Sto se događa nakon smrti

https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Hope not..
:-÷

Why not. Mozak je presložen sustav sa milijardama sinapsi da bi se tek tako naprasno ugasio u sekundi, logično mi je da i dalje neko vrijeme radi čak i ako je srce stalo. Meni je oduvijek bilo zanimljivo što se desi sa onom "energijom" koju za života vidimo u tom čovjeku. Zaprepastilo me to kad sam bila mala curica i vidjela prvog mrtvaca (susjedu), sjećam se da sam se pitala kamo li je ona otišla jer vidim da više nije u tijelu.

Maggie19 wrote:https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Hope not..
:-÷

:)
Istina je. 
Nije strašno onima koji su bolovali i nekako se pripremali na smrt (premda se nitko na to ne može dovoljno pripremiti), ali ako smrt nastupi nesretnim slučajem, neočekivano, onda to bude teško. Odjednom si tamo negdje i nije ti jasno ništa, sve vidiš, ali negdje odozgo, pokušavaš komunicirati s osobama koje okružuju tvoje tijelo, ali ne uspijevaš. Vičeš iz petnih žila, ali nitko te ne čuje, bave se tobom (točnije tvojim tijelom), pokušavaju te oživjeti, plaču i očajni su....  
Ako si slučajno pri tome još i dijete i nikad nisi imao nikakvo, pa ni osnovno teoretsko predznanje o smrti, onda je to prilično zastrašujuće iskustvo. 


Kad život pokaže i onu stranu, koju nitko od nas ne želi iskusiti, a to su  smrti naših najmilijih, to iskustvo druge dimenzije tješi i daje nadu... novih susreta.

venus wrote:Why not. Mozak je presložen sustav sa milijardama sinapsi da bi se tek tako naprasno ugasio u sekundi, logično mi je da i dalje neko vrijeme radi čak i ako je srce stalo. Meni je oduvijek bilo zanimljivo što se desi sa onom "energijom" koju za života vidimo u tom čovjeku. Zaprepastilo me to kad sam bila mala curica i vidjela prvog mrtvaca (susjedu), sjećam se da sam se pitala kamo li je ona otišla jer vidim da više nije u tijelu.

Plasi me sama pomisao na zarobljenost u mrtvom tijelu. Misli, osjecaji, panika, strah, strepnja, sok, a vices bez glasa, pomices u mislima udove koje ne mozes pomaknuti, dizes se, a ne mozes se podignuti. Tijelo ignorira naredbe mozga. Zelis nesto reci, pozdravit se barem, a ne mozes.
Ne zvuci optimisticno.

Ra wrote:

Maggie19 wrote:https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Hope not..
:-÷

:)
Istina je. 
Nije strašno onima koji su bolovali i nekako se pripremali na smrt (premda se nitko na to ne može dovoljno pripremiti), ali ako smrt nastupi nesretnim slučajem, neočekivano, onda to bude teško. Odjednom si tamo negdje i nije ti jasno ništa, sve vidiš, ali negdje odozgo, pokušavaš komunicirati s osobama koje okružuju tvoje tijelo, ali ne uspijevaš. Vičeš iz petnih žila, ali nitko te ne čuje, bave se tobom (točnije tvojim tijelom), pokušavaju te oživjeti, plaču i očajni su....  
Ako si slučajno pri tome još i dijete i nikad nisi imao nikakvo, pa ni osnovno teoretsko predznanje o smrti, onda je to prilično zastrašujuće iskustvo. 


Kad život pokaže i onu stranu, koju nitko od nas ne želi iskusiti, a to su  smrti naših najmilijih, to iskustvo druge dimenzije tješi i daje nadu... novih susreta.

da, strasan stres, neopisiva bol, histericna potreba za kontaktom, povratkom, a nista od toga.
Vjerojatno je nesto lakse ako si ocekivao kraj, ali iznenadne smrti..mora biti strasno.

Maggie19 wrote:

Ra wrote:

Maggie19 wrote:https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Hope not..
:-÷

:)
Istina je. 
Nije strašno onima koji su bolovali i nekako se pripremali na smrt (premda se nitko na to ne može dovoljno pripremiti), ali ako smrt nastupi nesretnim slučajem, neočekivano, onda to bude teško. Odjednom si tamo negdje i nije ti jasno ništa, sve vidiš, ali negdje odozgo, pokušavaš komunicirati s osobama koje okružuju tvoje tijelo, ali ne uspijevaš. Vičeš iz petnih žila, ali nitko te ne čuje, bave se tobom (točnije tvojim tijelom), pokušavaju te oživjeti, plaču i očajni su....  
Ako si slučajno pri tome još i dijete i nikad nisi imao nikakvo, pa ni osnovno teoretsko predznanje o smrti, onda je to prilično zastrašujuće iskustvo. 


Kad život pokaže i onu stranu, koju nitko od nas ne želi iskusiti, a to su  smrti naših najmilijih, to iskustvo druge dimenzije tješi i daje nadu... novih susreta.

da, strasan stres, neopisiva bol, histericna potreba za kontaktom, povratkom, a nista od toga.
Vjerojatno je nesto lakse ako si ocekivao kraj, ali iznenadne smrti..mora biti strasno.

seke ne boj se, nista nije strasno, vid kako se braco niceg ne boji.
dostojanstven u zivotu, takav i u trenu smrti

Maggie19 wrote:

venus wrote:Why not. Mozak je presložen sustav sa milijardama sinapsi da bi se tek tako naprasno ugasio u sekundi, logično mi je da i dalje neko vrijeme radi čak i ako je srce stalo. Meni je oduvijek bilo zanimljivo što se desi sa onom "energijom" koju za života vidimo u tom čovjeku. Zaprepastilo me to kad sam bila mala curica i vidjela prvog mrtvaca (susjedu), sjećam se da sam se pitala kamo li je ona otišla jer vidim da više nije u tijelu.

Plasi me sama pomisao na zarobljenost u mrtvom tijelu. Misli, osjecaji, panika, strah, strepnja, sok, a vices bez glasa, pomices u mislima udove koje ne mozes pomaknuti, dizes se, a ne mozes se podignuti. Tijelo ignorira naredbe mozga. Zelis nesto reci, pozdravit se barem, a ne mozes.
Ne zvuci optimisticno.

Ali to nije to. Ti govoriš o paralizi, kad je živ mozak a tijelo nije, ali si u tijelu (potpuna paraliza ili stanje kome)

U primjeru smrti si izvan tijela, vidiš i čuješ sve što se događa okolo, ali ne možeš uspostaviti komunikaciju. 

Oživljavanje tj. povratak u tijelo je poput pijavice (vrtlog vjetra) koji te usrka.

Maggie19 wrote:

venus wrote:Why not. Mozak je presložen sustav sa milijardama sinapsi da bi se tek tako naprasno ugasio u sekundi, logično mi je da i dalje neko vrijeme radi čak i ako je srce stalo. Meni je oduvijek bilo zanimljivo što se desi sa onom "energijom" koju za života vidimo u tom čovjeku. Zaprepastilo me to kad sam bila mala curica i vidjela prvog mrtvaca (susjedu), sjećam se da sam se pitala kamo li je ona otišla jer vidim da više nije u tijelu.

Plasi me sama pomisao na zarobljenost u mrtvom tijelu. Misli, osjecaji, panika, strah, strepnja, sok, a vices bez glasa, pomices u mislima udove koje ne mozes pomaknuti, dizes se, a ne mozes se podignuti. Tijelo ignorira naredbe mozga. Zelis nesto reci, pozdravit se barem, a ne mozes.
Ne zvuci optimisticno.

Nema zarobljenosti, prelazak je potpuno light, za neke s manjom razinom svjesnosti i znanja može biti malo zbunjujući. 
Umrli gleda svoje fizičko tijelo "odozgo". Može komunicirati i pozdraviti se, no obično su živi u šoku zbog smrti da teško primaju "poruku odozgo".
Meni je to izuzetno optimistično ako gledam ovu razinu na kojoj sad živim. 
Boli me vidjeti nekog da kopa po kanti za smeće, boli me "zlo" i nesreća koju vidim oko sebe.
Nije s time lako živjet, nekog drugog nije briga i ne primjećuje, ja sam htjela vidjeti.

dijagram wrote:

Maggie19 wrote:

Ra wrote:

Maggie19 wrote:https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Hope not..
:-÷

:)
Istina je. 
Nije strašno onima koji su bolovali i nekako se pripremali na smrt (premda se nitko na to ne može dovoljno pripremiti), ali ako smrt nastupi nesretnim slučajem, neočekivano, onda to bude teško. Odjednom si tamo negdje i nije ti jasno ništa, sve vidiš, ali negdje odozgo, pokušavaš komunicirati s osobama koje okružuju tvoje tijelo, ali ne uspijevaš. Vičeš iz petnih žila, ali nitko te ne čuje, bave se tobom (točnije tvojim tijelom), pokušavaju te oživjeti, plaču i očajni su....  
Ako si slučajno pri tome još i dijete i nikad nisi imao nikakvo, pa ni osnovno teoretsko predznanje o smrti, onda je to prilično zastrašujuće iskustvo. 


Kad život pokaže i onu stranu, koju nitko od nas ne želi iskusiti, a to su  smrti naših najmilijih, to iskustvo druge dimenzije tješi i daje nadu... novih susreta.

da, strasan stres, neopisiva bol, histericna potreba za kontaktom, povratkom, a nista od toga.
Vjerojatno je nesto lakse ako si ocekivao kraj, ali iznenadne smrti..mora biti strasno.

seke ne boj se, nista nije strasno, vid kako se braco niceg ne boji.
dostojanstven u zivotu, takav i u trenu smrti

Seke 

dijagram wrote:

Maggie19 wrote:

Ra wrote:

Maggie19 wrote:https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Hope not..
:-÷

:)
Istina je. 
Nije strašno onima koji su bolovali i nekako se pripremali na smrt (premda se nitko na to ne može dovoljno pripremiti), ali ako smrt nastupi nesretnim slučajem, neočekivano, onda to bude teško. Odjednom si tamo negdje i nije ti jasno ništa, sve vidiš, ali negdje odozgo, pokušavaš komunicirati s osobama koje okružuju tvoje tijelo, ali ne uspijevaš. Vičeš iz petnih žila, ali nitko te ne čuje, bave se tobom (točnije tvojim tijelom), pokušavaju te oživjeti, plaču i očajni su....  
Ako si slučajno pri tome još i dijete i nikad nisi imao nikakvo, pa ni osnovno teoretsko predznanje o smrti, onda je to prilično zastrašujuće iskustvo. 


Kad život pokaže i onu stranu, koju nitko od nas ne želi iskusiti, a to su  smrti naših najmilijih, to iskustvo druge dimenzije tješi i daje nadu... novih susreta.

da, strasan stres, neopisiva bol, histericna potreba za kontaktom, povratkom, a nista od toga.
Vjerojatno je nesto lakse ako si ocekivao kraj, ali iznenadne smrti..mora biti strasno.

seke ne boj se, nista nije strasno, vid kako se braco niceg ne boji.
dostojanstven u zivotu, takav i u trenu smrti

Neizvjesno i nepoznato, braco moj.
Svi govorimo sto mislimo, ali nitko od nas zapravo ne zna. B-^^

Maggie19 wrote:

dijagram wrote:

Maggie19 wrote:

Ra wrote:
:)
Istina je. 
Nije strašno onima koji su bolovali i nekako se pripremali na smrt (premda se nitko na to ne može dovoljno pripremiti), ali ako smrt nastupi nesretnim slučajem, neočekivano, onda to bude teško. Odjednom si tamo negdje i nije ti jasno ništa, sve vidiš, ali negdje odozgo, pokušavaš komunicirati s osobama koje okružuju tvoje tijelo, ali ne uspijevaš. Vičeš iz petnih žila, ali nitko te ne čuje, bave se tobom (točnije tvojim tijelom), pokušavaju te oživjeti, plaču i očajni su....  
Ako si slučajno pri tome još i dijete i nikad nisi imao nikakvo, pa ni osnovno teoretsko predznanje o smrti, onda je to prilično zastrašujuće iskustvo. 


Kad život pokaže i onu stranu, koju nitko od nas ne želi iskusiti, a to su  smrti naših najmilijih, to iskustvo druge dimenzije tješi i daje nadu... novih susreta.

da, strasan stres, neopisiva bol, histericna potreba za kontaktom, povratkom, a nista od toga.
Vjerojatno je nesto lakse ako si ocekivao kraj, ali iznenadne smrti..mora biti strasno.

seke ne boj se, nista nije strasno, vid kako se braco niceg ne boji.
dostojanstven u zivotu, takav i u trenu smrti

Neizvjesno i nepoznato, braco moj.
Svi govorimo sto mislimo, ali nitko od nas zapravo ne zna. B-^^

I neizvjesnog i nepoznatog se ne treba bojati.
Strah je los, unistava, oduzima puno toga.
Iskustvo smrti moze biti grozno, bolno, mucno, tuzno, strasno,..ali opet je treba docekati hrabro i proci kroz to.
No mozda jei nesto sasvim drukcije, ali kako god.

Maggie19 wrote:
Neizvjesno i nepoznato, braco moj.
Svi govorimo sto mislimo, ali nitko od nas zapravo ne zna. B-^^

Nije baš da je svima nepoznato. Neki su možda iskusili nešto takvo. . :)

venus wrote:
Meni je to izuzetno optimistično ako gledam ovu razinu na kojoj sad živim. 
Boli me vidjeti nekog da kopa po kanti za smeće, boli me "zlo" i nesreća koju vidim oko sebe.
Nije s time lako živjet, nekog drugog nije briga i ne primjećuje, ja sam htjela vidjeti.

Puno je gore onima koji su htjeli i iskusiti. :)

A možda su oni koji sada 'vide' nekad prije 'iskusili' pa zato vide. 
Čini mi se da postoji neki razlog zašto jedni vide, a drugi ne vide. Ili vide ali ih ne smeta i ne boli.

Zanimljiva tema, seke baci ovo tamo na koronu, nek se malo , ...digne bura:)

Ra wrote:

Maggie19 wrote:
Neizvjesno i nepoznato, braco moj.
Svi govorimo sto mislimo, ali nitko od nas zapravo ne zna. B-^^

Nije baš da je svima nepoznato. Neki su možda iskusili nešto takvo. . :)

Iz mrtvih se nitko nije vratio.
Osim ako ne mislis na klinicku smrt, a to je opet nesto drugo ;-)
Imas kakve blize spoznaje?

dijagram wrote:Zanimljiva tema, seke baci ovo tamo na koronu, nek se malo , ...digne bura:)

Rasplakat ce se veliki muskici ;-D

Maggie19 wrote:

dijagram wrote:Zanimljiva tema, seke baci ovo tamo na koronu, nek se malo , ...digne bura:)

Rasplakat ce se veliki muskici ;-D

Je, a tko je cura na tvom avu?
Bas je, kako treba:)

Maggie19 wrote:

Ra wrote:

Maggie19 wrote:
Neizvjesno i nepoznato, braco moj.
Svi govorimo sto mislimo, ali nitko od nas zapravo ne zna. B-^^

Nije baš da je svima nepoznato. Neki su možda iskusili nešto takvo. . :)

Iz mrtvih se nitko nije vratio.
Osim ako ne mislis na klinicku smrt, a to je opet nesto drugo ;-)
Imas kakve blize spoznaje?

Kako misliš nije se vratio? 

Pa cijelo vrijeme pričamo o kliničkoj (privremenoj) smrti, tj. o prestanku rada srca i ponovnom vraćanju u život. 
https://www.vecernji.hr/techsci/veliko-otkrice-kada-umre-covjek-je-toga-svjestan-1454809

Da. Imala sam samo 12 godina kad sam iskusila smrt ...i povratak u život.

Iskustvo osobe koja je dugo bila u komi. Vrijedi potrošiti sat i pol na ovaj video. :)

dijagram wrote:

Maggie19 wrote:

dijagram wrote:Zanimljiva tema, seke baci ovo tamo na koronu, nek se malo , ...digne bura:)

Rasplakat ce se veliki muskici ;-D

Je, a tko je cura na tvom avu?
Bas je, kako treba:)

Rosie Huntington-Whiteley, Stathamova zena ;-))