Crna Gora povlači vojnog atašea iz Zagreba

RayMabus wrote:Italija ne želi prorusku vladu koja bi bombardrima gađala IItaliju

Pa pa dečki

Upamtite konačno jednu stvar

General sam GF s pet zvjezdica

Uvijek imam iznaneđenje u rukavu na koje ne računate

I dovedem ga na bojno polje

Keny Rogers : Pravi kockar uvijek mora znati koju kartu ostaviti a koju izvuć

Pa pa dečci

niels wrote:Speare Shaker, upravo razumna, izbalansirana politika koja sluša potrebe svojih susjeda koji ju ničim ne ugrožavaju, niti to mogu, jer su premali, ali to ne znači da nisu bitni za sigurnost Hrvatske i njene interese - upravo takva politika je u interesu Hrvatske.

Mi nikoga realno ne ugrožavamo. Nemam teritorijalnih pretenzija prema drugima, ma kako mali i nemoćni bili, ne diramo u tuđa prava, makar smo sad to u prilici jer smo članica NATO saveza i EU. Uskoro i eurozone.
I baš zbog svega toga mi vodimo razumnu, izbalansiranu politiku.
I što smo dobili za uzvrat?
Teritorijalne zahtjeve, čak od Crne Gore koja je počinila agresiju ne samo na dubrovačko područje, jer su njihovi državljani bili prisutni u vojnim i paravojnim postrojbama agresora praktički u cijeloj Hrvatskoj.
Teritorijalne zahtjeve od BiH i to potpuno sumanute i bez ikakvog oslonca u međunarodnom pravu (mora).
Teritorijalne zahtjeve od Slovenije samo zato da bi Slovenija mogla dobiti izlaz na otvoreno more i tamo proglasiti isključivi gospodarski pojas na dijelu sada međunarodnih voda na kojem bi mogli eksploatirati nalazišta plina.
I opet i kod njih kao i kod prethodne dvije zemlje bez ikakvog uporišta u međunarodnom pravu (mora).
Dapače, oni su znali biti toliko drski da je jedan od njihova dva poznata i priznata međunarodna stručnjaka za pravo mora (zaboravio sam kako se zove) Davorinu Rudolfu svojedobno rekao kako oni (Slovenci) znaju da smo mi u pravu, ali da misle svoje ciljeve postići na upornost.
Da su postigli svoje ciljeve, tada bi to bio signal i drugima da se drskost i lopovske namjere isplate.
Baš zato mi je posebno drago da nisu uspjeli.
I baš zato moraju doživjeti potpuni poraz u takvim svojim namjerama.
I baš zato i ostali, Crna Gora i BiH moraju doživjeti potpuni poraz u takvim svojim namjerama.
I to je zapravo najrazumnija i najbolje izbalansirana politika koju uopće možemo voditi.

Što se tiče primjera u vezi politike SAD-a prema Iraku, odličan je.
Ali me sad malo kopka kako to da si ga zaboravio staviti u kontekst, ili si to barem zaboravio spomenuti, činjenicu kako je upravo američki sudac, odnosno šef sudskog vijeća koje je oslobodilo Gotovinu i Markača, bio Amerikanac.
Theodor Meron.
Eto kako se principijelna politika prema nerazumnom agresivnom ponašanju isplati puno više nego stalno popuštanje istom, pa je i to jedan od razloga zašto ne smijemo raditi neprincipijelne ustupke svojim agresivnim i drskim susjedima, pogotovo ako oni iza svojih zahtjeva nemaju međunarodno pravo, jer pristajanjem na takve njihove zahtjeve možemo stvoriti presedan u međunarodnim odnosima koji može izazvati probleme širom svijeta. 
Odličan primjer za to je famozni Račanov dimnjak sa kojim bi se stvorio presedan u međunarodnom pravu mora koji bi mogao zamutiti mnoge vode u sličnim problemima u odnosima između različitih država.

Dobro, drago mi je da smo se složili oko jedne komponente.

Drugo je stvar perspektive. Odmah sam priznao da kad bi se granice vukle principijelno prema UNCLOS-u, išle bi unilateralno u korist Hrvatske u svim sporovima.

Za tebe je to nešto što treba operacionalizirati.

Smatram da je to kapital s kojim možemo, ako ga budemo mudro iskoristili, vući višestruke koristi.

niels wrote:Ozbiljne države razmišljaju dugoročno i u interesu svoje sigurnosti, ne traže ono čega imaju i previše, dok istovremeno dave susjede sa svih strana.

Crvena crta je neosporna po međunarodnom pravu, pod uvjetom da Prevlaka ostane u sastavu RH. Otuda se i povlači granica na moru prema UNCLOS-u.

Ovakav razvoj događaja Crnu Goru stavlja u iznimno nepovoljan položaj, da ne velim očajnički, a svi smo na slovenskom primjeru vidjeli do čega očajnička borba da luci, koju su podigli iz močvare, omoguće da diše i da ima izlaz na otvoreno more.

Dok su Slovenci marljivo radili i gradili Kopar, Hrvatska je dokono ležala, a onda je Sloveniji implicitno obećala da će naći teritorijalni način da Slovenija dobije kontakt s otvorenim morem, a da će Slovenija pustiti Hrvatsku u EU. Nismo samo prevarili susjeda, nego i njegove građane, jer je sporazum bio na referendumu.

Kako svi, tako i Slovenci su kontaktirali “svoga” arbitra da znaju kako stoje u postupku. Zemlja koja je to snimila nije nipošto slovenski, ali ni hrvatski prijatelj.

Posljedično, Hrvatska je ušla u EU kao zadnja članica na dugo, dugo vremena, a onda je izašla iz arbitraže i zalupila Sloveniji vrata pred nosom, a onda je proglasila gospodarski pojas.

Kako je Rijeka ušla u europski koridor, napravljena je obala s dubokim gazom, gradi se cesta ispod grada i počinje izgradnja tzv. ravničarske pruge s novcem iz fondova EU. Nimalo slučajno, na obližnjem Omišlju se ukazao “američki” LNG terminal, a Vlada traži partnera za INA-u koji će investirati u modernizaciju riječke rafinerije.

Kad to sve skupa završi, Slovencima će jedino biti isplativo imati duty free dućane, i ogorčeno smišljati osvetu.

Nitko ne voli da ga se javno ismije više puta.

To, što smo pak priredili BiH s Pelješkim mostom spada u sadističkije stranice iz diplomatskih odnosa Hrvatske prema susjedima.

Pa Hrvatska stvarno ima previše hrvatskog teritorija i teritorijalnih voda. Konkretno govoreći, ima čak 100%, što je previše. Zaista nije drugarski od nas.


I onda još inzistiramo na međunarodnom pravu, s isključivom motivacijom da svirepo utrljamo sol na ranu. Ako to nije za osudu, onda ne znam što jest.

Slovenija je po čitavom nizu pitanja od raspada Jugoslavije vodila izrazito, ali baš izrazito, neprijateljsku i makijavelističku politiku prema Hrvatskoj. Što je vrlo tužno, uzimajući u obzir da Slovenci i Hrvati nikada nisu ratovali niti imali otvorena pitanja, i pokazuje koliko je točna uzrečica da prilika čini lopova.

Ovo tvoje cmizdrenje o zločestoj Hrvatskoj koja ne da jadnoj Sloveniji da diše je upravo nevjerojatno. Ono, kako se mi usuđujemo preferirati svoje gospodarske interese namjesto slovenskih. Mi bi sad razvijali nekakvu infrastrukturu u HR i uklapali se u nekakve prometne pravce, stvarno nije lijepo od nas.


I kakva su to implicitna obećanja u odnosu na obećanja vulgaris? Želiš reći da je zbog realpolitike neko vrijeme trebalo podilaziti slovenskim ucjenama?? Zar nas je netko besprizorno ucjenjivao??? Ovo mi je prvi glas

niels wrote:Odmah sam priznao da kad bi se granice vukle principijelno prema UNCLOS-u, išle bi unilateralno u korist Hrvatske u svim sporovima.

Za tebe je to nešto što treba operacionalizirati.

Apsolutno!
I to ne samo zbog nas, nego i zbog vladavine principa međunarodnog prava i etičkog ponašanja u politici općenito.
Mislim da je nakon avanture Drugog svjetskog rata svima postalo jasno kamo vodi podilaženje makjavelističkom ponašanju i posebno nasilnicima u međunarodnim odnosima.
Hitler je najbolji primjer za to, jer je očito točno, kako je to Slovoslagar naglasio, da prilika čini lopova i rekao bih da to posebno vrijedi za područje međunarodne politike, odnosa i prava.
Nažalost, neki to, poput Račana sa svojim dimnjakom, ili nikako nisu uspjeli shvatiti ili su jednostavno imali odbojnost prema tadašnjem međunarodnom položaju Hrvatske, pa su se svojim prijedlozima ne samo jako približili po Ustavu RH činu veleizdaje nego su zamalo načinili presedan u međunarodnim odnosima koji je mogao izazvati teške probleme u međudržavnim odnosima u mnogim dijelovima svijeta gdje postoje slični problemi između susjednih država.
Poanta je u tome da se jednostavno ne smije nagrađivati pa čak niti samo verbalno opravdavati makjavelizam, nasilničko i grabežljivo ponašanje prema drugima posebno susjedima i grubo kršenje etičkih principa.
Ako se u tome popusti, onda ćemo imati na tone i tone novih Hitlera, a kamo će nas to u konačnici odvesti, mislim da nikome normalnom ne treba objašnjavati.

niels wrote:

Speare Shaker wrote:

niels wrote:Dakle, ovako ugrubo, “odsječeno” je kvarat teritorijalnog mora Crnoj Gori, a ona od tog mora živi.

Također, prema ovakvim granicama, formira se i gospodarski pojas.

To je poprilična sjenka, figurativna i doslovna, nad možda i najprosperitetnijem i prometno najvažnijim dijelom Jadrana - onom koji kontrolira i drži ulaz u samo more.

Crna Gora je šutjela dosada o ovome jer se nadala ulasku u EU i tada gospodarski pojasevi nisu bili ok EK. Sad jesu, Hrvatska je proglasila svoj i Sloveniji i BiH ladno izbila slobodan prolaz na otvoreno more.

Crna Gora će tražiti od Hrvatske da joj odstupi Prevlaku jer mora. U NATO savezu je, nije u EU, međunarodni sudovi ne dolaze u obzir jer je ovo rješenje kojem će pribjeći.

Crna Gora će zahtijevati da joj Hrvatska odstupi Prevlaku, ili će napustiti NATO savez i pristupiti OKP te će pozvati ruske ratne brodove ispred Prevlake, u Boku, Bar, itd.

Nada se da će NATO natjerati Hrvatsku na popuštanje, onako kako je svojedobno Amerika divljački stisnula Sloveniju.

Svašta ga i ti ovdje nadrobi bez ikakvog temelja.
Dakle, puna crvena linija je u skladu sa međunarodnim pravom, što je davno na tv objasnio Hrvoje Kačić stručnjak za pravo mora.
Riječ je o crti sredine koja se povlači na otvoreno more od posljednjih kopnenih točaka teritorija obje države.
Isprekidanu liniju je kao granicu predložio Račan, što je i logično jer on nikada nije imao osjećaj za hrvatske nacionalne interese čak niti kada ih je podržavalo međunarodno pravo.
Najbolji primjer za to je notorna skalamerija od dimnjaka koju je Račan predložio po do sad neviđenom principu "Sloveniji more, a Hrvatskoj morsko dno" očito pokušavajući navući sve na slovensku stranu iz neke njegove potpuno iracionalne podrške Sloveniji.
Srećom pa su ostali njegovi koalicijski partneri bili svjesni kakva bi se time šteta nanijela Hrvatskoj, pa je SDP ostao usamljen u podršci tom Račanovom prijedlogu i rasprava o dimnjaku nikada nije ušla u Sabor.
Da je bio u krivu pokazuje i sadašnja situacija oko propale arbitraže.
BiH nitko ne brani pristup otvorenom moru, ali preko našeg teritorijalnog mora, a ne svojeg, jer tako nešto nema podršku u međunarodnom pravu mora.
Blebetanje o ruskim brodovima u Boki neću komentirati, jer spada u obično blebetanje koje ima jedini temelj u tvojem animozitetu prema RH i hrvatskoj politici ili da se bolje izrazim, onoj hrvatskoj politici kojoj je glavni motiv briga za hrvatske nacionalne i državne interese, a uz to još ima uporište u međunarodnom pravu.
Uostalom Rusi nisu pali s Marsa da ulaze u potpuno nepotreban sukob sa NATO paktom, a na Jadranu su to osim Crne Gore još 3. 
Ukratko, ne pada nam na pamet zadovoljavati maloumne teritorijalne pretenzije nama susjednih država samo da bi nas one tapšale po ramenima kako smo divni, krasni i kooperativni. 
To ozbiljne države nikada ne rade pa to ni Hrvatska neće raditi.

Ozbiljne države razmišljaju dugoročno i u interesu svoje sigurnosti, ne traže ono čega imaju i previše, dok istovremeno dave susjede sa svih strana.

Crvena crta je neosporna po međunarodnom pravu, pod uvjetom da Prevlaka ostane u sastavu RH. Otuda se i povlači granica na moru prema UNCLOS-u.

Ovakav razvoj događaja Crnu Goru stavlja u iznimno nepovoljan položaj, da ne velim očajnički, a svi smo na slovenskom primjeru vidjeli do čega očajnička borba da luci, koju su podigli iz močvare, omoguće da diše i da ima izlaz na otvoreno more.

Dok su Slovenci marljivo radili i gradili Kopar, Hrvatska je dokono ležala, a onda je Sloveniji implicitno obećala da će naći teritorijalni način da Slovenija dobije kontakt s otvorenim morem, a da će Slovenija pustiti Hrvatsku u EU. Nismo samo prevarili susjeda, nego i njegove građane, jer je sporazum bio na referendumu.

Kako svi, tako i Slovenci su kontaktirali “svoga” arbitra da znaju kako stoje u postupku. Zemlja koja je to snimila nije nipošto slovenski, ali ni hrvatski prijatelj.

Posljedično, Hrvatska je ušla u EU kao zadnja članica na dugo, dugo vremena, a onda je izašla iz arbitraže i zalupila Sloveniji vrata pred nosom, a onda je proglasila gospodarski pojas.

Kako je Rijeka ušla u europski koridor, napravljena je obala s dubokim gazom, gradi se cesta ispod grada i počinje izgradnja tzv. ravničarske pruge s novcem iz fondova EU. Nimalo slučajno, na obližnjem Omišlju se ukazao “američki” LNG terminal, a Vlada traži partnera za INA-u koji će investirati u modernizaciju riječke rafinerije.

Kad to sve skupa završi, Slovencima će jedino biti isplativo imati duty free dućane, i ogorčeno smišljati osvetu.

Nitko ne voli da ga se javno ismije više puta.

To, što smo pak priredili BiH s Pelješkim mostom spada u sadističkije stranice iz diplomatskih odnosa Hrvatske prema susjedima.

Niels, imaš li ti neku nekretninu u vlasništvu?
Ja bih rado bila tvoja susjeda. 
Ti mora da si svakom susjedu dao barem po jednu particelu kako bi mogli biti u dobrim odnosima.  


Oni ne traže pravo prolaska, nego pod pojmom izlaz na more traže vlasništvo nad dijelom teritorija Hrvatske. 

Ako ti nije jasan pojam služnosti i vlasništva to je otprilike kao da ja imam njivu koja ima pristupni put, a graniči s tvojim posjedom.  Međutim, ja bih s kamionima prošla na drugu stranu, preko tvoje zemlje.
Ali... ja ne bih samo služnost prolaska (puta), nego bih da mi taj dio koji ću ja koristiti pokloniš i prepišeš zauvijek, kako bi mi i dalje bili dobri susjedi. A ako tebi slučajno ne paše da ja tu prolazim s teškom mehanizacijom kad hoću i kako hoću ili mi nedajbože ne želiš pokloniti taj dio, onda si zločest, bezobrazan i nikakav susjed. Puj.



Za Slovence i jesu duty free dućani, to im je u vrijeme Yu punilo džepove, pa neka nastave i dalje. 


Susjed koji me ucjeni (onako kako su oni nas kod ulaska u EU) nije susjed kojem ću vjerovati i dati bilo što, a pogotovo ne komad zemlje ili mora. 
Ako se nadaš da će te ikad bilo koji Slovenac smatrati sebi ravnim, grdo se varaš. 
Možemo mi njima dati pola mora, ali za njih ćemo uvijek biti čefuri i taspodnji i smatrat će to svojim pravom (jer su viša rasa), a ne našom dobrom voljom. Dobrosusjedski odnosi sa njima su mogući samo dotle dok imaju neku korist od susjeda. Niti su kad bili dobri susjedi niti će ikad biti, osim kad je u igri njihov osobni interes. 

Ismijali su sami sebe. Obila im se o glavu pretjerana samouvjerenost. 
Za vrijeme arbitraže su vrijedno gradili luku Koper (ne misleći pritom paše li susjedima, kojima je BDP i te kako ovisan o turizmu, zagađenje koje čini luka)  i usput su (lijenim) susjedima Hrvatima dijelili nesuvislo visoke kazne dok su ribarili u (još uvijek) hrvatskim vodama duboko uvjereni da će dobiti u vlasništvo za taj komad mora.  
Napravili Slovenci ražanj, a zec im u šumi 


 

BiH - Hrvatska spaja svoj teritorij gradeći skupi most preko svog mora. Potpuno legalno i u ovoj situaciji jedino moguće.
Kako ti nije palo na pamet da se zapitaš zašto BiH nije poklonila Hrvatskoj taj komadić kopna koji zadire u naš teritorij kako ne bi morali graditi most? 
Imamo dosta mora, ali ima i BiH dosta zemlje, ne bi osiromašila za to malo zemlje, jel'..a nama bi puno pomoglo. I bili bi im super susjedi. 


Inače sam protiv dizanja tenzija i sklona sam opraštanju i nastavku života bez stalnog upiranja prstom tko je kome kada i zašto, ali ne na način da popuštam bilo čijim ucjenama kako bi bili u dobrosusjedskim odnosima, a pogotovo ne s onima koji su do jučer bili agresori na tim područjima, a sad bi se ogrebli za komadić nečeg što je bilo i jeste naše. 
Crnogorci bi se trebali pokriti ušima i još jednom barem ispričati za sve što su napravili Dubrovniku i Konavlima. Zadnje što bi trebali je tražiti bilo što od Hrvatske.


I da ne bude zabune, nismo djeca... da su kojim slučajem BiH ili CG prije Hrvatske postale članice EU napravile bi jednako kao i Slovenija, a time se sad služi i Hrvatska. Nažalost, naučili smo od Janeza kako se to radi. 



Ali nisu svi u EU pa sad prijete Rusima koji će doći ljetovati u Budvu, ali u ratnim brodovima.  

I samo još ovo. 

Za vrijeme rata sam živjela u Slo i znam kakvi susjedi su bili Hrvatskoj koja je posrtala pod teretom rata.
 
Ni jednom izbjeglici nisu dali zdravstveno osiguranje osim ako nije u izbjegličkom logoru. A u vrijeme kad su pukli embargo Srbiji zbog agresije na susjedne zemlje, Slovenci su trgovali s njima preko Banjaluke. 

Uvezena roba nije ni vidjela Sloveniju (osim na papiru), vozila se direktno na područja pod embargom. 

I ovdje ne pišem o Slovencima kao pojedincima, jer imam divne prijatelje tamo, ali je slovenska politika uvijek bila takva kakva je: dok te trebam do tad' si mi dobar.

Crna Gora će potonit u kaos kad ova druga strana skuži da se ovi zalažu za srpsku okupaciju CG ili ako ne to onda stvaranja SAO Krajina tamo di su Srbi većina na teritoriju CG.

Prije svega su svoj problem pa tek onda hrvatski.

Ra wrote:

niels wrote:

Speare Shaker wrote:

niels wrote:Dakle, ovako ugrubo, “odsječeno” je kvarat teritorijalnog mora Crnoj Gori, a ona od tog mora živi.

Također, prema ovakvim granicama, formira se i gospodarski pojas.

To je poprilična sjenka, figurativna i doslovna, nad možda i najprosperitetnijem i prometno najvažnijim dijelom Jadrana - onom koji kontrolira i drži ulaz u samo more.

Crna Gora je šutjela dosada o ovome jer se nadala ulasku u EU i tada gospodarski pojasevi nisu bili ok EK. Sad jesu, Hrvatska je proglasila svoj i Sloveniji i BiH ladno izbila slobodan prolaz na otvoreno more.

Crna Gora će tražiti od Hrvatske da joj odstupi Prevlaku jer mora. U NATO savezu je, nije u EU, međunarodni sudovi ne dolaze u obzir jer je ovo rješenje kojem će pribjeći.

Crna Gora će zahtijevati da joj Hrvatska odstupi Prevlaku, ili će napustiti NATO savez i pristupiti OKP te će pozvati ruske ratne brodove ispred Prevlake, u Boku, Bar, itd.

Nada se da će NATO natjerati Hrvatsku na popuštanje, onako kako je svojedobno Amerika divljački stisnula Sloveniju.

Svašta ga i ti ovdje nadrobi bez ikakvog temelja.
Dakle, puna crvena linija je u skladu sa međunarodnim pravom, što je davno na tv objasnio Hrvoje Kačić stručnjak za pravo mora.
Riječ je o crti sredine koja se povlači na otvoreno more od posljednjih kopnenih točaka teritorija obje države.
Isprekidanu liniju je kao granicu predložio Račan, što je i logično jer on nikada nije imao osjećaj za hrvatske nacionalne interese čak niti kada ih je podržavalo međunarodno pravo.
Najbolji primjer za to je notorna skalamerija od dimnjaka koju je Račan predložio po do sad neviđenom principu "Sloveniji more, a Hrvatskoj morsko dno" očito pokušavajući navući sve na slovensku stranu iz neke njegove potpuno iracionalne podrške Sloveniji.
Srećom pa su ostali njegovi koalicijski partneri bili svjesni kakva bi se time šteta nanijela Hrvatskoj, pa je SDP ostao usamljen u podršci tom Račanovom prijedlogu i rasprava o dimnjaku nikada nije ušla u Sabor.
Da je bio u krivu pokazuje i sadašnja situacija oko propale arbitraže.
BiH nitko ne brani pristup otvorenom moru, ali preko našeg teritorijalnog mora, a ne svojeg, jer tako nešto nema podršku u međunarodnom pravu mora.
Blebetanje o ruskim brodovima u Boki neću komentirati, jer spada u obično blebetanje koje ima jedini temelj u tvojem animozitetu prema RH i hrvatskoj politici ili da se bolje izrazim, onoj hrvatskoj politici kojoj je glavni motiv briga za hrvatske nacionalne i državne interese, a uz to još ima uporište u međunarodnom pravu.
Uostalom Rusi nisu pali s Marsa da ulaze u potpuno nepotreban sukob sa NATO paktom, a na Jadranu su to osim Crne Gore još 3. 
Ukratko, ne pada nam na pamet zadovoljavati maloumne teritorijalne pretenzije nama susjednih država samo da bi nas one tapšale po ramenima kako smo divni, krasni i kooperativni. 
To ozbiljne države nikada ne rade pa to ni Hrvatska neće raditi.

Ozbiljne države razmišljaju dugoročno i u interesu svoje sigurnosti, ne traže ono čega imaju i previše, dok istovremeno dave susjede sa svih strana.

Crvena crta je neosporna po međunarodnom pravu, pod uvjetom da Prevlaka ostane u sastavu RH. Otuda se i povlači granica na moru prema UNCLOS-u.

Ovakav razvoj događaja Crnu Goru stavlja u iznimno nepovoljan položaj, da ne velim očajnički, a svi smo na slovenskom primjeru vidjeli do čega očajnička borba da luci, koju su podigli iz močvare, omoguće da diše i da ima izlaz na otvoreno more.

Dok su Slovenci marljivo radili i gradili Kopar, Hrvatska je dokono ležala, a onda je Sloveniji implicitno obećala da će naći teritorijalni način da Slovenija dobije kontakt s otvorenim morem, a da će Slovenija pustiti Hrvatsku u EU. Nismo samo prevarili susjeda, nego i njegove građane, jer je sporazum bio na referendumu.

Kako svi, tako i Slovenci su kontaktirali “svoga” arbitra da znaju kako stoje u postupku. Zemlja koja je to snimila nije nipošto slovenski, ali ni hrvatski prijatelj.

Posljedično, Hrvatska je ušla u EU kao zadnja članica na dugo, dugo vremena, a onda je izašla iz arbitraže i zalupila Sloveniji vrata pred nosom, a onda je proglasila gospodarski pojas.

Kako je Rijeka ušla u europski koridor, napravljena je obala s dubokim gazom, gradi se cesta ispod grada i počinje izgradnja tzv. ravničarske pruge s novcem iz fondova EU. Nimalo slučajno, na obližnjem Omišlju se ukazao “američki” LNG terminal, a Vlada traži partnera za INA-u koji će investirati u modernizaciju riječke rafinerije.

Kad to sve skupa završi, Slovencima će jedino biti isplativo imati duty free dućane, i ogorčeno smišljati osvetu.

Nitko ne voli da ga se javno ismije više puta.

To, što smo pak priredili BiH s Pelješkim mostom spada u sadističkije stranice iz diplomatskih odnosa Hrvatske prema susjedima.

Niels, imaš li ti neku nekretninu u vlasništvu?
Ja bih rado bila tvoja susjeda. 
Ti mora da si svakom susjedu dao barem po jednu particelu kako bi mogli biti u dobrim odnosima.  


Oni ne traže pravo prolaska, nego pod pojmom izlaz na more traže vlasništvo nad dijelom teritorija Hrvatske. 

Ako ti nije jasan pojam služnosti i vlasništva to je otprilike kao da ja imam njivu koja ima pristupni put, a graniči s tvojim posjedom.  Međutim, ja bih s kamionima prošla na drugu stranu, preko tvoje zemlje.
Ali... ja ne bih samo služnost prolaska (puta), nego bih da mi taj dio koji ću ja koristiti pokloniš i prepišeš zauvijek, kako bi mi i dalje bili dobri susjedi. A ako tebi slučajno ne paše da ja tu prolazim s teškom mehanizacijom kad hoću i kako hoću ili mi nedajbože ne želiš pokloniti taj dio, onda si zločest, bezobrazan i nikakav susjed. Puj.



Za Slovence i jesu duty free dućani, to im je u vrijeme Yu punilo džepove, pa neka nastave i dalje. 


Susjed koji me ucjeni (onako kako su oni nas kod ulaska u EU) nije susjed kojem ću vjerovati i dati bilo što, a pogotovo ne komad zemlje ili mora. 
Ako se nadaš da će te ikad bilo koji Slovenac smatrati sebi ravnim, grdo se varaš. 
Možemo mi njima dati pola mora, ali za njih ćemo uvijek biti čefuri i taspodnji i smatrat će to svojim pravom (jer su viša rasa), a ne našom dobrom voljom. Dobrosusjedski odnosi sa njima su mogući samo dotle dok imaju neku korist od susjeda. Niti su kad bili dobri susjedi niti će ikad biti, osim kad je u igri njihov osobni interes. 

Ismijali su sami sebe. Obila im se o glavu pretjerana samouvjerenost. 
Za vrijeme arbitraže su vrijedno gradili luku Koper (ne misleći pritom paše li susjedima, kojima je BDP i te kako ovisan o turizmu, zagađenje koje čini luka)  i usput su (lijenim) susjedima Hrvatima dijelili nesuvislo visoke kazne dok su ribarili u (još uvijek) hrvatskim vodama duboko uvjereni da će dobiti u vlasništvo za taj komad mora.  
Napravili Slovenci ražanj, a zec im u šumi 


 

BiH - Hrvatska spaja svoj teritorij gradeći skupi most preko svog mora. Potpuno legalno i u ovoj situaciji jedino moguće.
Kako ti nije palo na pamet da se zapitaš zašto BiH nije poklonila Hrvatskoj taj komadić kopna koji zadire u naš teritorij kako ne bi morali graditi most?
Imamo dosta mora, ali ima i BiH dosta zemlje, ne bi osiromašila za to malo zemlje, jel'..a nama bi puno pomoglo. I bili bi im super susjedi. 


Inače sam protiv dizanja tenzija i sklona sam opraštanju i nastavku života bez stalnog upiranja prstom tko je kome kada i zašto, ali ne na način da popuštam bilo čijim ucjenama kako bi bili u dobrosusjedskim odnosima, a pogotovo ne s onima koji su do jučer bili agresori na tim područjima, a sad bi se ogrebli za komadić nečeg što je bilo i jeste naše. 
Crnogorci bi se trebali pokriti ušima i još jednom barem ispričati za sve što su napravili Dubrovniku i Konavlima. Zadnje što bi trebali je tražiti bilo što od Hrvatske.


I da ne bude zabune, nismo djeca... da su kojim slučajem BiH ili CG prije Hrvatske postale članice EU napravile bi jednako kao i Slovenija, a time se sad služi i Hrvatska. Nažalost, naučili smo od Janeza kako se to radi. 



Ali nisu svi u EU pa sad prijete Rusima koji će doći ljetovati u Budvu, ali u ratnim brodovima.  

mozda je covjek rasto u saksiji pa ne zna

takode ne znam zasto uopce polazi s pretpostavkom da bi mu ovi kojima se pokloni to cijenili pa cak i priznali. Bila bi vijest na tv nasli smo rjesenje od zajednickog interesa za nas i HR, a obican narod bi bio u uvjerenju da je hrvatska htjela uzet nesto njihovo i zajebat ih.
nego di si ti lipa

Zaključak je da su Hrvati škrti prema drugima jer imaju previše mora...

Konačno  glas istine i međunarodnog razumevanja.

nakaza wrote:Zaključak je da su Hrvati škrti prema drugima jer imaju previše mora...

Konačno  glas istine i međunarodnog razumevanja.

cut bre

Poslanica SDP Draginja Vuksanović postavila je pitanje premijeru Krivokapiću i Aleksi Bečiću , šta su radili na skupu pod zastavama druge države i di se klicalo drugoj državi.

https://mondo.me/info/Crna-gora/a944129/draginja-vuksanovic-stankovic-o-vladi-becicu-krivokapicu-demokratski-front.html

Slave oni Srbiju.

Prije svega, hvala svima na trudu i opsežnim odgovorima.

Prijateljstvo među državama ne postoji, postoji konvergencija/divergencija u interesima. Stvori zajednički interes i napravio si prostor za saveznika.

Nije Hrvatska simpatija SAD-a; njen položaj diktira bilateralni odnos.

Vaši argumenti su emotivni, da ne kažem ostrašćeni (“ucjenjivačka”, “prljava”, “suluda”...), ali to nije diplomacija.

Ključ je u pravnom režimu.

Predložio bih međudržavni sporazum Sloveniji, BiH i Crnoj Gori. Čitavim morem bi se upravljalo kao kondominijem, s klauzulom, da bilo koja država može razvrgnuti sporazum, ali onda smjesta, i to svi, idu na ITLOS, gdje će se povlačiti granice prema UNCLOS-u.

Dakle, imamo Sloveniju koja ima luku, ali nema kontakt s otvorenim morem. Imamo BiH koja može pokazati neku obalu, ali realno, zatvorena je već obalnim vodama susjeda, nema ni luku. I imamo Crnu Goru, koja ima more i luke, ali kako smo već svi elaborirali, ne baš zavidno povučene granice.

Ukratko, tri zemlje u problemima, i prilično irelevantne - osim Hrvatskoj - i Srbiji.

Klauzula o ITLOS-u bi bila Damoklov mač nad svima, jedna država je dovoljna da poništi sporazum.

Kondominij bi podrazumijevao korištenje i suradnju luka, Rijeka će ionako neminovno prestići Kopar. Hrvatska bi dobila pravo koristiti Bar i Ulcinj “kao da” su njene luke i njeno more.

Došlo bi do prometnog prožimanja i gospodarske suradnje, Hrvatska bi stvorila prostor da privuče svoje susjede u orbitu, gdje bi mogla svakodnevno diktirati uvjete, uz prijetnju aktiviranja klauzule. Tu treba paziti na mjeru.

“Sigurno je sigurno” štetna je i kratkovidna politika. Naravno da je sigurno, dobiti papir se uvijek može, ali što onda?

U Crnoj Gori je prosrpske vlast. U BiH se krši slovo i duh Daytona, na štetu Hrvata i tu je Hrvatska bespomoćna već desetljećima. Nemamo uopće glas u Sarajevu, imamo bolje odnose, još u ratu i od rata, s Banja Lukom. Zašto? Pa nemamo otvorenih pitanja!

Misliti da se Slovenija pomirila s situacijom je krivo. Ok, luks i izlaz na otvoreno more je bilo ambiciozno, ali javno šamaranje od države koju su percipirali inferiornom i bez njenih međunarodnih kontakata boli. Imajte na umu - Ljubljana i Beograd imaju fiksni termin kad se čuju, svaki tjedan jednom. Čini mi se da je Janša poremetio tu harmoniju.

Imamo otvaranje, jedan Metternich ili Kissinger uopće ne bi postavljali podpitanja. A ako ne bude išlo - lako aktiviramo mi sami klauzulu.

Ne mora čak ni biti tako, ali možemo iskoristiti situaciju maksimalno u našu korist. Uvijek me zaprepasti na što smo sve spremni da zgrabimo što više Jadrana, kao da nas je more začaralo. Ali kako da ga koristimo kao prednost, plavu ekonomiju, gospodarski i diplomatski potencijal, to ne znamo.

Premijer Crne Gore Krivokapić i predsjednik skupštine Aleksa Bečić :




https://www.novosti.rs/crna-gora/vesti/1003210/podgorica-crveno-plavo-bela-velika-trobojka-ispred-hrama-tokom-doceka-mitropolita-joanikija-video





Pretvorili sekularnu državu u srednjovjekovnu sprdačinu SPC

niels wrote:Prije svega, hvala svima na trudu i opsežnim odgovorima.

Prijateljstvo među državama ne postoji, postoji konvergencija/divergencija u interesima. Stvori zajednički interes i napravio si prostor za saveznika.

Nije Hrvatska simpatija SAD-a; njen položaj diktira bilateralni odnos.

Vaši argumenti su emotivni, da ne kažem ostrašćeni (“ucjenjivačka”, “prljava”, “suluda”...), ali to nije diplomacija.

Ključ je u pravnom režimu.

Predložio bih međudržavni sporazum Sloveniji, BiH i Crnoj Gori. Čitavim morem bi se upravljalo kao kondominijem, s klauzulom, da bilo koja država može razvrgnuti sporazum, ali onda smjesta, i to svi, idu na ITLOS, gdje će se povlačiti granice prema UNCLOS-u.

Dakle, imamo Sloveniju koja ima luku, ali nema kontakt s otvorenim morem. Imamo BiH koja može pokazati neku obalu, ali realno, zatvorena je već obalnim vodama susjeda, nema ni luku. I imamo Crnu Goru, koja ima more i luke, ali kako smo već svi elaborirali, ne baš zavidno povučene granice.

Ukratko, tri zemlje u problemima, i prilično irelevantne - osim Hrvatskoj - i Srbiji.

Klauzula o ITLOS-u bi bila Damoklov mač nad svima, jedna država je dovoljna da poništi sporazum.

Kondominij bi podrazumijevao korištenje i suradnju luka, Rijeka će ionako neminovno prestići Kopar. Hrvatska bi dobila pravo koristiti Bar i Ulcinj “kao da” su njene luke i njeno more.

Došlo bi do prometnog prožimanja i gospodarske suradnje, Hrvatska bi stvorila prostor da privuče svoje susjede u orbitu, gdje bi mogla svakodnevno diktirati uvjete, uz prijetnju aktiviranja klauzule. Tu treba paziti na mjeru.

“Sigurno je sigurno” štetna je i kratkovidna politika. Naravno da je sigurno, dobiti papir se uvijek može, ali što onda?

U Crnoj Gori je prosrpske vlast. U BiH se krši slovo i duh Daytona, na štetu Hrvata i tu je Hrvatska bespomoćna već desetljećima. Nemamo uopće glas u Sarajevu, imamo bolje odnose, još u ratu i od rata, s Banja Lukom. Zašto? Pa nemamo otvorenih pitanja!

Misliti da se Slovenija pomirila s situacijom je krivo. Ok, luks i izlaz na otvoreno more je bilo ambiciozno, ali javno šamaranje od države koju su percipirali inferiornom i bez njenih međunarodnih kontakata boli. Imajte na umu - Ljubljana i Beograd imaju fiksni termin kad se čuju, svaki tjedan jednom. Čini mi se da je Janša poremetio tu harmoniju.

Imamo otvaranje, jedan Metternich ili Kissinger uopće ne bi postavljali podpitanja. A ako ne bude išlo - lako aktiviramo mi sami klauzulu.

Ne mora čak ni biti tako, ali možemo iskoristiti situaciju maksimalno u našu korist. Uvijek me zaprepasti na što smo sve spremni da zgrabimo što više Jadrana, kao da nas je more začaralo. Ali kako da ga koristimo kao prednost, plavu ekonomiju, gospodarski i diplomatski potencijal, to ne znamo.

ti mislis da bi se nesto promjenilo ako bi se to sto si napiso ponudilo sarajevu
mislis da bi oni pristali na duh i slovo dejtona
bome nisi ti rasto u saksiji nego si naivno lukav

Ra wrote:I samo još ovo. 

Za vrijeme rata sam živjela u Slo i znam kakvi susjedi su bili Hrvatskoj koja je posrtala pod teretom rata.
 
Ni jednom izbjeglici nisu dali zdravstveno osiguranje osim ako nije u izbjegličkom logoru. A u vrijeme kad su pukli embargo Srbiji zbog agresije na susjedne zemlje, Slovenci su trgovali s njima preko Banjaluke. 

Uvezena roba nije ni vidjela Sloveniju (osim na papiru), vozila se direktno na područja pod embargom. 

I ovdje ne pišem o Slovencima kao pojedincima, jer imam divne prijatelje tamo, ali je slovenska politika uvijek bila takva kakva je: dok te trebam do tad' si mi dobar.

Ra, trgovala je i Hrvatska i sa Banja Lukom i sa Beogradom. S kojima je bila u de facto ratnom stanju.

Slovenija je prepustila 1991. Hrvatskoj dio naoružanja koji je uspjela spasiti iz svojeg dijela TO. Ne iz simpatije, već iz interesa.

Ako smo od njih naučili samo što je kratkovidna ucjena bez analize i pokrića, slabi su nam bili učitelji.

Hrvatska bi dobila pravo koristit Bar i Ulcinj kao da su njene luke.

...

Mislim da Ulcinj i nije neka luka. Al uglavnom šta će nama taj Bar ? Uostalom promet tereta je ekonomija i rade ga privatnici tako da ja nikome ne zabranjujem da vrši utovar pretovar robe preko mojih luka. Zato luke za robni terminal i služe.

Kako god Hrvatskoj ne treba luka Bar. Ona gravitira Srbiji itd dakle logika je da firme iz Srbije su za tako šta zainteresirane.

prckov wrote:

niels wrote:Prije svega, hvala svima na trudu i opsežnim odgovorima.

Prijateljstvo među državama ne postoji, postoji konvergencija/divergencija u interesima. Stvori zajednički interes i napravio si prostor za saveznika.

Nije Hrvatska simpatija SAD-a; njen položaj diktira bilateralni odnos.

Vaši argumenti su emotivni, da ne kažem ostrašćeni (“ucjenjivačka”, “prljava”, “suluda”...), ali to nije diplomacija.

Ključ je u pravnom režimu.

Predložio bih međudržavni sporazum Sloveniji, BiH i Crnoj Gori. Čitavim morem bi se upravljalo kao kondominijem, s klauzulom, da bilo koja država može razvrgnuti sporazum, ali onda smjesta, i to svi, idu na ITLOS, gdje će se povlačiti granice prema UNCLOS-u.

Dakle, imamo Sloveniju koja ima luku, ali nema kontakt s otvorenim morem. Imamo BiH koja može pokazati neku obalu, ali realno, zatvorena je već obalnim vodama susjeda, nema ni luku. I imamo Crnu Goru, koja ima more i luke, ali kako smo već svi elaborirali, ne baš zavidno povučene granice.

Ukratko, tri zemlje u problemima, i prilično irelevantne - osim Hrvatskoj - i Srbiji.

Klauzula o ITLOS-u bi bila Damoklov mač nad svima, jedna država je dovoljna da poništi sporazum.

Kondominij bi podrazumijevao korištenje i suradnju luka, Rijeka će ionako neminovno prestići Kopar. Hrvatska bi dobila pravo koristiti Bar i Ulcinj “kao da” su njene luke i njeno more.

Došlo bi do prometnog prožimanja i gospodarske suradnje, Hrvatska bi stvorila prostor da privuče svoje susjede u orbitu, gdje bi mogla svakodnevno diktirati uvjete, uz prijetnju aktiviranja klauzule. Tu treba paziti na mjeru.

“Sigurno je sigurno” štetna je i kratkovidna politika. Naravno da je sigurno, dobiti papir se uvijek može, ali što onda?

U Crnoj Gori je prosrpske vlast. U BiH se krši slovo i duh Daytona, na štetu Hrvata i tu je Hrvatska bespomoćna već desetljećima. Nemamo uopće glas u Sarajevu, imamo bolje odnose, još u ratu i od rata, s Banja Lukom. Zašto? Pa nemamo otvorenih pitanja!

Misliti da se Slovenija pomirila s situacijom je krivo. Ok, luks i izlaz na otvoreno more je bilo ambiciozno, ali javno šamaranje od države koju su percipirali inferiornom i bez njenih međunarodnih kontakata boli. Imajte na umu - Ljubljana i Beograd imaju fiksni termin kad se čuju, svaki tjedan jednom. Čini mi se da je Janša poremetio tu harmoniju.

Imamo otvaranje, jedan Metternich ili Kissinger uopće ne bi postavljali podpitanja. A ako ne bude išlo - lako aktiviramo mi sami klauzulu.

Ne mora čak ni biti tako, ali možemo iskoristiti situaciju maksimalno u našu korist. Uvijek me zaprepasti na što smo sve spremni da zgrabimo što više Jadrana, kao da nas je more začaralo. Ali kako da ga koristimo kao prednost, plavu ekonomiju, gospodarski i diplomatski potencijal, to ne znamo.

ti mislis da bi se nesto promjenilo ako bi se to sto si napiso ponudilo sarajevu
mislis da bi oni pristali na duh i slovo dejtona
bome nisi ti rasto u saksiji nego si naivno lukav

Više nego sad.

Sad su gdje jesu, a ovako bi postali punokrvna pomorska država. Dok mi ne kažemo drukčije.

Prckov, nemoj podcjenjivati što otvoreno more i pristup lukama znači za BiH. Dali bi oni za to izborni zakon i treći entitet.

Ili bi aktivirali klauzulu, pa neka hlade noge u istočnoj obali Neretve.

Kako god , na vlasti su im četnici koji podržavaju napad na Hrvatsku te punu ili djelomičnu srpsku vojnu okupaciju CG.

Primili na znanje i sad gledamo tamo kad pukne na relaciji bjelaši - zelenaši.


Draginja Vukasanović : Crna Gora nije srpska Sparta.

https://mondo.me/info/Crna-gora/a944129/draginja-vuksanovic-stankovic-o-vladi-becicu-krivokapicu-demokratski-front.html

niels wrote:

prckov wrote:

niels wrote:Prije svega, hvala svima na trudu i opsežnim odgovorima.

Prijateljstvo među državama ne postoji, postoji konvergencija/divergencija u interesima. Stvori zajednički interes i napravio si prostor za saveznika.

Nije Hrvatska simpatija SAD-a; njen položaj diktira bilateralni odnos.

Vaši argumenti su emotivni, da ne kažem ostrašćeni (“ucjenjivačka”, “prljava”, “suluda”...), ali to nije diplomacija.

Ključ je u pravnom režimu.

Predložio bih međudržavni sporazum Sloveniji, BiH i Crnoj Gori. Čitavim morem bi se upravljalo kao kondominijem, s klauzulom, da bilo koja država može razvrgnuti sporazum, ali onda smjesta, i to svi, idu na ITLOS, gdje će se povlačiti granice prema UNCLOS-u.

Dakle, imamo Sloveniju koja ima luku, ali nema kontakt s otvorenim morem. Imamo BiH koja može pokazati neku obalu, ali realno, zatvorena je već obalnim vodama susjeda, nema ni luku. I imamo Crnu Goru, koja ima more i luke, ali kako smo već svi elaborirali, ne baš zavidno povučene granice.

Ukratko, tri zemlje u problemima, i prilično irelevantne - osim Hrvatskoj - i Srbiji.

Klauzula o ITLOS-u bi bila Damoklov mač nad svima, jedna država je dovoljna da poništi sporazum.

Kondominij bi podrazumijevao korištenje i suradnju luka, Rijeka će ionako neminovno prestići Kopar. Hrvatska bi dobila pravo koristiti Bar i Ulcinj “kao da” su njene luke i njeno more.

Došlo bi do prometnog prožimanja i gospodarske suradnje, Hrvatska bi stvorila prostor da privuče svoje susjede u orbitu, gdje bi mogla svakodnevno diktirati uvjete, uz prijetnju aktiviranja klauzule. Tu treba paziti na mjeru.

“Sigurno je sigurno” štetna je i kratkovidna politika. Naravno da je sigurno, dobiti papir se uvijek može, ali što onda?

U Crnoj Gori je prosrpske vlast. U BiH se krši slovo i duh Daytona, na štetu Hrvata i tu je Hrvatska bespomoćna već desetljećima. Nemamo uopće glas u Sarajevu, imamo bolje odnose, još u ratu i od rata, s Banja Lukom. Zašto? Pa nemamo otvorenih pitanja!

Misliti da se Slovenija pomirila s situacijom je krivo. Ok, luks i izlaz na otvoreno more je bilo ambiciozno, ali javno šamaranje od države koju su percipirali inferiornom i bez njenih međunarodnih kontakata boli. Imajte na umu - Ljubljana i Beograd imaju fiksni termin kad se čuju, svaki tjedan jednom. Čini mi se da je Janša poremetio tu harmoniju.

Imamo otvaranje, jedan Metternich ili Kissinger uopće ne bi postavljali podpitanja. A ako ne bude išlo - lako aktiviramo mi sami klauzulu.

Ne mora čak ni biti tako, ali možemo iskoristiti situaciju maksimalno u našu korist. Uvijek me zaprepasti na što smo sve spremni da zgrabimo što više Jadrana, kao da nas je more začaralo. Ali kako da ga koristimo kao prednost, plavu ekonomiju, gospodarski i diplomatski potencijal, to ne znamo.

ti mislis da bi se nesto promjenilo ako bi se to sto si napiso ponudilo sarajevu
mislis da bi oni pristali na duh i slovo dejtona
bome nisi ti rasto u saksiji nego si naivno lukav

Više nego sad.

Sad su gdje jesu, a ovako bi postali punokrvna pomorska država. Dok mi ne kažemo drukčije.

Prckov, nemoj podcjenjivati što otvoreno more i pristup lukama znači za BiH. Dali bi oni za to izborni zakon i treći entitet.

Ili bi aktivirali klauzulu, pa neka hlade noge u istočnoj obali Neretve.

imaju i ovako pristup otvorenom moru
a cak i da nemaju ne bi pristali na te uvjete koje si naveo
u nacelu nemam ja nista protiv takve ideje ali znam da nema nista od toga

niels wrote:Prije svega, hvala svima na trudu i opsežnim odgovorima.

Prijateljstvo među državama ne postoji, postoji konvergencija/divergencija u interesima. Stvori zajednički interes i napravio si prostor za saveznika.

Nije Hrvatska simpatija SAD-a; njen položaj diktira bilateralni odnos.

Vaši argumenti su emotivni, da ne kažem ostrašćeni (“ucjenjivačka”, “prljava”, “suluda”...), ali to nije diplomacija.

Ključ je u pravnom režimu.

Predložio bih međudržavni sporazum Sloveniji, BiH i Crnoj Gori. Čitavim morem bi se upravljalo kao kondominijem, s klauzulom, da bilo koja država može razvrgnuti sporazum, ali onda smjesta, i to svi, idu na ITLOS, gdje će se povlačiti granice prema UNCLOS-u.

Dakle, imamo Sloveniju koja ima luku, ali nema kontakt s otvorenim morem. Imamo BiH koja može pokazati neku obalu, ali realno, zatvorena je već obalnim vodama susjeda, nema ni luku. I imamo Crnu Goru, koja ima more i luke, ali kako smo već svi elaborirali, ne baš zavidno povučene granice.

Ukratko, tri zemlje u problemima, i prilično irelevantne - osim Hrvatskoj - i Srbiji.

Klauzula o ITLOS-u bi bila Damoklov mač nad svima, jedna država je dovoljna da poništi sporazum.

Kondominij bi podrazumijevao korištenje i suradnju luka, Rijeka će ionako neminovno prestići Kopar. Hrvatska bi dobila pravo koristiti Bar i Ulcinj “kao da” su njene luke i njeno more.

Došlo bi do prometnog prožimanja i gospodarske suradnje, Hrvatska bi stvorila prostor da privuče svoje susjede u orbitu, gdje bi mogla svakodnevno diktirati uvjete, uz prijetnju aktiviranja klauzule. Tu treba paziti na mjeru.

“Sigurno je sigurno” štetna je i kratkovidna politika. Naravno da je sigurno, dobiti papir se uvijek može, ali što onda?

U Crnoj Gori je prosrpske vlast. U BiH se krši slovo i duh Daytona, na štetu Hrvata i tu je Hrvatska bespomoćna već desetljećima. Nemamo uopće glas u Sarajevu, imamo bolje odnose, još u ratu i od rata, s Banja Lukom. Zašto? Pa nemamo otvorenih pitanja!

Misliti da se Slovenija pomirila s situacijom je krivo. Ok, luks i izlaz na otvoreno more je bilo ambiciozno, ali javno šamaranje od države koju su percipirali inferiornom i bez njenih međunarodnih kontakata boli. Imajte na umu - Ljubljana i Beograd imaju fiksni termin kad se čuju, svaki tjedan jednom. Čini mi se da je Janša poremetio tu harmoniju.

Imamo otvaranje, jedan Metternich ili Kissinger uopće ne bi postavljali podpitanja. A ako ne bude išlo - lako aktiviramo mi sami klauzulu.

Ne mora čak ni biti tako, ali možemo iskoristiti situaciju maksimalno u našu korist. Uvijek me zaprepasti na što smo sve spremni da zgrabimo što više Jadrana, kao da nas je more začaralo. Ali kako da ga koristimo kao prednost, plavu ekonomiju, gospodarski i diplomatski potencijal, to ne znamo.

lupetanje prika, zašto bi mi davali svoje da bi nam dali da koristimo svoje ili crnogorske luke pored naših luka? Nije nama interes CG i razvoj njenih niti slovenske luke, mi moramo btinuti o sebi a ne o drugima i iskoristiti ono što imamo, neka se drugi brinu za sebe. Uostalom speare ti je lijepo sve objasnio što znači kršenje ustava i veleizdaja. Nisu hektolitre krvi prolivene da bi se mi razbacivali s krvavo obranjenom zemljom. Svoj posjed i djedovinu daj i crnom vragu no o državnom teritoriju pogodbe nema.