Preminuo Mladen Kušec

http://www.dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-mladen-kusec-legendarni-novinar-i-autor-brojnih-knjiga-za-djecu-i-mlade---626520.html

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/preminuo-mladen-kusec-legendarni-novinar-i-autor-brojnih-knjiga-za-djecu-i-mlade---626520.html

rip..veliki covjece..velik novinar,autor, domoljub obiljezio moje djetinjstvo... 

često sam ga u vožnji slušala u emisijama u kojima razgovara s djecom, imao je poseban dar za to, tako ležerno, tako njima razumljivo i jednostavno :(
laka mu zemlja i neka počiva u miru

Noor wrote:često sam ga u vožnji slušala u emisijama u kojima razgovara s djecom, imao je poseban dar za to, tako ležerno, tako njima razumljivo i jednostavno....laka mu zemlja

...napravio je nekoliko sjajnih novinarskih uradaka sa kriznih zarista na samom pocetku rata u ljeto...u svom stilu..prica o djeci,obicnim ljudima na podrucjima pod direktnom ugrozom...ima jedan iz sunje cini mi se u ljeto 1991...

Počivao u miru, sjajan iskonski čovjek.

Boja tog glasa miriše na lektiru i toplo djetinjstvo.

bio je teško pretučen u Titovoj Korenici 1.travnja.1991  iza krvavog uskrsa on i ekipa htv-a..i to mu je sotavilo neke trajne posljedice

vuksadinare wrote:bio je teško pretučen u Titovoj Korenici 1.travnja.1991  iza krvavog uskrsa on i ekipa htv-a..i to mu je sotavilo neke trajne posljedice

Martić kad ga je vidio onako pretucenog(slomljena rebra,potres mozga,dva izbijena zuba,izbili mu bubreg rekao je 'Mičite mi ga sa očiju'...no kad su ga prepoznali odveli su ga u bihać u bolnicu s anamjerom da ga vrate jer su imali kapitalca u rukama...no srecom spasio ga je htv-ov snimatelj koji je puno bolje prosao pa su uspjeli se nekako po noci izvuci iz bolnice i otici za zagreb da ne bi opet zavrsio ovaj put u kninu

POZDRAV - Mladen Kušec

Svake večeri
ljudima oko sebe
treba poželjeti ''laku noć''.
Ne zbog običaja,
već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo, upamtite,
ima veliku moć.)

Svakoga jutra
ljudima oko sebe
treba poželjeti
''dobro jutro,
u podne ''dobar dan'',
ne zbog običaja,
iz običaja ne valja
pljeskati
ni dlanom o dlan.

Svakog dana
zbog prijateljstva
ljudima treba
poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh,
cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći
da se približe sreći.

kic wrote:
POZDRAV - Mladen Kušec

Svake večeri
ljudima oko sebe
treba poželjeti ''laku noć''.
Ne zbog običaja,
već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo, upamtite,
ima veliku moć.)

Svakoga jutra
ljudima oko sebe
treba poželjeti
''dobro jutro,
u podne ''dobar dan'',
ne zbog običaja,
iz običaja ne valja
pljeskati
ni dlanom o dlan.

Svakog dana
zbog prijateljstva
ljudima treba
poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh,
cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći
da se približe sreći.

 :)

divotica...takvog ga pamtim i to je mudrost

...ne znam koja je to godina bila ali pocetak osamdesetih..mozda 82,83...posjetio je osnovnu skolu koju sam pohađao i snimio prilog...

https://m.vecernji.hr/showbiz/brutalno-pretucen-1991-godine-kusec-je-jedva-izvukao-zivu-glavu-na-zadatku-zbog-udaraca-nisam-znao-gdje-sam-1443329

vuksadinare wrote:https://m.vecernji.hr/showbiz/brutalno-pretucen-1991-godine-kusec-je-jedva-izvukao-zivu-glavu-na-zadatku-zbog-udaraca-nisam-znao-gdje-sam-1443329

[b]ovi ljudi nisu normalni

imao sam prigodu upoznati lik u godinama izgradjenosti nakon arfimativnih godina kad slusao tonkicu palonkicu jutri rano prije sljake sa starim nakon teske noci , rip


http://zag-memento.blogspot.com/2017/02/mladen-kusec-tonkica-palonkica-patuljci.html

- Razgovarate li sa svojom djecom o tom vremenu?

- Oni to ne vjeruju! Ne mogu shvatiti da nije bilo televizije, da smo pedeset i osme Joža Vlahović i ja donijeli televizor preko granice i da smo ga postavili u vrt kod jednog mog prijatelja, profesora Perovića.

Zvali smo ga Dule. Svi smo imali nadimke. Ja nisam Mladen Kušec, ja sam Mlaj, bio sam Krava, imam prijatelje Kozu, Sovu, Vrapca, Pivca...

Moja djeca ne mogu shvatiti da smo u dvorištu postavili klupe i stolice i da su svi susjedi došli gledati Grac na kojem se ništa nije vidjelo od snijega.

Ljudi su satima buljili u siluete koje su prolazile ekranom, to je bila pedeset i osma godina.

I, kako sad pomiriti to dvoje? Nemoj djetetu nametati svoju priču! Pusti ga u njegovu životu, ali mu pokušaj približiti ljudsko.

Neka mu je laka zemlja.

Nikada neću zaboraviti njegove prekrasne knjige i emisije. Divan čovjek i pedagog.