YouTube

mativka wrote:Zanimljivo je promatrati muhe koje idu na..jel!

violator wrote:

Pa cemu, onda, uopce otvarati usta i nekome nesto govoriti, ili pisati, iznositi vlastite misli, ako je ionako nase/tvoje misljenje nevazno. Onda fino sav moguci razgovor obavis u vlastitoj glavi (zamislis se s pro i contra argumentima) i ustedis vrijeme. Zar ne?

violator wrote:

Venus wrote:

Bome je i mene nasmijala sa tim upadicama...   ...općenarodno veselje sa obiljem zbunjoze.
Jučer definitivno nije bio njen dan pa je ostavila svoj betežni ruksak na forumu, sa slabašnim pokušajem provokacije.

Ma ja sam joj se iskreno obradovala.


Ne mislim da su bile slabasne upadice, cim je Seki dopalio u vidu odmah jer ne moze odoljeti sirenskom pozivu na pametovanje. :p On je poput nekog chat bota koji se aktivira na kljucne rijeci.

I, zapravo, bas su mi bili onako stripovski zabavni.

ebenica wrote:

violator wrote:

Pa cemu, onda, uopce otvarati usta i nekome nesto govoriti, ili pisati, iznositi vlastite misli, ako je ionako nase/tvoje misljenje nevazno. Onda fino sav moguci razgovor obavis u vlastitoj glavi (zamislis se s pro i contra argumentima) i ustedis vrijeme. Zar ne?

moj stav o mom mišljenju je takav, da je nebitno drugima. a zašto nešto napišem ili kažem? iskreno, nemam pojma, stvar navike, valjda

ebenica wrote:

violator wrote:

Pa cemu, onda, uopce otvarati usta i nekome nesto govoriti, ili pisati, iznositi vlastite misli, ako je ionako nase/tvoje misljenje nevazno. Onda fino sav moguci razgovor obavis u vlastitoj glavi (zamislis se s pro i contra argumentima) i ustedis vrijeme. Zar ne?

moj stav o mom mišljenju je takav, da je nebitno drugima. a zašto nešto napišem ili kažem? iskreno, nemam pojma, stvar navike, valjda

Venus wrote:Naše stanje i unutarnji procesi kroz koje prolazimo su naša osobna stvar i ne smiju služiti kao izgovor ili alat za povređivanje drugih. 

violator wrote:

violator wrote:Venus, jutros sam se probudila s mislju o Imenu ruze. Mozda i zato jer sam razmisljala o ljudima koji uopce ne razumiju humor, humorne momente sebe i drugih... Iako takvi ljudi mogu biti izuzetno inteligentni, cini se kao da im nedostaje citavo jedno osjetilo za percepciju stvarnosti... Ili su takvi ljudi toliko puta bili posramljivani pa su utukli one najzivotnije radosti i prepustili se strahu kojeg su podigli na pijedestal utvarajuci si da su u posjedu najvaznijih istina o svijetu....

Umberto Eco svoj roman postavlja u jedan samostan, samostan koji postaje srediste svih zbivanja. Razmatra odnos smijeha i strahopostovanja....

Na vrhuncu zapleta radnje ovog Ecova povijesnog krimića William od Baskervillea ulazi u trag jednoj staroj (“heretičkoj”) knjizi, koju je ubojica (stari redovnik Jorge od Burgosa) želio zadržati što dalje od znatiželjnih redovnika. Vrhunac cijele knjige je završni dijalog između upravo Williama od Baskervillea i Jorgea od Burgosa.

William pita Jorgea: “Zašto si htio zaštititi tu knjigu više nego koju drugu? Što te uplašilo u tom Aristotelovu razmatranju o smijehu? Nećeš ukloniti smijeh ako i ukloniš ovu knjigu.”
Jorge mu odgovara: “Smijeh je slabost, kvarljivost, ocrtanost naše puti. To je zabava za seljaka, razuzdanost za pijanca… Smijeh, na koji časak, odvraća seljaka od straha. No zakon se i nameće strahom, kojemu je pravo ime strah Božji.”

Zanimljivo je da u ekraniziranoj verziji knjige “Ime ruže” Jorge govori Williamu: “Smijeh ubija strah, a bez straha nema više vjere. Zar je dopušteno smijati se Bogu?!”

Venus wrote:

violator wrote:Venus, jutros sam se probudila s mislju o Imenu ruze. Mozda i zato jer sam razmisljala o ljudima koji uopce ne razumiju humor, humorne momente sebe i drugih... Iako takvi ljudi mogu biti izuzetno inteligentni, cini se kao da im nedostaje citavo jedno osjetilo za percepciju stvarnosti... Ili su takvi ljudi toliko puta bili posramljivani pa su utukli one najzivotnije radosti i prepustili se strahu kojeg su podigli na pijedestal utvarajuci si da su u posjedu najvaznijih istina o svijetu....

Umberto Eco svoj roman postavlja u jedan samostan, samostan koji postaje srediste svih zbivanja. Razmatra odnos smijeha i strahopostovanja....

Na vrhuncu zapleta radnje ovog Ecova povijesnog krimića William od Baskervillea ulazi u trag jednoj staroj (“heretičkoj”) knjizi, koju je ubojica (stari redovnik Jorge od Burgosa) želio zadržati što dalje od znatiželjnih redovnika. Vrhunac cijele knjige je završni dijalog između upravo Williama od Baskervillea i Jorgea od Burgosa.

William pita Jorgea: “Zašto si htio zaštititi tu knjigu više nego koju drugu? Što te uplašilo u tom Aristotelovu razmatranju o smijehu? Nećeš ukloniti smijeh ako i ukloniš ovu knjigu.”
Jorge mu odgovara: “Smijeh je slabost, kvarljivost, ocrtanost naše puti. To je zabava za seljaka, razuzdanost za pijanca… Smijeh, na koji časak, odvraća seljaka od straha. No zakon se i nameće strahom, kojemu je pravo ime strah Božji.”

Zanimljivo je da u ekraniziranoj verziji knjige “Ime ruže” Jorge govori Williamu: “Smijeh ubija strah, a bez straha nema više vjere. Zar je dopušteno smijati se Bogu?!”

Zanimljivo. Odsustvo radosti i smijeha u ime patetičnog klečanja na kukuruzu, u ime dobrovoljne zarobljenosti u uvjerenjima predaka, naslijeđenom osjećaju krivnje, ostajanja u programiranosti. Ma ništa svetog nema u tome da se život liši čiste radosti i smijeha. Pa ipak, svatko ima pravo na svoj doživljaj, da svoj život živi kako mu milo i drago. Ja sam odabrala smijati se što češće, što više, jače, grlenije, svemu, sebi i svojim nespretnostima. Posebno je zapravo smiješna patetičnost i okrivljavanje drugih za svoja sranja, licemjerna dramatičnost iza koje se ljudi žele skriti samo da ne bi otkrili koliko su sami zapravo divni i veličanstveni. Mislim da se Isus volio smijati, da je volio život u svim njegovim oblicima, jer ljubav koja On je uključuje sve oblike šarolike duge života. <3

I da završim sa jednom muškom, malo zidarskom, al' iskrenom i radosnom pričom iz života: čovjek u kasnim 40-tima je želio saznati kakav je osjećaj djeteta kad skoči u lokvu i zaštrapa se, ali se nećkao da ne pošprica neku žensku u blizini. I dobio je odgovor da šteta jer nije skočio jer ako bi je pošpricao, da bi to možda bio jedini put u životu kad bi ona bila istinski mokra. 

violator wrote:

Venus wrote:

violator wrote:Venus, jutros sam se probudila s mislju o Imenu ruze. Mozda i zato jer sam razmisljala o ljudima koji uopce ne razumiju humor, humorne momente sebe i drugih... Iako takvi ljudi mogu biti izuzetno inteligentni, cini se kao da im nedostaje citavo jedno osjetilo za percepciju stvarnosti... Ili su takvi ljudi toliko puta bili posramljivani pa su utukli one najzivotnije radosti i prepustili se strahu kojeg su podigli na pijedestal utvarajuci si da su u posjedu najvaznijih istina o svijetu....

Umberto Eco svoj roman postavlja u jedan samostan, samostan koji postaje srediste svih zbivanja. Razmatra odnos smijeha i strahopostovanja....

Na vrhuncu zapleta radnje ovog Ecova povijesnog krimića William od Baskervillea ulazi u trag jednoj staroj (“heretičkoj”) knjizi, koju je ubojica (stari redovnik Jorge od Burgosa) želio zadržati što dalje od znatiželjnih redovnika. Vrhunac cijele knjige je završni dijalog između upravo Williama od Baskervillea i Jorgea od Burgosa.

William pita Jorgea: “Zašto si htio zaštititi tu knjigu više nego koju drugu? Što te uplašilo u tom Aristotelovu razmatranju o smijehu? Nećeš ukloniti smijeh ako i ukloniš ovu knjigu.”
Jorge mu odgovara: “Smijeh je slabost, kvarljivost, ocrtanost naše puti. To je zabava za seljaka, razuzdanost za pijanca… Smijeh, na koji časak, odvraća seljaka od straha. No zakon se i nameće strahom, kojemu je pravo ime strah Božji.”

Zanimljivo je da u ekraniziranoj verziji knjige “Ime ruže” Jorge govori Williamu: “Smijeh ubija strah, a bez straha nema više vjere. Zar je dopušteno smijati se Bogu?!”

Zanimljivo. Odsustvo radosti i smijeha u ime patetičnog klečanja na kukuruzu, u ime dobrovoljne zarobljenosti u uvjerenjima predaka, naslijeđenom osjećaju krivnje, ostajanja u programiranosti. Ma ništa svetog nema u tome da se život liši čiste radosti i smijeha. Pa ipak, svatko ima pravo na svoj doživljaj, da svoj život živi kako mu milo i drago. Ja sam odabrala smijati se što češće, što više, jače, grlenije, svemu, sebi i svojim nespretnostima. Posebno je zapravo smiješna patetičnost i okrivljavanje drugih za svoja sranja, licemjerna dramatičnost iza koje se ljudi žele skriti samo da ne bi otkrili koliko su sami zapravo divni i veličanstveni. Mislim da se Isus volio smijati, da je volio život u svim njegovim oblicima, jer ljubav koja On je uključuje sve oblike šarolike duge života. <3

I da završim sa jednom muškom, malo zidarskom, al' iskrenom i radosnom pričom iz života: čovjek u kasnim 40-tima je želio saznati kakav je osjećaj djeteta kad skoči u lokvu i zaštrapa se, ali se nećkao da ne pošprica neku žensku u blizini. I dobio je odgovor da šteta jer nije skočio jer ako bi je pošpricao, da bi to možda bio jedini put u životu kad bi ona bila istinski mokra. 

Jao, sad si vec lascivna! Vidi se da si s vrazima tikve sadila. :p


Dobro, sto se pronalazenja uzora u mucenicima tice, to je posebna vrst nakaradnog programiranja. Moze se stoput pribjegavati racionaliziranju simbolike Isusa na krizu, ali ostaje cinjenica da je djeci od najranije dobi podmetnuta slika mucenja jedne osobe kao cin najvece ljubavi! Heeej! Poookajte se!, grmi s oltara. :-D Grijesan si!, ne posustaju napominjati. Smisao zivota jest u smrti!, radosno objavljuju. Smijeh je dopusten, ali samo u takvom i takvom obliku, ostalo je nagovor necastivog. :-D

Sto o smijehu i radosti znaju oni koji klicu "zdravo krizu, nado jedina"!?!


Ali moj se upis nije ni zelio time pozabaviti, vec opcenito ljudima koji ne shvacaju humor. No moram zlurado zamijetiti da neki od njih, usprkos tome, bave se analizom istog. :-D Jao!

violator wrote:

Venus wrote:Mislim da se Isus volio smijati

ebenica wrote:

Venus wrote:Mislim da se Isus volio smijati

kažu da je nakon 3 dana uskrsnuo, mene je oduvijek zanimalo nakon koliko dana je mogao piti vodu iz dlana...

Venus wrote:

Ne želim čitat analize onih koji ne žive ono što propovijedaju.

Speare Shaker wrote:

ebenica wrote:

Venus wrote:Mislim da se Isus volio smijati

kažu da je nakon 3 dana uskrsnuo, mene je oduvijek zanimalo nakon koliko dana je mogao piti vodu iz dlana...

Ne nakon 3 dana nego treći dan.

Gnječ wrote:

Speare Shaker wrote:

ebenica wrote:

Venus wrote:Mislim da se Isus volio smijati

kažu da je nakon 3 dana uskrsnuo, mene je oduvijek zanimalo nakon koliko dana je mogao piti vodu iz dlana...

Ne nakon 3 dana nego treći dan.

i koja je razlika nesretniče?