Točno u podne

AssadNaPodmornici wrote:pogledaj ti ovih ojebina.. stier, kovač, penava, ne znaš tko je veća ojebina

guzi sve to Plenki, a posli ćemo mi tebe poslati zajedno sa kolindom van države

marcellus wrote:u svakom slučaju, HDZ s briselskim blentom na čelu ima nula posto šansi dobiti izbore, a nitko osim blente zapravo nema šansi dobiti izbore unutar hadezeja kojeg je uredno sanitizirao po sjevernokorejskom receptu, tak da... sdp dolazi na vlast, a škoro će im bit kriv

Antiklijentelizam jedina je riječ koja nedostaje u zakletvi HDZ-a. Davor Ivo Stier bio je jedini HDZ-ovac koji je uporno koristio taj pojam. Ta poruka bila je ujedno ono jedino što je Stiera bitno razlikovalo od svih ostalih pretendenata na mjesto šefa HDZ-a. Štoviše, to je bilo obećanje koje je njemu samome pomagalo prikriti brojne osobne nedostatke koji su mu priječili prodor u najvišu sferu politike.

I onda je, u subotu točno u podne, antiklijentelizam najednom nestao iz proklamacije HDZ-ove unutarnje opozicije, a Stier se izmaknuo u stranu, odbacio dugo građen politički identitet, i to u korist jedne prilično izlizane, već toliko puta iskorištene priče o retuđmanizaciji Hrvatske i klizanju lijevo-desno, štogod ta priča danas značila.

Kad nemaš što reći, pokaži sliku prvoga hrvatskog predsjednika.

Sve je bilo pogrešno u ovom posljednjem tobožnjem udaru na Plenkovića. I teze, i vrijeme, i mjesto, i način, i frontmen.
Antiklijentelizam je i te kako bio tema na kojoj se moglo ustrajati u oponiranju dosadašnjima pa i današnjem vodstvu HDZ-a. No to traži hrabrost i iskrenost. Problemi koje Kenwood Kenon ima s ministrima, a još više nemogućnost da se trajno emancipira i od Bandića i od HNS-a, otvaraju prostor za građenje priče o novom HDZ-u. No to očito ipak ne bi bio HDZ prema mjeri Stiera, Kovača i Penave, niti onih koji ih sa strane ohrabruju i podržavaju. Njihova priča počinje i završava na Plenkoviću i Tuđmanu: nećemo Plenkovića, hoćemo Tuđmana.
Oni sami nemaju, pak, ni jedne nove, neočekivane rečenice.

Treće, Kovač bi kao predvodnik trebao izgledati kao sušta suprotnost Plenkoviću, no on kao da se trudi da mu što više nalikuje, koristeći antipatičan jezik birokrata, iz kojeg je u subotu parajuće za uši iskočila riječ "abruptan", za što u hrvatskom jeziku ima barem pet primjerenijih riječi: neobuzdan, nagao, grub, neugodan, osoran, neuglađen...
Četvrto, način razgovora Plenkovićeve opozicije također je krajnje problematičan. Ivan Penava nekontrolirano se naljutio već na prvo novinarsko pitanje, pokazujući stil i narav kakvi u svakom pogledu više pripadaju lošoj prošlosti nego boljoj budućnosti HDZ-a.
Ako je to taj HDZ koji se dugo i promišljeno pripremao, onda najmanje razloga za zabrinutost ima Kenwood Kenon, a najviše Hrvatska.