Na današnji dan 3.7.1991 počela okupacija baranje od strane tzv.JNA i srpskih paravojnih skupina

na danasnji dan 3.7.1991 ulaskom oklopnih snaga tzv.JNA kao i desetine kamiona punih vecinom rezervista iz Srbije te uz pomoc nekih srpskih paravojnih skupian sa podrucja Baranje ali i istocne Slavonije pocela je agresija na ovaj dio Hrvatske.Baranje se nalazi sjeverno i sjeverositocno do Osijeka omeđena je dvaju rijekama na jugu sa Dravom na istoku sa Dunavom i sjeverno je mađarska granica.U baranji po popisu stanovništva 1991 godine zivjelo je 42% Hrvata,25% Srba,17% mađara i 9% jugoslavena sto govori u prilog da je u baranji uvjerljiva vecina bila nesrpskog stanovnistva.Vecina srpskih sela nalazila se u zapadnoj baranji te u sjevernoj baranji te su Srbi imali relativnu vecinu u Belom Manastiru ali vecinom oko Belog manastira bila su hrvatska i mađarska sela.Tijekom 1991 godine do otvoprene agresije situacija na baranjskom podrucju je bila poprilicno nesigurna ali vecih međunacionalnih incidenata nije bilo osim povisenih tenzija.Tek nekoliko manjih incidenata koje su izazvali lokalni Srbi i to na podrucju gdje su oni bili vecina nije bio jos znak za uzbunu da se shvati kakva se opasnost po baranju valja.Tako je 19.2.1991 godine između srpskih sela Bolman i Jagodnjak u noci pucano na ophodnju redarstvenika iz PP Beli manastir koji su imali redovne ophodnje do ovog incidenta na tom podrucju.na ophodnju je pucano sa dva duza rafala iz automatskog naoruzanaj ali nije bilo ozlijeđenih a ophodnja se povukla prema Belom manastiru i sutradan se pokusao napraviti uviđaj ali srbi iz obliznjih Jagodnjaka i Bolmana postavili su barikadu na cestu koja vodi do mjesta napada pa ocevid nije mogao biti napravljen.25.3.1991 kod Branjinog vrha inace mjesovito hrvatsko srpskog sela napadnuta su tri civila od kojih su bili dva hrvata i jedan mađar sva trojica iz sela Suza koji su bili cestovni radnici koji su radili na dionici beli manastir - branjin vrh na uređivanju prometnice.Njih je napala skupina od desetak neidentificiranih osoba od koji su neki bili naoruzani pistoljima a jedna je bio naoruzan i poluautomatskom puskom u kasnopopodnevnim satima.Ta skupina je izasla iz jednog kombija i osobnog vozila te su okruzili ovi trojicu radnika naređujuci da legnu na cesti..nakon sto su legli napadaci su im poceli psovat mater ustasku,mađarsku sto ukazuje na to da su napadaci poznavali ovu trojicu radnika.Poceli su udarati radnike koji su lezali nogama i rukama ali uvidjevsi da im se priblizavaju ostala vozila brzo su sjeli u svoja vozila i zaputila se u smjeru Kneževa ili Popovca.Brzo na mjesto događaja po dojavi dosli su redarstvenici i hitna te su ustvrdili da se pocinioci ovog nedjela ne mogu identificirati.Sto se tice radniak oni su lakse ozlijeđeni od udaraca koji su dobili pa im je pomoc pruzena na licu mjesta ali nisu trebali bolnicko osoblje.Nakon istrage utvrđeno je da motiv ovog napada bila nacionalnog predznaka ali i to sto su trojica napadnutih bili clanovi HDZ-a koji su bili aktivni u svom ogranku pa postoji mogucnost da su ih napadaci znali i zabiljezili kao svoje mete te ih napadnu kad za to se ukaze prilika,vjerojatno su po svemu sudeci bili i praceni pa je napadacima bilo dojavljeno gdje se nalaze napadnuti i da su okolnosti takve da se moze sprovesti napad.Dolaskom travnja 1991 međunacionalne napetosti i tenzije na podrucju Baranje su se pogorsale i narasle a samim time i porastao je broj incidenata najvsie utzrokovanih od srpske strane.To niej bilo neobicno posto su u travnju mjesecu 1991 baranju tj srpska sela pohodili brojni velikosrpski emisari kako iz Srbije tako i iz tzv.'sao krajina'..poput Seselja,Paroskog,Bore Kostica,Gorana Hađica,Veljka Đakule koji su dolazili na ovaj teren sa ocitom namjerom da izazovu otvorenu pobunu među baranjskim Srbima i pripreme im teren za napade na Hrvate i druge nesrbe te na pripadnike mup-a hrvatske.tako 21.4.1991 desio se prvi veci incident na podrucju Baranje kada su iz srpskog sela Kozarac ka i iz susjednog Jagodnjaka ispalili tijekom noci pet tromblonskih mina prema Čemincu i Dardi te su tijekom noci pucali nekoliko puta nepoznati pocinitelji po privatnim objektima u Cemincu hrvatskom selu.olijeđenih srecom nije bilo a pricinjena je manja materijalna steta.Također 22.4.1991 iz srpskog sela gajic ispaljeno je nekoliko rafala u smjeru susjednog mađarskog sela Draž.Pocinitelji nisu pronađeni

Krajem travnja na podrucju srpskog sela Jagodnjaka koji je bio centar srpske pubune i terorizma na podrucju Baranje uoceno je tridesetak uniformiranih osoba desetak ih je bilo u maskirnim odorama koje inace su tada nosili 'marticevci' a ostali su imali sivomaslinaste uniforme ili dijelove sivomaslinaste uniforme sa civilnim dijelovima odjece.Najvjerojatno se radilo o pridoslim srpskim teroristima ili paravojnoj skupini koja se pojavila odmah nekoliko dana iza mitinga seselaj i paroskog u jagodnjaku.Pocetak svibanj i tijek svibnja 1991 na podrucju Baranje također obiljezen je sve ucestalijim međunacionalnim incidentima,provokacijama pa i napadima najvise od srpske strane.Nakon događaja u borovu selu i pokolja redartsvenika na podrucju Baranje nakon tog događaja dolazi do radikalizacije situacije i potpunog nepovjerenja između lokalnog srpskog stanovnistva te nesrpskog stanovnistva.U Belom Manastiru 6.5.1991 dolazi do miniranja dva poslovna objekta jedan u vlasnistvu hrvata drugi u vlasnistvu albanca.8.5.1991 razbijena su stakla na kiosku 'Borbe' iz Beograda.14.5.1991 na podrucju srpskih sela Jagodnjak,Bolman i Kozarac dolazi do osnivanja srpske paravojno teroristicke postrojbe u tzv.TO odred 'baranja' koji broji 182 teritorijalca sa podrucja ova tri sela i Belog Manastira.također dva dana iza ovog događaja na podrucju Kneževa koje je pola srpsko pola hrvatsko selo osniva se srpska paravojna teroristicka skupina koji broji sezdesetak osoba  a kojoj se prikljucuju i pobunjenici iz sjevernog dijela baranje kao i samog belog manastira.Osnivanjem ovih srpskih paravojnih postrojbi na podrucju baranje tijekom svibnja 1991 a koji su dobrim dijelom dali 'obol' i pohodi seselja,đakula,paroskog,hađica i druge velikosrpske bulumente u Baranju vrlo se komplicira sigurnosna situacija na podrucju Baranje a narocito na podrucju Belog Manastira i okolice.Zbog takve situacije zapovjednik PP Beli Manastir trazi od PU osijek da na podrucju Baranje uspostavi lokalne policjske ispostave u selima Darda,Kneževi Vinogradi i Kneževo.Međutim zbog ucjene srpske strane osnovana je samo policijska ispostava Kneževi Vinogradi sa oko petnaest redarstevnika.Sve je to bilo nedostatno i premalo prema srpskim teroristickim paravojnim skupinama i civilima pod oruzjem na podrucju Baranje tijekom svibnja 1991 godine kada se nalazilo oko 300 srpskih terosrsta dobro naoruzanih na podrucju Baranje a vjerojatno ta brojka je bila i vec ajer je bilo mnogo srpskih civila po srpskim selima i u Belom manastiru kojima je tzv.JNA podjelila oruzje..tu je jos bila prijetnja i vojarna tzv.JNA u Belom Manastiru koja je uredovno imala kontakte i isporucivala oruzje teroristima po srpskim selima.Sve to upucivalo ej na to da zapovjendik PP Beli Manastir trazi pomoc od PU Osijek u ljudstvu i oruzju ali ni PU Osijek nije mogla puno izdvojiti svojih ljdui a narocito oruzje jer ga nisu imali dovoljno a kriza na osjeckom podrucju i tom diejlu Slavonije bivala ej sve zesca sa sve brojnijim incidentima i zrtvama ali ipak odluceno ej da dio redarstevnika iz PP Osijek pridruzi se redarstvenicima u PP Beli manastir kao ispomoc u ophodnjama u Baranji ali osjecki redarstvenici su mogli samo pokrivati juzni dio baranje odnosno podrucje Darde,Bilja i Kopačeva.Ulaskom u lipanj 1991 situacija u baranji je sve dramaticnija i teza.Srpske paravojne snage se vise ne libe otvoreno napadati nesrpsko stanovnistvo a narocito redarstvene snage na podrucju Baranje..pa tako 7.6.1991 sa podrucja Jagodnjaka pokusali su teroristi iz Jagodnjaka kojima su s epridruzili teroristi iz Bolmana i Kozarca da ovladaju prometnicom Bilje-Beli Manastir i tako odsjecu Beli Manastir od Osijeka i taj dio baranje sa ostatkom baranje i slavonije.Naime teroristi iz jagodnjaka i bolmana 7.6.1991 pokusali su prekinuti promet na  podrucju sela Kozarac i Ceminac zauzecem ili stavljanjem pod kontrolu sela kozarac koje je bilo vecinski srpsko selo ali ej bilo pod kontrolom mup-a hrvatske i tako tu prekinuti promet prema Belom manastiru a ako taj plan prođe sljedeci na redu bi bio Ceminac i vjerojatno Darda cime bi srpski teroristi apsolutno zavladali prometnicom od Bilja do Belog Manastira sa krajnjim ciljem zauzeca Belog Manastira i cijele Baranje.Plan napada na Kozarac je bio takav da jedna grupa terorista izvrsi upad u samo selo Kozarac ta grupa jacine pedesetak terorista imala bi pomoc iz samog kozarca jeden naoruzane teroristicke skupine cime bi onda kako su smatrali lako ovladali samim selom posto u samom selu je bio tek jedan punkt sa redarstevnicima kojih je bilo nekoliko i oni ne bi predstavlajli problem za tako snaznu i dobro naoruzanu terorsiticku skupinu.druga teroristicka skupina koja bi brojala oko trideset terorista imala je plan da fiktivnim napadom na sujsedni ceminac te novi ceminac odvuce paznju redarstvenih snaga i drzi ih dalje od Kozarca gdje bi ona najveca i najvaznija grupa terorista odrađivala onaj najvazniji plan zauzeca Kozarca.Sam napad terorista poceo je u zoru 7.6.1991 kada je postavljena barikada na cestu između kozarca i belog manastira kao i između kozarca i ceminca cime su odsjekli kozarac i time sprijecili dolazak pojacanja iz ta dva smjera redarstvenicima u kozarcu.Istovremeno iz samog sela otvorena je automatska paljba na punkt sa redarstvenicima koji nisu odmah otvarali vatru.napadaci iz sjevernog smjera su vec bili na ulasku u selo i polako se kretali prema redarstvenom punktu koji se nalazio u sredistu sela...također sa zapadne starne kroz kukuriziste i polje secerne repe druga grupa terorista priblizavala se kozarcu ali nisu djelovali.uvidjevsi bezizlasnost situacije redarstvenici sa punkta u centru sela ipak otvaraju paljbu prema ovoj teroristickoj skupini koja je ulazila u selo sa sjeverne strane i nagnala ih je da stanu te se povuku prema izlazu iz sela.Problem za ovu terosristicku skupinu je bio sto im 'kolege' nisu krenule u fiktivni i provocirajuci napad prema cemincu nego su se pridruzili ovoj grupi koja je pokusala uci u kozarac sa zapadne strane misleci da ce to biti samo 'setnja'...naravno zbog situacije u kozarcu zapovjednik PP Beli manstir trazi pomoc od PP osijek da posalju ljude i deblokiraju Kozarac sa juzne strane i spasu njihove ljude posto PP Beli manastir nema dovoljno ljudstva da probije blokadu sa sjeverne strane a prijeti im i teroristicki upad i u sam grad.Iz Osijeka prema kozarcu i belom manastiru upucuje se oko trideset redarstvenika i nekoliko pripadnika zng-a i brzim dolaskom u Ceminac uputili su se prema Kozarcu u međuvrem,enu uvidjevsi da dolazi pojacanje u kozarac teroristi u panicnom bijegu napustaju barikadu koju su postavili između ceminca i kozarca pa redarstvene snage bez problema ulaze u kozarac i zaposjedaju nove polozaje te kao pomoc redarstvenciima u kozarcu.Uvidjevsi da situacija vise niej pod njihovom kontrolom srpski teroristi odustaju od daljnjeg napada na kozarac i povlace se nazad u Jagodnajk i Bolman ili prema Belom Manastiru.Srecom ovim neuspjelim napadaom nije bilo ljudskih zrtava ni ranjenih na hrvatskoj starni a vjerojatno vecih zrtava nije bilo ni među teroristima koji su i prije ozbiljnijeg djelovanja redarstvenih snaga dali petama vjetra i povukli se nazad u svoja uporista.Tako je ipak ocuvana kontrola vrlo vazne prometnice između Osijeka i Belog Manastira.To je bila prva veca teroristicka akcija srpskih paravojnih snaga u baranji ali koja nije polucila uspijeh pa su se teroristi tijekom sestog mjeseca 1991 koliko toliko primirili cekajuci da za njih posao odradi njihov saveznik tzv.jna i srbijasnki cetnici i teroristi

Hrvatska vlast na podrucju Baranje u onim djelovima gdje su imali kontrolu a to su hrvatska i mađarska sela te Beli Manastir funkcionirala je do pocetka otvorene agresije u iznimno teskim okolnostima.Gotovo jedno selo nisi kontrolirao drugo jesi pa nisi pa jesi.Srbi su dobro procjenili da je baranja zapravo 'slijepo crijevo 'hrvatske i da nju nece biti tesko osvojiti jer je to mozda najizmjesaniji kraj Hrvatske ili kutak.Zato je jos tijekom svibnja i lipnja JNA odlucila dodatno pojacati svoj garnizon u Belom manastiru ljudstvom i tehnikom a na granici sa Hrvatskom tj Baranjom sa vojvođanske strane rasporediti vrlo jake kombinirano oklopno-topnicko-pjesacke snage i time dodatno utjecati na ionako oslabljenu psihozu stanovnistva Baranje.Hrvatsko vrhovnistvo je znalo da vrlo slozena situacija u baranji ne ide bas u prilog Hrvatske i hrvatskih vlasti prvo zbog nedostatka hrvatskih oruzanih snaga,drugo srpski teroristi i paravlasti su kontrolirali vise od trecine baranje a na granici sa vojvodinom na dunavu su raspoređene vrlo jake snage jna i stotine vojnika,rezervista,cetnickih dobrovoljaca..nasuprot njima u baranji je bilo tek oko 150 pripadnika redarstvenih snaga i gardista te nesto civila dragovolajca hrvata i mađara od kojih pola nije bilo naoruzano.U baranji puno nisu mogli ocekivati pomoci ni iz osijeka i susjednih opcina koji su se i sami nalazili u slicnim okolnostima kao i Baranja.Zato je odluceno u ministarstvu unutarnjih poslova Hrvatske da se iz zagreba i jso nekih djelova hrvatske hitno posalju dodatne redarstvene snage kao pojacanje PP Beli Manastir.Tako 18.6.1991 na podrucje baranje stize oko stotinjak hrvatskih redartsvenika iz zagreba,krapine,karlovca,rijeke.Ti redarstvenici po dolasku u Osijek u dogovoru sa PP Beli manastir raspoređeni i pridodani tamosnjim redarstvenim snagama u u Bilje,Dardu,Beli Manastir,Batinu i Kneževe Vinograde.Dolaskom ovih snaga makar privremeno doslo je do olaksanja kod hrvatskog i mađarskog stanovnistva u Baranji te s epojacao osjecaj sigurnosti na tom podrucju.Istovrmeno s aovim sve vise je gomilanja snaga jna na vojvođanskoj strani Dunava pa pada odluka da se u batinu poslaje i jedna skupina gardista kao dodatno pojacanje tamosnjim redarstvenicima.Uz sve to sve je vise incidenata i oruzanih sukoba i provakcija na onom podrucju gdje je vecinsko srpsko stanovnistvo pa tako iz Jagodnjaka i Bolmana sela sa vecinskim srpskim stanovnistvom i najjacim teroristicnnkim uporistima u baranji sve je vise oruzanih ispada u smjeru redarstvenih snaga kao i prema nesrpskom stanovnistvu i selima u blizini.Sve vise incidenata je i u samom Belom Manastiru gdje po nekim podacima ubacila se ili je osnovana srpska teroristicka skupina koja je stavila pod kontrolu jedan dio Belog Manastira koji je vecinski srpski a u tom dijelu nalazi se i vojarna JNA koja im je zastita.25.6.1991 srpski teroristi izvrsavaju ozbiljan napad iz Jagodnjaka i Bolmana opet prema Kozarcu i ovaj put im snazno pomazu i teroristi iz samog Kozarca u smamom napadu sudjeluje oko sto pedeset terorista koji su ispalivsi tromblonske mine,napadajuci sa dva oklopljena improviozirana kamiona na kojem su bili protuzrakoplovni topovi 20 mm i teske strojnice uspjeli u prvom napadu potisnuti malobrojne redarstvene snage iz Kozarca prema Cemincu gdje je uspostavljena nova linije obrane.Padom Kozarca u ruke srpskih terorista prekinut je promet ozmeđu osijeka i belog manastira i sam Beli Manastir je prakticno doveden u poluokruzenje jer srske paravojne skupine i teroristi dobro naoruzani i brojni nisu s ezadovoljili osvajanjem samo kozarca nego su okupirali i obliznji Karanac a iz Bolmana je izvrsen napad prema vecinski hrvatskom selu petlovcu gdje je bilo naorutzano samo nekoliko hrvatskih civila dragovoljaca koji su se morali povuci da izbjegnu zrtve pred daleko nadmocnijem neprijatelju...tako da su srpski terorsiti i agresori samo u jednom danu uspjeli zauzeti kozarac,karanac i petlovac i prakticno doci pred sami ulaz u Beli Manastir u kojem uzgred trecinu grada drzali su srpski teroristi pod svojom kontrolom uz pomoc snaga jna iz belomanastirskog garnizona.Jedini pristup belom manstiru bio je sa istocne strane preko Knezevih vinograda i hrvatskog sela Kamenice.28.6.1991 iz srpskog sela gajica jaca srpska paravojna formacija izvrsila je napad na hrvatsko selo Topolje blizu mađarske granice te ga zauzela jer nije ni bilo obrane u tom selu a stanovnistvo da izbjegne teror i zlocine izbjeglo je u obliznju mađarsku.Isti dan pada i Dubosevica u srpske ruke najsjevernije baransjko selo na samoj granici sa mađarskom.Sada srpski teroristi iz Kneževa i Gajića spojili su se sa bratijom iz jagodnjaka,kozarca i bolmana i prakticno su stavili pod kontrolu dio zapadne i sjeverozapadne te sjeverne baranje te stavili jos vise u nezavidan polozaj grad beli manastir.Hrvatske vlasti su u Baranji pred kraj lipnja 1991 kontrolirali jugozapadnu i juznu baranju te gotovo cijelu istocnu baranju do batine.

Hrvati i drugi nesrbi su pocetak srpnja 1991 u baranji docekali sa zebnjom.Prvi prognanici,prvi ozbiljniji napadi srpskih paravojnih formacija na prostoru Baranje te gomilanje snaga JNA na drugoj obali Dunava sve drugo nego dobre vijesti.1.srpnja.1991 dolazi do prvog napada snaga JNA sa vojvođanske strane na podrucje baranje i Hravtske kada je ispaljeno nekoliko minobacackih projektila na podrucje sela Batine te je sa dunavskih brodova JRM-a pucano u smjeru ribarskih kuca i splavova na baranjskoj strani obale Dunava.U Batini se nalazilo dvadesetak redarstvenika i tridesetak gardista te nekoliko naoruzanih civila mjestana dragovoljaca koji su smjesteni bili u bazi u seoskom domu a polozaje su drzali na samoj obali dunava,kod mosta te na izlazu sela prema Dražu i Gajićima a jedan dio redarstvenika i gardista bio je otisao u susjednos selo Draž da sprijeci moguce napade na ovo mjesto i Batinu iz smjera Gajića i Kneževa.Sve te hrvatske branitelsjke snage su bile kap u moru kakva je sila bila sa vojvođanske starne ali i sa ove baranjske gdje sudjelovale srpske paravojne formacije brojnije u ljudstvu i jos bolje naoruzane.Tako da je 1.srpanj.1991 protekao u napadu i provokacijama prema batini sa vojvođanske strane jer Batina se nalazila na putu prelaska glavnine snaga JNA sa vojvođanske na baranjsku stranu a prepreka su im bili gardisti i pripadnici mup-a u Batini.Tog 1.srpnja.1991 bilo je nadlijetanaj nekoliko puta zrakoplova jna iznad batine i baranje vjerojatno u cilju izviđanja polozaja hrvatskih snaga u Baranji i Batini.Krizni stozer za Batinu koji je bio osnovan podkraj lipnja 1991 odlucio ej da odrzi sastanak sa zapovjednicima mup-a i garde u Batini da se vidi sto dalje.Sastanak je odrzan nocu sa 1 na 2.srpanj.1991...godine i trajao je oko dva i pol sata a sastanku je prisustvovao i dio mjestana Batine.Uvidjevsi svu situaciju u kojoj se Batina i okolica nasla pod prijetnjom prelaska i napada postrojbi jna sa vojvođanske starne a sa baranjeske starne tek tri,cetri kilometra dalje su bile srpsko teroristicke paravojne formacije bilo ej vidljivo da se sa ovako malobrojnim hravtskim snagama i slabo naoruzanim tesko moze obraniti Batina i ovaj dio baranje plus sto agresor stalno prijeti jakim topnickim udarima po Batini,Dražu i tom baranjskom dijelu odluceno je da 2.7.1991 pocne se sa izvlacenjem hrvatskih gardista i policajaca iz Batine i Draža sa onim stanovnistvom ovih mjesta koji to hoce prema Zmajevcu,Suzi i Kneževim vinogradima gdje bi supostavili novu liniju obrane posto se smatralo da je taj teren bolji za obranu a ima i vise gardista i policajaca te naoruzanih civila spremnih za obranu.Ovaj takticki potez pokazao se ispravnim jer vec u popodnevnim satima tenkovske postrojbe JNA kao i druga oklopna i kaminoska vozila poceli su prelaziti most na Dunavu kod Batine a sa druge strane u Draž su usle srpske paravojne formacije koje su hitale prema Batini da se spoje sa snagama JNA.Ovim prelaskom sa srbijanske starne snaga JNA pocela je otvorena agresija iz Srbije na Hrvatsku i Baranju.Oko stotinjak tenkova,toliko isto oklopnih transportera i borbenih vozila te deseci kamiona,autobusa sa rezervistima i cetnicickim dragovoljcima tutnjali su baranjskim cestama i sirili se po baranji.

Padom batine 2.7.1991,malobrojni hrvatski branitelji povlace se u nekoliko kilometar udaljeni zmajevac gdje s enalazilo nekoliko lokalnih branitelja..no jna i teroristi se nisu zaustavili na batini nego su krenuli prema Zmajevcu i Suzi.Uvidjevsi da pred sobom imaju ogromnu silu a nemaju sa cim adekvatno odgovoriti uspostavljaju kontakt sa kriznim stozerom u Kneževim vinogradima gdje pada dogovor o povlacenju civilnog stanovnistva prema Osijeku a branitelji da uspostave obrambenu liniju u Kneževim vinogradima i da dio ode u ispomoc PU Beli manastir koja je napadnuta od srpskih terorista u samom Belom manastiru a kojima logisticku i vatrenu podrsku pruza garnizon jna u gradu.No planeri iz JNA kao i iz srpskih terorstickih uporista imaju drugi zajednicki plan..mjenjaju pravac i nakon zauzeca Zmajevca i Suze idu prema Belom manastiru u ispomoc tamosnjim teroristima.Uvidjevsi da se ne mogu oduprijeti nadmocnom neprijatelju kojem dolazi u pomoc glavnina oklopno mehaniziranih snaga jna iz vojvodina hrvatske redarstvene snage napustaju PU Beli manastir i sam grad i odlaze prema Kneževim vinogradima.Okupacijom Belog mananstira JNA i srpski teroristi prakticno pod svojom kontrolom imaju 2/3 Baranje.Snazna kolona jna sa rezervistima ne zaustavlja se u Belom manastiru nakon okupacije njega prepustaju 'krajinskim paravlastima' nego ulazi u druga baranjska mjesta i okupira ih bez otpora kao sto su ČeminacUglješ,Novi Čeminac i prakticno nalaze se koji kilometar od Darde.Uvidjevsi da se nalze poluopkoljeni hrvatske snage da izbjegnu potpuno opkoljavanje kao i žrtve povlace se iz Kneževih vinograda u smjeru Bilja i Darde i tu nekoliko kilometara Osijeka na baranjskoj strani uz dogovor sa osjeckim kriznim stozerom te pojacanjima iz osijeka uspostavljaju nove obrambene linije.Tako da je 4.7.1991 gotovo cijela baranja okupirana osim malog juznog dijela baranje i Kopackog rita koje su ostale u hrvatskim rukama i koje su strateski postale prva crta obrane Osijeka sa sjeverne tj baranjske strane