Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

by debotoijusto 7/6/2020, 13:08

Nitko nikada u modernoj političkoj povijesti Hrvatske nije tako pregnantno i jasno deklarirao vlastiti politički oportunizam kako je to u gornjem citatu, na novinarski upit o prelasku iz SDP-a u (pro-HDZ-ovski) HHO, učinio Igor Peternel. Bitnost vlastitog brendiranja, lišena ikakvog uvjerenja, temeljna je za razumijevanje jedne od najbizarnijih političkih biografija koju je, kao dokument vlastite sramote, u samo deset godina ispisao ovaj stručnjak za otpadne vode i dezinfekciju s karlovačkog veleučilišta.
Taj funadamentalističko-marketinški etos, koji vlastitu egzistenciju svodi na brand, prebačen u navlastitu, opscenu antropologiju, odvest će Igora Peternela najprije do Mirele Holy, od Mirele Holy do Ivana Zvonimira Čička, od Ivana Zvonimira Čička do Kolinde Grabar-Kitarović, od Kolinde Grabar-Kitarović do Miroslava Škore, a onda, kao u kakvoj nadrealnoj domino-slagalici, do Željke Markić, Zlatka Hasanbegovića, Ladislava Ilčića i Željka Glasnovića

Možda je nešto o važnosti imidža, Igor Peternel upio sredinom osamdesetih kada je u totalitarnoj Jugoslaviji, kao dječak, bio lice koje se više godina pojavljivalo u reklami za Agrokomercove LIEBIG juhe iz Velike Kladuše.

Oni koji ga se sjećaju iz devedesetih, kao dvadesetineštogodisnjaka, pamte ga kao kvartovskog pozera napadno usmjerenog na vanjske manifestacije statusa, zauzetog oko sklapanja poznanstava s ljudima višeg društvenog položaja. Jedna će novinarka, u intervju s Peternelom, zabilježiti kako ga “pamte (…) kao dečka koji je po zagrebačkom centru tulumario s ljudima iz modnog miljea, manekenkama i stilistima”, dodajući: “Danas 42-godišnji Igor Peternel veli da su mu draga sjećanja na mladost, na temelju koje je izgradio impresivnu biografiju.” Detalji njegove biografije, napose političke, pokazuju da je Peternel, iskoristimo li misao Bele Hamvasa, uglavnom živio svoj životopis, a ne život.

Igor Peternel, odlučio je, u trideset i devetoj godini života, zadobiti značaj na političkom tržištu, pa je 11. svibnja 2010., potpisao pristupnicu SDP-a, mjesne organizacije Maksimir, mjesnog odbora Remete.

U to je vrijeme Hrvatska grcala u ekonomskoj krizi, Sanader se već bio povukao iz politike ostavivši HDZ da se raspada pred naletom korupcionaških afera, HDZ je vodila od Sanadera rukopoložena Jadranka Kosor, političarka koja nikada nije, niti će zabilježiti ijednu pobjedu na političkom tržištu. Godinu dana ranije, 2009. najavljeno je osnivanje Kukuriku koalicije i ona se, tada, činila sve izglednijim pobjednikom na izborima koji su se imali dogoditi na samom kraju 2011. godine. Pristupiti te 2010. godine SDP-u bilo je, po prilici, oportuno kao što je 1944. bilo oportuno iz četničkih prijeći u partizanske postrojbe.

by debotoijusto 7/6/2020, 13:10

Osim ispunjene pristupnice i članstva u partijskom odboru, jedini je trag njegova tadašnjeg angažmana ovjekovječio stranački objektiv snimivši ga kako govori na tribini SDP-a na temu javno-privatnog zdravstva gdje je, iz publike, u ružičastom džemperu, postavio jedno pitanje Rajku Ostojiću.

Taj, u najmanju ruku, mizeran saldo, učvrstio je Peternela u spoznaji da u SDP-u na njega nitko ozbiljno ne računa, barem ne u kapacitetu većem od aktivnog posjetitelja stranačkih tribina. Bio je u pravu. Kada je 2011. godine Kukuriku koalicija pobijedila na parlamentarnim izborima, a SDP pokupio najveći dio pobjedničkog kolača, Peternela su zaobišle čak i mrvice sa stola te trijumfalne gozbe. Ne samo da je bio izvan svih stranačkih kombinacija, već je pobjedu dočekao stranački posve nevidljiv, razočaran i na margini. Stoga je iste godine spremno prihvatio poziv Ivana Zvonimira Čička da pristupi Hrvatskom helsinškom odboru.

To da se pod krinkom udruge za ljudska prava godinama krila skupina hohštaplera prispodobiva alanfordovskoj družini iz popularne cvjećarnice, potvrdio je Igor Peternel nakon što je u ljeto 2019. izbačen iz HHO-a: “Svi donatori su bili ujedno i naši klijenti”. Peternel ovdje optužuje Čička ne shvaćajući da time ujedno optužuje i sebe. I to dvostruko. Kao pokvarenjaka, sudionika prevare, ali i kognitivno zakinutog nesretnika koji ne razumije krajnje konzekvence izgovorenog.

Kao “borac za ljudska prava” Peternel će ostati zapamćen po dijagnosticiranju “tumora” u Hrvatskom novinarskom društvu, nazivanju članova jedne antifašističke udruge “seronjama”, sastavljanju liste antihrvata, traženju sankcija za Aleksandra Stankovića čiji mu se izbor gosta nije svidio, najavama “otkrivanja nalogodavaca” novinarima koji su negativno govorili o Zdravku Mamiću, denunciranju povjesničara Hrvoja Klasića kao “nećaka komunističkog moćnika”, a novinarke Slavice Lukić kao supruge Milorada Pupovca.

by debotoijusto 7/6/2020, 13:12

Sredinom proteklog desetljeća, u vrijeme kada je Peternel, postao potpredsjednik HHO-a, Čičak je aktivno sudjelovao u Bujici, zanemarujući činjenicu da ga je voditelj te bizarne medijske tvorevine koji se iz nedokučivih razloga smatra pripadnikom više rase, svojedobno definirao biranim riječima: “Čičkolina, (…) obična šlampava prostitutka na hrvatskoj političkoj pozornici.”

Usmjeren na dojam, zadržavajući još imidž pripadnika urbanog, šminkerskog plemena kojem su Cvjetni trg i Bogovićeva prirodni habitat, Peternel je po društvenim mrežama tvrdio kako nikada ne bi pristao ići u rečenu, po svemu, anticivilizacijsku, emisiju.
I bilo je tako; sve dok ga Velimir Bujanec, u svibnju 2016., nije pozvao da tamo gostuje. “Idem ga staviti na pravi put”, tako je Peternel pokušao opravdati sebi i drugima vlastito ništavilo zaogrnuto plaštom mesijanskog poslanja. Bujancu se stavljanje na pravi put moralo svidjeti kad ga je, samo nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu iste godine, ponovno pozvao u goste. Taj drugi pokušaj “stavljanja na pravi put” Peternel je ispunio šezdesetminutnom logoreičnom paljbom po Radničkoj fronti i SDP-u.

by debotoijusto 7/6/2020, 13:15

Nakon što 2010. godine Peternela nalazimo kao člana sljednice Komunističke partije u mjesnom odboru Remete, osam godina kasnije evo ga opet u Remetama, ali ovog puta u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje, relativno svježe razveden, sklapa crkveni brak. Te 2018. on širi svoju crkveno-političku pastoralnu djelatnost, pa u Sisačkoj biskupiji održava javno predavanje pod intrigantnim naslovom: “Zloupotreba ljudskih prava kao oružje hrvatskih postkomunista”. Ima li tko pozvaniji da o tome nešto kaže od Igora Peternela?

Godišnje prisustvo na domjenku na Pantovčaku ili odlikovanje nadređenog očito je bilo nedovoljno da bi se, po kriterijima “dr. sc. političkog analitičara”, kako su ga tada potpisali, moglo okarakterizirati kao “dobar tretman”. Ta će ga, kalimerovski shvaćena nepravda, trajno udaljiti od lobiranja za Kolindu. “Bolji tretman” odlučio je, stoga, potražiti kod Miroslava Škore koji je baš u to vrijeme najavio kandidaturu za predsjednika Republike.

Nakon višemjesečne aktivnosti nečega što se nazivalo političkom analizom, Igor Peternel je, 29. veljače 2020., tu analizu i službeno formalizirao, postavši član Škorina Domovinskog pokreta. Kako je praksa SDP-a da ne briše iz članstva neuredne platiše stranačke članarine, baš kako je to nedavno bio slučaj s Milankom Opačić, Igor Peternel je, na stanoviti način, toga dana, postao članom dviju stranaka. Ovim činom biblijska “Nek vam ne zna ljevica što vam radi desnica” poprimila je svoj novi, doslovniji smisao, a izreka o dva Hrvata i tri stranke dobila svoju luđu, osuvremenjenu inačicu: jedan Hrvat, dvije stranke.
Približavanje Škori, najprije tobože analitički, a onda i formalno članski, vodilo ga je do Željke Markić. Dok je u ožujku 2015. tvrdio kako je “recimo, za prava homoseksualaca, čak i na posvajanje, što je izrazito lijevi stav. Znam da je to škakljivo s obzirom na konzervativno društvo u kojemu živimo, ali kad vidim u kakvim uvjetima neka djeca žive, smatram da bi za njih to bilo bolje i da bi se posvojitelje trebalo gledati prvenstveno kao ljude.”, u lipnju 2019. izjavljuje: “Vi tražite posvajanje djece!! Gospodo, to ne ide i neće ići jer djeca nisu objekti preko kojih ćete zadovoljavati svoja ‘prava’ već subjekti čija su prava prioritetna!”

by debotoijusto 7/6/2020, 13:17

Škoro ulazi u koaliciju s Hasanbegovićem, Zekanovićem, Ilčićem i Glasnovićem. Kao tipičnu žrtvu kompromisa i ambicija karakterističnih za “čovjeka bez svojstava”, u jednom od posljednjih činova ove somnambulne komedije, zatičemo Peternela usred polaganja vijenaca žrtvama partizanskog pokolja u Gračanima gdje uz dojučerašnje ideološke neprijatelje, zabrađen crnim sunčanim naočalama nervozno cupka i misli: “Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit.”

Zbog svega, nedavni prizor u kojem se Miroslav Škoro pred televizijskim kamerama na Trgu Bana Jelačića obraća “Ljudima kojima je dosta žetončića, kojima je dosta pretrčavanja” tvrdeći kako okuplja ljude “koji žele interes hrvatske države staviti ispred osobnog interesa” dok iza njega stoji Igor Peternel jedan je od dojmljivijih momenta hrvatskog političkog broda luđaka.

https://www.telegram.hr/price/neobicna-biografija-igora-peternela-covjeka-koji-je-iz-sdp-a-preko-hho-a-dosao-do-skore/

by Sponsored content

Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

Re: Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

Re: Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

Re: Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

Re: Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit

Re: Jebote, pa je se ne znam ni prekrižit