Hrvatska je na polovici vijeka SFRJ, a nema ni desetinu njezinih dostignuća

NEIZOSTAVNA KOLUMNA
PIŠE ANTE TOMIĆ Hrvatska je na polovici vijeka SFRJ, a nema ni desetinu njezinih dostignuća

• 
  
  
  
  
  

Autor: Ante Tomić
Moja žena se vratila uzrujana s roditeljskog sastanka, ali ne iz razloga zbog kojega inače dolazi uzrujana s roditeljskih sastanaka. "Zašto je raspelo u predvorju javne škole?" upita ona ljutito. "A gdje bi inače raspelo visjelo", odgovorim joj, "kad u Hrvatskoj nema katoličkih škola da ga stave na zid."
Smiješno je zaista i pogledati kakva je to škrtost. U posljednja dva desetljeća u betonu se izlilo i mramorom popločalo milijune kvadrata crkava, samostana, pastoralnih centara, klerikata, ordinarijata i sjemeništa, a da se crkvena vlast nije sjetila napraviti nijednu školu, bolnicu, ubožnicu ili sirotište. Ma, ni jedincati metar s metar bilo kakve ustanove koja bi bila realna društvena korist. Mantijaške cicije ne mare za to. Neumorno mekeću o ljubavi i nesebičnoj brizi za bližnjega, ali ne očekujte da će oni to primjerom pokazati. Njihov novac ne pitajte.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

• ANTE TOMIĆ Promet je u zrelim godinama završila i Lovrić Merzel. Fotokopirala je Rojsove skripte...
  
  
• ANTE TOMIĆ O ASTROFIZICI S milijun i po eura istraživanje crnih rupa mi se čini totalno seksi
  
  

Slojevi boje na zidu

I onda, kako nemaju nešto svoje čime bi se dičili, moraju raspela stavljati u javne instutucije. Obilježe tako splitsku školu, kao da je nadbiskup Marin Barišićlično, iz svog džepa dao za cement i cigle, dolazio na gradilište i šalio se s tesarima gledajući kako mu investicija napreduje, premda je škola više od dva desetljeća na tome mjestu, samodoprinosom građana sagrađena još u bivšoj državi, po odluci Samoupravne interesne zajednice u prosvjeti i s blagoslovom partijskog komiteta.
Velik je bezobrazluk, pogledate li bolje, da se Crkva brči zgradom koju je komunistička vlast sazidala.

A ovu stvar možemo i šire, mimo Crkve, sagledati. Nepravedno bi zaista bilo za škrtost i socijalnu ravnodušnost optužiti samo popove. Gdje je i inače ono blagostanje i procvat, kamo se zametnula Švicarska koju je Hrvatima na početku devedesetih obećavao pokojni Šime Đodan? Evo, recimo, obrazovanje. Više od devedeset posto školskih zgrada u koje jutrima ulaze naša djeca još je iz socijalizma, kroz slojeve boje na zidu negdje će se još kod ulaza nazreti citat: “Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. Josip Broz Tito”
To vam je sva istina o zemlji znanja. Devet od deset škola napravili su nam komunisti, a oni su bili glupi.
Pođimo zatim na zdravstvo. Nalazite li i vi neobičnim da hrvatska država nije sagradila nijednu bolnicu? Nešto se, istina, širilo i dograđivalo, krojilo i prekrajalo, ali nigdje nismo imali da je čitav sustav, veliki klinički bolnički centar sa stotinama liječnika i sestara, moderni medicinski starship, narastao iz ničega, iz ledine, da su visoki dužnosnici došli u šikaru i pokazali, ondje će, gdje je sad ona topola, biti hitni kirurški i traumatologija, tamo u onoj skupini psihijatrija, interna i plućni odjel, a kod onih jasenova pod kojima trune nečija vešmašina ginekologija i rodilište. Jednom davno, u onome zločinačkom, nenarodnom režimu, takva su se čudesa stalno negdje otvarala. Čak i u provinciji.

Elektrifikacija u SFRJ

Mlada hrvatska država, ponavljamo svi razniježeno, kao da je država nekakvo dojenče koje sere u pelene. Naša nacionalna državna samostalnost sada, međutim, traje već dvadeset tri godine, došla je na polovicu životnog vijeka bivše Jugoslavije, a da nema možda ni desetinu postignuća svoje prethodnice. Možemo, ako hoćete, i o energetici. Od 1945. do 1990. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj je na Dravi, Kupi, Cetini, Zrmanji i drugim vodotocima napravljeno gotovo dvadeset velikih hidroelektrana.
Znate li koliko ih je napravljeno otkako smo se trgnuli iz tisućljetnog sna?
Jedna.

Podoficir Tomić Yutarnjeg

Bilo je, naravno, teško u Jugoslaviji, policijska diktatura, Udba, Goli otok, jetrvo moja, da ti i ne pričam, ali u svemu tome užasu i bijedi i iscrpljujućem teroru gluposti pojavio bi se opet, tu i tamo, nekakav Većeslav Holjevac. Karlovački komunist, ustanik i prvoborac, ludo smion partizanski diverzant, ali osoba uistinu bez neke ozbiljnije naobrazbe. Inženjeri su ga možda ispotiho ismijavali, no on je zaista isušio malaričnu močvaru s druge strane Save i napravio čitav Novi Zagreb. Desetke tisuća stanova u betonskim kubusima između širokih avenija sagradio je između 1952. i 1963. u jednoj zapuštenoj, seljačkoj zemlji koja je imala jedva nešto bolje od kariola i lopata. U jedanaest godina gradonačelničkog mandata napravio je urbanistički podvig koji današnji političari, kraj svih tehnoloških čudesa, ne bi da ih cijelo stoljeće ostaviš na vlasti.
Mogao bih najbrojati još mnogo primjera, ali ne bih dulje dražio nacionalističke neurastenike koji će me nadahnuto nazvati komunističkim podoficirom, a novine koje držite Yutarnjim. Ne zanima me besplodno ideološko palamuđenje o našima i njihovima jer imam pametnija posla. Ja moram živjeti ovdje i uistinu me iskreno zabrinjava samo da mi na dijete ne padne plafon u školskoj zgradi otprije pola stoljeća. Zašto je ona država mogla brinuti o tome, a ova ne može? Zašto se ne grade bolnice i hidroelektrane? Ili, ako se štogod od javnog interesa i krene graditi, zašto je tako traljavo i sporo da predsjednici i premijeri svake četiri godine presijecaju vrpce na novih pet kilometara asfalta?
I zašto je, naposljetku, danas sve između četiri i četrdeset puta skuplje? Kako je Većeslav Holjevac prije šezdeset godina mogao biti pošten čovjek, i drug i gospodin, i komunist i Hrvat, a danas nema nikoga boljega od kokošara poputBožidara Kalmete i njegovih pomoćnika i savjetnika, koji su reketarili građevinare i po vikendicama, uz kotlovinu i graševinu, dijelili pljačkaški plijen?
Kako smo, u najkraćemu, postali takva bijedna, bezdušna i gramziva stoka?

http://www.jutarnji.hr/hrvatska-ima-23-i-jos-je-u-pelenama--na-polovici-je-vijeka-sfrj--a-nema--ni-desetinu-njezinih-dostignuca-/1139976/

Ne može prežalit i kvit.

Čovjek koji se nada ima snagu.
Vratit će se jednom, uskrsnut će Juga iz svog groba, kad svi shvate kolika je greška bilo razilaženje sa Srbima.

a koja su to bila dostignuća SFRJ?

epikur37 wrote:
Bilo je, naravno, teško u Jugoslaviji, policijska diktatura, Udba, Goli otok,

nije u redu pisati samo o pozitivnim stvarima ko ovo gore, bilo je i inflacije i nije mogo prašak da se kupi, onda onaj dapar i nepar,

ali šta ovaj tuguje, jeblo ga cmizdrenje pa najbitnije je ostalo isto, udba i dalje vlada, sposobni imaju para, nesposobni ne i tako dalje.

marcellus wrote:a koja su to bila dostignuća SFRJ?

ravnopravnost, bratstvo i jedinstvo, posao i plaća za svakog tko je htio raditi, automobilska industrija po licenci od Fijata, kasnije i folksvagenova kola iz Sarajeva, svemirski program, poljoprivredna reforma, oduzimanje zemlje seljaku da ne bi bio previše bogat, Titov guinesov rekord za najvećeg ulovljenog medvjeda... ima još...

Opet se današnjom nesposobnošću glorifikuje prošlost. Nije Jugoslavija bila dobra, nego naslednice nisu ni za kurac.

Da bi Jugoslavija postojala,prvo bi religijske razlike trebale nestati,jer hrvatski,srpski,bošnjački nacionalizam,izgrađen je na temeljima klerikarizma.

ostrakon wrote:. ima još...

hvatanje Sofije Loren za sise..

nekad su Hrvati išli u Nemačku s Turci u vagon sad idu sa Sirijanci, evo ti razlike

Hrvatska je sad kao u SFRJ negdje u 1965-67 poslije rata,,e sad es vidi koliko smo zaostali
Nemamo ništa od vojske do ekonomije a najmanje ponosa i diplomacije
Isto vrijedi i za Srbiju
Slovenija je nešta drugo

Razlika je šta se zbog vanjski dug SFRJ sve više raspadala, a Hrvati se sve više ujedinjuju jer se nadaju da će ovaj drugi deo naroda da vrati taj dug. Sever se uzda u Dalmaciju i turizam, a srpska Dalmacija misli da će Zagreb nešto izmajmuniše s MMF.

I nema Hrvati šta da si predbacuju, nisu oni uništili SFRJ nego drug Sloba.

Ako su stojadin i yugo dostignuca onda je Toyota vanzemaljska tehnologija.

Da je ostala Jugoslavija bi li se u makedoniji već izgradio zid za izbjeglice?

Zanimljivo kako su poražene i razrušene zemlje u WW2. opet vrlo brzo tehnološki i gospodarski razvijale se brže nego zemlje pobjednice.Jebeš švapski mercedes i japansku toyotu kad oni nisu imali antifašizam koji je vrijedniji od svih njihovih tehnoloških dostignuća.

epikur37 wrote:Da je ostala Jugoslavija bi li se u makedoniji već izgradio zid za izbjeglice?

Da je ostala Jugoslavija ne bi ni bilo izbjeglica,jer kao predvodnica Nesvrstani ne bi dozvolili takav kapitalistički imperijalizam koji je razjebao te zemlje iz kojih dolaze izbjeglice.

Hrvatska mora aktivirati otok Goli, Staru Gradišku i slično, ako želi  postići rezultate  Jugoslavije.

ajde bolan biće vam opet sve ko pre kad Srbija i BiH uđu u EU. Džaba ste krečili

marcellus wrote:a koja su to bila dostignuća SFRJ?

kako da nisu bila dostignuca. ako je 45. bazna godina, gledano posebno po regionima,
za 2o godina juge razlike su drastino pozitivne. svaki region je napredovao drasticno
u odnosu  na svoj start iz 45. materijalno i civilizacijski, to je cinjenica. sad, nakon
95.g. koja je startna, pomak je minoran, sa drasticnim socijalnim razlikama u stanovnistvu,
opet gledano po regionima. plus, danasnji odliv stanovnistva, prirodni i emigracioni,
neuporedivo je masovniji nego u periodu 45_65.g. ovo sad, to su " igrokazi " od razvoja,
i svega pozitivnog, u smislu opsteg napretka.

marcellus wrote:a koja su to bila dostignuća SFRJ?

Hrvatska je puuuno bolja....ima 4 g mrežu,juga ni internet,u jugi se vozio golf 2 a danas u lijepoj našoj golf6,tv je bila analogna sad je digitalna.....neusporediva dostignuća današnje puuno naprednije države,jedino narod stalno plače i broji mrtve iz 2. sv.rata...