Denkverbot

kic wrote:

aben wrote:

kic wrote:
https://www.thoughtco.com/arguments-for-and-against-zoos-127639

slonovima se prognozira nestanak za 20tak godina..

animal's cant thrive in cages-

[size=32]By and large, allowing some regulated big game hunting is the best way to preserve numbers. If large mammals are treated as a valuable commodity, their human neighbors become their custodians. Africans are then able to, in effect, farm them, selling their meat, hides, and horns for profit, and ensuring that numbers are kept up.[/size]
[size=32]Consider the case of the elephant. In 1978, Kenya banned elephant hunting and outlawed ivory sales. In consequence, numbers plummeted, because poachers had far more incentive to succeed than government keepers had. In 1979, Rhodesia (as it then was known) made elephants the property of whomever owned the land on which they roamed. In consequence, numbers there surged, which is why there is now a row about easing the ban on trophies and allowing some much-needed wealth to flow into Zimbabwe[/size]

e sad, nije to tak jednostavno, ali da sve kreće od ljudskih motiva (incentive?)

mativka wrote:

Ra wrote:
Mate, meni se svidjelo što je Violator raširila pitanje na sjećanja. Ok, ti nisi navikla na kaotične razgovore, pričati u gomili ljudi gdje se jedni s drugim nadvikuju. 
Ja jesam. Ne bojim se bilo kakvih čopora, gužvi, frka... sve je to već viđeno i preživljeno :)

Meni se sviđa kada su osobe luckaste, poput nas na granici :)
Trebaju li ljudi potrošiti toliko riječi da bi se vratili na početak?

mativka wrote:Što dalje vrijeme teče, to sam uvjereniji sofist.

kic wrote:
dobar potpis.

ebenica wrote:

aben wrote:

ebenica wrote:

violator wrote:



'What is the riddle of steel?'

:D pomijesala si me s abenom, on je siri, ja sam samo glupan.

ca te ne ubije,  a pokuso, ojaca te

fali ti slova, fali ti referenca na nietzscha, neki punch line na engleskom, neko sranje o socijalizmu...kao da ti je netko hakirao nick :(

kic wrote:

aben wrote:

kic wrote:

kic wrote:

aben wrote:toleriraju nojveće komunjare i srbe bez problijema. kad dizajniroš društvo tako da paziš na ulazne, a ne na izlazne postavke (outcomes), sve se nekako somo lipo složi.

nekako mi se lakše složiti s drugim dijelom, nema pravednosti u mlakoj vodi..

ekstremizam je pretjerivanje ili najdalja točka od sredine kako razumijem, ekstremist je postala pseudo-oružje-riječ za isključit nekog iz političkog diskursa, označit ga - reductio ad hitlerum

ali možemo se nekad zapitati da li neki ekstremni stav može u sebi sadržati i rješenje nekog pitanja, koje mlaka-srednja voda ne može riješiti, često se neke rezove u državnoj upravi opisuje kao ekstremne, mnogi će se u raspravi složiti da treba srezati broj županija npr (najlakši primjer), ali tkogod zasjedne na vlast, nikad se ne odluči za taj ekstremni potez koji bi paradoksalno imao širu potporu u javnosti-

ulazne postavke?

Ra wrote:

Gnječ wrote:

Ra wrote:
Gnječ, odgovorit ću ti pod Najticom da ne tražim tvoj post.

Na Kicovu primjedbu,

ovo mi ne zvuči na ebenicu, premalo psovki.

postavila sam slijedeće pitanje:

Kako nemamo pdf sociologija, filozofija, psihologija i neki dan, kad sam ovo pročitala, poželjela sam pitati nešto ovdje, ali...:)


Što misliš, (zapravo ne samo ti bilo tko), može li se čovjek stvarno promijeniti?
Ono zbog godina, neke teške traume, lijepog iskustva, osobe, štajaznam, nečeg ili nekog... postati puno bolji ili puno gori?


Ili smo onakvi kakvi jesmo, a promjene su tu tek nijanse?


Svatko kome je pitanje bilo nejasno mogao je odmah na početku reći i pitati što stvarno mislim pod tim pitanjem. Reći na kraju da je pitanje bilo nejasno nije fer. 

Pitanje nije bilo postavljeno kako bi se vodile jalove rasprave, nego zato što sam sad sama u takvim pitanjima,  kad mi se istovremeno događaju i vrlo lijepe i vrlo tužne stvari, pa me zanimalo i što drugi misle o promjenama. 


Nisam imala pojma da će toliko vas odgovoriti, ali očito je to bilo pitanje koje si mnogi postave u glavi.
U jednom trenutku mi je čak bilo i žao što sam ga postavila (kad se Mativka onako uspaničila zbog načina komunikacije nas kultaša)

Zato, drugi put, ako ti pitanje nije jasno pitaj me i molim te nemoj mu davati nepostojeće namjere samo zato što ne znaš odgovor.

možda da si napisala: može li čovjek stvarno promijeniti: ponašanje, navike... onda bi to bilo konkretno pitanje ali "može li se čovjek stvarno promijeniti? to je vrlo nejasno pitanje jer ono se je misleading and deceptive jer neznamo da li se pitanje odnosi na: da li se čovjek može promijeniti sam za sebe ili se može promijeniti pod utjecajem vanjskih faktora pa su onda i odgovori svakakvi mogu biti svi točni ali i svi netočni a za neke forumaše se unaprijed zna da neznaju odgovor jer takvi imaju svoju ladicu i kuš sad ti znat odgovor bogati sve ono što se ne uklapa u ladicu bude pronto i odmah deletirano i ignorirano pa čak i ridikulizirano.

Ali nisam napisala jer me ne zanima promjena navika i ponašanja. Svatko može promijeniti svoje navike snagom vlastite volje. Ja sam nakon 30 godina druženja s cigaretom prestala pušiti. Ništa izvana me nije promijenilo, ja sam mijenjala tu ružni naviku. 
Dakle nisam uopće to pitala jer znam odgovor na to pitanje.


Pogledaj crveni bold. Nisu li godine, drugi ljudi, traume, nešto, netko itd. vanjski faktori? 

Meni sad nije jasno da je većini jasno što sam pitala, a tebi koji me čitaš godinama nije jasno moje pitanje. 
Ili je tebe uhvatila želja za jalovom raspravom o tome je li pitanje bilo ovakvo ili onakvo?

I, btw, da znam odgovor ne bih pitala. Već sam negdje prije napisala da nagađam, pogađam, preispitujem....

aben wrote:

mativka wrote:

Ra wrote:
Mate, meni se svidjelo što je Violator raširila pitanje na sjećanja. Ok, ti nisi navikla na kaotične razgovore, pričati u gomili ljudi gdje se jedni s drugim nadvikuju. 
Ja jesam. Ne bojim se bilo kakvih čopora, gužvi, frka... sve je to već viđeno i preživljeno :)

Meni se sviđa kada su osobe luckaste, poput nas na granici :)
Trebaju li ljudi potrošiti toliko riječi da bi se vratili na početak?

graničari ne tribaju biti ludskasti, nego brutalni

kic wrote:
violator violates :D

ebenica wrote:

violator wrote:

ebenica wrote:

violator wrote:

ebenica wrote:
isuse ...ali jesi, siri je aplikacija koja automatski i mehanički odgovara na pitanja, ne ja, ja sam glup i umrijet čem glup, meni ne treba kao tebi da naučim nešto novo da shvatim da sam prije pet minuta bio neznalica i glup i da se taj ciklus ponavlja sa svakom novom naučenom stvari, ja sam toga svjestan cijelo vrijeme...ako nemaš apple pitaj abena ili googlaj.

Znam sto je Siri, znam sto si htio reci, ne znas razliku izmedju neznalice i glupaka, a mozda ni zagonetku o celiku...

ne razumijem, pa odmah sam rekao da odudaram, da ja pišem gluposti dok vi pišete rješenja, eto vidiš ti znaš a ja ne znam, ovo možda ti nije trebalo, ne uklapa se, pitaj me još da budeš sigurna

Ali u sljedecem sam upisu ustvrdila da lazes, dakle... :D

što lažem? :) jedina stvar na koju sam ponosan je ta da se uvijek trudim pisati iskreno, ako ne mogu biti iskren onda prešutim ako nije za svakoga.

aben wrote:

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:

aben wrote:
ali, pitanje je zoč bi neko hoti dokazivati okruglost iz svakodnevnog iskustva. 
moru se nabrajati historijske mogućnosti ljudi da to svatu, ali danas, ako se baš naleti na ravnozemljaša, you bring big guns at once

Pa mi smisljamo kojekakve hipotetske situacije unutar neke rasprave ne bismo li bolje zamijetili neke vrijednosti koje drzimo ispravnima, zatim bolje uocili razumijemo li informacije koje smo prikupili i tome slicno. Ravnozemljasku teoriju vidim kao jedan misaoni eksperiment ili varijaciju na kartezijansku foru sa zlim demonom. Hajdemo pretpostaviti da sve ono sto su nas ucili, sve fotografije koje su pokazivali, sve videozapise koje smo odgledali jesu obicna varka... Zatim razmislimo sto nam u svakodnevnom iskustvu ukazuje na (ne)istinitost ravne Zemlje.


Mislim, mozda je bolje rjesavati krizaljku. Mene, pak, raduju teorije zavjere. :)

ni bolje rješavati križaljku, 

i jasan mi je misaoni eksperiment s lažima o okrugloj zemlji, ali moja poanta je bila da ni dobro oslanjati se na svakodnevno iskustvo.
okruglost zemlje siguro ne moreš dokazati svakodnevnin iskustvon, da moreš, unda to ne bi tribalo dokazivati.

svakodnevno iskustvo je recept za neuspjeh, to jo govorin ovoj  "reci to svojin riječima" grupi. moj omiljeni autor je reko da se un bavi samo nevjerojatnin stvorima, iako će ga ljudi proglositi munjelon, zoto ča obične stvori ne tribaju njega da ih broni. more li svakodnevno iskustvo odgovoriti jesu li muški visočiji od žena? ne more. i zoto tribo uvika korititi big guns, a ne se izražavati svojin riječima i svojin iskustvon.

Kako ja vidim stvari, ili nesto shvacamo ili ne shvacamo. U razgovoru o najobicnijim stvarima, onima koje proizlaze i iz svakodnevnog iskustva, cesto uocavam nesporazume. Mozda je razlog tome sto ih prihvacamo kao "gotove cinjenice", a to je samo drugaciji nacin da se veli da smo ih prihvatili " na povjerenje" putem "svjedocanstva drugih". I to je okej jer ne mozes konstanto otkrivati ono sto je vec odavno poznato. Ipak, katkad me razmisljanje o tim " obicnim stvarima" transportira do onih neobicnih. Zapravo, to mi se redovito dogadja.

Drugo, u razgovoru uocavam i jezicne zavrzlame. Iako govorimo istim jezikom, pronalazim da cesto rijecima dajemo neki vlastiti smisao pa, u konacnici, kao da govorimo nekim "privatnim jezikom"... To je okej u poeziji. No nisu svi poete.

loši pjesnici se sakrivaju iza privatnog jezika, zapanti to.


niko ne bi mogo napraviti korok bez gotovih činjenic, to je nužno. no, kad se pokušava povećati rezolucija nad jednin uskin područjen, nad temom razgovora, to je trenutak kad preispituješ i nojtemeljnije činjenice. u ton trenutku vlastita osjetila postaju naši neprijatelji. osjetila nan doju nešto nojstvarnije ča ćemo ikad osjetiti, pa ipak toliko krivo da je to za popizditi, pogotovo u ovakovin područjima kima se bavi denkverbot.


ovo o jeziku i nesporazumima, to je samo tehničko pitanje, i lako se otkloni, u roku nekoliko linija pitanja i odgovora.

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:


Pa mi smisljamo kojekakve hipotetske situacije unutar neke rasprave ne bismo li bolje zamijetili neke vrijednosti koje drzimo ispravnima, zatim bolje uocili razumijemo li informacije koje smo prikupili i tome slicno. Ravnozemljasku teoriju vidim kao jedan misaoni eksperiment ili varijaciju na kartezijansku foru sa zlim demonom. Hajdemo pretpostaviti da sve ono sto su nas ucili, sve fotografije koje su pokazivali, sve videozapise koje smo odgledali jesu obicna varka... Zatim razmislimo sto nam u svakodnevnom iskustvu ukazuje na (ne)istinitost ravne Zemlje.


Mislim, mozda je bolje rjesavati krizaljku. Mene, pak, raduju teorije zavjere. :)

ni bolje rješavati križaljku, 

i jasan mi je misaoni eksperiment s lažima o okrugloj zemlji, ali moja poanta je bila da ni dobro oslanjati se na svakodnevno iskustvo.
okruglost zemlje siguro ne moreš dokazati svakodnevnin iskustvon, da moreš, unda to ne bi tribalo dokazivati.

svakodnevno iskustvo je recept za neuspjeh, to jo govorin ovoj  "reci to svojin riječima" grupi. moj omiljeni autor je reko da se un bavi samo nevjerojatnin stvorima, iako će ga ljudi proglositi munjelon, zoto ča obične stvori ne tribaju njega da ih broni. more li svakodnevno iskustvo odgovoriti jesu li muški visočiji od žena? ne more. i zoto tribo uvika korititi big guns, a ne se izražavati svojin riječima i svojin iskustvon.

Kako ja vidim stvari, ili nesto shvacamo ili ne shvacamo. U razgovoru o najobicnijim stvarima, onima koje proizlaze i iz svakodnevnog iskustva, cesto uocavam nesporazume. Mozda je razlog tome sto ih prihvacamo kao "gotove cinjenice", a to je samo drugaciji nacin da se veli da smo ih prihvatili " na povjerenje" putem "svjedocanstva drugih". I to je okej jer ne mozes konstanto otkrivati ono sto je vec odavno poznato. Ipak, katkad me razmisljanje o tim " obicnim stvarima" transportira do onih neobicnih. Zapravo, to mi se redovito dogadja.

Drugo, u razgovoru uocavam i jezicne zavrzlame. Iako govorimo istim jezikom, pronalazim da cesto rijecima dajemo neki vlastiti smisao pa, u konacnici, kao da govorimo nekim "privatnim jezikom"... To je okej u poeziji. No nisu svi poete.

loši pjesnici se sakrivaju iza privatnog jezika, zapanti to.


niko ne bi mogo napraviti korok bez gotovih činjenic, to je nužno. no, kad se pokušava povećati rezolucija nad jednin uskin područjen, nad temom razgovora, to je trenutak kad preispituješ i nojtemeljnije činjenice. u ton trenutku vlastita osjetila postaju naši neprijatelji. osjetila nan doju nešto nojstvarnije ča ćemo ikad osjetiti, pa ipak toliko krivo da je to za popizditi, pogotovo u ovakovin područjima kima se bavi denkverbot.


ovo o jeziku i nesporazumima, to je samo tehničko pitanje, i lako se otkloni, u roku nekoliko linija pitanja i odgovora.

Dobro, ovo o osjetilima, to je naivni realizam... Pod svakodnevnim iskustvom naravno da ne pomisljam samo na osjetilnu stvarnost, vec i razumom zahvacene svakodnevne pojave... Npr. zasto je u rijeckoj Zari zgodno napravljeno da je muski odjel odjece skroz na vrhu, na posljednjem katu? :)

Uglavnom, moja je poanta da i ne postoje " obicne stvari" za one koji su navikli razmisljati i da od svega mozemo doci do novih, zgodnih teorija..

Ono sto sam, doduse, napomenula ebenici (eto, nije veliko slovo) jest da takav nacin razmisljanja moze imati neki mracniji temelj... Nezadovoljstvo. To je ono kad razmisljas o svemu da ne bi razmisljao o onom ocitom - vlastitom zivotu i gorucim problemima.

violator wrote:
Jesi li pogledao Conana Barbarina iz '82.?

ebenica wrote:

violator wrote:
Jesi li pogledao Conana Barbarina iz '82.?

, hvala za malo sssssSsslovo :)

aben wrote:

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:

aben wrote:
ni bolje rješavati križaljku, 

i jasan mi je misaoni eksperiment s lažima o okrugloj zemlji, ali moja poanta je bila da ni dobro oslanjati se na svakodnevno iskustvo.
okruglost zemlje siguro ne moreš dokazati svakodnevnin iskustvon, da moreš, unda to ne bi tribalo dokazivati.

svakodnevno iskustvo je recept za neuspjeh, to jo govorin ovoj  "reci to svojin riječima" grupi. moj omiljeni autor je reko da se un bavi samo nevjerojatnin stvorima, iako će ga ljudi proglositi munjelon, zoto ča obične stvori ne tribaju njega da ih broni. more li svakodnevno iskustvo odgovoriti jesu li muški visočiji od žena? ne more. i zoto tribo uvika korititi big guns, a ne se izražavati svojin riječima i svojin iskustvon.

Kako ja vidim stvari, ili nesto shvacamo ili ne shvacamo. U razgovoru o najobicnijim stvarima, onima koje proizlaze i iz svakodnevnog iskustva, cesto uocavam nesporazume. Mozda je razlog tome sto ih prihvacamo kao "gotove cinjenice", a to je samo drugaciji nacin da se veli da smo ih prihvatili " na povjerenje" putem "svjedocanstva drugih". I to je okej jer ne mozes konstanto otkrivati ono sto je vec odavno poznato. Ipak, katkad me razmisljanje o tim " obicnim stvarima" transportira do onih neobicnih. Zapravo, to mi se redovito dogadja.

Drugo, u razgovoru uocavam i jezicne zavrzlame. Iako govorimo istim jezikom, pronalazim da cesto rijecima dajemo neki vlastiti smisao pa, u konacnici, kao da govorimo nekim "privatnim jezikom"... To je okej u poeziji. No nisu svi poete.

loši pjesnici se sakrivaju iza privatnog jezika, zapanti to.


niko ne bi mogo napraviti korok bez gotovih činjenic, to je nužno. no, kad se pokušava povećati rezolucija nad jednin uskin područjen, nad temom razgovora, to je trenutak kad preispituješ i nojtemeljnije činjenice. u ton trenutku vlastita osjetila postaju naši neprijatelji. osjetila nan doju nešto nojstvarnije ča ćemo ikad osjetiti, pa ipak toliko krivo da je to za popizditi, pogotovo u ovakovin područjima kima se bavi denkverbot.


ovo o jeziku i nesporazumima, to je samo tehničko pitanje, i lako se otkloni, u roku nekoliko linija pitanja i odgovora.

Dobro, ovo o osjetilima, to je naivni realizam... Pod svakodnevnim iskustvom naravno da ne pomisljam samo na osjetilnu stvarnost, vec i razumom zahvacene svakodnevne pojave... Npr. zasto je u rijeckoj Zari zgodno napravljeno da je muski odjel odjece skroz na vrhu, na posljednjem katu? :)

Uglavnom, moja je poanta da i ne postoje " obicne stvari" za one koji su navikli razmisljati i da od svega mozemo doci do novih, zgodnih teorija..

Ono sto sam, doduse, napomenula ebenici (eto, nije veliko slovo) jest da takav nacin razmisljanja moze imati neki mracniji temelj... Nezadovoljstvo. To je ono kad razmisljas o svemu da ne bi razmisljao o onom ocitom - vlastitom zivotu i gorucim problemima.

i razum isto, zajebat će te bez pristupa svin teorijama. zoto su dun danas hrvati socijalisti. iz svojih uskih okvirov, sve suz krivo svatili.

zara, vjerojatno su za nojvišlji katovi nojjeftiniji najmovi, a muški manje trošu na robu. stvor se mogla postaviti i drukčije; staviti žensku robu na sam kroj svega, tako da moraju projti uza sve druge proizvode, od kih će in nesumljivo nešto zapeti za oči. koje je rješenje? naravski, pogljedati ča činu merikunci, oni su sve već vjerojatno provali. oslanjati se na druge je jednostavno bolja strategija overall.

by all means, ne postoju obične stvori ke se ne bi tribale preispitati, pod obične stvori sun misli na stvori ke imaju dosta advokata. 

a, nis vas poprati, ne zun o čemu ste govorili...

ebenica wrote:frameovi "i smoke" i "i shut my eyes" nisu na pravim mjestima.

violator wrote:Kic, gle... :)




Spirited Away je na Video-esejima.

violator wrote:

ebenica wrote:frameovi "i smoke" i "i shut my eyes" nisu na pravim mjestima.

Hajde da postavim stvari na bolje mjesto, onda. :)

kic wrote:

violator wrote:Kic, gle... :)




Spirited Away je na Video-esejima.

pogledam, Mononoke mi je jedan od najdražih i više puta sam ga gledao..

sirova i divlja snaga i volja prirode nikad bolje nije prikazana nego tu