Razgovor s...

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Davno sam na prošlom i ovom forumu prenio hrpu citata iz radova Stevena Pinkera (preporučam za čitanje njegovu knjigu "Prazna ploča: moderno poricanje ljudske prirode") u kojima je rezimirao zaključke praktički kompletne interdisciplinarne znanosti po tom pitanju.
Ako si to čitala, onda znaš o čemu govorim.

Evo, upravo sam izguglao da je ima u gradskoj knjižnici i čitaonici.

imam ga skinutog u mobitelu, pa čitam s obzirom na vrijeme. žao mi je samo što nisam pravila bilješke kako bih mogla kvalitetno argumentirati. no, po sjećanju ću pisati,...duh u stroju.
jeli se tako zvao jedan odlomak?
zanimljiv odlomak po pitanju fizičkog i duhovnog.
fasciniralo me kod mene same što nisam bila svjesna svoga duha i njegovog različitog postojanja.
kada bi većina osvijestila postojanje duha, gdje bi nas to vodilo?

metilda wrote:

out wrote:

metilda wrote:

out wrote:najviše mi se sviđa odgovor na pitanje, tko je Bog - onaj koji jest!

zato što se On sam tako predstavio - Ja sam onaj koji jesam
i Isus - prije nego što Abraham posta - Ja jesam

to je Božje ime..
sve ono šo su filozofi istraživali stoljećima o bitku i biti sadržano je u Imenu Božjem.. kojim nam se objavio - najprije židovima pa onda cijelom čovječanstvu

za nas kršćane je Isus Bog.
a, što je s drugim religijama koje ga ne priznaju?

Mi ga priznajemo Bogom, ali on je Bitak za sve, pa i za one koji ga ne priznaju Bogom..
meni je zanimljivo nešto drugo u pogledu drugih religija..
naime, u svakoj je religiji pa i onoj najprimitivnijoj prisutno zrnce istine..
naime, kako se razvijala svijest čovječanstva tako je evoluirala i religijska misao..
svaka od religija traži smisao postojanja i naslućuje ono transcendentno koje nadilazi čovjeka, traži odgovore što je to..
čak i paganizam koji se silno suprotstavlja kršćanskom konceptu Boga ima svoj panteone (ovisno o plemenima) božanstava koje u mnogočemu sliče, ali samo sliče, princpu dobra i zla predstavljenom u kršćanstvu..
i neobično mi je da ne uviđaju tu evoluciju religiozne misli pa kažu da je kršćanstvo pokralo paganske koncepte..
po meni, kršćanstvo je u svom filozofskom promišljanju Boga, svemira, postanka, puta i svršetka dalo onu puninu odgovora koje ne daje ni jedna druga religija.. kršćanstvo ima odgovor na sva pitanja, samo ih mnogi odbacuju.. ja bih rekla upravo zbog toga što ne prihvaćaju činjenicu da smo djeca Božja već sami sebe žele staviti u poziciju onih koji su jedini relevantni u određivanju puta ka transcendentnom..
ne prihvaćaju Isusovu ponudu.. počesto se to odbijanje događa na odbijanju koncepta Crkve kao mističnog tijela Kristova.. ono što je kod njih koncept jedinstva s prirodom u kršćanstvu je koncept jedinstva s Bogom.. no Bogom koji je mjerilo svih stvari.. kao što reče sveti augustin: u Bogu živimo, mičemo se i jesmo .. ovo boldano koincidira s Božjim imenom kojim nam se otkriva - Ja Jesam - kao i sa Isusovom velikosvećeničkom molitvom - da svi budu Jedno

osjećam grižnju savjesti zbog ovog što ću napisati ali u prirodi se osjećam najbliže smislu Boga.
cvrkut ptica, žubor vode, osjećaj vjetra, kreket žaba, poskakivanje riba, boje livadskog cvijeća...i moje postojanje u svemu tome.
imam osjećaj kao da mi je to dovoljno.

metilda wrote:ja također primjećujem da raste količina dobra u svijetu..
no ona druga strana je glasnija pa izgleda da prevladava..
druga strana kontrolira sav medijski prostor, ili gotovo sav..
na hodu za život u americi bilo je 5 milijuna ljudi.. kod nas nisam naišla ni na jednu vijest o tome..
ali zato su vijesti pune antifa demonstracija u stilu ruši se velika bludnica.. u trenutku kad američki predsjednik najavljuje korake u ozakonjenju prava na život..
što bi dovelo do zaključka da druga strana želi ozakoniti pravo na smrt - da, jako su glasni

imam bratića fratra u Chicagu i oni su tamo svi za Trumpa.

Speare Shaker wrote:Steven Pinker u novoj knjizi tvrdi da smo sve više “anđeli”, a sve manje “demoni”


Jesu li ljudska bića po prirodi dobra ili loša?
Jesmo li, kao vrsta, u proteklim stoljećima, svjedočili moralnom uzdizanju ili padu?
Ima li osnove da budemo optimistični u vezi budućnosti?
Možemo li se nadati da će nasilje biti sve rjeđe; da će nestati?
To su neka od pitanja koja u svojoj novoj knjizi od 800 stranica, “The Better Angels of Our Nature: Why Violence Has Declined”, postavlja Steven Pinker, priznati profesor psihologije s Harvarda, kojem je na hrvatski jezik prevedena knjiga “Prazna ploča”, a uskoro bi, također u nakladi Algoritma, trebala biti prevedena i ona naziva “Tkivo misli”.

No Pinker tu ne staje s pitanjima. Što dugujemo prosvjetiteljstvu? Postoji li veza između pokreta za ljudska prava i onoga za prava životinja?

Zašto su stope ubojstava veće u južnim državama Amerike nego u sjevernima?
Je li nasilje nasljedno?
Može li se pad nasilja u nekim društvima pripisati genetičkim promjenama među njegovim članovima?
Kako je predsjednikov kvocijent inteligencije povezan s ratnim pogibijama u sukobima u koje su Sjedinjene Države upetljane?
Postajemo li pametniji?
I, je li pametniji svijet ujedno i bolji?
Da bi pronašao odgovore na ta pitanja, piše New York Times, Pinker je posegnuo za nedavnim povijesnim, psihološkim, ekonomskim i sociološkim istraživanjima.
Središnja teza “Boljih anđela” jest da je naše vrijeme manje nasilno, manje okrutno i mnogo mirnije nego bilo koje prijašnje razdoblje ljudske egzistencije.

Pod smanjenjem nasilja misli se na smanjenje nasilja u obitelji, onoga u susjedstvu, između plemena i država.
Ljudi koji danas žive imaju manje šanse umrijeti nasilnom smrću.
Pretpostavljajući da će mnogi biti skeptični prema njegovoj hipotezi, Pinker u šest poglavlja navodi činjenice koje je dokazuju.
Prema posmrtnim ostacima koje su pronašli arheolozi, 15 posto prethistorijskih ljudi umrlo je nasilnom smrću, od ruke drugoga ljudskog bića.
Statistika je slična i onoj u zajednicama koje su se bavile lovom i skupljanjem hrane. Među društvima koja su već bila uređena u države, najveću stopu nasilne smrtnosti imao je astečki Meksiko, u kojem je 5 posto stanovništva bilo ubijeno.
Od drugih ljudi, naravno.
U Europi, čak i u najkrvavijim periodima – u 17. stoljeću i prvoj polovici 20. stoljeća – nasilnom smrću nije umrlo više od tri posto stanovništva.
Iznenađujuće, zar ne? Niste te očekivali.
Također, Pinkerovo istraživanje potvrđuje teoriju engleskog filozofa Thomasa Hobbesa da je život, bez države, najčešće “gadan, brutalan i kratak”.
Državni monopol koji legitimno koristi silu, potvrđuju statistike, zapravo smanjuje prilike za nasilje. Pinker to naziva “procesom pacifikacije”.

Ne samo da se s vremenom smanjila smrtnost u ratovima, nego se smanjio i broj ubojstava.

Čak su i ti prethistorijski ljudi, poput recimo Inuita, koje su antropolozi opisivali kao “nježne”, statistički gledajući, bili podjednako “ubojiti” kao, primjerice, ljudi u današnjem Detroitu.

Šanse da budete ubijeni, ako živite u Europi, danas su vam manje od desetine, a u nekim zemljama i petnaestine, odnosno jednake su onima kakve bi bile da ste živjeli prije 500 godina.
Čak su i u Sjedinjenim Državam pale stope ubojstava, što je posljedica “procesa civilizacije”, kaže Pinker.
Taj je pojam posudio od sociologa Norberta Eliasa, a riječ je o konsolidaciji državne moći nad feudalcima i učinku širenja trgovine.
Naslanjajući se na tu hipotezu, Pinker objašnjava da je stopa ubojstava u južnim državama SAD-a veća nego u sjevernima, jer su južnjaci manje skloni prihvatiti državni monopol na silu.
Tijekom razdoblja prosvjetiteljstva, u Europi 17. i 18. stoljeća, usvojena je još jedna važna promjena.
Ljudi su počeli sa sumnjom gledati na oblike nasilja koji su prije bili uzimani zdravo za gotovo: ropstvo, mučenje, despotizam, dvoboje i ekstremne oblike okrutnog kažnjavanja.

Počeo se čak podizati i glas protiv nasilja nad životinjama. Tu fazu Pinker naziva “humanitarnom revolucijom”.
Sve vam se ovo čini klimavo kad se sjetite početka 20. stoljeća i dva svjetska rata? Pinker ima odgovor i na to.
U 13. stoljeću, u brutalnim mongolskim osvajanjima pobijeno je oko 40 milijuna ljudi, što nije toliko mnogo manje od 55 milijuna ljudi koliko ih je poginulo u Drugom svjetskom ratu. Pritom je važno naglasiti da je u 13. stoljeću na zemlji živjela tek sedmina današnje populacije.
Od 1945. godine ušli smo u razdoblje, tvrdi Pinker, “dugotrajnog mira” – već 66 godina velike sile, razvijene nacije i njihovi zapovjednici nisu se međusobno borili.

Naravno, nismo u aposlutnom miru, dovoljno se sjetiti Afganistana, no dramatično se, kaže Pinker, smanjio broj organiziranih sukoba, uključujući građanske ratove, genocide, represije i terorizam.
Teško je u to povjerovati, no Pinker u knjizi i za to podastire statistiku.
Što nas je okrenulo tom mirnodopskom trendu, osim pojave i opstanka organiziranih država?
Pitanje posebno izazovno za autora koji se već dugo bori protiv hipoteze kako se rađamo kao “prazne ploče”, na kojima onda kulturno okruženje i obrazovanje ispisuje karakter i sklonost prema dobru i zlu.
U prijašnjim knjigama, Pinker je tvrdio kako je evolucija, u osnovnim crtama, oblikovala naš mozak, pa time i naše kognitivne i emotivne sposobnosti.
Otuda nam, kaže, i naši “unutarnji demoni”, ali i “bolji anđeli naše prirode” (inače, to su riječi Abrahama Lincolna), zbog kojih smo smireni i kooperativni. Naše materijalne okolnosti, u kombinaciji s kulturološkim utjecajima, određuju hoće li prevladati jedni ili drugi.
U konačnom zaključku Pinker kaže kako je državni monopol na nasilje, kao i širenje trgovine, što nas silom prilika čini kooperativnima, svakako dovelo do toga da smo danas kao vrsta manje agresivni.
Pomogla je i činjenica da su se žene izborile za svoja prava i da su danas ravnopravni članovi društva, barem u većini zemalja, jer one donose umirujući utjecaj.

Pinker, međutim, vjeruje i kako je izum tiskarskog stroja pomogao da se prošire ideje humanitarne revolucije, posebno knjige poput “Čiča Tomine kolibe” i “Olivera Twista”, zahvaljujući kojima smo se mogli zamisliti u nečijoj tuđoj, nesretnijoj koži.
I još nešto je utjecalo – postajemo pametniji.
Pinker tu tvrdnju argumentira nečime što naziva “Fylnnovim učinkom”. Naime, otkako je filozof James Flynn prvi put predstavio test inteligencije, rezultat onih koji ga rješavaju u prosjeku se sve više povećava.
Prosječan kvocijent inteligencije, prema definiciji, iznosi 100 bodova, no kad bi se današnji prosječni tinejdžer vratio u 1910. godinu i rješavao tadašnji test, njegov rezultat ne bi bio 100, nego 130, što bi bio bolji rezultat od 98 posto onih koji su ga tada rješavali.
To se ne može protumačiti porastom obrazovanja, jer se test inteligencije može dobro riješiti i bez te vrste vještina.
Riječ je o moći apstraktnog razmišljanja.

Jedno je objašnjenje da smo danas bolji u rješavanju testova zato što živimo u okruženju bogatom simbolima. Sam Flynn vjeruje da je to stoga što se “proširio” znanstveni način razmišljanja.
Pinker vjeruje da nas je bolja sposobnost apstraktnog razmišljanja dovela do toga da se možemo izdvojiti iz svoje trenutne situacije, od naše osobne perspektive, i postaviti naše ideje u mnogo apstraktniji, univerzalniji okvir.
To, zauzvrat, vodi k boljem moralnom kompasu, uključujući i izbjegavanje nasilja. Takva vrsta rezoniranja posebno je napredovala u prošlom stoljeću. Kao dokaz iznosi i sljedeći podatak – što je kvocijent inteligencije američkih predsjednika bio veći, to je bilo manje smrti u vojnim sukobima u kojima su sudjelovale Sjedinjene Države.

http://www.najboljeknjige.com/content/vijesti_opsirnije.aspx?NewsID=374

hvala Spear na preporuci. sigurno će se naći na listi. veliku većinu pitanja je obradio u svom djelu Prazna ploča, no zanimljivo bi bilo vidjeti vremenski plov.

out wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Davno sam na prošlom i ovom forumu prenio hrpu citata iz radova Stevena Pinkera (preporučam za čitanje njegovu knjigu "Prazna ploča: moderno poricanje ljudske prirode") u kojima je rezimirao zaključke praktički kompletne interdisciplinarne znanosti po tom pitanju.
Ako si to čitala, onda znaš o čemu govorim.

Evo, upravo sam izguglao da je ima u gradskoj knjižnici i čitaonici.

duh u stroju.
jeli se tako zvao jedan odlomak?
zanimljiv odlomak po pitanju fizičkog i duhovnog.
fasciniralo me kod mene same što nisam bila svjesna svoga duha i njegovog različitog postojanja.
kada bi većina osvijestila postojanje duha, gdje bi nas to vodilo?

"Prazna ploča, plemeniti divljak i duh u stroju". Podnaslov prvog dijela, str. 17.
U biti slikovito od strane filozofije opisani pristupi empirizma, romantizma i dualizma.
Duh u stroju ovdje opisuje pristup dualizma po kojem su materija s jedne strane i duh s druge zapravo razdvojeni i funkcioniraju zasebno.
U biti je taj pristup u filozofiji simbolizirao neku vrstu upravljačkog mehanizma našem tijelu, sustavu koji se u biti sastoji od algoritama koji su zapisani negdje van organizma i uključe se kada je to potrebno.
Ja ne dijelim takav stav funkcioniranja duha. Za mene je duh poput ideje kako ju je opisao Hegel.
Kada postane dovoljno složen, on na neki način razvije vlastitu svijest, ima neku svoju nit vodilju i kada uvjetno rečeno zajašemo određeni duh, često se nađemo u situaciji da ga više nemamo pod kontrolom i da mi ne vodimo njega nego on vodi nas.
Čak i ako smo mi ili kreirali ili dijelom sukreirali određeni duh, jednostavno zato jer nemamo potpunu kontrolu nad njim. U jednom nam se trenutku može i oteti našoj kontroli i namjeri, čak i u potpunosti, makar je češći slučaj da se to djelomično dogodi.
I to nije rigidni dualizam, jer je duh također i dio našeg uma odnosno prožima se s njim, a otimanje od naše kontrole se događa kada postane složeniji i uvjetno rečeno veći od nas samih odnosno našeg uma.
Gdje bi nas to vodilo? Može nas odvesti povećanju razine naše svijesti, a može nas natjerati da potpuno zalutamo ili krenemo pogrešnim putem. Ovisno koji smo duh prigrlili i inkorporirali u vlastitu svijest odnosno um. 
Nije duh nešto isključivo dobro, jer postoji i duh podupiranja sebičnosti, zločina i smrti.
Sa tim stvarima moramo biti jako oprezni.

out wrote:

metilda wrote:

out wrote:

metilda wrote:

out wrote:najviše mi se sviđa odgovor na pitanje, tko je Bog - onaj koji jest!

zato što se On sam tako predstavio - Ja sam onaj koji jesam
i Isus - prije nego što Abraham posta - Ja jesam

to je Božje ime..
sve ono šo su filozofi istraživali stoljećima o bitku i biti sadržano je u Imenu Božjem.. kojim nam se objavio - najprije židovima pa onda cijelom čovječanstvu

za nas kršćane je Isus Bog.
a, što je s drugim religijama koje ga ne priznaju?

Mi ga priznajemo Bogom, ali on je Bitak za sve, pa i za one koji ga ne priznaju Bogom..
meni je zanimljivo nešto drugo u pogledu drugih religija..
naime, u svakoj je religiji pa i onoj najprimitivnijoj prisutno zrnce istine..
naime, kako se razvijala svijest čovječanstva tako je evoluirala i religijska misao..
svaka od religija traži smisao postojanja i naslućuje ono transcendentno koje nadilazi čovjeka, traži odgovore što je to..
čak i paganizam koji se silno suprotstavlja kršćanskom konceptu Boga ima svoj panteone (ovisno o plemenima) božanstava koje u mnogočemu sliče, ali samo sliče, princpu dobra i zla predstavljenom u kršćanstvu..
i neobično mi je da ne uviđaju tu evoluciju religiozne misli pa kažu da je kršćanstvo pokralo paganske koncepte..
po meni, kršćanstvo je u svom filozofskom promišljanju Boga, svemira, postanka, puta i svršetka dalo onu puninu odgovora koje ne daje ni jedna druga religija.. kršćanstvo ima odgovor na sva pitanja, samo ih mnogi odbacuju.. ja bih rekla upravo zbog toga što ne prihvaćaju činjenicu da smo djeca Božja već sami sebe žele staviti u poziciju onih koji su jedini relevantni u određivanju puta ka transcendentnom..
ne prihvaćaju Isusovu ponudu.. počesto se to odbijanje događa na odbijanju koncepta Crkve kao mističnog tijela Kristova.. ono što je kod njih koncept jedinstva s prirodom u kršćanstvu je koncept jedinstva s Bogom.. no Bogom koji je mjerilo svih stvari.. kao što reče sveti augustin: u Bogu živimo, mičemo se i jesmo .. ovo boldano koincidira s Božjim imenom kojim nam se otkriva - Ja Jesam - kao i sa Isusovom velikosvećeničkom molitvom - da svi budu Jedno

osjećam grižnju savjesti zbog ovog što ću napisati ali u prirodi se osjećam najbliže smislu Boga.
cvrkut ptica, žubor vode, osjećaj vjetra, kreket žaba, poskakivanje riba, boje livadskog cvijeća...i moje postojanje u svemu tome.
imam osjećaj kao da mi je to dovoljno.

nemaš razloga osjećati grižnju savjesti zbog toga..
svi veliki mistici doživljavali su u ljepoti stvorenog svijeta Božju prisutnost..
nadam se da znaš pohvalu stvorova svetog franje asiškog?
sveti ivan od križa u svojoj je ćeliji stavio klecalo ispod prozora tako da može gledati van dok moli i kontemplira
a evo i njegovih stihova iz Duhovnog spjeva:

"Moj dragi splet je gora,
Dubrave guste, hlađani izvori,
Otočje posred mora,
Bučna rijeka u gori
I šapat daha što ljubavlju gori!
Noć tiha on je meni
Prije no svane rujna zora jasna,
Zanosan pjev tajneni,
Samoća veleglasna,
Mednih jela i pila gozba slasna"

po njemu  je cijeli svijet očitovanje Boga.
godine kontemplativne vježbe učine svoje..
ja tako Boga doživljavam u jutarnjoj kavi dok je pijem okupana suncem ili uz šum kiše, u šetnji kroz visoke trave, u jutarnjoj ćakuli s mužem, u razigranim pošalicama s djecom, u razgovoru s prijateljima, u šetnji gradom.. Bog je stalno sa mnom.. pa i na forumu dok siječem glave baalovim svećenicima

"Svaka od tih očitovanih krasota jest Bog, i one sve zajedno jesu Bog. Budući da se duša u ovome stanju sjedinjuje s Bogom, ona osjeća kako su sve stvari Bog, kao što je to osjećao i izgovorio apostol Ivan:'U onome što bijaše stvoreno bijaše život' " - piše Ivan od križa u svom Duhovnom spjevu. On bregove i doline, otoke i bujice naziva Bogom. Oni su objave Božje, ali ne u uobičajenom smislu. Oni su Bog. Bog se izražava kao brijeg i dolina, kao rijeka i otok.

".. duša osjeća kako su sve stvari Bog"

danas bi mu se od čistunaca prigovorio heretički panteizam, ali mislim da je ivan od križa daleko od hereze.. on je toliko uronio u Božju prisutnost da je sve stvoreno od Boga doživljavao Bogom

u evolucijskom procesu naše ljudskosti ovo mistično gledanje svakako je za sve predviđeno..
treba pomoći čovječanstvu da se razvije u tu novu dimenziju svijesti gdje se suopaža zajednički izvor svakog postojanja..
pa onda tu dolazimo do Bitka...

ivan od križa je moj omiljeni mistik pa evo još jedne crtice o njemu.. on je Boga pronalazio u naizgled banalnim stvarima, poput popularnih ljubavnih pjesama onog vremena..
tako je jednom slušao mladog uličnog pjevača koji je pjevao otprilike: umirem od ljubavi, najdraža, što ću učiniti? - umrijeti..
kad je došao u ispovjedaonicu i ugledavši sliku djeteta Isusa zaplesao je i zapjevao parafrazirajući tu pjesmu: slatki i blagi Isuse, ako me ljubav ubiti mora, sada je prigoda..

ivan od križa rijetko je koristio riječ Bog, rijetko je spominjao sakramente i druge kršćansko religiozne izraze..

malo listam po davno odloženim knjigama jer "teologija je nastojanje vala da rastumači ocean" i nađoh ovu prekrasnu Chardinovu molitvu pa ti je poklanjam u današnjem popodnevu:


"Prostirem se, Bože moj, pred tvojom Nazočnosti u Svemiru koji je postao gorućim i želim te i očekujem u crtama svega onoga što ću susresti, svega onoga što će mi doći i svega onoga što ću ostvariti u ovome danu."

Tu autem, Domine mi, include me in imis visceribus Cordis tui. Atque ibi me detine, excoque, expurga, accende, ignifac, sublima, ad purissimum Cordis tui gustum atque placitum, ad puram annihilationem meam.

metilda wrote:Tu autem, Domine mi, include me in imis visceribus Cordis tui. Atque ibi me detine, excoque, expurga, accende, ignifac, sublima, ad purissimum Cordis tui gustum atque placitum, ad puram annihilationem meam.

mjesto u paklu ti je zagarantirano.

eh da, palo mi je još na pamet kako je sveta Rita, svetica nemogućega, molila nakon smrti svog muža i sinova.. ne u crkvi nego na jednoj visokoj stijeni.. molila je toliko dugo da je u stijeni ostao otisak njezinih koljena..
kad sam bila u roccaporeni nisam imala hrabrosti uspeti se, tako je izgledalo strmo i visoko, ali ona je u toj "crkvi" u prirodi dobila uslišanje svoje molitve

Ne razumijem kako niste shvatili da ova tema nema veze s Bogom i pritom ste uništili ovu temu? Svaka vam čast. Svijet se ne vrti oko vas. Boga uopće nije briga za vas. On čak i nije dio ovog "vidljivog" cirkusa. No, ako vam je tako lakše, nastavite dalje.

red wolf wrote:Ne razumijem kako niste shvatili da ova tema nema veze s Bogom i pritom ste uništili ovu temu? Svaka vam čast. Svijet se ne vrti oko vas. Boga uopće nije briga za vas. On čak i nije dio ovog "vidljivog" cirkusa. No, ako vam je tako lakše, nastavite dalje.

a ovo je tvoja tema:

I mi, kao i vi, ulazimo u ljudska tijela. Tu smrdljivu mješavinu krvi, vode, organa i kostiju. Ulazak u ta smrdljiva vozila, jedini je način doći u ovaj vaš svijet. Vaš svijet ste stvorili po vašoj mjeri. No, kada su vaša smrdljiva tijela stjerana u kuće, taj isti svijet se počeo oporavljati. Majka Zemlja diše punim plućima. Životinje pomalo preuzimaju teritorij koji je donedavno bio neprikosnoveno ljudski.

Ne treba Zemlja vaša smrdljiva tjelesa...Od nje, svojim smradom radite leš. A nekad je bila raj. I još uvijek ima šanse da bude ponovno raj. Ali, tu ste vi. Neumoljiv faktor koji je usmrdio Zemlju.

https://www.ex-iskon-pleme.com/t40239-razgovor-s#1619982

po svemu boldanom mogao si je nazvati i smrdljiva tema.. u kojoj vodiš razgovor s "nama" koji smo, po tebi, smrdljivci..
no kako je tema na religiji a religija se uz ostalo bavi i Bogom te kako ni jedna tema nije privatno vlasništvo nemam se razloga ispričavati što sam govorila o Bogu koji je, za razliku od tebe, naša tijela nazvao hramom Duha Svetoga, dakle nimalo smrdljivima, a uz to nam obećao transformaciju tijela u "proslavljeno tijelo" poput Kristovog... uostalom da imalo poznaš anatomiju ljudskog tijela divio bi se njegovoj složenosti.. prouči malo anatomiju oka i divi se, ako imaš čime:

https://www.optometrija.net/anatomija-oka/anatomija-oka/


međutim, ovdje sam došla isključivo radi Out te ako ona prestane pisati prestat ću i ja pa ti i dalje razgovaraj.. s kim...

metilda wrote:


međutim, ovdje sam došla isključivo radi Out te ako ona prestane pisati prestat ću i ja pa ti i dalje razgovaraj.. s kim...

Dugo ti je trebalo, ali nikad nije kasno.

red wolf wrote:

Speare Shaker wrote:

red wolf wrote:Otpočelo je odbrojavanje do kraja ljudske vrste...

Kasniš. Počelo je s nastankom ljudske vrste.

Ne usmrđuj mi temu. Zašto me slijediš?

Ne sljedi te. Slijedi temu.

Nije on kriv što si ti budala koja ne može napisati smislenu rečenicu o temi koju si sam otvorio.

Tvoj intelektualni plafon je Tik-tak,ahahhahahahahahah, kraj je blizu, smradu, ljudsko govno. I to je to.

Nije on kriv što si ti glup samo te živcira što i to to spoznaš kad se on pojavi.

On jednom svojom rečenicom zgazi cijelu stranu tvojih retardiranih, plitkih razmišljanja i stavova i pred njim se jednostavno tako osječaš. Glupo, jadno i nemočno.

ne napadaj ga bezveze.Nauči nešto od pametnijih.

danni1 wrote:

red wolf wrote:

Speare Shaker wrote:

red wolf wrote:Otpočelo je odbrojavanje do kraja ljudske vrste...

Kasniš. Počelo je s nastankom ljudske vrste.

Ne usmrđuj mi temu. Zašto me slijediš?

Ne sljedi te. Slijedi temu.

Nije on kriv što si ti budala koja ne može napisati smislenu rečenicu o temi koju si sam otvorio.

Tvoj intelektualni plafon je Tik-tak,ahahhahahahahahah, kraj je blizu, smradu, ljudsko govno. I to je to.

Nije on kriv što si ti glup samo te živcira što i to to spoznaš kad se on pojavi.

On jednom svojom rečenicom zgazi cijelu stranu tvojih retardiranih, plitkih razmišljanja i stavova i pred njim se jednostavno tako osječaš. Glupo, jadno i nemočno.

ne napadaj ga bezveze.Nauči nešto od pametnijih.

Ovo ti je dobar vic...hahahahahahahahahahahahahahahaha

Ne razumijem zbog čega danas većina ne zna ili ne želi kulturno komunicirati, uvažavati sugovornika bez obzira na njegovu različitost.
Dobar mi je naziv teme: Razgovor s...
Može se o bilo čemu, a sve je počelo od Boga i s Bogom. Možda je dobro da se od tuda krene. Evolucija od početaka.
Gledala sam jučer dokumentarac o izumiranju neandertalaca i prije njih, postojao je homo habilis na području Afrike i bili su crni.
Jesmo li mi zapravo u počecima bili crnci?

mativka wrote:Ne razumijem zbog čega danas većina ne zna ili ne želi kulturno komunicirati, uvažavati sugovornika bez obzira na njegovu različitost.
Dobar mi je naziv teme: Razgovor s...
Može se o bilo čemu, a sve je počelo od Boga i s Bogom. Možda je dobro da se od tuda krene. Evolucija od početaka.
Gledala sam jučer dokumentarac o izumiranju neandertalaca i prije njih, postojao je homo habilis na području Afrike i bili su crni.
Jesmo li mi zapravo u počecima bili crnci?

Ovo nije počelo s Bogom i ova tema nema veze s Bogom. Na religiji je jer nema domene duhovnost. I ako je ovdje, svi odmah na Boga. Da, mativka, u početku ste bili svi crnci ili crna majmunolika bića. Onda ste dobili "sliku", odnosno DNK vaših gospodara (u židovskim spisima se ispravno navodi množina, a ne jednina).

red wolf wrote:

mativka wrote:Ne razumijem zbog čega danas većina ne zna ili ne želi kulturno komunicirati, uvažavati sugovornika bez obzira na njegovu različitost.
Dobar mi je naziv teme: Razgovor s...
Može se o bilo čemu, a sve je počelo od Boga i s Bogom. Možda je dobro da se od tuda krene. Evolucija od početaka.
Gledala sam jučer dokumentarac o izumiranju neandertalaca i prije njih, postojao je homo habilis na području Afrike i bili su crni.
Jesmo li mi zapravo u počecima bili crnci?

Ovo nije počelo s Bogom i ova tema nema veze s Bogom. Na religiji je jer nema domene duhovnost. I ako je ovdje, svi odmah na Boga. Da, mativka, u početku ste bili svi crnci ili crna majmunolika bića. Onda ste dobili "sliku", odnosno DNK vaših gospodara (u židovskim spisima se ispravno navodi množina, a ne jednina).

Nadam se da nije preintimno pitanje ali, kako si ti nastao?