Orban: Treba reformisati i Šengen i druge aspekte EU

Ero wrote:

Regoč wrote: Orban dobro zastupa svoju zemlju i ne da da ju pretvore u izbjeglički logor

Nitko to od njega nije ni tražio. Što ste svi skupa radili do transportirali izbjeglice do austrijske granice?
Zašto se izbjeglice nisu svlakovima  prevozili izravno  iz Gevgelije u Beč? Postoji li ikakvo logično objašnjenje
za ono mrcvarenje po granicama pojedinih banana država? Sitne duše i politički analfabeti, to ti je.

Ero,jel pao kakav dil sa Saudijcima??

do qrca.valja u krpe...

PS: Orban je kao branio EU i Schengen u Horgošu, a za nagradu će dobit  mini Schengen...ahahaha...koja politička nepismenost.

Evo malo povjesti, iz koje možete ponešto naučiti...

Opsada Beča 1529.


Opsada Beča ili Prva bitka kod Beča dogodila se između 27. rujna i 14. listopada 1529., kada je osmanlijska vojska predvođena sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrla najzapadnije u Srednju Europu. Osmanlijska vojska brojila je oko 120.000 vojnika.
Među svim prethodnim bitkama između kršćanskih i islamskih vojski, ova je opsada nagovijestila kraj napredovanja prethodno nezaustavljivih turskih snaga, koje su ipak i nakon toga nastavile osvajanja dijelova Mađarske pod kontrolom Austrije.
Ova se bitka u osmanlijskim vojnim izvorima zove "Prva bitka kod Beča", jer se dogodila i "Druga bitka kod Beča" 1683. godine.
Prije opsade Beča, Osmanlije su napali Budimpeštu, koju su branili malobrojni vojnici. Predali su se Osmanlijama, jer su im obećali da će ostati živi, no ipak su ih sve pobili. Ta je vijest došla do Beča, gdje su odlučili, da se neće predati. Osmanlijska vojska imala je oko 800 lađa na Dunavu i oko 20.000 deva, koje su prenosile opremu. Došlo je i oko 12.000 pripadnika elitnih postojbi janjičara. Branitelji Beča grad su podijelili na više sektora i tako decentralizirali obranu. Na čelu je bio Nijemac Niklas Graf Salm, koji se istaknuo u bitci kod Pavije ^[1]. Sjedište obrane bilo je u katedrali sv. Stjepana. Ojačan je obrambeni zid oko grada i ulazi u grad.
Osmanlije su do Beča došli umorni od dugog puta i lošeg vremena. Pokušali su dogovoriti predaju, ali su odbijeni. Artiljerijom su napali obrambene zidove bez većih uspjeha. Kopali su podzemne tunele ispod gradskih zidina. Otkriveni su i vodile su se borbe u kojima su pobijedili branitelji uz velike gubitke. Počele su padati jake kiše. Osmanlije su imali nedostatak hrane i vode, razboljevali su se, a dio vojske je dezertirao. Janjičari su tražili, da se odluči što dalje. Dana 12. listopada 1529., Osmanlije su se odlučili za završni udar, koji je bio neuspješan po njih. Slijedećih dana pao je snijeg, što je dodatno pogoršalo ionako loše stanje u osmanlijskoj vojsci pa su prekinuli opsadu Beča i povukli se prema Ugarskoj. Vođa obrane grada Nikola grof Salm, tada je imao 71. godinu, ranjen je u posljednjoj bitci, te je preminuo od posljedica ranjavanja u proljeće slijedeće godine ^[2]. Osmanlije nisu doživjeli potpuni poraz, jer su oslabili Austriju, koja nakon ove bitke više nije imala dovoljno sredstava da pripremi protunapad na Turke te su učvrstili svoj položaj u Ugarskoj. Neuspjehom opsade Beča, počelo je slabljenje Osmanlijskog Carstva.
U ovom je razdoblju dovedeni su Hrvati kod Beča, kod Spitaljbrega a koji su vjerojatno potjecali s Moravskog polja. Pripadaju skupini gradišćanskih Hrvata. Tad je nastalo Hrvatsko Selo.^[3][4]

Opsada Beča 1683.

Opsada Beča ili Druga bitka kod Beča (njem.: Schlacht am Kahlenberg, polj.: Bitwa pod Wiedniem ili Odsiecz Wiedeńska, tur.: İkinci Viyana Kuşatması, ukr.: Віденська відсіч / Viděns'ka Vidsič) naziv je za događaj koji se odvijao u razdoblju od 14. srpnja do 12. rujna 1683. kada je vojska Osmanskog Carstva izvršila opsadu Beča, glavnog grada Habsburške Monarhije. Opsada je okončana bitkom kojom je prekinuto napredovanje Osmanskog Carstva u Europi i ona je označila početak političke hegemonije Habsburgovaca u središnjoj Europi.

Povijest

Iako je opsada krenula povoljno po Osmanlije, koje je predvodio veliki vezir Kara Mustafa, ubrzo je Habsburgovcima sa sjevera stigla odlučna pomoć iz Poljsko-Litavske Unije. Poljski kralj Jan III. Sobjeski došao je sa svojom vojskom od 37.000 ljudi i pomogao Leopoldovom zapovjedniku von Starhembergu, koji je već raspolagao sa otprilike dvostuko tolikim brojem vojnika; time je brojčana nadmoć Turaka (čija je vojska, navodi se, imala oko 200.000 ljudi)^[1]. Sam sukob, iako je opsada trajala otprilike 2 mjeseca, zbio se 12. rujna 1683. kada je vojska Jana Sobjeskog, ujedinjena sa habsburškom vojskom, porazila vojsku Kare Mustafe i tako natjerala velikog vezira na bijeg. Priliko bijega, Kara Mustafa je ostavio sav dotadašnji ratni plijen i pobjegao u Beograd. Jan Sobjeski je kasnije prokomentirao kako je on najbliži rođak Kare Mustafe kada mu je ovaj ostavio toliki imetak.
Kada je sultan Mehmed IV. saznao, preko beogradskog paše, da je bitka izgubljena, toliko se razbjednio da je tom istom paši naredio sa mu pošalje glavu Kare Mustafe. Kara Mustafa je pogubljen 25. prosinca 1683., a njegova glava je, kako je i naređeno, prezentirana sultanu Mehmedu IV. Nakon ove pobjede dolazi, uz posredovanje pape Inocenta XI., do osnivanja Svete lige između Habsburške monarhije, Mletačke Republike i Poljsko-Litavske Unije, kao organizacije zadužene za daljnu borbu protiv Osmanlija. Nakon ove bitke započeti će Dugi bečki rat (1683. - 1699.) koji će biti obilježen slabošću i brojnim porazima Osmanskog Carstva, te oslobodilačkim pohodima Eugena Savojskoga. Rat je konačno završio potpisivanjem mira u Srijemskim Karlovcima 1699. i širenjem granica Monarhije na dotadašnje teritorije Carstva.
Tijekom ove opsade Beča razoreno je hrvatsko naselje Hrvatsko Selo.^[2]

Rusko-turski rat (1787.–1792.)


Rusko-turski rat (1787.–1792.) bio je neuspješan pokušaj Otomanskog carstva da povrati teritorije izgubljene u prijašnjem Rusko-turskom ratu (1768–1774). Ovaj sukob odvijao se istovremeno s Austro-turskim ratom 1787.-1791..
Trijumfalni mimohod 1786., koji je napravila ruska carica Katarina II. u netom pripojenom Krimu u društvu svog saveznika austrijskog cara, Josipa II., bili su kap koja je prelila čašu. Javnost u Istambulu, tražila je rat smatrajući da je time prekršen mirovni Ugovor iz Kučuk - Kajnardžije. Podgrijanoj ratnoj atmosferi doprinjeli su i britanski i francuski veleposlanici, dajući bezuvjetnu podršku strankama naklonjenim ratu u Rusiji.
Rat je 1788., objavio ruski veleposlanik u Istambulu, Jakov Bulgakov ( zbog toga je bačen u tamnicu). Turci su u rat ušli nedovoljno pripremljeni, i nesvjesni činjenice da su Austrija i Rusija postali saveznici, toga su postali svjesni tek kad se rat razbuktao. U početku rata Otomansko carstvo uspjelo je odbaciti natrag Austrijanace iz Mehadia (Rumunjska) i povratiti Banat (1789.), ali je gubilo u Moldaviji, gdje je ruski feldmaršal Rumjancev zauzeo utvrde Jaši i Hotin. Nakon duge zimske opsade pao je i grad Očakov u ruke kneza Potemkina. Ova vijest je toliko potresla utjecao na sultana da je zbog toga umro.
Turski zapovjednici su bili nesposobni, a vojska nedisciplinirana, tako da su napadi na Moldovske utvrde i teritorije Bender i Izmail propali. Na drugoj strani Austrijanci su uspjeli zauzeti Beograd. A neosvojivu tvrđavu Izmail zauzeo je Suvorov iznenadnim napadom pješaštva i artiljerije. Ušakov potapao je turske brodove u bitkama kod; Fidonisija, Tendre, tjesnaca Kerč i Rta Kaliakra. Padom grada Anapa u ruke Ivana Gudoviča završena je serija turskih vojnih poraza. Mladi sultan Selim III. je silno htio vratiti ugled zemlje, i silno mu je trebala neka pobjeda prije donošenja mira, ali njegova vojska pokopala je ovu nadu. Zbog toga je 31. siječnja 1790., potpisao Ugovor sa o odbrani sa Prusijom, ali ni to mu nije pomoglo u ratu.
Nakon toga potpisan je Ugovor iz Jašija s Rusijom 9. siječnja 1792., po tom Ugovoru Rusija je anektirala 1783. Krim. Jedisan Hačibeg i Očakov, a rijeka Dnjestar postala je granica između Rusije i Otomanskog carstva u Europi. Status rijeke Kuban, na azijskoj granici ostao je nepromijenjen.

Evo ukratko:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Osmansko_Carstvo

Sve bez analize, naravno.
Kraj naguravanja Turaka i Europe je odprilike ovakav:
Turke  od totalnog poraza spašava prije svega engleska politika,
kojoj Turska treba kao tampon zona spram ruskog utjecaja na Sredozemlju i Balkanu.
Ništa se od tada nije promijenilo u geostrateškom smislu.
Širom otvorite oči, događaji će munjevito slijediti jedan za drugim...

PS: U najkraće: Sve je isto, samo su sredstva druga.

Ero wrote:Neusporedivo s Orbanom. 

Hahahaah...obratite pažnju na pitanja, a posebno na jedno od njih. Da ne povjeruješ ušima...

Inkriminirano  pitanje je nedvojbeno  iz "isilove kuhinje". 

Orban trazi jednostavno rjesenje za sigurnost drzava.pa.i eu....vracanje putovnica,viza i granice u pravom smislu rijeci...jbg ako treba opet cekat satima na granici neka se ceka..sigurnost drzave prije svega...no ima tu i podmuklih planova poput slovenije kojoj je izgleda preca ograda zbog hrvatske nego izbjeglica..i koja provocira hrvatsku na oruzanu reakciju protiv slovenije sto je vidljivo iz aviona..

Koliko ja vidim Orban se ne petlja u poslove drugih drzava ili EU sto Njemacka i te kako radi. Orban radi po zakonu i dogovoru koji je potpisan kada je MAdjarska ulazila u EU i SCHengen. Svatko ima pravo da trazi azil u Madjarskoj. Granica nije zatvorena. Svi sa ispravnim dokumentima mogu uci. Oni koji nemaju ispravne ili nikakove dokumente mogu traziti azil u Madjarskoj. Ukoliko nece, siroko im polje. Njemacka je pak suspendirala jednostrano, SCHEngenski i Dublin-ski dogovor. Pozvala sve koji hoce da dodju. Poslije je za to da se poniovo aktivira Schenge sta se i radi. Dakle Njemacka se ponasa kao stecajni upravitelj i suveren EU-a. Nasem covjeku koji germanofil (nemem pojma zasto) je jako tesko objasniti da Svabe vode svoju(jako losu ) politiku. Govna iste klase kao i Britanija ili Francuska, USA ili Rusija. Njemacki je problem da su na politickoj sceni patuljci. Globalno. Krava muzara i to je to.

Prije nekih cetvrt stoljeca, niti sanjati nisam mogao da ce zemlje istocnog bloka , mozda, graditi zicu prema zapadu. Sto je najgore s pravom.

abraham wrote:Prije nekih cetvrt stoljeca, niti sanjati nisam mogao da ce zemlje istocnog bloka , mozda, graditi zicu prema zapadu. Sto je najgore s pravom.

Pa i prije su je oni gradili, nije im je zapad gradio.
@Vučina, vaš problem je cijelo vrije bio isključivo Milanović i policajac Ostojić
Od najave ograđivanja mađarske granice dalje, ponašali su se kao na vašaru.
Njihova prepotentnost može proći isključivo kod njihovih birača i nigdje više...
Ne možeš susjednoj državi istresti izbjeglice na zelenoj granici gdje nikoga nema
osim seljaka ...Mislim, ono, doslovce podjebavanje susjeda.
A nije da vam "plavuša" nije pravovremeno objasnila kako stvari stoje, kad su izbjeglice u pitanju.

Daklem Orban je u pravu.

abraham wrote:Daklem Orban je u pravu.

Bio ne bio, o ničemu ne odlučuje.

Odlucuje o Madjarskoj, za sto je i dobio mandat. Normalno je da ne odlucuje na razini EU ali ne da srati po svojoj zemlji. Svaka punopravna zemlja clanica ima pravo uloziti veto na svaku odluku. Sto to kmetovi iz DNRH ili Slovenije nece nikada uraditi , ma kako stetno za njih bilo, nije Orbanov problem. Kladim se da ce u roku par godina (ako ga ne smaknu) dizati ogradu prema Austrisanu. Da dodam. Najgore maltretiranje na nekoj granici sam dozivio na Austrijsko-Slovenackoj, kada je Slo tek usla u EU. Bosanka ili rvatica(govorila je perfektno hrvatski) me maltretirala preko sat vremena. Ljetni dan djeca, odmor. Muhahahahahahhahahaaaa

abraham wrote:Odlucuje o Madjarskoj, za sto je i dobio mandat. Normalno je da ne odlucuje na razini EU ali ne da srati po svojoj zemlji. Svaka punopravna zemlja clanica ima pravo uloziti veto na svaku odluku. Sto to kmetovi iz DNRH ili Slovenije nece nikada uraditi , ma kako stetno za njih bilo, nije Orbanov problem. Kladim se da ce u roku par godina (ako ga ne smaknu) dizati ogradu prema Austrisanu. Da dodam. Najgore maltretiranje na nekoj granici sam dozivio na Austrijsko-Slovenackoj, kada je Slo tek usla u EU. Bosanka ili rvatica(govorila je perfektno hrvatski) me maltretirala preko sat vremena. Ljetni dan djeca, odmor. Muhahahahahahhahahaaaa

Orban se je morao dogovarati sa susjedima i ne solirati. Ima on odgovornost puno širu nego šta je Mađarska.
Slično važi i za ostale banana države na Balkanu.
Nije jednostavno kad ti u državu uđe (izvan službenih ulaza) 10-12.000 ljudi, koji na registraciji daju isti datum rođenja...
Kao što je  i inače običaj u tom dijelu svijeta, izostalo je dogovaranje, koje bi bili na korist svima.
Čak i kad se pokušavalo dogovorit nisu se dizali telefoni...
Dovođenje velikog broja izbjeglica na malo ili nikako štićene  zelene granice i nije ništa drugo do ugrožavanje susjedne zemlje...
Ako to netko ne razumije, ili radi čak i namjerno, onda je bolje da se ne bavi s politikom.
Radi se o običnim štetočinama. Ne rade oni samo štetu drugima, nego ponajviše državi u kojoj izigravaju ulogu državnika.
Jednom nevjerodostojan - zauvijek nevjerodostojan.
Eto vam se može opet desiti da vam vode državu...

Ero wrote:
Zašto se izbjeglice nisu s vlakovima  prevozili izravno  iz Gevgelije u Beč? Postoji li ikakvo logično objašnjenje
za ono mrcvarenje po granicama pojedinih banana država?

Nikakve to sveze s nama nema, Zlovenče hercegbosanski. Jesmo li ih mi zvali? Ako ih je Njemačka htjela, zašto nije poslala vlakove u Tursku pa si ih dovezla? To bi bilo jedino pošteno i neštetno za druge zemlje.