UUOT! (upravo u ovom trenutku)

Od nje naravno

Nemoj se bojati reci NE.
To ti je u principu iznimno mocna rijec koja kada je emocionalni grizliji cuju, padnu na dupe.
U pocetku ce te gledati cudnim ocima jer si do sada trpila njihova sranja, ali nakon nekog vremena znat ce da si cvrst karakter koji se ne da zajebavat.

nedjeljna depra... ah bože

-7 gradi vani otvorio prozor i stavio sladoled od vanile da se ladi

Krenulo je..


Bole me sinusi,glava mi puca.

Atlana wrote:Nemoj se bojati reci NE.
To ti je u principu iznimno mocna rijec koja kada je emocionalni grizliji cuju, padnu na dupe.
U pocetku ce te gledati cudnim ocima jer si do sada trpila njihova sranja, ali nakon nekog vremena znat ce da si cvrst karakter koji se ne da zajebavat.

znam, joj ma duga je to priča, zadnjih par godina sam sebe totalno zanemarila, privatno ludnica, još uz traženje posla i totalno sam zaglibila u to da izbjegavam konflikte jer mi je i bez toga bilo kaotično i stresno i prošle godine sam krenula ''razvijat kičmu'' 
bila sam po tom pitanju oštrija kad mi je bilo 19-20, 25-26 nego sad (i bilo mi je super jer me nitko nije davio), hahaha užas.. eto kaj se desi kad se čovjek povuče i druge stavi ispred sebe :D

pa su se mnogi razbahatili i dali si slobodu... općenito sam primjetila, ne znam.. kao da sam bila u nekoj izolaciji?!?! da su ljudi totalno prošvikali u zadnje vrijeme

dobivam dojam da kaj si bolja osoba i paziš i suosjećaš s drugima i ne želiš nikome ništa na štetu, da tim više dobivaš po nosu i da si ljudi daju slobodu da ti skaču po glavi bez reda i poretka.. kak im se sprdne...

XXX wrote:Krenulo je..


Bole me sinusi,glava mi puca.

suosjećam... meni je sad 2 tjedna bilo kaotično, pobrala sam valjda upalu sinusa, uspjela izbjeći doktora.. inhalacije, otopine morske soli pa u nos, biljne kapi za nos, preporučam i homeopatske tablete Sinus, mogu se kupiti u apoteci, meni je to smirilo stvar tamo pred 10 godina, otad ih stalno kupujem i čim malo krenu divljati ih uzimam

elysium wrote:

Atlana wrote:Nemoj se bojati reci NE.
To ti je u principu iznimno mocna rijec koja kada je emocionalni grizliji cuju, padnu na dupe.
U pocetku ce te gledati cudnim ocima jer si do sada trpila njihova sranja, ali nakon nekog vremena znat ce da si cvrst karakter koji se ne 

dobivam dojam da kaj si bolja osoba i paziš i suosjećaš s drugima i ne želiš nikome ništa na štetu, da tim više dobivaš po nosu i da si ljudi daju slobodu da ti skaču po glavi bez reda i poretka.. kak im se sprdne...

Dojam te ne vara. :)

Zato uvijek moras biti, ja to zovem, "malo govnasta". 
Onda svi stvore strahopostovanje.

Kicinjo....samo nebo je granica ^^

Atlana wrote:

elysium wrote:

Atlana wrote:Nemoj se bojati reci NE.
To ti je u principu iznimno mocna rijec koja kada je emocionalni grizliji cuju, padnu na dupe.
U pocetku ce te gledati cudnim ocima jer si do sada trpila njihova sranja, ali nakon nekog vremena znat ce da si cvrst karakter koji se ne 

dobivam dojam da kaj si bolja osoba i paziš i suosjećaš s drugima i ne želiš nikome ništa na štetu, da tim više dobivaš po nosu i da si ljudi daju slobodu da ti skaču po glavi bez reda i poretka.. kak im se sprdne...

Dojam te ne vara. :)

Zato uvijek moras biti, ja to zovem, "malo govnasta". 
Onda svi stvore strahopostovanje.

a ništa, znam kaj mi je činiti   

preeetolerantna sam!! i treba mi posao... u poslu sam totalno drugačija i nikada nisam imala problem s postavljanjem granica i to me uvijek izvlačilo kad bi mi se privatno svašta događalo (dođem na posao i nema privatnog života dok ne završi radno vrijeme), ali privatno  

možda sve ovo malo preosobno shvaćam jer me ta osoba asocira na struku i na sve ono što ide uz moju struku kad su osobe na socijali u pitanju.. to je jedan od bitnih razloga zašto mi czss nikada nije bila opcija i sad se moj otac druži s jednom takvom, a ja tu ne mogu ništa




ne želim ispasti zla, ali smatram da joj neće pomoći podilaženje njezinoj gluposti, već upravo postavljanje granica, ni u jednom trenutku (iako priznajem da na trenutke to poželim :)) mu nisam rekla da se moraju prestati družiti, već da joj postavlja granice jer je sve gora i napravit će neko žešće sranje jer je na dobrom putu...

Ajme ljudi spasilo me to sto ponovno vjezbam. Stvarno je u sportu rjesenje brojnih mojih problema. Tek sad imam dojam da mi se tijeli vraca pomalo na staro...

I meni....zato nisam sebi jasna kad markiram,i ne da mi se,i sutra cu,i dobila sam,istodrugihpizdamaterina


Kako nas vlastita psiha jebe....

E a to je da nam ne bude dosadno...

Bas gledam neke slike sa djevojacke od prijateljice. Bile smo na Hvaru, hrpa slika u kupacem.Imam i jednu taman na dan kad sam napravila test da mogu pratit kako mi trbuh raste. Nikad nisam tako dobro izgledala.
2 godine pilatesa i pjesacenja par km dnevno.

Znam da nije isto tijelo nakon poroda i blabla, ali par tih slika mi je svakako motivacija. Bar za tadasnju kondiciju. Jbt mogla sam svasta.

razmisljam da se pocnem baviti sa sportom al neznam kojim...mozda boks ili sah...al vec sam najboljeg sahistu nokautiro a najboljeg boksera matiro...mozda nesto  novo... vidimo

JimmieJohnsoon wrote:razmisljam da se pocnem baviti sa sportom al neznam kojim...mozda boks ili sah...al vec sam najboljeg sahistu nokautiro a najboljeg boksera matiro...mozda nesto  novo... vidimo

sjedni, odmori, proći će te

polako zainteresovan za zumbu

polako ali sigurno :^^

razočarana sam.. još jedna prijava na natječaj, još jedan kandidat odabran bez ikakvog poziva na testiranje ili razgovor... samo objava tko je primljen... pa pas mater više...

   

Jos uvijek se nadas zivotu u HR?

elysium wrote:razočarana sam.. još jedna prijava na natječaj, još jedan kandidat odabran bez ikakvog poziva na testiranje ili razgovor... samo objava tko je primljen... pa pas mater više...

   

To je jasno.
Dobri poslovi su uvijek rezervirani za nekoga.
Pogotovo u ovoj drzavi gdje nepotizam i korupcija predstavljaju sidro svega.

I onda se prijavis za posao srednje strucne spreme pa ti jave da si preeduciran za takav posao. :))))))

I sta ti preostaje radit?

elysium wrote:razočarana sam.. još jedna prijava na natječaj, još jedan kandidat odabran bez ikakvog poziva na testiranje ili razgovor... samo objava tko je primljen... pa pas mater više...

   

Nemoj. Samo promijeni taktiku. :)

Pretpostavljam da se javljaš na natječajeve za administrativna zanimanja, na koja stiže bezbroj zamolbi. 
Znam kako to ide jer sam bila poslodavac, a i na ovom poslu me uključe u odabir kanddata. 
Kad za neki posao stigne jako puno zamolbi poslodavci nemaju vremena proučiti sve životopise. Detaljno pogledaju par njih (slučajnim odabirom), ostale tek bace pogled na osnovne podatke i slike (jako je bitna slija, ponekad je i presudna, ne ljepota, nego izraz lica). 
I rijetko, skoro pa nitko ne zahvali kandidatima koji nisu primjeni. Nažalost. 
Znajući kako sam se ja ponašala kao poslodavac nikad nisam slala zamolbe za poslove koji su me stvarno zanimali, uvijek sam životopis odnijela direktno.

Ako se javljaš na natječaje na koje će se prijaviti  još najmanje 20 kandidata, gdje će se tvoj CV izgubiti u masi, pokušaj progresivniji način. 

Napravi selekciju (to je nešto što bi svi trebali raditi, a ne srljati bilo kuda) vidi tko ti je posebno zanimljiv i fokusiraj se na jednu ili dvje tvrtke. Ne šalji uzalud na 10 strana CV jer ako te i pozovu nećeš znati više koja firma i koji posao.

Obuci se lijepo, ali upečatljivo (neki detalj koji je lako zapamtiti, neobična boja, miris, sve igra). Nauči nešto o firmi, proguglaj, vidi tko je direktor, tko su šefovi i kad dođeš traži razgovor s najvišima. Možda te neće pustiti do njih, ali će te zapamtiti i ako si ostavila dobar dojam na tajnicu, tvoj životopis će stići direktno na stol direktoru. Već si se izvukla iz sive mase i dobila veliku prednost pred drugima. 

Prednost progresivnog pristupa je i taj što imaš priliku vidjeti kolektiv u kojem namjeravaš raditi. Možda ti se već pri prvom susretu zgadi i poželiš da te ne prime.  

I ima još nešto što nije zanemarivo. Lakše se nalazi željeni posao kad već negdje radiš nego kad ne radiš nigdje. 
Kad smo bez posla kao da nam na licu piše : uzmite me, očajna sam. 
A kad već radiš (bilo što) pristup je smiren i ostaviš potpuno drugačiji dojam. 
Svom sinu i nećacima sam uvijek savjetovala, prihvati bilo kakav posao, nema veze što je ispod razine obrazovanja koje imaš, jer time otvaraš vrata drugim poslovima. Pokazalo se točnim sto posto.