Česi i Austrijanci u panici: Navalili u šoping i pokupovali masu oružja

bogomdani wrote:

melkior wrote:

bogomdani wrote:

melkior wrote:

bogomdani wrote:

melkior wrote:

RayMabus wrote:Pa nema na Wikikikilsu podataka iz budučnosti .....ovdje ima :

Of Trojan blood he will be born with a German heart
and will rise to a very great power.
He will drive out the foreign, Arabic nation
and return the Church to her early glory

http://nostradamus.org/f/index.php?topic=293.0;wap2

Kad se građani počmu naoružavat to znači da više nemaju povjerenje u državu i njene institucije zaštite vlastitih života tj policiju , vojsku i drugo.

Povjerenje jednom izigrano teško se vrača.

U prevodu : GOTOVO JE.

To je dobro, jer samo budale vjeruju državi i političkoj eliti. Država = socijalizam. Kad dođete na jug SAD-a, zapljusne vas prvo nevjerojatni osjećaj slobode, individualne slobode kakva se u Europi može tek sanjati. Sloboda ne postoji radi države, država ne jamči nikada nikome slobodu. Tek naoružani građani mogu jamčiti za vlastitu slobodu.

Slozio bih se sa ovim...

Naoružani građani prijetnja su svakom pokušaju uvođenju diktature i nasilju političke klase. Nema istinske demokracije bez naoružanih građana spremnih branitiv vlastitu slobodu i svoj način života. Drugi uvjet za demokraciju jesu male lokalne zajednice. Nikakva centralizacija, birokratizacija. Male, slobodne, povezane lokalne zajednice i naoružani građani jamac su istinske demokracije. Sustav je protiv običnih građana, policija, pravosuđe, sudovi postoje jedino radi zaštite elite od običnih građana, a ne radi zaštite zakonitosti. Jer elita je iznad zakona, na nju se zakoni ne primjenjuju. Mir bez pravde nije nikakav mir već legalizacija prethodnog nasilja i pljačke. Pravda može i mora biti slijepa, ali kratkovidna nikada.

Naravno..centralizacija svega je samo nacin da se svima oko vrata namakne lanac i cvrsto drzi..Vojske i policije jesu prije svega za zastitu politicke elite i vlasti..Pricao sam unatrag godinu dana sa jednim poznanikom..pandur je u N.Y.,detektiv..i covjek otvoreno kaze,da je ocigledno sasvima da struktrura radi u interesu elite,koja barata lovom..tretman je takav,ovisno koliko love imas..

Zapravo, treba uništiti velike banke, države, velike korporacije i velike religijske centre jer to je jedini način da se moć vrati onima kojima doista i pripada i koji to sve skupa plaćaju, protivno vlastitim interesima. A prije svega, treba uništiti ideologije: političke, vjerske. Sloboda podrazumijeva nesigurnost, ali ona nema alternative. Ženama, političkim strankama i crkvenom kleru treba oduzeti prava jer oni su prirodni saveznici svakoj vlasti i diktaturi. Ženama i kleru obožavanje autoriteta jest u habitusu njihova vlastitog postojanja, žene i kler prirodni su neprijatelji slobode i više metafizičke Istine. Njihova politička moć predstavlja duhovno izopačenje čovječanstva, ruglo civilizacije i uvredu zdravom razumu.

Znas,najmanji su bed banke,kako smo u krizi utvrdili,bez njihove podrske ekonomiji,sve staje..
I sad,danas nas je skoro 8 milijardi,i sustav produkcije hrane i ostalog,ne znam na kojem bi nivou bio(koje cijene i ostalo) da se velikim polozima u bankama ne garantira njihova cijena...gomilanje love u bankama je nis drugo do garancija cijena robe ..dakle ,investicijski sektori direktno ovise o bancinoj lovi..ako banka nema ili ne da lovu,investicije u porodukciju staju,a cijene munjevito idu gore..
Ajmo hipoteticki,sve posteno razdijeliti...Tko bi garantirao ispravnou i stabilnu investiciju?..sve bi se okrenulo ponovno sitnom obrtu,itnoj i skupoj proizvodnji,a ljudi je sve vise i sve je visa potrosnja..mislim da bi se drustvo vrlo brzo strmoglavilo u neki vid feudalizma,dakle oni koji bi prisvojili vojske i policije,bi se maksimalno oborili na narod i pojedinca...bilo bi grdo,jer bi se drustvo opet svelo na ekstremnu brutalu,i pravilo jaceg..Ne kazem da je ovo dobro sada,no moze i gore...
Boldano..stoji do rijeci..moram kopi pejstati na neku zensku temu...

Velike banke uništavaju slobodu poduzetništva i zdravu konkurenciju:

Ekonomska analiza: Kako su mega-banke, uz pomoć političke klase, pretvorile američki san u noćnu moru - O sustavnom gušenju malog poduzetništva i uništavanju lokalnih zajednica
Antun Roša
vrijeme objave: Četvrtak - 22. 10. 2015 | 20:26
(14)



Znate li što je lokalna banka ili banka iz zajednice ("community bank")? Riječ je, dakako, o banci, komercijalnoj banci, ali banci koja je podignuta unutar jedne zajednice, operira unutar te zajednice te nije dio jedne od "prevelike-da-bi-propale" banke.

Koje su prednosti takvih lojalnih banaka? Često su bolje za krajnjeg korisnika, naročito mala lokalna poslovanja, poduzeća sa svega nekoliko zaposlenika, jer ista mogu lakše dobiti novac (lokalne banke bolje shvaćaju njihove potrebe i potrebe lokalnog tržišta nego ogromne bankarske korporacije). Naravno, još bolja alternativa bi bila kreditna zadruga koja nije komercijalna, no kada govorimo o bankarskom tržištu, onom konkurentnom, onda su lokalne banke često bolje optimizirane prema lokalnoj zajednici od velikih nacionalnih i transnacionalnih banaka.

Lokalna banka je tipično u lokalnom vlasništvu te je fokusirana na potrebe lokalnih poslovanja i obitelji. Nadalje, odluke o kreditiranju donose ljudi koji razumiju te potrebe. Ovdje primarno govorimo o važnosti lokalnih banaka u SAD-u koje imaju tradiciju poslovanja s lokalnom zajednicom - obiteljima, manjim i srednjim poslovanjima, ali često i s poljoprivrednicima.

Što po definiciji čini lokalnu banku? U SAD-u termin nije strogo definiran. Ovisi koga se pita, no obično se banka klasificira kao lokalna banka na temelju imovine s kojom raspolaže. Često se banka smatra "lokalnom" ako ima iznos do 1 milijarde USD (prema drugim uzima se iznos do 10 milijardi USD, no, riječ je o relativno manjim iznosima, naročito u usporedbi s velikim bankama koje barataju s astronomskim ciframa).
Primjer jedne lokalne banke u američkom gradu Bridgeport, savezna država Connecticut Naravno, da ne bi bilo nekakve zabune, lokalne banke su i dalje komercijalne banke - u interesu im je ostvariti profit. Drugim riječima, one mogu biti, kao i sve banke, posve pogubne po krajnjeg korisnika u kontekstu nebrojenih osobnih i poslovnih tragedija slobodnog tržišta. No, rekavši to, razumljivo je da su u konačnici ove banke ipak mnogima - naročito onima koji doprinose poslovnom razvoju lokalne zajednice - bolji izbor od velikih korporativnih banaka koje nemaju nikakvih konkretnih interesa kada je riječ o razvoju zajednice. S druge strane lokalne banke imaju - ekonomski stabilna zajednica donosi i njima stabilan profit jer, kako im i naziv govori, djeluju lokalno, ne mogu u slučaju krize tek tako se prebaciti na novo tržište.

Kičma američkog ekonomskog uspjeha uvijek (ili barem do nedavno) je bilo malo poduzetništvo. Priče o uspjesima malih poduzetnika doslovno su očarale svijet i jedan su od ključnih razloga zašto se mnogima Amerika doimala kao "obećana zemlja". Istina, za vrlo poduzetne i kreativne Amerika je u jednom periodu to zaista i bila.

Grafika: broj samozaposlenih u SAD-u opada još od sredine prošlog stoljeća (u sivim poljima su označeni periodi ekonomske recesije u SAD-u)

Dakako, "američki san" nikada nije posve tako blještav kakav se on sam predstavljao. Američki kapitalizam jest davao priliku malom poduzetniku da ostvari svoj san, ali klasna segregacija bila je oduvijek itekako prisutna. Drugim riječima, poduzetna osoba iz redova radničke klase dobiti će (i to eventualno) samo jednu priliku. Ako upropasti tu jednu priliku, gotovo je, iduću neće dobiti, a i promašivanjem te jedne prilike vjerojatno si je i trajno uništio život (nagomilani dugovi iz propalog poduzetničkog pothvata mogu biti pravi pakao). S druge strane, poduzetne osobe iz redova gornje klase imati će puno prilika - zahvaljujući kapitalu, kojeg često stječu rođenjem unutar kapitalističke klase, moći će mnogo puta pokušavati, propadati, ponovno pokušavati, sve dok im ne pođe za rukom.

"Američki san" ima svoju mračnu stranu. Od strane tržišta nametnuta klasna segregacija samo je jedan aspekt. Tu je i element sreće koji se često mora desiti da bi malo poslovanje uspjelo. Drugim riječima, ona mantra "ako si uporan postići ćeš sve što želiš" je više u domeni propagande nego stvarnosti (mada u konačnici uspijevaju samo uporni, u to nema dvojbe).

No, onaj koji se ipak odvaži prvo što će (najčešće) morati učiniti je potražiti novac, odnosno kredit u banci. Tu na scenu stupa ključna razlika između mega banaka i lokalnih banaka u SAD-u. Naime, lokalna banka dati će poduzetniku (ako mu ideja za posao nije krajnje besmislena) puno prije kredit nego što će tu učiniti velika banka. Jednostavno, lokalnoj banci je u većem interesu razvoj lokalne zajednice i lokalnog tržišta, a i kako okrenuti što veći novac, dok je velikoj banci u interesu samo kako okrenuti što veći novac.

Grafika: velike banke (njih 20 najvećih) drže čak 57% ukupne bankovne imovine, a male banke ipak daju najviše novca malim poduzetnicima - čak 34%.
Velika banka nema niti sluha niti volje financirati male poduzetnike jer ionako već svoje resurse - što u imovini, što u ljudstvu - troši na daleko veće (često sumnjive) projekte. Drugim riječima, mali poduzetnik bez lokalne banke u velikim je problemima. Ona mlada ambiciozna osoba neće niti postati poduzetnikom, dok ova koja ima uhodan posao sada će upadati u sve veće poteškoće jer novca za daljnju operativnost nema (velika banka neće joj ga dati).

Dobro, sada kada smo definirali koja je pozitivna uloga lokalnih banaka u društvu pređimo na konkretnu stvar - što se dešava s njima? Nestaju i nestaju naglo. Zar je to iznenađenje? Nipošto. U gotovo svakoj industriji promatramo jednu te istu priču - mega-korporacije uništavaju ili asimiliraju konkurenciju manjeg obujma.

Nekoć smo u dnevnu kupovinu odlazili u jedan od uličnih dućana, često u vlasništvu lokalnih obitelji, da bismo danas kupovali isključivo u 2, eventualno 3, lanca supermarketa. U slučaju SAD-a nekoć, ne tako davno, mogli smo pratiti vijesti i informacije iz tisuća raznih izvora dok danas gotovo sve vijesti pod kontrolom drži svega nekoliko, 5 ili 6, mega-korporacija.

Dakako, ista stvar je i s bankama. Male banke, koje su uvelike stvorile "američki san" malog poduzetništva nestaju. Od kada? Nije teško pogoditi - od 90-ih godina. Naime, to je bio povijesni period kada je kapitalizam, u onom svojem najgorem i najsirovijem obliku, proglasio pobjedu, a američki san pretvorio se u jednu kaotičnu i nemilosrdnu borbu za profitom. Ona je s najviših korporativnih instanci sada preplavila kompletnu ekonomiju, sve i do najmanjih poduzeća.

Grafika: sve veći broj ljudi u SAD-u radi u velikim korporacijama od 90-ih do danas (period u sivoj boji označava recesiju)

No, u ovoj priči ima još nešto. Naime, male lokalne banke ne nestaju samo zbog tržišnog zakona jačeg, o glavi im radi i sama država, odnosno administracija koja često - kojeg li iznenađenja - radi u interesu mega-banaka. Kada pak govorimo o tome onda se komotno može reći da za mega-banke vjerojatno nitko nije učinio toliko koliko aktualna Obamina administracija. Nakon izbijanja krize 2008. spašavali su banke novcem poreznih obveznika i ne samo da su ih spasili već su ih učinili i neizmjerno moćnijim nego ranije. Između ostalog, pojedine mjere koje je donijela Obamina administracija pomogle su velikim bankama progutati male lokalne banke.

Između ostalog tu je i kontroverzni Dodd–Frank zakon koji je stupio na snagu prije pet godina, 21. srpnja 2010. Zakon je donijet kao odgovor na veliku financijsku krizu i predstavlja najveće promjene u američkom financijskom regulatornom sistemu još od doba Velike depresije u prvoj polovici 20. stoljeća.

Ovim zakonom, kojeg su za Obamu pripremili tadašnji predsjednik Vijeća za financijske usluge pri predstavničkom domu Kongresa, Barney Frank, te predsjednik Bankarskog vijeća u američkom senatu, Chris Dodd, uvedene su promjene u sve američke financijske regulatorne sustave.
Barack Obama, Barney Frank i Chris Dodd, 2010.Riječ je o zakonu na preko 2,300 stranica - Dodd–Frank zakon je najduži i najkompliciraniji koji je ikad odobrilo američko zakonodavstvo. Navodno je zakon trebao spriječiti nova financijska spašavanja banka i "promovirati financijsku stabilnost", no u stvarnosti samo je dao dodatne ovlasti velikim bankama koje su sada dobile mogućnost spašavati same sebe - novcem svojih korisnika. Iste problematične banke, najveće američke banke, danas - pet godina nakon usvajanja ovog zakona - su za čak 30% veće nego 2010. te za čak 80% veće nego u vrijeme kada je SAD pogodila bankarska kriza 2008. godine (!).

Šest najvećih američkih banaka tako danas ima imovinu od oko 10 bilijuna USD, što je gotovo 60% američkog BDP-a.

Broj malih banaka (koje imaju imovinu od 10 milijardi USD ili manje) smanjio se od 2000. do 2014. za čak 27% (s 8,263 na 5,961 banke), dok se broj velikih banaka povećao za ukupno 32% (sa 76 na 101 banku).

Grafika: kako se smanjuje broj malih i povećava broj velikih banaka u SAD-u

No, kako Dodd–Frank zakon uništava male banke i pogoduje velikima? Riječ je primarno o ogromnim kompleksnim pravilnicima koje male banke jednostavnu ne mogu podnijeti. Naime, za usklađivanje bankarskog poslovanja s Dodd–Frank zakonom potrebna vam je prava vojska službenika koji bi radili samo na papirologiji. Drugi faktori, kao što je uvjet za davanje kredita, također štete malim bankama jer smanjuju količinu njihovih profita.

U toj situaciji brojne male banke nemaju drugog izbora nego se prodati velikim bankama koje imaju dovoljno ljudstva koje je u stanju obavljati svu kompleksnu papirologiju.

Grafika: imovina američkih banaka po veličini od 1984. do 2014. - 1984. su male banke (do 1 milijardu USD) imale gotovo isti udio tržišta kao i velike banke (iznad 10 milijardi USD), no, od početka 90-ih pa nadalje situacija se drastično mijenja

Da ne bi bilo zabune, aktualni predsjednik Vijeća za financijske usluge pri predstavničkom domu Kongresa, zastupnik Jeb Hensarling, otvoreno je priznao kako je cilj ovog zakona uništiti male banke i konsolidirati moć mega-banaka. U svom govoru ovog ljeta, 5 godina otkako je zakon stupio na snagu, ističe: "Dodd-Frank arhitektura, prije svega, učinila nas je manje financijski stabilnima. Otkako je zakon usvojen velike banke još su veće, a malih banaka sve je manje. No, zbog činjenice da Washington može lakše kontrolirati nekoliko velikih umjesto puno malih i žestokih konkurenata, ovo je vjerojatno namjerna posljedica ovog zakona. Dodd-Frank koncentrira veću imovinu u rukama manjeg broja institucija. 'Preveliki da bi propali' sada su i zakonski potvrđeni".

Kao prvo, pitanje je tko tu kontrolira koga - Washington banke ili banke Washington? Teško je reći. Možda se bitka između države i kapitala nekoć vodila žešće, ali danas kapital svakako pobjeđuje. Barack Obama od početka prvog mandata 2008. bio je njihov čovjek i ostao je sve do kraja.

Kao drugo, o kakvom kapitalizmu mi ovdje uopće govorimo? "Preveliki da bi propali"? Gdje je tu onda konkurentnost? Gdje su osnovne značajke kapitalizma i tržišta kao što su natjecanje i borba za klijente? Nigdje. Jer natjecati se ne možete s onim tko je "prevelik da bi propao", taj će uvijek biti jači.

Neki će reći da je ovo devijacija kapitalizma, a drugi da je upravo ovo njegov prirodni tok. No, kako god bilo, svima bi trebalo biti jasno da se ovaj proces kreće u smjeru korporativizma (termin poznat i pod nazivom fašizam).

http://www.advance.hr/vijesti/ekonomska-analiza-kako-su-mega-banke-uz-pomoc-politicke-klase-pretvorile-americki-san-u-nocnu-moru-o-sustavnom-gusenju-malog-poduzetnistva-i-unistavanju-lokalnih-zajednica/

bogomdani wrote:

melkior wrote:

bogomdani wrote:

melkior wrote:

bogomdani wrote:

melkior wrote:

RayMabus wrote:Pa nema na Wikikikilsu podataka iz budučnosti .....ovdje ima :

Of Trojan blood he will be born with a German heart
and will rise to a very great power.
He will drive out the foreign, Arabic nation
and return the Church to her early glory

http://nostradamus.org/f/index.php?topic=293.0;wap2

Kad se građani počmu naoružavat to znači da više nemaju povjerenje u državu i njene institucije zaštite vlastitih života tj policiju , vojsku i drugo.

Povjerenje jednom izigrano teško se vrača.

U prevodu : GOTOVO JE.

To je dobro, jer samo budale vjeruju državi i političkoj eliti. Država = socijalizam. Kad dođete na jug SAD-a, zapljusne vas prvo nevjerojatni osjećaj slobode, individualne slobode kakva se u Europi može tek sanjati. Sloboda ne postoji radi države, država ne jamči nikada nikome slobodu. Tek naoružani građani mogu jamčiti za vlastitu slobodu.

Slozio bih se sa ovim...

Naoružani građani prijetnja su svakom pokušaju uvođenju diktature i nasilju političke klase. Nema istinske demokracije bez naoružanih građana spremnih branitiv vlastitu slobodu i svoj način života. Drugi uvjet za demokraciju jesu male lokalne zajednice. Nikakva centralizacija, birokratizacija. Male, slobodne, povezane lokalne zajednice i naoružani građani jamac su istinske demokracije. Sustav je protiv običnih građana, policija, pravosuđe, sudovi postoje jedino radi zaštite elite od običnih građana, a ne radi zaštite zakonitosti. Jer elita je iznad zakona, na nju se zakoni ne primjenjuju. Mir bez pravde nije nikakav mir već legalizacija prethodnog nasilja i pljačke. Pravda može i mora biti slijepa, ali kratkovidna nikada.

Naravno..centralizacija svega je samo nacin da se svima oko vrata namakne lanac i cvrsto drzi..Vojske i policije jesu prije svega za zastitu politicke elite i vlasti..Pricao sam unatrag godinu dana sa jednim poznanikom..pandur je u N.Y.,detektiv..i covjek otvoreno kaze,da je ocigledno sasvima da struktrura radi u interesu elite,koja barata lovom..tretman je takav,ovisno koliko love imas..

Zapravo, treba uništiti velike banke, države, velike korporacije i velike religijske centre jer to je jedini način da se moć vrati onima kojima doista i pripada i koji to sve skupa plaćaju, protivno vlastitim interesima. A prije svega, treba uništiti ideologije: političke, vjerske. Sloboda podrazumijeva nesigurnost, ali ona nema alternative. Ženama, političkim strankama i crkvenom kleru treba oduzeti prava jer oni su prirodni saveznici svakoj vlasti i diktaturi. Ženama i kleru obožavanje autoriteta jest u habitusu njihova vlastitog postojanja, žene i kler prirodni su neprijatelji slobode i više metafizičke Istine. Njihova politička moć predstavlja duhovno izopačenje čovječanstva, ruglo civilizacije i uvredu zdravom razumu.

Znas,najmanji su bed banke,kako smo u krizi utvrdili,bez njihove podrske ekonomiji,sve staje..
I sad,danas nas je skoro 8 milijardi,i sustav produkcije hrane i ostalog,ne znam na kojem bi nivou bio(koje cijene i ostalo) da se velikim polozima u bankama ne garantira njihova cijena...gomilanje love u bankama je nis drugo do garancija cijena robe ..dakle ,investicijski sektori direktno ovise o bancinoj lovi..ako banka nema ili ne da lovu,investicije u porodukciju staju,a cijene munjevito idu gore..
Ajmo hipoteticki,sve posteno razdijeliti...Tko bi garantirao ispravnou i stabilnu investiciju?..sve bi se okrenulo ponovno sitnom obrtu,itnoj i skupoj proizvodnji,a ljudi je sve vise i sve je visa potrosnja..mislim da bi se drustvo vrlo brzo strmoglavilo u neki vid feudalizma,dakle oni koji bi prisvojili vojske i policije,bi se maksimalno oborili na narod i pojedinca...bilo bi grdo,jer bi se drustvo opet svelo na ekstremnu brutalu,i pravilo jaceg..Ne kazem da je ovo dobro sada,no moze i gore...
Boldano..stoji do rijeci..moram kopi pejstati na neku zensku temu...

Nije problem banka, problem je velika banka. Treba uništiti velike banke, velike korporacije, centralizirane monetarne sustave i zajedničke kontinentalne valute: dolar i euro i spriječiti bilo kakvu mogućnost uspostavljanja jedinstvene svjetske valute.

Dobar tekst THX na trudu Melk,bukmarkam pa procitam..sad si me podsjetio na SF serijal Continuum, tema se vrti oko boldanog..

bogomdani wrote:Dobar tekst THX na trudu Melk,bukmarkam pa procitam..sad si me podsjetio na SF serijal Continuum, tema se vrti oko boldanog..

Neka sve ode u kurac, samo da mi umjetnost i slobodu Interneta ne diraju:

melkior wrote:

bogomdani wrote:Dobar tekst THX na trudu Melk,bukmarkam pa procitam..sad si me podsjetio na SF serijal Continuum, tema se vrti oko boldanog..

Neka sve ode u kurac, samo da mi umjetnost i slobodu Interneta ne diraju:

Žene koje vrijede