Kraj hercegovačkog giganta: Isključena struja "Aluminiju"

RayMabus wrote:A kog brige za nacionalno više kad te jebu tvoju vlastiti roditelji u zdrav mozak. 

Došla mi čestitka sa suda , 300 kuna troškova , obavezni psihološki tretman i uvjetno 15 dana zatvora i 3000 kuna ako u roku godinu dana opet napravin pizdariju.

Sad ću iz dišpeta prodat auto , ionako ga ne vozin nego jedino njega u bolnicu i do polja , neću plaćat registraciju od 2400 kuna godišnje , neman brige oko auta i s ton lovon izgurat do 2021 godine kad njemu prestaje plaćanje poreza na nekretnine i onda jedan stan moj pa to računaj kad da san ti platija režije.

Ležat doma i boli me kurac i za njega i šta njemu triba , ideš pomoć a on te jebe u zdrav mozak.

Hektorović wrote:

AssadNaPodmornici wrote:normalno sve to stoji, ali smješno mi je već sada kmečanje i opravdavanje "srušili nas muslimani," jer par glupih muslimana sa prosječnim IQom se raduje što je susjedu crkla krava. a njima će krepati njihova.  kao muslimani u federaciji(a tamo je isto na vlasti HDZ?) im nisu dali jeftiniju struju, iako bosna već sada ima među najjeftiniju struju u Europi. Kako Njemci sa 3-4puta skupljom strujom , opstaju im sve tvornice? možda zato što nema rodijaka koji kradu?

ako žele prave krivce u aluminiju, imaju HDZ-BiH , i sve direktore i managare. samo neka im prate imovinu. a 99% svih direktora su hrvati-katolici, domoljubi , rodom iz hercegovine. i vjerojatno većina članovi HDZ-BiH. netrebaju dalje. 

tako nesretni ero ne želi priznati da su njegovi rodijaci na poziciji zajebali i popljačkali njegove rodijake koji nisu bili na poziciji. takav je način preživljavanja bio stoljećima u hercegovini, pa i većini balkana.

Na koncu HDZ drži elektroprivredu HZHB

debotoijusto wrote:

RayMabus wrote:A kog brige za nacionalno više kad te jebu tvoju vlastiti roditelji u zdrav mozak. 

Došla mi čestitka sa suda , 300 kuna troškova , obavezni psihološki tretman i uvjetno 15 dana zatvora i 3000 kuna ako u roku godinu dana opet napravin pizdariju.

Sad ću iz dišpeta prodat auto , ionako ga ne vozin nego jedino njega u bolnicu i do polja , neću plaćat registraciju od 2400 kuna godišnje , neman brige oko auta i s ton lovon izgurat do 2021 godine kad njemu prestaje plaćanje poreza na nekretnine i onda jedan stan moj pa to računaj kad da san ti platija režije.

Ležat doma i boli me kurac i za njega i šta njemu triba , ideš pomoć a on te jebe u zdrav mozak.

koje auto koliko love jel odrzavan...?

Hektorović wrote:

AssadNaPodmornici wrote:

Hektorović wrote:[size=32]DAN KADA JE UGAŠEN MOSTAR[/size]

Noćas u 00:04 nije ugašen Aluminij, ugašen je Mostar. Mi nismo ni svjesni koje će posljedice na društvo imati uništavanje mostarskog giganta. Zato ovo nije propast ovog poduzeća, nego propast politike koju vodimo i koja nas vodi posljednjih dva desetljeća.

Ne postoji građanin Mostara koji nije bio povezan sa Aluminijskim kombinatom, izravno ili neizravno, gigantom koji je bio srce i duša Mostara i Hercegovine. Današnji dan, 10.07.2019.g., ostati će upisan kao dan kada je ugašen istinski simbol Mostara, kada je prerezana naša žila kucavica. Ono sto nisu uspjeli agresori od 1990-1995, uspjeli su tzv. “Hrvati”, koji to nikada nisu bili. Nije ovo prvi, a ni posljednji gigant u Mostaru koji se gasi. SOKO, Hotel Ero, Žitopromet, Aluminijski kombinat…na redu je HT Mostar. HDZ BiH je uništio sve što vrijedi u ovom gradu, oduzeo je ovom narodu dostojanstvo. Izborni rezultati to ne pokazuju i  to dovoljno govori o nama samima. Palili smo svijeće zbog Komšića, mimohodali gradom „RIP Democracy“, gdje je sada stranačka omladina i rodbina sa natpisima „RIP Hrvati u BiH“?

Danas je dan žalosti. Dan žalosti za onima koji će biti primorani spremati kofere, pozdravljati se s prijateljima, kumovima, rodbinom, dan žalosti za one koji objašnjavaju djeci da moraju otići. Dan žalosti za one koji su sinoć do kasnih doba čekali u poduzeću nadu kako se Aluminij neće ugasiti, a onda u suzama i bijesu dočekali ni u snu neočekivano. Dočekaše kako se uistinu u Mostaru ostvaruju snovi, ali oni najgori. Dođite sada premijeru i gradonačelniče u svojim vozilima od 150 000 KM i skupim odijelima i košuljama, pa recite djelatnicima koji danas ručno popisuju imovinu u Aluminiju (što se ni u ratu nije dogodilo) kako bi se spasilo što se spasiti da i recite im kako „mislite da se neće Aluminij ugasiti“.

Zapadna Hercegovina je relativno uspješna jer tamo nije bilo velikih državnih firmi... u Mostaru i Čapljini, gdje je bilo, sve je to propalo...

Istina, plaće su bile dobre, no gubitci su bili katastrofa, umjesto da srežu plaće i radnu snagu za 50-60% (a višak je bio toliki) oni su otvarali wellnes centre i vinarije...

Eroo wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

Gnječ wrote:pionir marčelo uživa elektroliza je passe.

https://avaz.ba/vijesti/bih/501169/dzindic-vlada-nastavlja-pregovore-sa-strateskim-partnerima-u-vezi-s-aluminijem

Evo velemajstora, on će naći održiv model dok si reko hadžihafisizetbegović.
Aluminij je kao kvalificiran potrošač plaćao elektriku po 78€ a njegova svjetska
konkurencija 28€. Elektrika predstavlja 60% ukupnih troškova u proizvodnji trupaca.
Sve im je lijepo objašnjeno kod ulaska u upravljanje Aluminijem.
Inače, dok je firmom upravljao Brajković Aluminij je radio još uvijek s dobitkom
i bio je najveći izvoznik u BiH. Predstavljao je 8% u  GDP-u.
Zatvaranjem Aluminija uskoro se zatvara i luka Ploče, a zatim željeznica,
te posredno i mnoge firme po Bosni, kao i sve firme kojima je Aluminij bio dobavljač
sirovine.Aluminij je početak urušavanja BiH kao protektorata. Nema joj spasa.
Hrvati, kojih je 15%,  imaju u vlasništvu još uvijek  40% ukupnog gospodarstva.

Kako se jedna takva kompanija kakav je bio Aluminij danas nalazi pred gašenjem? Ako se vratimo malo unazad, gotovo je nemoguće da se ne sjetimo medijskih hvalospjeva o Aluminiju kao najvećem bh. izvozniku, o privrednom čudu iz Hercegovine te neizostavnih novinskih bajki o Miji Brajkoviću, nekadašnjem direktoru Aluminija, kao najboljem hrvatskom menadžeru svih vremena, od postanka ameba pa sve do danas. I zaista, kako se sada jedno takvo privredno čudo gasi?

A odgovor na to pitanje je zapravo prilično jednostavan i svodi se samo na dvije riječ - loš menadžment.

Aluminij zapravo nikada i nije bio privredno čudo u pravom smislu te riječi, jer je prodavao tek puku sirovinu, pri čemu je tajna uspjeha ležala u političkom dogovaranju cijene električne energije daleko ispod tržišne vrijednosti.

A električna energija je krucijalna u procesu proizvodnje jer ona čini čak 50 posto ukupnih troškova proizvedene tone aluminija. I sve dok u proizvodnje pogone stiže struja po nižoj cijeni od tržišne, proizvodnja aluminija je itekako rentabilna i isplativa. Međutim, čim se poveća cijena električne energije koja pristiže u mostarske pogone, aluminij iz Hercegovine više nije konkurentan na svjetskom tržištu i eto problema.

Od kraja rata u BiH kroz Aluminij je prošlo devet direktora i svima je njima, manje ili više, primarni zadatak bio nabaviti što je moguće jeftiniju struju. I da ne bude zabune, to nije loše, tu nema ništa sporno. Pa naravno da će menadžeri bilo koje kompanije raditi na nabavljanju što je moguće jeftinijih ulaznih komponenti. No, ono što je u ovom našem slučaju specifično je da su svi prethodni direktori Aluminija jeftinu električnu energiju zapravo nabavljali političkim vezama sa HDZ-om, pri čemu je upravo Brajković u tome bio pravi maher.

I upravo je to političko dogovaranje cijena uništilo ovu kompaniju. Danas svi proizvođači aluminija u Evropi izuzev mostarskog rade bez ikakvih problema i stvaraju profit, pri čemu im uopšte ne smeta to što je cijena električne energije u Evropi nekoliko puta viša nego u BiH. Prema podacima Eurostata, cijena električne energije u BiH je među najnižim u Evropi, ali čak ni ta činjenica ne ide u prilog mostarskom Aluminiju. Naprimjer, Aluminij Mostar je početkom ove godine nabavljao električnu energiju po cijeni od 36 eura po MWh, a sada je cijena na tržištu 77 eura. No, pravo pitanje u ovom slučaju glasi kako rumunski ALRO, njemački Trimet, slovački Slovalco ili pak slovenački Talum mogu poslovati profitabilno sa tim cijenama električne energije, a mostarski Auminij ne može?

Odgovor je i na to pitanje prilično jednostavan i svako ga može lako pronaći na internetu. Dovoljno je, recimo, u neki web pretraživač ukucati riječ Talum i lako ćete pronaći podatke da je Talum kompanija iz Kidričeva iz Slovenije koja se bavi proizvodnjom primarnog aluminija i aluminijskih proizvoda. Upravo ovo posljednje - dakle, aluminijskih proizvoda - suština je odgovora na naše postavljeno pitanje. Da bi bilo koji proizvođač aluminija danas opstao na globalnom tržištu, nije dovoljno samo proizvoditi nego treba i prerađivati aluminij.

I dok su se u svijetu menadžeri aluminijskih proizvođača proteklih desetljeća bavili obogaćivanjem svoje proizvodne ponude, menadžeri mostarske kompanije su se bavili kupovinom električne energije po političkim cijenama i sjedili po restoranima sa hadezeovcima. I to je moglo jedno vrijeme zaista i ići tako. Ali ne zauvijek. Znate onu krilaticu? Može kako hoćeš, ali ne može koliko hoćeš. E sada su fakture za takve “menadžerske vještine” došle na naplatu.

Prof. dr. Vjekoslav Domljan, inače vrsni poznavalac prilika u mostarskom Aluminiju, kaže da svako ko izvlači, presuje ili lije aluminij, nije u gubitku, jer time povećava vrijednost aluminija tri do pet puta. A ako se samo dva puta poveća vrijednost aluminija, nikakva cijena energije vam ne može nauditi, kaže on. Nažalost, menadžeri mostarske kompanije nisu u tom smislu ništa uradili svih ovih proteklih godina (a mogli su jer postoje u Jajcu i Širokom Brijegu kompanije koje itekako svjedoče u prilog tome), nego su se samo bavili proizvodnjom primarnog aluminija te obilaženjem hercegovačkih političkih moćnika i dogovaranjem jeftine struje.

Gomila laži.
Aluminij je plaćao el. energiju po 78€, a njegova svjetska konkurencija između 28 i 32€.
Postoji, čini mi se, samo jedan slučaj di plaćaju oko 40€.
Blento, Aluminij je tkzv. kvalificirani potrošač el. energije, koji troši elektriku i noću, kad
bi inače proizvedena elektrika otišla s vodom, neiskorišćtena. Ne možeš je spakovati u kašune.
Prouči najprije što znači "kvalificirani potrošač elektrike" i pošto elektriku plaćaju svjetski potrošači.
Imaš sve lijepo objašnjeno na int. stranici Aluminij d.d. Mostar.
Dakle, ne laži, rađe se poduči.

RayMabus wrote:

Hektorović wrote:

AssadNaPodmornici wrote:normalno sve to stoji, ali smješno mi je već sada kmečanje i opravdavanje "srušili nas muslimani," jer par glupih muslimana sa prosječnim IQom se raduje što je susjedu crkla krava. a njima će krepati njihova.  kao muslimani u federaciji(a tamo je isto na vlasti HDZ?) im nisu dali jeftiniju struju, iako bosna već sada ima među najjeftiniju struju u Europi. Kako Njemci sa 3-4puta skupljom strujom , opstaju im sve tvornice? možda zato što nema rodijaka koji kradu?

ako žele prave krivce u aluminiju, imaju HDZ-BiH , i sve direktore i managare. samo neka im prate imovinu. a 99% svih direktora su hrvati-katolici, domoljubi , rodom iz hercegovine. i vjerojatno većina članovi HDZ-BiH. netrebaju dalje. 

tako nesretni ero ne želi priznati da su njegovi rodijaci na poziciji zajebali i popljačkali njegove rodijake koji nisu bili na poziciji. takav je način preživljavanja bio stoljećima u hercegovini, pa i većini balkana.

Na koncu HDZ drži elektroprivredu HZHB

Možda Čović i ekipa bacila oko na nekretnine pa ugasili tvornicu. A nešto je čin to tako naprasno gase a znaju da rade nepovratnu štetu i da će ugasit tvornicu. Očito previše radnika i prevelik problem pa onda stečaj sve rješava.

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

Gnječ wrote:pionir marčelo uživa elektroliza je passe.

https://avaz.ba/vijesti/bih/501169/dzindic-vlada-nastavlja-pregovore-sa-strateskim-partnerima-u-vezi-s-aluminijem

Evo velemajstora, on će naći održiv model dok si reko hadžihafisizetbegović.
Aluminij je kao kvalificiran potrošač plaćao elektriku po 78€ a njegova svjetska
konkurencija 28€. Elektrika predstavlja 60% ukupnih troškova u proizvodnji trupaca.
Sve im je lijepo objašnjeno kod ulaska u upravljanje Aluminijem.
Inače, dok je firmom upravljao Brajković Aluminij je radio još uvijek s dobitkom
i bio je najveći izvoznik u BiH. Predstavljao je 8% u  GDP-u.
Zatvaranjem Aluminija uskoro se zatvara i luka Ploče, a zatim željeznica,
te posredno i mnoge firme po Bosni, kao i sve firme kojima je Aluminij bio dobavljač
sirovine.Aluminij je početak urušavanja BiH kao protektorata. Nema joj spasa.
Hrvati, kojih je 15%,  imaju u vlasništvu još uvijek  40% ukupnog gospodarstva.

Kako se jedna takva kompanija kakav je bio Aluminij danas nalazi pred gašenjem? Ako se vratimo malo unazad, gotovo je nemoguće da se ne sjetimo medijskih hvalospjeva o Aluminiju kao najvećem bh. izvozniku, o privrednom čudu iz Hercegovine te neizostavnih novinskih bajki o Miji Brajkoviću, nekadašnjem direktoru Aluminija, kao najboljem hrvatskom menadžeru svih vremena, od postanka ameba pa sve do danas. I zaista, kako se sada jedno takvo privredno čudo gasi?

A odgovor na to pitanje je zapravo prilično jednostavan i svodi se samo na dvije riječ - loš menadžment.

Aluminij zapravo nikada i nije bio privredno čudo u pravom smislu te riječi, jer je prodavao tek puku sirovinu, pri čemu je tajna uspjeha ležala u političkom dogovaranju cijene električne energije daleko ispod tržišne vrijednosti.

A električna energija je krucijalna u procesu proizvodnje jer ona čini čak 50 posto ukupnih troškova proizvedene tone aluminija. I sve dok u proizvodnje pogone stiže struja po nižoj cijeni od tržišne, proizvodnja aluminija je itekako rentabilna i isplativa. Međutim, čim se poveća cijena električne energije koja pristiže u mostarske pogone, aluminij iz Hercegovine više nije konkurentan na svjetskom tržištu i eto problema.

Od kraja rata u BiH kroz Aluminij je prošlo devet direktora i svima je njima, manje ili više, primarni zadatak bio nabaviti što je moguće jeftiniju struju. I da ne bude zabune, to nije loše, tu nema ništa sporno. Pa naravno da će menadžeri bilo koje kompanije raditi na nabavljanju što je moguće jeftinijih ulaznih komponenti. No, ono što je u ovom našem slučaju specifično je da su svi prethodni direktori Aluminija jeftinu električnu energiju zapravo nabavljali političkim vezama sa HDZ-om, pri čemu je upravo Brajković u tome bio pravi maher.

I upravo je to političko dogovaranje cijena uništilo ovu kompaniju. Danas svi proizvođači aluminija u Evropi izuzev mostarskog rade bez ikakvih problema i stvaraju profit, pri čemu im uopšte ne smeta to što je cijena električne energije u Evropi nekoliko puta viša nego u BiH. Prema podacima Eurostata, cijena električne energije u BiH je među najnižim u Evropi, ali čak ni ta činjenica ne ide u prilog mostarskom Aluminiju. Naprimjer, Aluminij Mostar je početkom ove godine nabavljao električnu energiju po cijeni od 36 eura po MWh, a sada je cijena na tržištu 77 eura. No, pravo pitanje u ovom slučaju glasi kako rumunski ALRO, njemački Trimet, slovački Slovalco ili pak slovenački Talum mogu poslovati profitabilno sa tim cijenama električne energije, a mostarski Auminij ne može?

Odgovor je i na to pitanje prilično jednostavan i svako ga može lako pronaći na internetu. Dovoljno je, recimo, u neki web pretraživač ukucati riječ Talum i lako ćete pronaći podatke da je Talum kompanija iz Kidričeva iz Slovenije koja se bavi proizvodnjom primarnog aluminija i aluminijskih proizvoda. Upravo ovo posljednje - dakle, aluminijskih proizvoda - suština je odgovora na naše postavljeno pitanje. Da bi bilo koji proizvođač aluminija danas opstao na globalnom tržištu, nije dovoljno samo proizvoditi nego treba i prerađivati aluminij.

I dok su se u svijetu menadžeri aluminijskih proizvođača proteklih desetljeća bavili obogaćivanjem svoje proizvodne ponude, menadžeri mostarske kompanije su se bavili kupovinom električne energije po političkim cijenama i sjedili po restoranima sa hadezeovcima. I to je moglo jedno vrijeme zaista i ići tako. Ali ne zauvijek. Znate onu krilaticu? Može kako hoćeš, ali ne može koliko hoćeš. E sada su fakture za takve “menadžerske vještine” došle na naplatu.

Prof. dr. Vjekoslav Domljan, inače vrsni poznavalac prilika u mostarskom Aluminiju, kaže da svako ko izvlači, presuje ili lije aluminij, nije u gubitku, jer time povećava vrijednost aluminija tri do pet puta. A ako se samo dva puta poveća vrijednost aluminija, nikakva cijena energije vam ne može nauditi, kaže on. Nažalost, menadžeri mostarske kompanije nisu u tom smislu ništa uradili svih ovih proteklih godina (a mogli su jer postoje u Jajcu i Širokom Brijegu kompanije koje itekako svjedoče u prilog tome), nego su se samo bavili proizvodnjom primarnog aluminija te obilaženjem hercegovačkih političkih moćnika i dogovaranjem jeftine struje.

Gomila laži.
Aluminij je plaćao el. energiju po 78€, a njegova svjetska konkurencija između 28 i 32€.
Postoji, čini mi se, samo jedan slučaj di plaćaju oko 40€.
Blento, Aluminij je tkzv. kvalificirani potrošač el. energije, koji troši elektriku i noću, kad
bi inače proizvedena elektrika otišla s vodom, neiskorišćtena. Ne možeš je spakovati u kašune.
Prouči najprije što znači "kvalificirani potrošač elektrike" i pošto elektriku plaćaju svjetski potrošači.
Imaš sve lijepo objašnjeno na int. stranici Aluminij d.d. Mostar.
Dakle, ne laži, rađe se poduči.

pa dokaži te tvoje tvrdnje daj stavi neki link da vidimo cijene elekrtične energije. šta misliš da ću tebi vjerovati na riječ?

Eroo wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

https://avaz.ba/vijesti/bih/501169/dzindic-vlada-nastavlja-pregovore-sa-strateskim-partnerima-u-vezi-s-aluminijem

Evo velemajstora, on će naći održiv model dok si reko hadžihafisizetbegović.
Aluminij je kao kvalificiran potrošač plaćao elektriku po 78€ a njegova svjetska
konkurencija 28€. Elektrika predstavlja 60% ukupnih troškova u proizvodnji trupaca.
Sve im je lijepo objašnjeno kod ulaska u upravljanje Aluminijem.
Inače, dok je firmom upravljao Brajković Aluminij je radio još uvijek s dobitkom
i bio je najveći izvoznik u BiH. Predstavljao je 8% u  GDP-u.
Zatvaranjem Aluminija uskoro se zatvara i luka Ploče, a zatim željeznica,
te posredno i mnoge firme po Bosni, kao i sve firme kojima je Aluminij bio dobavljač
sirovine.Aluminij je početak urušavanja BiH kao protektorata. Nema joj spasa.
Hrvati, kojih je 15%,  imaju u vlasništvu još uvijek  40% ukupnog gospodarstva.

Kako se jedna takva kompanija kakav je bio Aluminij danas nalazi pred gašenjem? Ako se vratimo malo unazad, gotovo je nemoguće da se ne sjetimo medijskih hvalospjeva o Aluminiju kao najvećem bh. izvozniku, o privrednom čudu iz Hercegovine te neizostavnih novinskih bajki o Miji Brajkoviću, nekadašnjem direktoru Aluminija, kao najboljem hrvatskom menadžeru svih vremena, od postanka ameba pa sve do danas. I zaista, kako se sada jedno takvo privredno čudo gasi?

A odgovor na to pitanje je zapravo prilično jednostavan i svodi se samo na dvije riječ - loš menadžment.

Aluminij zapravo nikada i nije bio privredno čudo u pravom smislu te riječi, jer je prodavao tek puku sirovinu, pri čemu je tajna uspjeha ležala u političkom dogovaranju cijene električne energije daleko ispod tržišne vrijednosti.

A električna energija je krucijalna u procesu proizvodnje jer ona čini čak 50 posto ukupnih troškova proizvedene tone aluminija. I sve dok u proizvodnje pogone stiže struja po nižoj cijeni od tržišne, proizvodnja aluminija je itekako rentabilna i isplativa. Međutim, čim se poveća cijena električne energije koja pristiže u mostarske pogone, aluminij iz Hercegovine više nije konkurentan na svjetskom tržištu i eto problema.

Od kraja rata u BiH kroz Aluminij je prošlo devet direktora i svima je njima, manje ili više, primarni zadatak bio nabaviti što je moguće jeftiniju struju. I da ne bude zabune, to nije loše, tu nema ništa sporno. Pa naravno da će menadžeri bilo koje kompanije raditi na nabavljanju što je moguće jeftinijih ulaznih komponenti. No, ono što je u ovom našem slučaju specifično je da su svi prethodni direktori Aluminija jeftinu električnu energiju zapravo nabavljali političkim vezama sa HDZ-om, pri čemu je upravo Brajković u tome bio pravi maher.

I upravo je to političko dogovaranje cijena uništilo ovu kompaniju. Danas svi proizvođači aluminija u Evropi izuzev mostarskog rade bez ikakvih problema i stvaraju profit, pri čemu im uopšte ne smeta to što je cijena električne energije u Evropi nekoliko puta viša nego u BiH. Prema podacima Eurostata, cijena električne energije u BiH je među najnižim u Evropi, ali čak ni ta činjenica ne ide u prilog mostarskom Aluminiju. Naprimjer, Aluminij Mostar je početkom ove godine nabavljao električnu energiju po cijeni od 36 eura po MWh, a sada je cijena na tržištu 77 eura. No, pravo pitanje u ovom slučaju glasi kako rumunski ALRO, njemački Trimet, slovački Slovalco ili pak slovenački Talum mogu poslovati profitabilno sa tim cijenama električne energije, a mostarski Auminij ne može?

Odgovor je i na to pitanje prilično jednostavan i svako ga može lako pronaći na internetu. Dovoljno je, recimo, u neki web pretraživač ukucati riječ Talum i lako ćete pronaći podatke da je Talum kompanija iz Kidričeva iz Slovenije koja se bavi proizvodnjom primarnog aluminija i aluminijskih proizvoda. Upravo ovo posljednje - dakle, aluminijskih proizvoda - suština je odgovora na naše postavljeno pitanje. Da bi bilo koji proizvođač aluminija danas opstao na globalnom tržištu, nije dovoljno samo proizvoditi nego treba i prerađivati aluminij.

I dok su se u svijetu menadžeri aluminijskih proizvođača proteklih desetljeća bavili obogaćivanjem svoje proizvodne ponude, menadžeri mostarske kompanije su se bavili kupovinom električne energije po političkim cijenama i sjedili po restoranima sa hadezeovcima. I to je moglo jedno vrijeme zaista i ići tako. Ali ne zauvijek. Znate onu krilaticu? Može kako hoćeš, ali ne može koliko hoćeš. E sada su fakture za takve “menadžerske vještine” došle na naplatu.

Prof. dr. Vjekoslav Domljan, inače vrsni poznavalac prilika u mostarskom Aluminiju, kaže da svako ko izvlači, presuje ili lije aluminij, nije u gubitku, jer time povećava vrijednost aluminija tri do pet puta. A ako se samo dva puta poveća vrijednost aluminija, nikakva cijena energije vam ne može nauditi, kaže on. Nažalost, menadžeri mostarske kompanije nisu u tom smislu ništa uradili svih ovih proteklih godina (a mogli su jer postoje u Jajcu i Širokom Brijegu kompanije koje itekako svjedoče u prilog tome), nego su se samo bavili proizvodnjom primarnog aluminija te obilaženjem hercegovačkih političkih moćnika i dogovaranjem jeftine struje.

Gomila laži.
Aluminij je plaćao el. energiju po 78€, a njegova svjetska konkurencija između 28 i 32€.
Postoji, čini mi se, samo jedan slučaj di plaćaju oko 40€.
Blento, Aluminij je tkzv. kvalificirani potrošač el. energije, koji troši elektriku i noću, kad
bi inače proizvedena elektrika otišla s vodom, neiskorišćtena. Ne možeš je spakovati u kašune.
Prouči najprije što znači "kvalificirani potrošač elektrike" i pošto elektriku plaćaju svjetski potrošači.
Imaš sve lijepo objašnjeno na int. stranici Aluminij d.d. Mostar.
Dakle, ne laži, rađe se poduči.

pa dokaži te tvoje tvrdnje daj stavi neki link da vidimo cijene elekrtične energije. šta misliš da ću tebi vjerovati na riječ?

Nisam ti ja ni tata ni babo.

RayMabus wrote:

Hektorović wrote:Na koncu HDZ drži elektroprivredu HZHB

Možda Čović i ekipa bacila oko na nekretnine pa ugasili tvornicu. A nešto je čin to tako naprasno gase a znaju da rade nepovratnu štetu i da će ugasit tvornicu. Očito previše radnika i prevelik problem pa onda stečaj sve rješava.

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

Gnječ wrote:


Kako se jedna takva kompanija kakav je bio Aluminij danas nalazi pred gašenjem? Ako se vratimo malo unazad, gotovo je nemoguće da se ne sjetimo medijskih hvalospjeva o Aluminiju kao najvećem bh. izvozniku, o privrednom čudu iz Hercegovine te neizostavnih novinskih bajki o Miji Brajkoviću, nekadašnjem direktoru Aluminija, kao najboljem hrvatskom menadžeru svih vremena, od postanka ameba pa sve do danas. I zaista, kako se sada jedno takvo privredno čudo gasi?

A odgovor na to pitanje je zapravo prilično jednostavan i svodi se samo na dvije riječ - loš menadžment.

Aluminij zapravo nikada i nije bio privredno čudo u pravom smislu te riječi, jer je prodavao tek puku sirovinu, pri čemu je tajna uspjeha ležala u političkom dogovaranju cijene električne energije daleko ispod tržišne vrijednosti.

A električna energija je krucijalna u procesu proizvodnje jer ona čini čak 50 posto ukupnih troškova proizvedene tone aluminija. I sve dok u proizvodnje pogone stiže struja po nižoj cijeni od tržišne, proizvodnja aluminija je itekako rentabilna i isplativa. Međutim, čim se poveća cijena električne energije koja pristiže u mostarske pogone, aluminij iz Hercegovine više nije konkurentan na svjetskom tržištu i eto problema.

Od kraja rata u BiH kroz Aluminij je prošlo devet direktora i svima je njima, manje ili više, primarni zadatak bio nabaviti što je moguće jeftiniju struju. I da ne bude zabune, to nije loše, tu nema ništa sporno. Pa naravno da će menadžeri bilo koje kompanije raditi na nabavljanju što je moguće jeftinijih ulaznih komponenti. No, ono što je u ovom našem slučaju specifično je da su svi prethodni direktori Aluminija jeftinu električnu energiju zapravo nabavljali političkim vezama sa HDZ-om, pri čemu je upravo Brajković u tome bio pravi maher.

I upravo je to političko dogovaranje cijena uništilo ovu kompaniju. Danas svi proizvođači aluminija u Evropi izuzev mostarskog rade bez ikakvih problema i stvaraju profit, pri čemu im uopšte ne smeta to što je cijena električne energije u Evropi nekoliko puta viša nego u BiH. Prema podacima Eurostata, cijena električne energije u BiH je među najnižim u Evropi, ali čak ni ta činjenica ne ide u prilog mostarskom Aluminiju. Naprimjer, Aluminij Mostar je početkom ove godine nabavljao električnu energiju po cijeni od 36 eura po MWh, a sada je cijena na tržištu 77 eura. No, pravo pitanje u ovom slučaju glasi kako rumunski ALRO, njemački Trimet, slovački Slovalco ili pak slovenački Talum mogu poslovati profitabilno sa tim cijenama električne energije, a mostarski Auminij ne može?

Odgovor je i na to pitanje prilično jednostavan i svako ga može lako pronaći na internetu. Dovoljno je, recimo, u neki web pretraživač ukucati riječ Talum i lako ćete pronaći podatke da je Talum kompanija iz Kidričeva iz Slovenije koja se bavi proizvodnjom primarnog aluminija i aluminijskih proizvoda. Upravo ovo posljednje - dakle, aluminijskih proizvoda - suština je odgovora na naše postavljeno pitanje. Da bi bilo koji proizvođač aluminija danas opstao na globalnom tržištu, nije dovoljno samo proizvoditi nego treba i prerađivati aluminij.

I dok su se u svijetu menadžeri aluminijskih proizvođača proteklih desetljeća bavili obogaćivanjem svoje proizvodne ponude, menadžeri mostarske kompanije su se bavili kupovinom električne energije po političkim cijenama i sjedili po restoranima sa hadezeovcima. I to je moglo jedno vrijeme zaista i ići tako. Ali ne zauvijek. Znate onu krilaticu? Može kako hoćeš, ali ne može koliko hoćeš. E sada su fakture za takve “menadžerske vještine” došle na naplatu.

Prof. dr. Vjekoslav Domljan, inače vrsni poznavalac prilika u mostarskom Aluminiju, kaže da svako ko izvlači, presuje ili lije aluminij, nije u gubitku, jer time povećava vrijednost aluminija tri do pet puta. A ako se samo dva puta poveća vrijednost aluminija, nikakva cijena energije vam ne može nauditi, kaže on. Nažalost, menadžeri mostarske kompanije nisu u tom smislu ništa uradili svih ovih proteklih godina (a mogli su jer postoje u Jajcu i Širokom Brijegu kompanije koje itekako svjedoče u prilog tome), nego su se samo bavili proizvodnjom primarnog aluminija te obilaženjem hercegovačkih političkih moćnika i dogovaranjem jeftine struje.

Gomila laži.
Aluminij je plaćao el. energiju po 78€, a njegova svjetska konkurencija između 28 i 32€.
Postoji, čini mi se, samo jedan slučaj di plaćaju oko 40€.
Blento, Aluminij je tkzv. kvalificirani potrošač el. energije, koji troši elektriku i noću, kad
bi inače proizvedena elektrika otišla s vodom, neiskorišćtena. Ne možeš je spakovati u kašune.
Prouči najprije što znači "kvalificirani potrošač elektrike" i pošto elektriku plaćaju svjetski potrošači.
Imaš sve lijepo objašnjeno na int. stranici Aluminij d.d. Mostar.
Dakle, ne laži, rađe se poduči.

pa dokaži te tvoje tvrdnje daj stavi neki link da vidimo cijene elekrtične energije. šta misliš da ću tebi vjerovati na riječ?

Nisam ti ja ni tata ni babo.

znači nemaš nikakvih konkretnih podataka? dakle lažeš kao i uvijek do sada.

“I ja i Jelka Miličević i Denis Lasić i cijela Vlada FBIH imamo isti stav kad je u pitanju Aluminij”

SARAJEVO – Fadil Novalić, premijer Federacije Bosne i Hercegovine, kazao je da Vlada FBiH ima jedinstven stav kada je u pitanju Aluminij Mostar. Ocijenio je da se radi o kompaniji kojom je, prije svega, loše upravljano.

Hektorović wrote:

RayMabus wrote:

Hektorović wrote:Na koncu HDZ drži elektroprivredu HZHB

Možda Čović i ekipa bacila oko na nekretnine pa ugasili tvornicu. A nešto je čin to tako naprasno gase a znaju da rade nepovratnu štetu i da će ugasit tvornicu. Očito previše radnika i prevelik problem pa onda stečaj sve rješava.

Upravo to, nije pružena nikakva poltiička borba nego se išlo na stečaj.

Niti je kriva platforma, jer njih nema od 2014... od tada do danas je prošla čitava vječnost,a 4 godine su vječnost u poslovnom svijetu, pod HDZ-ovom upravom... a da u biti nije pokušano riješenje problema...

RayMabus wrote:

debotoijusto wrote:

RayMabus wrote:A kog brige za nacionalno više kad te jebu tvoju vlastiti roditelji u zdrav mozak. 

Došla mi čestitka sa suda , 300 kuna troškova , obavezni psihološki tretman i uvjetno 15 dana zatvora i 3000 kuna ako u roku godinu dana opet napravin pizdariju.

Sad ću iz dišpeta prodat auto , ionako ga ne vozin nego jedino njega u bolnicu i do polja , neću plaćat registraciju od 2400 kuna godišnje , neman brige oko auta i s ton lovon izgurat do 2021 godine kad njemu prestaje plaćanje poreza na nekretnine i onda jedan stan moj pa to računaj kad da san ti platija režije.

Ležat doma i boli me kurac i za njega i šta njemu triba , ideš pomoć a on te jebe u zdrav mozak.

koje auto koliko love jel odrzavan...?

Nisan još doša do toga koliko love. Priša samo 85 tisuća kilometara u deset godina. Ima san dva auta jedno vrime pa ga uopće nisan vozija puno. Citroen 4.

Ne triba mi a prodat ću ga sad iz dišpeta jer praktički jedino oca vodin u bolnicu i do polja. Nek sad sam zove Hitnu kad ga šta zaboli i nekog drugog kad triba nešto do polja. 

Šta.ću ja plaćat 2400 kuna registracije a oden do Splita potrošin goriva koliko me iziđe autobusna karta.

Hektorović wrote:

 Elektroprivreda HZHB tako nešto nije radila, nego je fakturisala prilično visoku cijenu struje, fakturisali su po 78 eura do neki dan, što je cijena iznad berzanske koja je bila 59.  Oni su po zakonu prodali struju, sad treba da je naplate od nekog novog globaliste ili da oni prodaju Aluminij preko izvršnog postupka, pa da naplati sebe.

Hektorović wrote:

Hektorović wrote:

 Elektroprivreda HZHB tako nešto nije radila, nego je fakturisala prilično visoku cijenu struje, fakturisali su po 78 eura do neki dan, što je cijena iznad berzanske koja je bila 59.  Oni su po zakonu prodali struju, sad treba da je naplate od nekog novog globaliste ili da oni prodaju Aluminij preko izvršnog postupka, pa da naplati sebe.

Ključno

Radnici Aluminija pred zgradom HDZ-a: Firma ide u stečaj, podijelit će nam otkaze

RayMabus wrote:

Hektorović wrote:

Hektorović wrote:

 Elektroprivreda HZHB tako nešto nije radila, nego je fakturisala prilično visoku cijenu struje, fakturisali su po 78 eura do neki dan, što je cijena iznad berzanske koja je bila 59.  Oni su po zakonu prodali struju, sad treba da je naplate od nekog novog globaliste ili da oni prodaju Aluminij preko izvršnog postupka, pa da naplati sebe.

Ključno

Prodat će one vinograde i welnese Čoviću i ekipi

Hektorović wrote:

RayMabus wrote:

Hektorović wrote:

Hektorović wrote:

 Elektroprivreda HZHB tako nešto nije radila, nego je fakturisala prilično visoku cijenu struje, fakturisali su po 78 eura do neki dan, što je cijena iznad berzanske koja je bila 59.  Oni su po zakonu prodali struju, sad treba da je naplate od nekog novog globaliste ili da oni prodaju Aluminij preko izvršnog postupka, pa da naplati sebe.

Ključno

Prodat će one vinograde i welnese Čoviću i ekipi

Pa EPHZHB će uzeti sve kao potraživanje... kažem, svjesno su išli na stečaj... A zato je zadnjih mjeseci ta elektoprivreda pod kontrolom HDZ-a i pucala takve nenormalne cijene aluminiju pod kontrolom iste stranke. 

A lova za ponovno pokretanje proizvodnje je sića...

Hektorović wrote:

Radnik Aluminija pred sjedištem stranke poderao člansku kartu HDZ-a BiH

Nije tajna da mnogi radnici posrnulog giganta za probleme, ili bar dio njih, odgovornima smatraju najmoćniju partiju u zapadnoj Hercegovini. Organizovani odlazak pred sjedište HDZ-a prvo je planiran u utorak, ali se desio tek danas nakon gašenja proizvodnih postrojenja.Također, jedan od radnika je demonstrativno pocijepao i člansku karticu HDZ-a.

RayMabus wrote:

Hektorović wrote:25 miljona dolara baš i nije sića.

https://interview.ba/vijesti/item/21748-aluminij-zvanicno-ugasen-u-ponoc-ponovo-pokretanje-kostalo-bi-oko-25-miliona-dolara