Denkverbot

"Sve su se sobe ređale jedna za drugom, radna soba bijaše tako malena da je bilo teško u njoj primiti pacijente. Djeca su spavala na razrovanim divanima. Ali nijedan posjetilac nije mogao biti neosjetljiv prema veselju, prima živahnosti te obitelji u kojoj je vladao radosni smijeh djetinjstva. Privučeni trima djevojkama, studenti i kadeti dolazili su k Bersovima, kojih vrata bijahu uvijek otvorena, stol uvijek prostrt prema starom običaju ruskog gostoprimstva. Ovdje se, kao i u svim dobrim moskovskim kućama, mnogobrojna služinčad, slabo plaćena i suvišna, vukla po predsoblju, jela ostatke obroka, spavala naslonjena na vrata i u zidnim ormarima. Pokućstvo teško i čvrsto, presvučeno različitim tkaninama, nije tu bilo zbog ukrasa, već zbog udobnosti. Siromašni ili jednostavno besposleni rođaci, kao sjeme koje je donio vjetar, ukorijenili bi se između kakva paravana ili kakva naslonjača te su tu ostajali godinama, cijeli život. To bijaše još doba kada se u Moskvi, patrijarhalnom i neizvještačenom gradu, osim za velike pozive na supee ili na ples, pozivalo uz "dogorjele komadiće svijeća". Oni koji su željeli primati posjete, postavljali su svijećnjake sa zapaljenim svijećama blizu jednog prozora koji je gledao na ulicu. Njihovi znanci, koji su slučajno prolazili ispred kuće, po tom su znaku znali da će biti dobrodošli te su zvonili na vrata. Kad se neki bračni par dosađivao u četiri oka, slali bi jednog slugu da vidi nema li "upaljenih svijeća" na prozorima u susjedstvu. Sluga bi se vratio i naveo nekoliko imena. Preostalo je samo da se izabere, kod koga će se provesti veče. Kad bi došao mladi svijet, sviralo se četveroručno na klaviru, plesalo, držali se pokusi kazališnih komada, izmijenjivali čežnjivi pogledi, a zatim su se gospođice, teško dišuči, dugo prevrtale po krevetu a da nisu mogle zaspati."

kic wrote:
http://www.ronpaullibertyreport.com/archives/we-know-they-are-lying-they-know-they-are-lying-they-know-we-know-they-are-lying?

“We know they are lying, they know they are lying, they know we know they are lying, we know they know we know they are lying, but they are still lying.” - Aleksandr Solzhenitsyn

We're each responsible for telling the truth or telling lies.

We're each responsible of choosing what to believe and what to reject.

Again, when it comes to people in power, you always have to assume first that what's being said is intended to dupe you. It's a shame that it has to be that way, but power is the opposite of Liberty, so it can't be any other way. When it comes to power, you must verify first, and trust second.

kic wrote:

"Sve su se sobe ređale jedna za drugom, radna soba bijaše tako malena da je bilo teško u njoj primiti pacijente. Djeca su spavala na razrovanim divanima. Ali nijedan posjetilac nije mogao biti neosjetljiv prema veselju, prima živahnosti te obitelji u kojoj je vladao radosni smijeh djetinjstva. Privučeni trima djevojkama, studenti i kadeti dolazili su k Bersovima, kojih vrata bijahu uvijek otvorena, stol uvijek prostrt prema starom običaju ruskog gostoprimstva. Ovdje se, kao i u svim dobrim moskovskim kućama, mnogobrojna služinčad, slabo plaćena i suvišna, vukla po predsoblju, jela ostatke obroka, spavala naslonjena na vrata i u zidnim ormarima. Pokućstvo teško i čvrsto, presvučeno različitim tkaninama, nije tu bilo zbog ukrasa, već zbog udobnosti. Siromašni ili jednostavno besposleni rođaci, kao sjeme koje je donio vjetar, ukorijenili bi se između kakva paravana ili kakva naslonjača te su tu ostajali godinama, cijeli život. To bijaše još doba kada se u Moskvi, patrijarhalnom i neizvještačenom gradu, osim za velike pozive na supee ili na ples, pozivalo uz "dogorjele komadiće svijeća". Oni koji su željeli primati posjete, postavljali su svijećnjake sa zapaljenim svijećama blizu jednog prozora koji je gledao na ulicu. Njihovi znanci, koji su slučajno prolazili ispred kuće, po tom su znaku znali da će biti dobrodošli te su zvonili na vrata. Kad se neki bračni par dosađivao u četiri oka, slali bi jednog slugu da vidi nema li "upaljenih svijeća" na prozorima u susjedstvu. Sluga bi se vratio i naveo nekoliko imena. Preostalo je samo da se izabere, kod koga će se provesti veče. Kad bi došao mladi svijet, sviralo se četveroručno na klaviru, plesalo, držali se pokusi kazališnih komada, izmijenjivali čežnjivi pogledi, a zatim su se gospođice, teško dišuči, dugo prevrtale po krevetu a da nisu mogle zaspati."

sijela izumrla, neženje si sami moraju praviti večeru..

kic wrote:


kad eu birokrati ovo vide..

kic wrote:
liberalbi anglo-svijet, povijesno sklonij i individualnim pravima, jedva je dočekak pojavu globalnog problema na koji će reagirati prihvaćanjem svih mogućih novotarija i njihovom primjenom, zapravo kao da nedostaju sjedobradi patrijarhalni seniori da udare štapom po prstima toj kulturi koja prezire i proždire samu sebe.. nije slučajno silno javno potiskivanje patrijarhalnih poriva.. tko zna..

aben wrote:

kic wrote:
http://www.ronpaullibertyreport.com/archives/we-know-they-are-lying-they-know-they-are-lying-they-know-we-know-they-are-lying?

“We know they are lying, they know they are lying, they know we know they are lying, we know they know we know they are lying, but they are still lying.” - Aleksandr Solzhenitsyn

We're each responsible for telling the truth or telling lies.

We're each responsible of choosing what to believe and what to reject.

Again, when it comes to people in power, you always have to assume first that what's being said is intended to dupe you. It's a shame that it has to be that way, but power is the opposite of Liberty, so it can't be any other way. When it comes to power, you must verify first, and trust second.

Jo čak ne verujin u ovo. Mislin da vlost, tj ljudi u lancu odluka ke zovemo vlost iskreno mislu da će nan pomoći. I mislin da su svi u celoj povijesti organizacije vlosti tako mislili. Porezna mi je poslala račun na 5iljod kun. Prvo pritu prisilnom naplatom i kamatama, a u nastavku rečenice da je u mon interesu da omoh plotin jer da se od toga financiraju obrazovanje, zdravstvo i javni red i mir. Oni ne znaju da lažu. 

Interesantno je to is ekonomskin pokazateljima, cowperthwaithe je u honkongu odjebo ured za statistiku, jer mu ni tribalo opravdanje za neke glupe mjere za povećanje bdp-a, nego se samo maknu ljudima is puta. Evropa stagniro, merika grabi napri, a kina grabi velikin korocima napri. Un ki bi po otima podacima odredi svoju adresu, zajebo bi se, pretpostavljajući da se prosječan zapadnjak nikako ne bi snašo u kini. A merikunci plaču za evropom, jer su naša društva jednakija. A mi, izgljedo, tapkamo u mestu. 


Nego, ča se dogodjo? Jesu francuzi naredili cijepljenje?

aben wrote:

kic wrote:

"Sve su se sobe ređale jedna za drugom, radna soba bijaše tako malena da je bilo teško u njoj primiti pacijente. Djeca su spavala na razrovanim divanima. Ali nijedan posjetilac nije mogao biti neosjetljiv prema veselju, prima živahnosti te obitelji u kojoj je vladao radosni smijeh djetinjstva. Privučeni trima djevojkama, studenti i kadeti dolazili su k Bersovima, kojih vrata bijahu uvijek otvorena, stol uvijek prostrt prema starom običaju ruskog gostoprimstva. Ovdje se, kao i u svim dobrim moskovskim kućama, mnogobrojna služinčad, slabo plaćena i suvišna, vukla po predsoblju, jela ostatke obroka, spavala naslonjena na vrata i u zidnim ormarima. Pokućstvo teško i čvrsto, presvučeno različitim tkaninama, nije tu bilo zbog ukrasa, već zbog udobnosti. Siromašni ili jednostavno besposleni rođaci, kao sjeme koje je donio vjetar, ukorijenili bi se između kakva paravana ili kakva naslonjača te su tu ostajali godinama, cijeli život. To bijaše još doba kada se u Moskvi, patrijarhalnom i neizvještačenom gradu, osim za velike pozive na supee ili na ples, pozivalo uz "dogorjele komadiće svijeća". Oni koji su željeli primati posjete, postavljali su svijećnjake sa zapaljenim svijećama blizu jednog prozora koji je gledao na ulicu. Njihovi znanci, koji su slučajno prolazili ispred kuće, po tom su znaku znali da će biti dobrodošli te su zvonili na vrata. Kad se neki bračni par dosađivao u četiri oka, slali bi jednog slugu da vidi nema li "upaljenih svijeća" na prozorima u susjedstvu. Sluga bi se vratio i naveo nekoliko imena. Preostalo je samo da se izabere, kod koga će se provesti veče. Kad bi došao mladi svijet, sviralo se četveroručno na klaviru, plesalo, držali se pokusi kazališnih komada, izmijenjivali čežnjivi pogledi, a zatim su se gospođice, teško dišuči, dugo prevrtale po krevetu a da nisu mogle zaspati."

sijela izumrla, neženje si sami moraju praviti večeru..

Pa i forum je sijelo:) 
Super mi je kako ljudi razvinu sustav komunikacije, ako postoji potriba, riješenje će se, ko ovo sa šterikami, skristalizirati.

aben wrote:

kic wrote:


kad eu birokrati ovo vide..

A, viš kako ljudi prihvaćaju, i opravdavaju ovo. To je normalna stvor, i svami od nos to čini svaki dun. Ni problijem u sustavu ocjenjivanja, nego u čijin je rukami sustav. Ot sustav je dobar jedino kad je u rukami pojedincov, i nikako drukčije

aben wrote:

kic wrote:
liberalbi anglo-svijet, povijesno sklonij i individualnim pravima, jedva je dočekak pojavu globalnog problema na koji će reagirati prihvaćanjem svih mogućih novotarija i njihovom primjenom, zapravo kao da nedostaju sjedobradi patrijarhalni seniori da udare štapom po prstima toj kulturi koja prezire i proždire samu sebe.. nije slučajno silno javno potiskivanje patrijarhalnih poriva.. tko zna..

Svjetska scena, gljedoš vijesti iz merike, pratiš neku distopiju u aziji, pokolj u afriki... Propoznoš problijeme, i tu nastaje zajeb, jer pomisliš da ga moreš rišiti. A riješenja su redovito gora od problijema.
Geruzija će isto imati svoj set problijema, odbijajući korisne novotarije.

Čini mi se da ka bi svaki pome svoj dvor, da bi svit bi čisti. Ako neko ne pomete, well, un bi živi u šporkici.

kic wrote:
https://en.wikipedia.org/wiki/Great_Peace_of_Montreal

kako su se indijanska plemena potpisala, fora-

kic wrote:

aben wrote:

kic wrote:
liberalbi anglo-svijet, povijesno sklonij i individualnim pravima, jedva je dočekak pojavu globalnog problema na koji će reagirati prihvaćanjem svih mogućih novotarija i njihovom primjenom, zapravo kao da nedostaju sjedobradi patrijarhalni seniori da udare štapom po prstima toj kulturi koja prezire i proždire samu sebe.. nije slučajno silno javno potiskivanje patrijarhalnih poriva.. tko zna..

Svjetska scena, gljedoš vijesti iz merike, pratiš neku distopiju u aziji, pokolj u afriki... Propoznoš problijeme, i tu nastaje zajeb, jer pomisliš da ga moreš rišiti. A riješenja su redovito gora od problijema.
Geruzija će isto imati svoj set problijema, odbijajući korisne novotarije.

Čini mi se da ka bi svaki pome svoj dvor, da bi svit bi čisti. Ako neko ne pomete, well, un bi živi u šporkici.

rješenja su često stvoritelji nepredvidljivih i neočekivanih, ukratko - novih problema

kic od 4:30 je više mislio na to, kako je s potiskanjem patrijarhalnosti, razvijanjem empatije u ljudi - u općoj razini na način da gotovo sve prihvaćamo u korpus prihvatljivog ponašanja, da se izgubio taj neki zaštitnički arhetip koji će reći: ovdje je linija ponašanja u društvu, nećemo ulaziti ljudima u kuće i provjeravati koliko ih ima na druženju - ili tako nešto

aben wrote:Ako nas počmu ograničavati, tipa neš u autobus, neš u drugu državu i sl, to morin podniti. Ako mi naredu da se cijepin ili otkaz, unda  tu nemo ča za reći. To je ko da ti neko reče ruke uvis, injekcija ili život!

Ni da nis naviko da me maltretiraju.

mativka wrote:

aben wrote:Ako nas počmu ograničavati, tipa neš u autobus, neš u drugu državu i sl, to morin podniti. Ako mi naredu da se cijepin ili otkaz, unda  tu nemo ča za reći. To je ko da ti neko reče ruke uvis, injekcija ili život!

Ni da nis naviko da me maltretiraju.

S obzirom koliko pišeš protiv državnih pravila, nije mi jasno što bi odabrao. Ovo je ipak udar ne samo na tvoj osobni prostor već i tvoje tijelo.

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:Ako nas počmu ograničavati, tipa neš u autobus, neš u drugu državu i sl, to morin podniti. Ako mi naredu da se cijepin ili otkaz, unda  tu nemo ča za reći. To je ko da ti neko reče ruke uvis, injekcija ili život!

Ni da nis naviko da me maltretiraju.

S obzirom koliko pišeš protiv državnih pravila, nije mi jasno što bi odabrao. Ovo je ipak udar ne samo na tvoj osobni prostor već i tvoje tijelo.

Pa injekciju. 

Ka bi rekli da se morin cijepiti ili plotiti porez na necijepljenje, ne bi se cijepi, ploti bi. Ali kad reču cijepljenje ili ćemo ti uzesti sve šolde, dakle život, stvor je jasna.