnogo problema sa incidentima, tučama, čak i ubistvima, među sakupljačima tartufa. Ima onih koji su smatrali nalazišta tartufa svojim privatnim posedom i sukobljavali se sa ostalim sakupljačima. Delili su nalazišta po delovima Srbije, pa onaj ko nije iz Vojvodine, nije recimo smeo da traži tartufe na Fruškoj Gori. Podelili su nalazišta i čuvali kao je njegova babovina, dok su ostale prebijali i bušili im gume -priča sagovornik.
Hrvati uništili svoja staništa, pa uzimaju tartufe iz Srbije

Postoje nagoveštaji da je sve što neki ovde vade u sivoj zoni i uglavnom završava u Italiji kao istarski tartuf i u Francuskoj zemljama koje imaju veliku potražnju.

- Mnogi tartufi su se prodavali na crno u Hrvatskoj, jer su oni uništili njihova staništa. Nakon toga, oni srpski tartuf na svetskom tržištu prodaju kao istarski. Cena koje se postiže u Srbiji je 10 odsto od cene koja se postiže u drugim zemljama, tako da su oni na nešim tartufima zarađivali veliki novac - objašnjava Zoran Jelenković.

by RayMabus 20/12/2021, 01:46

RayMabus wrote:
Hrvati uništili svoja staništa, pa uzimaju tartufe iz Srbije

Postoje nagoveštaji da je sve što neki ovde vade u sivoj zoni i uglavnom završava u Italiji kao istarski tartuf i u Francuskoj zemljama koje imaju veliku potražnju.

- Mnogi tartufi su se prodavali na crno u Hrvatskoj, jer su oni uništili njihova staništa. Nakon toga, oni srpski tartuf na svetskom tržištu prodaju kao istarski. Cena koje se postiže u Srbiji je 10 odsto od cene koja se postiže u drugim zemljama, tako da su oni na nešim tartufima zarađivali veliki novac - objašnjava Zoran Jelenković.

Nisu oni zarađivali veliki novac a na vašu štetu nego su vam pokrenili tu cijelu priču jer bi kod vas to propadalo a sad kad ste vidili da se od toga može nešto i zaradit sad ste i sami počeli to uređivat itd itd itd šta je pohvalno.

Ako tebi to propada, i ne znaš šta imaš, onda taj koji to snimi i vidi i odjednom to postaje lova, znači da ti pokreće tu ekonomiju itd i sad tek ste nakon tog ciklusa skužili da gubite lovu ( ne gubite jer niste ni znali da se to može unovčit dok ovi nisu došli ) i sad to želite uredit kako bi vi ostvarili taj profit a ne netko iz druge države ili domaći šverceri na crno.

To je ok i to je pohvalno.

Ne ljuti se ovdje u Hrvatskoj nitko ništa, mi ćemo sad u Bosnu. lol!

by RayMabus 20/12/2021, 02:28

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine (VTKBiH), prošle godine iz zemlje je izvezeno gotovo 160 tona vrganja. Dvije godine ranije izvezeno je više od 220 tona te tražene gljive.

Iz Bosne i Hercegovine na godišnjem nivou izvezu se stotine tona različitih šumskih gljiva, vrijednih više od tri miliona eura, ovisno o sezoni.

Ipak, Bašić napominje da se ne može očekivati da svako prikupi stotine kilograma gljiva dnevno. “Količine se kreću od 15-ak kilograma dnevno, pa do 100-150 kilograma, ako se radi radi o nekom ko to organizovanije radi. Dosta ovisi o sezoni.”

Oni sretniji i spretniji u Bosni i Hercegovini mogu naći i tartufe, izuzetno skupe gljive, navode sa Šumarskog fakulteta.

Kako kažu, otkriveno je nekoliko nalazišta tih gljiva. S obzirom na to da one rastu pod zemljom, neki gljivari nabavili su i posebne pse, specijalizirane za potragu za tartufima.
Kako bismo shvatili koliko su tartufi rijetki i skupi, iz VTKBiH navode da su prošle godine iz države izvezena četiri kilograma vrijedna više od 3.500 eura. Koliko je tartufa prokrijumčareno iz Bosne i Hercegovine nije poznato.

https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/4/16/milioni-eura-propadaju-u-bh-sumama

by RayMabus 20/12/2021, 02:46

Sertifikat je do sada dobilo 85 sakupljača u Srbiji, dok je procena da ih više od 8.000 još uvek radi bez licence, potvrđuju iz ove institucije.
-
Sad će morat proć tečaj i onda dobiju dozvolu a onaj tko je nema a ima više od kilogram tartufa, to je šverc i kažnjivo zakonom a sad su kazne koliko vidim od 100 do 500 eura.

I sad svake godine sve više njih obučiš i oni će sami prijavljivat ove šta nemaju dozvolu jer su im konkurenkcija i to je to.

Onda ideš na otkup u šumariju koja otkupljuje sve gljve a oni to odma prodaju privatniku koji ima registriran obrt za to i on to fino ukrca u kamion i zakonski sa svim papirima izveze tamo gdje več ima tržište.

To ti je cila priča oko toga. Urediš to zakonom, plaća se porez državi i sve je regulirano i sve je onako kako i treba biti.

Ima tih gljiva na Balkanu, bar toga ne fali. To je neiskorišteni resurs.

by RayMabus 20/12/2021, 02:53

Iskusni gljivar kao primjer navodi da u proljeće počinje sezona smrčka, izuzetno skupe vrste, koji uz malo sreće i truda može nekoga obradovati.
“Kilogram suhog smrčka košta nekih 200 eura, dok je otprilike 20 eura kilogram te sirove gljive.”
Marić se prisjeća da je prije desetak godina jedna gljivarka uspjela samo od prodaje smrčka kupiti nov automobil.
Stručnjak iz Mrkonjić Grada, koji se gljivarstvom bavi duže od 20 godina, dodaje da se tokom ljeta prikupljaju vrganji, lisičarke i druge sezonske gljive, koje su također tražene, ali da je “udarna sezona jesen, kada su šume prepune gljiva”.
Uspjeh pri prikupljanju dosta ovisi o trudu, ali i sezoni, kaže izvoznik Bašić. On se prisjeća da je porodica Demirović znala u otkupnu stanicu dopremiti po 700 kilograma vrganja. “Tada se vrganj otkupljivao po tri eura za kilogram, odnosno oni su zarađivali 2.100 eura dnevno, što je dovoljan primjer da gljive mogu biti vrlo unosan dodatni izvor prihoda”.

by RayMabus 20/12/2021, 02:58

Kako bi po vama trebalo potaknuti veću potrošnju gljiva?

Prvenstveno edukacijom. Svježa gljiva je izuzetno kvarljiva namirnica i ako se ne konzumira u prvih desetak dana nakon berbe, više nije upotrebljiva. Ne pomaže ni to što se u nedostatku domaće uzgojenih svježih gljiva, pribjegava uvozu gljiva često upitne kvakoče i starosti.

Volio bih kad bi se nas stvarne proizvođače, ne samo gljiva već i ostalih svježih domaćih proizvoda, nekako izdvojilo na tržnicama od ostalih prekupaca i nakupaca, da ljudi lakše razlikuju svježu hranu od one uvozne i odstajale u hladnjačama.

https://www.wish.hr/fasciniran-bukovacama-tihomir-tucman/

by RayMabus 20/12/2021, 03:02

Što mislite o ljudima koji beru gljive na vlastitu odgovornost, a nisu stručnjaci?

S obzirom na moje iskustvo, u gljivarstvu vam postoji samo jedno zlatno pravilo: ukoliko pronađete u šumi gljivu, a niste sigurni da li je jestiva, nipošto ju nemojte konzumirati. Imao sam prilike upoznati neke ljude, koji su, na žalost konzumirali otrovne gljive i još danas odlaze na dijalize. S druge strane, sa uzgajanim gljivama nema nikakvog straha od trovanja.

by RayMabus 20/12/2021, 03:18

Jestive gljive uključuju mnoge vrste gljiva koje se ili beru samoniklo ili uzgajaju. Jednostavne i obične samonikle gljive često su dostupne na tržnicama, a one koje je teže nabaviti (kao što su cijenjeni tartuf, matsutake i smrčak) mogu se skupiti u manjem obimu od strane privatnih sakupljača.

Prije nego što pretpostavimo da je bilo koja divlja gljiva jestiva, treba je identificirati. Točno određivanje i pravilna identifikacija vrste jedini je siguran način da se osigura jestivost i jedina zaštita od moguće nezgode. Neke gljive koje su jestive za većinu ljudi mogu kod nekih osoba izazvati alergijske reakcije, a stari ili nepropisno pohranjeni primjerci mogu uzrokovati trovanje hranom. Stoga treba biti vrlo oprezan pri prvom jedenju bilo koje gljive, a u slučaju individualnih alergija treba ih jesti samo u malim količinama.

Kinezi cijene gljive zbog navodnih ljekovitih svojstava, kao i zbog hrane.

U 2019. svjetska proizvodnja komercijalnih gljiva i zabilježena kolekcija tartufa prijavljena Organizaciji za hranu i poljoprivredu iznosila je 11,9 milijuna tona, a predvodi Kina sa 75% ukupne količine.

https://en.wikipedia.org/wiki/Edible_mushroom

by RayMabus 20/12/2021, 03:32

Uzgoj gljiva ima dugu povijest, s više od dvadeset vrsta koje se komercijalno uzgajaju. Gljive se uzgajaju u najmanje 60 zemalja.

Dio mnogih gljiva koje ljudi konzumiraju trenutno se uzgajaju i prodaju komercijalno.

Komercijalni uzgoj je ekološki važan, budući da postoji zabrinutost zbog iscrpljivanja većih gljiva kao što su lisičarke u Europi, vjerojatno zato što je skupina postala popularna, ali ostaje izazov za uzgoj.

Šampinjon dominira tržištem jestivih gljiva u Sjevernoj Americi i Europi, u nekoliko oblika. To je jestiva gljiva porijeklom iz travnjaka u Europi i Sjevernoj Americi. Starenjem ova gljiva iz male, bijele i glatke postaje velika i svijetlosmeđa.

Gljive bukovače, obično se uzgajaju u industrijskim razmjerima.

Neke vrste je teško uzgajati; druge (osobito podzemne korjenske vrste) još nisu uspješno uzgojene. Neke od ovih vrsta beru se u divljini i mogu se naći na tržnicama. U sezoni se mogu kupiti svježe, a mnoge vrste se prodaju i sušene.

Vrganj ili jestivi vrganj, porijeklom iz Europe, poznat je i kao kraljevski vrganj, a poznat je po svom izvrsnom okusu. Tražena je u cijelom svijetu, a može se naći u raznim kulinarskim jelima.

Gomolj, vrsta, (tartufi), Tartufi su dugo izmicali modernim tehnikama pripitomljavanja poznate kao tartufikultura. Iako se uvelike proširila od svog početka 1808. godine, nekoliko vrsta još uvijek nije kultivirano.

by RayMabus 20/12/2021, 03:49

Koliko vidin, bez ovih psića nema ni tartufa.

Fruška gora - najveće nalazište crnog tartufa u Evropi - Page 2 Bandt_20071219_4227

Koji psi su najbolji za lov na tartufe?

Lagotto Romagnolo (talijanski vodeni pas) je najpopularniji pas za lov na tartufe u Europi i službeni lovac na tartufe u Italiji. Ova stara talijanska pasmina (od 15. stoljeća) u početku se koristila u lovu na divljač, no u novije doba, pokazalo se da odlično usvaja tehnike lova na tartufe.
Ostale pasmine za koje se dokazalo da postižu dobre rezultate u lovu na tartufe su:

Springer Spaniel (engleski i velški)
Bigl (Beagle)
Labrador retriver
Pudl (Poodle)
Belgijski ovčar Malinois

by Sponsored content