Denkverbot

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

ebenica wrote:

aben wrote:
pa spremali su se na borbu do zanjega čovika, merikunci bi ih svih bili pobili

pa su im umjesto toga pobili žene, starce i djecu u dva velika grada? na spavanju, milostivo, kapitalistički.

ne zun ča se drugo more očekivati. 


japanci su naoštrili bambusove šćope, i podilili ih svon stanovništvu da se odupru merikunskoj invaziji. dvi bumbe su biološki sačuvale japanski norod, doslovno.

Japan je krajem 1939. godine imao 71,380,000 stanovnika. neka je u cjelom ratu stradalo 4 milijuna još ih ostaje 67,380,000. koko bi tvoji merikoni to rešili? ča bi pobili 67 milijuna japanaca?

u jednon danu su ih spalili 100 000 konvencijonalnin oružjen. jo razumin da bi se ta rata ubijanja smnajivala, i da bi je teško bilo održavati, ali moroš priznati kako je broj impresivan. 
međutin, moja poanta ni bila želja merikanaca da pobiju sve japance, nego spremnost svih japanaca da stanu iza svoga cara, bez obzira na to jesu li vojska, i jesu li opremljeni. stvarno su očikivali borbu babusima protiv merike. 
po nekin procjenami, merikunci su računali na milijun svojih žrtava. zoto je trumanu bilo drogo ka se rusija uključila u rat.

pazi, kamen spoticanja ni bila predaja, oni su svaćali da su pobijeđeni, nego ih je zanimala sudbina hirohita. 
međutin, car je suprotno volji svojih ljudi, ipak odluči predati se. ka je to učini, 67 380 000 japanežov se iz krvoločnih samoubojica pretvorilo u pitome zamorčiće.

bumba ih je sposila od radijacije pluonija koja se nakon nekoliko godin rasčisti, i od radijacije komunizma, koja se ne more očistiti.

The defensive plan called for the use of the Civilian Volunteer Corps, a mobilization not of volunteers but of all boys and men 15 to 60 and all girls and women 17 to 40, except for those exempted as unfit. They were trained with hand grenades, swords, sickles, knives, fire hooks, and bamboo spears. These civilians, led by regular forces, were to make extensive use of night infiltration patrols armed with light weapons and demolitions.⁽⁴³⁾ Also, the Japanese had not prepared, and did not intend to prepare, any plan for the evacuation of civilians or for the declaration of open cities.

ebenica wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

ebenica wrote:
pa su im umjesto toga pobili žene, starce i djecu u dva velika grada? na spavanju, milostivo, kapitalistički.

ne zun ča se drugo more očekivati. 


japanci su naoštrili bambusove šćope, i podilili ih svon stanovništvu da se odupru merikunskoj invaziji. dvi bumbe su biološki sačuvale japanski norod, doslovno.

Japan je krajem 1939. godine imao 71,380,000 stanovnika. neka je u cjelom ratu stradalo 4 milijuna još ih ostaje 67,380,000. koko bi tvoji merikoni to rešili? ča bi pobili 67 milijuna japanaca?

u jednon danu su ih spalili 100 000 konvencijonalnin oružjen. jo razumin da bi se ta rata ubijanja smnajivala, i da bi je teško bilo održavati, ali moroš priznati kako je broj impresivan. 
međutin, moja poanta ni bila želja merikanaca da pobiju sve japance, nego spremnost svih japanaca da stanu iza svoga cara, bez obzira na to jesu li vojska, i jesu li opremljeni. stvarno su očikivali borbu babusima protiv merike. 
po nekin procjenami, merikunci su računali na milijun svojih žrtava. zoto je trumanu bilo drogo ka se rusija uključila u rat.

pazi, kamen spoticanja ni bila predaja, oni su svaćali da su pobijeđeni, nego ih je zanimala sudbina hirohita. 
međutin, car je suprotno volji svojih ljudi, ipak odluči predati se. ka je to učini, 67 380 000 japanežov se iz krvoločnih samoubojica pretvorilo u pitome zamorčiće.

bumba ih je sposila od radijacije pluonija koja se nakon nekoliko godin rasčisti, i od radijacije komunizma, koja se ne more očistiti.

ti si iebeno bolestan čovjek.

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji... projekcije o mogućoj potpunoj invaziji na Japan su bile temeljene na realnim pretpostavkama te iskustivima s Iwo Jime, Okinawe te ostalim završnim bitkama na Pacifiku i govorile su o realnim žrtvama oko milijun s američke te minimalno 5 milijuna žrtava s japanske strane... nuklearni napad koliko god da je bio gola demonstracija vatrene moći prema šatro savezniku SSSR-u koji se nemilo osilio nakon pada Berlina, toliko je i zapravo spriječio dodatne nepotrebne žrtve, a koje su poznavajući japanski fanatizam, bile sasvim izvjesne i realne... Car Hirohito je tim činom napokon shvatio koliko je daljnja žrtva njegovog naroda uzaludna te da nemaju više niti teoretske šanse ni za častan poraz, a kamoli neki suludi preokret, a Japanci kakvi su po indoktrinaciji fanatici bili, zasigurno bi ga slijedili do potpunog uništenja nacije da je takva bila njegova odluka.

violator wrote:Kic, dijelis li i ti ovakvo razmisljanje svoga kolege?

Jesu li Ameri, zapravo, spasili Japance od samopomora i, nedajboze,
komunizma, okrutnom ljubavlju?


Hoce li nam Aben opet malo sad pojasnjavati kako je rijec o trolley problemu?

violator wrote:

Ne mogu sve ovo citati dosad, ipak ovo mi je zapelo za oko...

Jesam li ja glupa ako zakljucim da Aben tvrdi kako su Ameri, zapravo, spasili Japance bacivsi na njih atomske jer su oni, zapravo, fanatici koji bi za svog cara sve ucinili pa tako se i suocili s americkim trupama naoruzani bambusovim stapicima, svi do zadnjeg?!? Starci, mladi, zene, djeca, vojnici? Znaci, atomske su ih zaustavile, spasile preostale, a radijacijica... a to se rascisti za par godinica... Dakle, SAD je opet ispao dobrostivi heroj WW2 prema Abenu !?

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji...

ebenica wrote:

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji...

takve stvari inače razljute ljude, kad ti netko pobije obitelj na spavanju ne predaje ti se baš, ide ti se u smrt.

witch king wrote:

violator wrote:Kic, dijelis li i ti ovakvo razmisljanje svoga kolege?

Jesu li Ameri, zapravo, spasili Japance od samopomora i, nedajboze,
komunizma, okrutnom ljubavlju?


Hoce li nam Aben opet malo sad pojasnjavati kako je rijec o trolley problemu?

spas

mi je velika riječ, vidim je kao svijetlo u mraku, kao razbijeni prozor da spasiš životinju iz vrelog ljetnog auta.. ili tako nekako..

i ne bih upotrijebio tu riječ za završetak rata, to tamo je bio je*eni totalni rat, pa i napisao sam da su Ameri rasistički mrzili Japance i skalpirali ih, Ameri su procijenili ono što je najbolje za njih: skratili vrijeme da dovrše "posao" i svoje žrtve, i mislim da je pitanje japanskih žrtvi tu iskreno bilo sekundarno za njih..

ali eventualna invazija bi sa sobom povukla veći broj žrtvi na svim stranama, pogotovo japanskih, to je lako zamislivo..

violator wrote:

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji... projekcije o mogućoj potpunoj invaziji na Japan su bile temeljene na realnim pretpostavkama te iskustivima s Iwo Jime, Okinawe te ostalim završnim bitkama na Pacifiku i govorile su o realnim žrtvama oko milijun s američke te minimalno 5 milijuna žrtava s japanske strane... nuklearni napad koliko god da je bio gola demonstracija vatrene moći prema šatro savezniku SSSR-u koji se nemilo osilio nakon pada Berlina, toliko je i zapravo spriječio dodatne nepotrebne žrtve, a koje su poznavajući japanski fanatizam, bile sasvim izvjesne i realne... Car Hirohito je tim činom napokon shvatio koliko je daljnja žrtva njegovog naroda uzaludna te da nemaju više niti teoretske šanse ni za častan poraz, a kamoli neki suludi preokret, a Japanci kakvi su po indoktrinaciji fanatici bili, zasigurno bi ga slijedili do potpunog uništenja nacije da je takva bila njegova odluka.

.brend, sreco, poznajem ja elementarnu povijest. Sa zakljuccima koji se izvode iz tijeka dogadjaja imam problema.


Npr., iz cinjenice da Aben i ti nuklearni napad opravdavate (pronadji si razliku izmedju "opravdanja" i "pojasnjenja") nekakvim "visim dobrom", toboze, spasavanjem Japanaca od njihove (fanaticne) naravi, mogla bih zakljuciti da ste jednako fanaticni, odnosno, da i vas treba netko posteno izmlatiti i premlatiti, ne bi li vas ( i druge) spasio od vase naravi.

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji... projekcije o mogućoj potpunoj invaziji na Japan su bile temeljene na realnim pretpostavkama te iskustivima s Iwo Jime, Okinawe te ostalim završnim bitkama na Pacifiku i govorile su o realnim žrtvama oko milijun s američke te minimalno 5 milijuna žrtava s japanske strane... nuklearni napad koliko god da je bio gola demonstracija vatrene moći prema šatro savezniku SSSR-u koji se nemilo osilio nakon pada Berlina, toliko je i zapravo spriječio dodatne nepotrebne žrtve, a koje su poznavajući japanski fanatizam, bile sasvim izvjesne i realne... Car Hirohito je tim činom napokon shvatio koliko je daljnja žrtva njegovog naroda uzaludna te da nemaju više niti teoretske šanse ni za častan poraz, a kamoli neki suludi preokret, a Japanci kakvi su po indoktrinaciji fanatici bili, zasigurno bi ga slijedili do potpunog uništenja nacije da je takva bila njegova odluka.

.brend, sreco, poznajem ja elementarnu povijest. Sa zakljuccima koji se izvode iz tijeka dogadjaja imam problema.


Npr., iz cinjenice da Aben i ti nuklearni napad opravdavate (pronadji si razliku izmedju "opravdanja" i "pojasnjenja") nekakvim "visim dobrom", toboze, spasavanjem Japanaca od njihove (fanaticne) naravi, mogla bih zakljuciti da ste jednako fanaticni, odnosno, da i vas treba netko posteno izmlatiti i premlatiti, ne bi li vas ( i druge) spasio od vase naravi.

Imaš prije problema s rezoniranjem nepobitnih činjenica... ne govorimo sad o nekom narodu nevinašaca koje je nekim nesretnim slučajem uvučeno u rat bez vlastite volje, nego o jednom tada iznimno ekstremnom i militarističkom narodu, zaluđenom vojničkom moći i svime onime što ista predstavlja, kojj je na druge narode gledao isključivo kroz prizmu potčinjavanja i eksploatacije, narod koji je prešutno prelazio preko očiglednog genocida prema Kinezima u Manđuriji, ratnih zločina nad britanskim zarobljenicima na Filipinama (zloglasni Baatanski marš), te na koncu podmuklog napada na SAD bez objave rata u čuvenom Pearl Harbouru gdje su računali izbaciti kompletnu pacifičku flotu iz rata... i sad netko zamjera SAD- u nasilnu pacifizaciju iste nacije, znajući za moguće buduće kozekvence po svih ako ista izostane... a ono jebote, nađite si moralni kompas negdje, siguran sam da nije preduboko u zemljinoj jezgri zakopan... Jednostavno bili su prvi u mogućnosti pokazati mišiće na taj način, proizveli su očekivani rezultat šoka po neprijatelja i na kraju krajeva uz minimum tada projiciranih mogućih žrtava skoro pa elegantno završili rat. Okrutno sigurno, ali tada jedino moguće efikasno rješenje. Dresden je recimo primjer nepotrebnog i osvetiničkog iživljavanja, ali ovo je uzevši u obzir tadašnju doktrinu svih zaraćenih strana te intezitet rata, doslovno bio samilosni hitac ranjenoj zvijeri...

aben wrote:

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji... projekcije o mogućoj potpunoj invaziji na Japan su bile temeljene na realnim pretpostavkama te iskustivima s Iwo Jime, Okinawe te ostalim završnim bitkama na Pacifiku i govorile su o realnim žrtvama oko milijun s američke te minimalno 5 milijuna žrtava s japanske strane... nuklearni napad koliko god da je bio gola demonstracija vatrene moći prema šatro savezniku SSSR-u koji se nemilo osilio nakon pada Berlina, toliko je i zapravo spriječio dodatne nepotrebne žrtve, a koje su poznavajući japanski fanatizam, bile sasvim izvjesne i realne... Car Hirohito je tim činom napokon shvatio koliko je daljnja žrtva njegovog naroda uzaludna te da nemaju više niti teoretske šanse ni za častan poraz, a kamoli neki suludi preokret, a Japanci kakvi su po indoktrinaciji fanatici bili, zasigurno bi ga slijedili do potpunog uništenja nacije da je takva bila njegova odluka.

.brend, sreco, poznajem ja elementarnu povijest. Sa zakljuccima koji se izvode iz tijeka dogadjaja imam problema.


Npr., iz cinjenice da Aben i ti nuklearni napad opravdavate (pronadji si razliku izmedju "opravdanja" i "pojasnjenja") nekakvim "visim dobrom", toboze, spasavanjem Japanaca od njihove (fanaticne) naravi, mogla bih zakljuciti da ste jednako fanaticni, odnosno, da i vas treba netko posteno izmlatiti i premlatiti, ne bi li vas ( i druge) spasio od vase naravi.

Imaš prije problema s rezoniranjem nepobitnih činjenica... ne govorimo sad o nekom narodu nevinašaca koje je nekim nesretnim slučajem uvučeno u rat bez vlastite volje, nego o jednom tada iznimno ekstremnom i militarističkom narodu, zaluđenom vojničkom moći i svime onime što ista predstavlja, kojj je na druge narode gledao isključivo kroz prizmu potčinjavanja i eksploatacije, narod koji je prešutno prelazio preko očiglednog genocida prema Kinezima u Manđuriji, ratnih zločina nad britanskim zarobljenicima na Filipinama (zloglasni Baatanski marš), te na koncu podmuklog napada na SAD bez objave rata u čuvenom Pearl Harbouru gdje su računali izbaciti kompletnu pacifičku flotu iz rata... i sad netko zamjera SAD- u nasilnu pacifizaciju iste nacije, znajući za moguće buduće kozekvence po svih ako ista izostane... a ono jebote, nađite si moralni kompas negdje, siguran sam da nije preduboko u zemljinoj jezgri zakopan... Jednostavno bili su prvi u mogućnosti pokazati mišiće na taj način, proizveli su očekivani rezultat šoka po neprijatelja i na kraju krajeva uz minimum tada projiciranih mogućih žrtava skoro pa elegantno završili rat. Okrutno sigurno, ali tada jedino moguće efikasno rješenje. Dresden je recimo primjer nepotrebnog i osvetiničkog iživljavanja, ali ovo je uzevši u obzir tadašnju doktrinu svih zaraćenih strana te intezitet rata, doslovno bio samilosni hitac ranjenoj zvijeri...

jo bi tu obavezno uboci unit 731,

i vojni puč, koji ni hodi za ootin da spriječi rat, ko onaj u hrvackoj ili njemackoj, nego da ga produlji

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji... projekcije o mogućoj potpunoj invaziji na Japan su bile temeljene na realnim pretpostavkama te iskustivima s Iwo Jime, Okinawe te ostalim završnim bitkama na Pacifiku i govorile su o realnim žrtvama oko milijun s američke te minimalno 5 milijuna žrtava s japanske strane... nuklearni napad koliko god da je bio gola demonstracija vatrene moći prema šatro savezniku SSSR-u koji se nemilo osilio nakon pada Berlina, toliko je i zapravo spriječio dodatne nepotrebne žrtve, a koje su poznavajući japanski fanatizam, bile sasvim izvjesne i realne... Car Hirohito je tim činom napokon shvatio koliko je daljnja žrtva njegovog naroda uzaludna te da nemaju više niti teoretske šanse ni za častan poraz, a kamoli neki suludi preokret, a Japanci kakvi su po indoktrinaciji fanatici bili, zasigurno bi ga slijedili do potpunog uništenja nacije da je takva bila njegova odluka.

.brend, sreco, poznajem ja elementarnu povijest. Sa zakljuccima koji se izvode iz tijeka dogadjaja imam problema.


Npr., iz cinjenice da Aben i ti nuklearni napad opravdavate (pronadji si razliku izmedju "opravdanja" i "pojasnjenja") nekakvim "visim dobrom", toboze, spasavanjem Japanaca od njihove (fanaticne) naravi, mogla bih zakljuciti da ste jednako fanaticni, odnosno, da i vas treba netko posteno izmlatiti i premlatiti, ne bi li vas ( i druge) spasio od vase naravi.

Imaš prije problema s rezoniranjem nepobitnih činjenica... ne govorimo sad o nekom narodu nevinašaca koje je nekim nesretnim slučajem uvučeno u rat bez vlastite volje, nego o jednom tada iznimno ekstremnom i militarističkom narodu, zaluđenom vojničkom moći i svime onime što ista predstavlja, kojj je na druge narode gledao isključivo kroz prizmu potčinjavanja i eksplatacije, narod koji je prešutno prelazio preko očiglednog genocida prema Kinezima u Manđuriji, ratnih zločina nad britanskim zarobljenicima na Filipinama (zloglasni Baatanski marš), te na koncu podmuklog napada na SAD bez objave rata u čuvenom Pearl Harbouru gdje su računali izbaciti kompletnu pacifičku flotu iz rata... i sad netko zamjera SAD- u nasilnu pacifizaciju iste nacije, znajući za moguće buduće kozekvence po svih ako ista izostane... a ono jebote, nađite si moralni kompas negdje, siguran sam da nije preduboko u zemljinoj jezgri zakopan... Jednostavno bili su prvi u mogućnosti pokazati mišiće na taj način, proizveli su očekivani rezultat šoka po neprijatelja i na kraju krajeva uz minimum tada projiciranih mogućih žrtava skoro pa elegantno završili rat. Okrutno sigurno, ali tada jedino moguće efikasno rješenje. Dresden je recimo primjer nepotrebnog i osvetiničkog iživljavanja, ali ovo je uzevši u obzir tadašnju doktrinu svih zaraćenih strana te intezitet rata, doslovno bio samilosni hitac ranjenoj zvijeri...

aben wrote:


i vojni puč, koji ni hodi za ootin da spriječi rat, ko onaj u hrvackoj ili njemackoj, nego da ga produlji

jasambrend wrote:

aben wrote:

jasambrend wrote:

violator wrote:

jasambrend wrote:Aben je apsolutno u pravu, a za to je dovoljno poznavati elementarnu povijest... samo u bombarniranju Tokija napalmom je u jednoj noći stradalo 100 000 ljudi, a ovi nisu ni pomišljali o predaji... projekcije o mogućoj potpunoj invaziji na Japan su bile temeljene na realnim pretpostavkama te iskustivima s Iwo Jime, Okinawe te ostalim završnim bitkama na Pacifiku i govorile su o realnim žrtvama oko milijun s američke te minimalno 5 milijuna žrtava s japanske strane... nuklearni napad koliko god da je bio gola demonstracija vatrene moći prema šatro savezniku SSSR-u koji se nemilo osilio nakon pada Berlina, toliko je i zapravo spriječio dodatne nepotrebne žrtve, a koje su poznavajući japanski fanatizam, bile sasvim izvjesne i realne... Car Hirohito je tim činom napokon shvatio koliko je daljnja žrtva njegovog naroda uzaludna te da nemaju više niti teoretske šanse ni za častan poraz, a kamoli neki suludi preokret, a Japanci kakvi su po indoktrinaciji fanatici bili, zasigurno bi ga slijedili do potpunog uništenja nacije da je takva bila njegova odluka.

.brend, sreco, poznajem ja elementarnu povijest. Sa zakljuccima koji se izvode iz tijeka dogadjaja imam problema.


Npr., iz cinjenice da Aben i ti nuklearni napad opravdavate (pronadji si razliku izmedju "opravdanja" i "pojasnjenja") nekakvim "visim dobrom", toboze, spasavanjem Japanaca od njihove (fanaticne) naravi, mogla bih zakljuciti da ste jednako fanaticni, odnosno, da i vas treba netko posteno izmlatiti i premlatiti, ne bi li vas ( i druge) spasio od vase naravi.

Imaš prije problema s rezoniranjem nepobitnih činjenica... ne govorimo sad o nekom narodu nevinašaca koje je nekim nesretnim slučajem uvučeno u rat bez vlastite volje, nego o jednom tada iznimno ekstremnom i militarističkom narodu, zaluđenom vojničkom moći i svime onime što ista predstavlja, kojj je na druge narode gledao isključivo kroz prizmu potčinjavanja i eksploatacije, narod koji je prešutno prelazio preko očiglednog genocida prema Kinezima u Manđuriji, ratnih zločina nad britanskim zarobljenicima na Filipinama (zloglasni Baatanski marš), te na koncu podmuklog napada na SAD bez objave rata u čuvenom Pearl Harbouru gdje su računali izbaciti kompletnu pacifičku flotu iz rata... i sad netko zamjera SAD- u nasilnu pacifizaciju iste nacije, znajući za moguće buduće kozekvence po svih ako ista izostane... a ono jebote, nađite si moralni kompas negdje, siguran sam da nije preduboko u zemljinoj jezgri zakopan... Jednostavno bili su prvi u mogućnosti pokazati mišiće na taj način, proizveli su očekivani rezultat šoka po neprijatelja i na kraju krajeva uz minimum tada projiciranih mogućih žrtava skoro pa elegantno završili rat. Okrutno sigurno, ali tada jedino moguće efikasno rješenje. Dresden je recimo primjer nepotrebnog i osvetiničkog iživljavanja, ali ovo je uzevši u obzir tadašnju doktrinu svih zaraćenih strana te intezitet rata, doslovno bio samilosni hitac ranjenoj zvijeri...

jo bi tu obavezno uboci unit 731,

i vojni puč, koji ni hodi za ootin da spriječi rat, ko onaj u hrvackoj ili njemackoj, nego da ga produlji

I masovna samoubojstva među časnicima zbog proglašenog mira nakon neuspjelog puča... siguran sam da je to bilo čisto zbog ogorčenosti napadom atomskim oružjem...

jasambrend wrote:


I masovna samoubojstva među časnicima zbog proglašenog mira nakon neuspjelog puča....

ebenica wrote:zamislimo film u kojem glavni junak prebije nekoga u kafiću na početku filma. taj prebijeni dođe sa svojim frendovima po noći siluje mu ženu, spali kuću i ubije dijete. tu film završava predajom galvnog junaka. ovaj ga je u stvari spasio, pomogao mu je jer kako drugačije sa fanatikom koji ne bježi i ne kleči nego mu pobiješ sve živo kako bi mu pokazao da je vrijedno živjeti.