Denkverbot

kic wrote:
pa i ja se slazem, drzava je mafija, a makar cijeli svijet mislio da je u pravu, treba se drzati istine

kic wrote:
strategija mi je uglavnom izbjegavanje odnosa s državnim organima-

ne idem doktoru, ne tražim povrat poreza, itd

zanimljivo je kako necijepljenima prijete da će im biti uskraćene zdravstvene usluge, iz više razloga je to problematično ali s druge strane otvara mogućnost ispisivanja iz zdravstvenog-mirovinskog prisilnog kružoka, da mi ponude da ostanem necijepljen ali da mi isplate brutto i da sam snosim troškove liječenja itd - mislim da bih to prihvatio-

s druge strane zanimljive su ankete na zapadu gdje po 30-40% ljudi se zalaže za trajne zdravstveno-zaštitne obvezne mjere, znači ZAUVIJEK, mislim da je to prilično suludo-

ja sam dojma da vlada pritišće cijepljene jer ih je bruka: mi smo se cijepili i zajebali, morat ćete i vi, kao da su oni ušli u hladnu rijeku i ne mogu gledati da netko samo leži na plaži i uživa u panorami nego i njega moraju presiliti da moči noge..

inače je u mojoj firmi došao dopis da će se smanjiti plaća necijepljenima, napisao sam kratki odgovor da ne vidim smisao u toj nepotrebnoj ucjeni jer je car gol, i svi vidimo da se svi ponašaju prilično slobodno, bez obzira na pandemiju, ne negiram da je bolest teška ali vidim kako se gosti nonšalantno ponašaju i ne vidim smisao u toj glumi više, tako da mi se tu probudio još veći inat-

proturječja su potrebna, s jedne strane sam možda najposlušniji radnik i karakter, a s druge sam u pobuni protiv očitog laganja-

kic wrote:
najbolje nikome ne plaćati, već ti moraš njemu donositi hranu i piće i biti sretan što i je dao radit..

brigu ili nebrigu o vlastitom zdravlju i imunitetu svatko sam plaća, Australija s najtvrđe mogućim zatvaranjima koja se evo ponavljaju, nije uspjela zaštititi svoje najstarije..

inače, izgleda da me Liberal blokirao, ne znam što sam komentirao prije koji tjedan i Nakić mi uletio s opomenom, nakon čeg sam obrisao komentare, ali izgleda da mu njje bilo dosta već me i maknuo, tek sad primijetih

kic wrote:
ne mogu riješiti problem, ali im se povećaju poluge i moć koju mogu upotrebljavati, jer se delegiralo povjerenje u njihove ruke da riješe neki gorući problem..

i kao što piše u članku tvom, jednom kad steknu te moći i ovlasti, više ih ne vraćaju..

recimo to sa zabranom dizelaških i benzinskih automobila, možda bi rijetko kome palo na pamet da ih zabrani za sve  ovako je dizajnirana promjena odozgor..

kic wrote:
sve se uvijek svodi na onu scenu iz Misfitsa, i kauboja koji se bori s konjem i uhvati ga, priveže, i onda sam prekine nožem konop i oslobodi time konja.. jer želi sam odlučiti..

a takvi kauboji su zaista rijetki izgleda..

eko-fundamentalizam vidim kao supstitut za jedini nematerijalni svjetonazor koji je zapadnom čovjeku ostao, stvarno potrebni osjećaj za brigu o prirodi je hijacked i instrumentaliziran, ne vidim neki veliki progres u tom smjeru, primjerice trgovine zabranjuju prodaju plastičnih vrećica na kasi dok istovremeno preko 70% robe u toj istoj trgovini se nalazi već u nekoj plastičnoj ambalaži

kic wrote:
radi šire slike i budućnosti, treba odustati od osobnih prava, sloboda, komoditeta itd

a kad se zaista pogleda šira slika, i uzme cijeli planet u obzir i povijesna razdoblja, te stvarni utjecaj fenomena oko kojih se galami, onda stvari postaju malo blurry

"Sve su se sobe ređale jedna za drugom, radna soba bijaše tako malena da je bilo teško u njoj primiti pacijente. Djeca su spavala na razrovanim divanima. Ali nijedan posjetilac nije mogao biti neosjetljiv prema veselju, prima živahnosti te obitelji u kojoj je vladao radosni smijeh djetinjstva. Privučeni trima djevojkama, studenti i kadeti dolazili su k Bersovima, kojih vrata bijahu uvijek otvorena, stol uvijek prostrt prema starom običaju ruskog gostoprimstva. Ovdje se, kao i u svim dobrim moskovskim kućama, mnogobrojna služinčad, slabo plaćena i suvišna, vukla po predsoblju, jela ostatke obroka, spavala naslonjena na vrata i u zidnim ormarima. Pokućstvo teško i čvrsto, presvučeno različitim tkaninama, nije tu bilo zbog ukrasa, već zbog udobnosti. Siromašni ili jednostavno besposleni rođaci, kao sjeme koje je donio vjetar, ukorijenili bi se između kakva paravana ili kakva naslonjača te su tu ostajali godinama, cijeli život. To bijaše još doba kada se u Moskvi, patrijarhalnom i neizvještačenom gradu, osim za velike pozive na supee ili na ples, pozivalo uz "dogorjele komadiće svijeća". Oni koji su željeli primati posjete, postavljali su svijećnjake sa zapaljenim svijećama blizu jednog prozora koji je gledao na ulicu. Njihovi znanci, koji su slučajno prolazili ispred kuće, po tom su znaku znali da će biti dobrodošli te su zvonili na vrata. Kad se neki bračni par dosađivao u četiri oka, slali bi jednog slugu da vidi nema li "upaljenih svijeća" na prozorima u susjedstvu. Sluga bi se vratio i naveo nekoliko imena. Preostalo je samo da se izabere, kod koga će se provesti veče. Kad bi došao mladi svijet, sviralo se četveroručno na klaviru, plesalo, držali se pokusi kazališnih komada, izmijenjivali čežnjivi pogledi, a zatim su se gospođice, teško dišuči, dugo prevrtale po krevetu a da nisu mogle zaspati."