Denkverbot

kic wrote:
Veg švedofil, pravi ljudi uvijek se pamte..

pogledala si sve, na to sam mislio, i ja sam nažalost, teško da će i meni doći opet: a večeras spektakl, gledat ćemo Mr B.

zapravo gledam Samurai Jacka samo/

Pa pogledala sam jer sam u ono vrijeme bila prilicno zagrijana za upoznavanje filmske umjetnosti, a Bergman je na listi najboljih redatelja. Ne tvrdim da nema dobre filmove, ali ne svidja mi se njegova sebicnost, neodgovornost prema gledateljima. U nedostatku boljih rijeci... Njegovi su filmovi izgoni demona :), komuniciranje s traumatiziranim Bergmanom, pritom mu uopce nije stalo koga ce pokositi svojim "istresanjem".

Kod Tarkovskog nemam takav osjecaj, cak i kad mu likovi umiru i kad progovara o jednako teskim temama.

Tarkovski je gospodin u komunikaciji s gledateljima, Bergman se ponasa poput toljage. :)

Ja pod " fazom" smatram kratkovjecnu ljubav prema necemu, nekom... Bergman nikada nije bio faza.

Tko je Mr. B.? Ocito ne mislis na Toljagu

mativka wrote:

violator wrote:

mativka wrote:Zbilja sam ovdje višak?!
....u redu i razumijem.

Ako se tako osjecas zbog mojeg komentara koji je bio ironican, nema potrebe za time. Zapravo sam se slozila s tobom, a ne s njime...

U tom slučaju ok. Počela sam imati osjećaj kao da sam "Pale sam na svijetu" :)

Ma nisi. Vidis i sama da rijetko navratim. Obicno ostavim nesto na YT-u. Trenutno sam malo "pricljivija".

Ugodan ti dan. :)

violator wrote:

kic wrote:Veg švedofil, pravi ljudi uvijek se pamte..

pogledala si sve, na to sam mislio, i ja sam nažalost, teško da će i meni doći opet: a večeras spektakl, gledat ćemo Mr B.

zapravo gledam Samurai Jacka samo/

Pa pogledala sam jer sam u ono vrijeme bila prilicno zagrijana za upoznavanje filmske umjetnosti, a Bergman je na listi najboljih redatelja. Ne tvrdim da nema dobre filmove, ali ne svidja mi se njegova sebicnost, neodgovornost prema gledateljima. U nedostatku boljih rijeci... Njegovi su filmovi izgoni demona :), komuniciranje s traumatiziranim Bergmanom, pritom mu uopce nije stalo koga ce pokositi svojim "istresanjem".

Kod Tarkovskog nemam takav osjecaj, cak i kad mu likovi umiru i kad progovara o jednako teskim temama.

Tarkovski je gospodin u komunikaciji s gledateljima, Bergman se ponasa poput toljage. :)

Ja pod " fazom" smatram kratkovjecnu ljubav prema necemu, nekom... Bergman nikada nije bio faza.

Tko je Mr. B.?  Ocito ne mislis na Toljagu

Mr. B = Bergman

sad me to asocira na Fritza Langa, kojeg bih mogao opet gledati-

ali me podsjeća i na japanski film: Tetsuo the Iron Man, kojeg mogu samo opisati kao audio-vizualni napad na gledatelja..

dobro sad mi je jasnije što smatraš fazom, sehr guten danke, razmišljao sam u zadnje vrijeme kako autor gledatelja može navesti da navija za određenog lika i rasplet, ali kad se zapravo čovjek malo odmakne shvati da su te težnje bile malo čudne i neprirodne, no dobro i ja svašta čitam..

Neki su filmovi samo nasilni i nista vise. U njima nema humora, nema nade, nema ljepote, nema profinjenosti. Von Trierovi kasniji filmovi po meni su prikaz njegova pomahnitala uma, njegovog mentalnog zatvora kojim nas davi.. Nakon Nimfomanke odlucila sam nikada vise ne pogledati nista njegovo.

Mozemo se poistovijetiti i s negativcima, da, strepiti za njih, cak i navijati. To se obicno desava kod dobro napisanih likova. Kad znamo odakle dolaze, kako su se ondje nasli, sto je njihova motivacija, kamo zele ici.. Dobro osmisljen antagonist uvijek izaziva i suosjecanje.. Jer ga razumijemo, iako ne znaci da ga time nuzno opravdavamo.

Tako je i s pricom. Nasilje, ako ga vec mora biti, ima odredjenu funkciju kao dio price, nije samome sebi svrha.

No, buduci da vec odavno nisam dijete i dozlogrdile su mi odredjene pedagoske metode u samim filmovima, a i svakodnevni je zivot prilicno emotivno iscrpljujuc, postala sam vrlo kriticna prema onom sto mi se pokusava podvaliti kao "dobar film". Dolazim do zakljucka da je vecina teskih drama obicno s*anje jer ne nudi nista osim plakanja, teske patetike...

_____


"The trouble is that we have a bad habit, encouraged by pedants and sophisticates, of considering happiness as something rather stupid. Only pain is intellectual, only evil interesting. This is a treason of the artist : a refusal to admit the banality of evil and the terrible boredom of pain."

(Ursula K. Le Guin)

kako dobar citat, sviđa mi se!

a ni razmišljanje iznad nije za bacit' :P

daj pročitaj i ti Sologuba (ako već nisi)

19:53 - 20:52
dakle, bottom up autoritarianism, idealno.

violator wrote:

mativka wrote:

violator wrote:

mativka wrote:Zbilja sam ovdje višak?!
....u redu i razumijem.

Ako se tako osjecas zbog mojeg komentara koji je bio ironican, nema potrebe za time. Zapravo sam se slozila s tobom, a ne s njime...

U tom slučaju ok. Počela sam imati osjećaj kao da sam "Pale sam na svijetu" :)

Ma nisi. Vidis i sama da rijetko navratim. Obicno ostavim nesto na YT-u. Trenutno sam malo "pricljivija".

Ugodan ti dan. :)

S obzirom da si onako, otvorenog uma na "drugačiji" način, uputila bih pitanje, a ono glasi:
Što u svojoj srži znači hipersenzibilnost?

aben wrote:19:53 - 20:52
dakle, bottom up autoritarianism, idealno.

i on je čitao "Hitlers table talk"

mmm

[quote="kic"]

aben wrote:19:53 - 20:52
dakle, bottom up autoritarianism, idealno.


i on je čitao "Hitlers table talk"

mmm

e, pa normalno je da se čito aktualna literatura:)

segutra mi pričo žena da je sinoć gljedala neku seriju o doktorima, u koj su spasili neku belu familiju ka je strodala u prometnoj, a neka škura žena in je stradala nakon rutinskog zahvata. unda su napali doktora ki je izve rutinski zahvat jer je nesvjesni rasist, a ravnatelja bolnice jer je ustanova spasila bjelačku familiju a ubila člana crnačke.

ako si sve pogljedo, haidt je u ovin videu iz 2017. g s nevjerojatnon lakoćon identificiro problijem, i s nevjerojatnin optimizmon držo da će se oto riješiti somo, uz pomoć tržišnih mehanizmov. o, kako se je prevari...

nesvjesni rasist-

ajbt-

nisam sve pogledao, ne mogu zato komentirati, ali naravno da ide na gore, previše nekih frustracija, napadaju se američki-kinezi od strane crnaca, samo zato što ovi voze bolja auta i imućniji su..

kic wrote:
nesvjesni rasist-

ajbt-

nisam sve pogledao, ne mogu zato komentirati, ali naravno da ide na gore, previše nekih frustracija, napadaju se američki-kinezi od strane crnaca, samo zato što ovi voze bolja auta i imućniji su..

pogljedoj, nagrodit će te.
ili, evo skroćena i novija verzija

ajme više ti visesatni podcasti i razgovori, nemam snage za to :^^

18 minuti ti ov zanji

ic a deal

https://dalmatinskiportal.hr/zivot/u-titovoj-vili-od-160-mil--eura-pice-je-teklo-u-potocima--dovodile-su-se-zene--spasit-ce-je-eu-fondovi/94432

jbt na što se novce bacalo

Haidt je odličan govornik, nema suvišnog ni okolišanja, njegov optimizam zaista upada u oko, to što ljudi rade danas je stari obrazac ponašanja, igre prestiža i prozivanja drugih radi dobivanja nekih kredita u očima društva, a uvijek na tuđi račun, pa, trenutni ti ljevičarski mediji i institucije drže monopol nad tom igrom prestiža, moguće je da se to i obrne, a zašt misliš da neće? ljudi previše volu otu igru?

kic wrote:
daj pročitaj i ti Sologuba (ako već nisi)

Zasto? Moras i obrazloziti preporuku. :)

mativka wrote:
Što u svojoj srži znači hipersenzibilnost?

Ogroman potencijal koji se moze pretvoriti u hendikep ako se (taj potencijal) ne kultivira. :)

----

• Obicno se pod "hipersenzibilnoscu" misli samo na onaj njegov emotivni dio pa ga se, iz neznanja, cak prikazuje kao emotivna labilnost, emotivna nezrelost, razmazenost, melodramaticnost itd., no pod tim pojmom nalazi se nesto puno obuhvatnije. Pokusala sam potraziti onaj opis koji najbolje odgovara mojem razmisljanju i naisla sam na ovo:

°°°°° 70-ih godina prošlog stoljeća je spomenuti poljski psiholog i psihijatar Kazimierz Dabrowski ponudio način razumijevanja visoko inteligentnih koji ih promatra kroz sklonost ka specifičnim preosjetljivostima, a koje su istovremeno izvor iznimnog potencijala i iznimne ranjivosti. Preosjetljive ili hipersenzibilne osobe doživljavaju svijet na dublji, kompleksniji i bogatiji način od prosječno osjetljivih osoba, što ih istovremeno stavlja u bolji i gori položaj u odnosu na druge; bolji jer često vide ono što drugima promiče, i gori jer su češće preplavljeni i pod stresom. Na temelju proučavanja darovitih učenika, Dabrowski je primijetio da velik broj njih pokazuje preosjetljivost u jednoj ili više od pet domena funkcioniranja – kognitivnoj, emocionalnoj, psiho-motornoj, senzornoj i imaginativnoj. Drugim riječima, ovi su učenici u većoj mjeri od prosječno inteligentnih pokazivali jednu ili više od sljedećih sklonosti: povišenu pažnju i perceptivnost, znatiželju i poriv da se razmišlja, analizira i povezuje, mentalnu zaokupljenost i ushit, snažno i bogato emocionalno doživljavanje, empatiju, zaokupljenost moralnim dilemama i pitanjima pravednosti, fizički nemir i uzbuđenje, preosjetljivost na zvučne, vidne, taktilne i druge podražaje, snažne pozitivne ili negativne reakcije na ukuse i mirise te sklonost ka maštanju i sanjarenju. U skladu s tim, Clark (1997., prema Bouchard, L.L., 2004.) definira darovitost kao „biološki utemeljen koncept koji služi da bi označio visoki stupanj inteligencije te upućuje na napredan i ubrzan razvoj neuroloških funkcija. Takav se razvoj može uočiti po visoko razvijenim kognitivnim, afektivnim, senzornim ili intuitivnim sposobnostima, a odražava se na akademsku sposobnost, uvid i inovaciju, kreativno ponašanje, vodstvo, intra ili interpersonalne vještine, talent za vizualne ili izvedbene umjetnosti.“

Možemo zamisliti visoko inteligentno dijete kao malo biće s titravim antenicama koje hvataju razne frekvencije i prenose doživljaj okoline svim osjetilima u punom intenzitetu. Engleski pjesnik W.B Yeats je rekao da je svijet pun čarobnih stvari koje strpljivo čekaju da ih možemo vidjeti. Za ovo dijete svijet uistinu jest čarobno mjesto puno magije koja se otkriva na dodir. Dijete se na ovaj način intimno povezuje sa svijetom, što može voditi do jedinstvenih uvida i originalnih otkrića. Istovremeno, zbog tih lelujavih, hiperbudnih antenica etiketa na majici može žuljati do iritacije, promjene koje drugi savladavaju bez problema mogu izazivati velike otpore, osjećaji mogu biti nerazumljivi, a i ljudi. Ono što je ovakvom djetetu potrebno je čest i temeljit odmor i odmak. Nakon kontaktiranja i asimilacije bogatstva sadržaja, potrebno je opustiti ticala i povući se u plodnu prazninu.

Potreba za odmorom i odmakom je naličje visoke intelektualne i emocionalne doživljajnosti. Logično slijedi nakon dubokog kontakta i omogućava da se asimiliraju nova znanja i da se organizam nanovo orijentira prema okolini. Umjesto a priori postavljanja očekivanja i granica, bolje je provjeriti što djetetove aktivnosti njemu znače, kako se ono odmara i kako izgleda i ponaša se kada je odmorno. Kao i kod drugih stvari, ovdje se uči prvenstveno iz iskustva, sa stavom znatiželjne otvorenosti i reflektirajući na ono što djeluje. Također, dijete ideje o odmoru stječe gledajući roditelje i najbolje će ih naučiti od roditelja koji se i sam/a zna odmoriti. °°°°°

violator wrote:

kic wrote:
daj pročitaj i ti Sologuba (ako već nisi)

Zasto? Moras i obrazloziti preporuku. :)

ima neke elemente koje si spomenula gore, i lijepo ih je izbrusio i izveo.. unatoč nekoj sumračnoj temi i pokvarenim likovima, oni su vrlo složeni, opet puni neke nade i humora, najlakše bi ih bilo osuditi ali ima tu puno više u čovjeku, evo crtica koja me podsjeća na neke crnohumorne scene srpskih filmova..

A-haaa, nije mi bilo jasno u koji si ga kontekst postavio. Hvala! :)