Denkverbot

ebenica wrote:

mativka wrote:

ebenica wrote:

mativka wrote:A što ženu u tom slučaju čini osobom?

slabost, strah.

Može li sve to navedeno potaknuti osobu na jakost ...ili ju uništiti?

ne znam, svatko je drugačiji, svatko sam zna tko je i što je.

Da.
Upravo to želim reći, svi smo mi individue i imamo različite priče, pozadinu.
Samo mijena stalna jest,. ..a, ishod..pa, ono što je sigurno - svima je isti :)

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:

ebenica wrote:

Maggie19 wrote:Da, istina boli.
Tako je to.
B-^

jebeš mi mater koja si ti odvratna osoba.

Nebitno.
Bitnije je da ti manje vrijedjas i spominjes matere po vip-u.
I opet sam u pravu, na zalost.
Ljudi s godinama mogu samo gori postati.
Ti si zivi dokaz: pojede ih gorcina i vlastita glupost.

o čemu ti pričaš bokte? pa ti mene uopće ne poznaješ   tko si ti? kako se zoveš? što voliš?
prestani me slijediti jer ti neću pokazati ništa, ne vrijediš mi ništa

Jos si i djetinjast.
Barem si me nasmijao.
;-D

ja djetinjast? pa ne pišem ja kao da se mi poznajemo
koja mi je omiljena boja? imam li hobija? koji mi je najdraži film? ti koja si uvijek u pravu
ili hoćeš da ti persiram, kad vas je više da budu istine i dokazi?

Koje salvete skupljas?
;-D
Malo si zabrijao. Ovo je samo forum.

Maggie19 wrote:Koje salvete skupljas?
;-D
Malo si zabrijao. Ovo je samo forum.

malo si ti zabrijala ovo nije chat, da je chat mene nebi bilo, javila si se bezveze zato što sam nekome odgovarao normalno, svojim odabirom, iz nekog glupog razloga misliš da me poznaješ jer sam se nekad znao s tobom našaliti pa ti "falim stari ja"...ne postoji stari ja, ne postoji ni novi ja, ja sam uvijek ja, samo je moj odabir na koji način ću biti prisutan i prema kome ću biti kakav, taj bahati stav da znaš nešto o meni i neke tvoje "istine" sačuvaj za nekoga drugoga. ne znaš apsolutno ništa o meni niti ćeš me ikada upoznati.

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:Nisam ista kao jučer.

Ima nešto što nas mijenja, a to je vrijeme i iskustvo. Osobno, više ne vidim "dijete u ogledalu", već ženu.
Jednom je Ebenica napisao riječ koja mi se duboko urezala u misli, a to je riječ - ocvala.
Je li pupoljak i ocvao cvijet - isti?
Je li se promijenio?

Vjerujem da se ljudi promijene. Možda je osnova po kojoj ostaju isti, pitanje: ostaju li kroz život dobre osobe ?

niko ni isti, na nijenoj razini, ali poanta pitanja ni vulgarno moje-stanice-nisu-iste, nego moremo li preminiti karakter; more li pesimist izracionalizirati da je bolje biti optimist, i preminiti se, i odgovor je ne.

A može li s obzirom na vrijeme u kojem živimo optimist postati pesimist?
Odnosno, je li lakše iz pesimista postati optimist, ili će prije optimist postati pesimist?

ko ča sun gori vać napiso, ne. čovik voljon more živiti ko da je optimist; moreš uvika pojti ugro is autun iako misliš da siguro neš nojti parking, will yourself to act as if.

Naravno, možemo odlučiti biti osoba kakvom želimo biti, no je li većina svjesna te mogućnosti?

Postajemo li sretniji kroz život ili nesretniji?
Gasimo li se ili dodajemo na sve gas?

vjerojatno, ali to je tesko, zahtijevo stegu, pa ni popularno.

jo bi reko nesretniji. jednostavno, zivot je tezak, sve si stariji, imos visr vrimena za pogreske...ni slucajno da ljudi rodjeni sedandesetih glorificiraju jugosloveniju.

Vidim da imas puno toga za reci, potrebu za ispovijedat se i biti slusan.
Samo naprijed, forum sluzi i za to.
Samo, ubuduce, ako ne zelis s nekim komunicirat, nemoj se ni kaciti na njegove postove prvi.
Kao sto si se nakacio na moj.
Pa neces imat poslije osjecaj ugrozenosti ako ti se ne svidi toka misli te osobe.
;-)

Maggie19 wrote:Vidim da imas puno toga za reci, potrebu za ispovijedat se i biti slusan.
Samo naprijed, forum sluzi i za to.
Samo, ubuduce, ako ne zelis s nekim komunicirat, nemoj se ni kaciti na njegove postove prvi.
Kao sto si se nakacio na moj.
Pa neces imat poslije osjecaj ugrozenosti ako ti se ne svidi toka misli te osobe.
;-)

držat ću se matera na vip-u, to mi je draže, uzbudljivije, nije dosadno...

o kome sad pričaš? mislio sam da vas ima više? ili si opet jedna? obavijesti kad budeš jedna s jednim mišljenjem umjesto kolektivnih istina, misli mnoštva su uvijek prijeteće.

Moze.
Do jednom.
Pms, hormoni podivljaju, pa ces odmorit.
;-D

Necu te nista obavjestavat ;-))

Maggie19 wrote:Moze.
Do jednom.
Pms, hormoni podivljaju, pa ces odmorit.
;-D

Necu te nista obavjestavat ;-))

  usrao sam se od straha. neeeeeee, nemoj molim teeee, bit ću dobar aaaaaa jebote  
pa naravno da hoćeš, kao što si i sada kad pišeš u jednini.

Pozdrav.. Pozeljela sam se osvrnuti na prethodni razgovor o necemu o cemu sam razmisljala tijekom gledanja epizode Be Right Back (Black Mirror).

Dakle...



----




U ovoj ep. zamijetila sam ponavljanja elemenata iz Solarisa i Her. Pojasnit cu zasto to smatram vaznim za otvorenu temu...

U Solarisu (planet s dva sunca) imamo sveobuhvatan ocean za kojeg znanstvenici pretpostavljaju da je oblik zivota potpuno nedohvatan svim njihovim postojecim definicijama. Na istrazivackoj postaji pojavljuju se dvojnici osoba kojih vise nema. Tako nasem glavnom junaku iznenada iskrsava preminula supruga. Kasnije doznajemo da "ocean" uranja u njegova sjecanja, emocije te iz njih stvara samosvjesni tvarni lik njegove ljubavi.

U filmu Her imamo napredni operativni sustav koji uci i prilagodjava se zahtjevima svog vlasnika do te mjere da se on zaljubi u "nju".

I u ovoj epizodi imamo "osobu" koja je nastala prikupljanjem informacija o interakciji preminulog na drustvenim mrezama.

U osnovi, oduvijek me je zanimalo u kolikoj bih se mjeri razlikovala od osobe koja bi nastala kao rezultat svih sjecanja osoba s kojima smo ikada komunicirali. :-) Postojimo li izvan pogleda drugih? Sto je nasa bit, ono nesto sto nas cini autenticnima?

violator wrote:

U osnovi, oduvijek me je zanimalo u kolikoj bih se mjeri razlikovala od osobe koja bi nastala kao rezultat svih sjecanja osoba s kojima sam ikada komunicirala. :-) Postojimo li izvan pogleda drugih? Sto je nasa bit, ono nesto sto nas cini autenticnima?

misliš, u koj mjeri bi te drugi razlikovali? jer razlikovala bi se 100 posto.
drugi te uopće ne bi razlikovali., uz pretpostavku da je kopiranje sjećanja potpuno.


postojimo.
naša bit je kontinuum našeg mišljenja i djelovanja, a autentičnima nas čini jedinstvena perspektiva, budući da niko ne more zauzimati isti prostor ko i mi u iston vrimenu, plus biološke karakteristike.

aben wrote:

violator wrote:

U osnovi, oduvijek me je zanimalo u kolikoj bih se mjeri razlikovala od osobe koja bi nastala kao rezultat svih sjecanja osoba s kojima sam ikada komunicirala. :-) Postojimo li izvan pogleda drugih? Sto je nasa bit, ono nesto sto nas cini autenticnima?

misliš, u koj mjeri bi te drugi razlikovali? jer razlikovala bi se 100 posto.
drugi te uopće ne bi razlikovali., uz pretpostavku da je kopiranje sjećanja potpuno.


postojimo.
naša bit je kontinuum našeg mišljenja i djelovanja, a autentičnima nas čini jedinstvena perspektiva, budući da niko ne more zauzimati isti prostor ko i mi u iston vrimenu, plus biološke karakteristike.

Ako nas autenticnima cini nasa jedinstvena perspektiva, tada i drugi ljudi imaju jedinstvene perspektive pa se i njihova sjecanja o nama - razlikuju. Svatko od njih, pri interakciji s nasim doppelgangerom, pronasao bi nesto sto bi se razlikovalo od njihovog sjecanja na nas...

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:

U osnovi, oduvijek me je zanimalo u kolikoj bih se mjeri razlikovala od osobe koja bi nastala kao rezultat svih sjecanja osoba s kojima sam ikada komunicirala. :-) Postojimo li izvan pogleda drugih? Sto je nasa bit, ono nesto sto nas cini autenticnima?

misliš, u koj mjeri bi te drugi razlikovali? jer razlikovala bi se 100 posto.
drugi te uopće ne bi razlikovali., uz pretpostavku da je kopiranje sjećanja potpuno.


postojimo.
naša bit je kontinuum našeg mišljenja i djelovanja, a autentičnima nas čini jedinstvena perspektiva, budući da niko ne more zauzimati isti prostor ko i mi u iston vrimenu, plus biološke karakteristike.

Ako nas autenticnima cini nasa jedinstvena perspektiva, tada i drugi ljudi imaju jedinstvene perspektive pa se i njihova sjecanja o nama - razlikuju. Svatko od njih, pri interakciji s nasim doppelgangerom, pronasao bi nesto sto bi se razlikovalo od njihovog sjecanja na nas...

živimo u dva svemira, u svom i u očima promatrača. dva promatrača se nikad neće složiti čiji je original, niti nama samima neće dati da budemo original, sve je kopija osim vlastitog doživljaja.

Zanimljiva pitanja.

No, prvo što mi pada na pamet kao odgovor je:...živim s svojim postavkama i nadogradnjom.
...u svom univerzumu...

violator wrote:

aben wrote:

violator wrote:

U osnovi, oduvijek me je zanimalo u kolikoj bih se mjeri razlikovala od osobe koja bi nastala kao rezultat svih sjecanja osoba s kojima sam ikada komunicirala. :-) Postojimo li izvan pogleda drugih? Sto je nasa bit, ono nesto sto nas cini autenticnima?

misliš, u koj mjeri bi te drugi razlikovali? jer razlikovala bi se 100 posto.
drugi te uopće ne bi razlikovali., uz pretpostavku da je kopiranje sjećanja potpuno.


postojimo.
naša bit je kontinuum našeg mišljenja i djelovanja, a autentičnima nas čini jedinstvena perspektiva, budući da niko ne more zauzimati isti prostor ko i mi u iston vrimenu, plus biološke karakteristike.

Ako nas autenticnima cini nasa jedinstvena perspektiva, tada i drugi ljudi imaju jedinstvene perspektive pa se i njihova sjecanja o nama - razlikuju. Svatko od njih, pri interakciji s nasim doppelgangerom, pronasao bi nesto sto bi se razlikovalo od njihovog sjecanja na nas...

Da pojasnim malo bolje, taj doppelganger koji bi bio ekstrapoliran iz sjecanja svih ljudi koji su ikada bili u interakciji s nama mozda bi bio jednako nepoznat, neprepoznatljiv kao i mi sami tim istim ljudima jer se njihova pojedinacna sjecanja na nas - razlikuju.

mativka wrote:Zanimljiva pitanja.

No, prvo što mi pada na pamet kao odgovor je:...živim s svojim postavkama i nadogradnjom.
...u svom univerzumu...

A kako su te tvoje postavke nastale? Jesi li ih ti sama
i samo ti odredila? Ako necega nismo svjesni (recimo izuzetnog utjecaja roditeljskog odgoja u dobi kad smo bili najprijemcljiviji, kad nismo imali razvijen analiticki um),, znaci li to da ono ne postoji?

Utjecaj hormona, bioloskih programa, drugih ljudi, odgoja u formativnim godinama - sve je to dio "nasih postavki i nadogradnje".

violator wrote:

mativka wrote:Zanimljiva pitanja.

No, prvo što mi pada na pamet kao odgovor je:...živim s svojim postavkama i nadogradnjom.
...u svom univerzumu...

A kako su te tvoje postavke nastale? Jesi li ih ti sama
i samo ti odredila? Ako necega nismo svjesni (recimo izuzetnog utjecaja roditeljskog odgoja u dobi kad smo bili najprijemcljiviji, kad nismo imali razvijen analiticki um),, znaci li to da ono ne postoji?

Utjecaj hormona, bioloskih programa, drugih ljudi, odgoja u formativnim godinama - sve je to dio "nasih postavki i nadogradnje".

S obzirom na sve sto si navela, jesmo li duzni ikome?

mativka wrote:

violator wrote:

mativka wrote:Zanimljiva pitanja.

No, prvo što mi pada na pamet kao odgovor je:...živim s svojim postavkama i nadogradnjom.
...u svom univerzumu...

A kako su te tvoje postavke nastale? Jesi li ih ti sama
i samo ti odredila? Ako necega nismo svjesni (recimo izuzetnog utjecaja roditeljskog odgoja u dobi kad smo bili najprijemcljiviji, kad nismo imali razvijen analiticki um),, znaci li to da ono ne postoji?

Utjecaj hormona, bioloskih programa, drugih ljudi, odgoja u formativnim godinama - sve je to dio "nasih postavki i nadogradnje".

S obzirom na sve sto si navela, jesmo li duzni ikome?

Nisam sigurna da razumijem pitanje.

Jesi li ti duzna Abenu cuvati stranu samo zato jer su razgovori s njime utjecali na tvoju nadgradnju?

violator wrote:

mativka wrote:

violator wrote:

mativka wrote:Zanimljiva pitanja.

No, prvo što mi pada na pamet kao odgovor je:...živim s svojim postavkama i nadogradnjom.
...u svom univerzumu...

A kako su te tvoje postavke nastale? Jesi li ih ti sama
i samo ti odredila? Ako necega nismo svjesni (recimo izuzetnog utjecaja roditeljskog odgoja u dobi kad smo bili najprijemcljiviji, kad nismo imali razvijen analiticki um),, znaci li to da ono ne postoji?

Utjecaj hormona, bioloskih programa, drugih ljudi, odgoja u formativnim godinama - sve je to dio "nasih postavki i nadogradnje".

S obzirom na sve sto si navela, jesmo li duzni ikome?

Nisam sigurna da razumijem pitanje.

Jesi li ti duzna Abenu cuvati stranu samo zato jer su  razgovori s njime utjecali na tvoju nadgradnju?

Dakako da ne razumiješ, jer si previše usmjerena na druge.

Jeli itko u stanju nešto smisliti svoje, bez da povezuje mene i Abena?

I on ima svoj univerzum.

Nažalost, sad nemam vremena učestvovati, ali sviđa mi se u kojem smjeru je otišla tema.

Sad ću samo reći da mi je drago opet vidjeti meni dragu osobu tu ( ) , 

... a ostalo večeras...