UUOT! (upravo u ovom trenutku)

elysium wrote:razočarana sam.. još jedna prijava na natječaj, još jedan kandidat odabran bez ikakvog poziva na testiranje ili razgovor... samo objava tko je primljen... pa pas mater više...

   

Rabarbara wrote:

elysium wrote:razočarana sam.. još jedna prijava na natječaj, još jedan kandidat odabran bez ikakvog poziva na testiranje ili razgovor... samo objava tko je primljen... pa pas mater više...

   

Nemoj. Samo promijeni taktiku. :)

Pretpostavljam da se javljaš na natječajeve za administrativna zanimanja, na koja stiže bezbroj zamolbi. 
Znam kako to ide jer sam bila poslodavac, a i na ovom poslu me uključe u odabir kanddata. 
Kad za neki posao stigne jako puno zamolbi poslodavci nemaju vremena proučiti sve životopise. Detaljno pogledaju par njih (slučajnim odabirom), ostale tek bace pogled na osnovne podatke i slike (jako je bitna slija, ponekad je i presudna, ne ljepota, nego izraz lica). 
I rijetko, skoro pa nitko ne zahvali kandidatima koji nisu primjeni. Nažalost. 
Znajući kako sam se ja ponašala kao poslodavac nikad nisam slala zamolbe za poslove koji su me stvarno zanimali, uvijek sam životopis odnijela direktno.

Ako se javljaš na natječaje na koje će se prijaviti  još najmanje 20 kandidata, gdje će se tvoj CV izgubiti u masi, pokušaj progresivniji način. 

Napravi selekciju (to je nešto što bi svi trebali raditi, a ne srljati bilo kuda) vidi tko ti je posebno zanimljiv i fokusiraj se na jednu ili dvje tvrtke. Ne šalji uzalud na 10 strana CV jer ako te i pozovu nećeš znati više koja firma i koji posao.

Obuci se lijepo, ali upečatljivo (neki detalj koji je lako zapamtiti, neobična boja, miris, sve igra). Nauči nešto o firmi, proguglaj, vidi tko je direktor, tko su šefovi i kad dođeš traži razgovor s najvišima. Možda te neće pustiti do njih, ali će te zapamtiti i ako si ostavila dobar dojam na tajnicu, tvoj životopis će stići direktno na stol direktoru. Već si se izvukla iz sive mase i dobila veliku prednost pred drugima. 

Prednost progresivnog pristupa je i taj što imaš priliku vidjeti kolektiv u kojem namjeravaš raditi. Možda ti se već pri prvom susretu zgadi i poželiš da te ne prime.  

I ima još nešto što nije zanemarivo. Lakše se nalazi željeni posao kad već negdje radiš nego kad ne radiš nigdje. 
Kad smo bez posla kao da nam na licu piše : uzmite me, očajna sam. 
A kad već radiš (bilo što) pristup je smiren i ostaviš potpuno drugačiji dojam. 
Svom sinu i nećacima sam uvijek savjetovala, prihvati bilo kakav posao, nema veze što je ispod razine obrazovanja koje imaš, jer time otvaraš vrata drugim poslovima. Pokazalo se točnim sto posto.

Egy wrote:

Rabarbara wrote:

elysium wrote:razočarana sam.. još jedna prijava na natječaj, još jedan kandidat odabran bez ikakvog poziva na testiranje ili razgovor... samo objava tko je primljen... pa pas mater više...

   

Nemoj. Samo promijeni taktiku. :)

Pretpostavljam da se javljaš na natječajeve za administrativna zanimanja, na koja stiže bezbroj zamolbi. 
Znam kako to ide jer sam bila poslodavac, a i na ovom poslu me uključe u odabir kanddata. 
Kad za neki posao stigne jako puno zamolbi poslodavci nemaju vremena proučiti sve životopise. Detaljno pogledaju par njih (slučajnim odabirom), ostale tek bace pogled na osnovne podatke i slike (jako je bitna slija, ponekad je i presudna, ne ljepota, nego izraz lica). 
I rijetko, skoro pa nitko ne zahvali kandidatima koji nisu primjeni. Nažalost. 
Znajući kako sam se ja ponašala kao poslodavac nikad nisam slala zamolbe za poslove koji su me stvarno zanimali, uvijek sam životopis odnijela direktno.

Ako se javljaš na natječaje na koje će se prijaviti  još najmanje 20 kandidata, gdje će se tvoj CV izgubiti u masi, pokušaj progresivniji način. 

Napravi selekciju (to je nešto što bi svi trebali raditi, a ne srljati bilo kuda) vidi tko ti je posebno zanimljiv i fokusiraj se na jednu ili dvje tvrtke. Ne šalji uzalud na 10 strana CV jer ako te i pozovu nećeš znati više koja firma i koji posao.

Obuci se lijepo, ali upečatljivo (neki detalj koji je lako zapamtiti, neobična boja, miris, sve igra). Nauči nešto o firmi, proguglaj, vidi tko je direktor, tko su šefovi i kad dođeš traži razgovor s najvišima. Možda te neće pustiti do njih, ali će te zapamtiti i ako si ostavila dobar dojam na tajnicu, tvoj životopis će stići direktno na stol direktoru. Već si se izvukla iz sive mase i dobila veliku prednost pred drugima. 

Prednost progresivnog pristupa je i taj što imaš priliku vidjeti kolektiv u kojem namjeravaš raditi. Možda ti se već pri prvom susretu zgadi i poželiš da te ne prime.  

I ima još nešto što nije zanemarivo. Lakše se nalazi željeni posao kad već negdje radiš nego kad ne radiš nigdje. 
Kad smo bez posla kao da nam na licu piše : uzmite me, očajna sam. 
A kad već radiš (bilo što) pristup je smiren i ostaviš potpuno drugačiji dojam. 
Svom sinu i nećacima sam uvijek savjetovala, prihvati bilo kakav posao, nema veze što je ispod razine obrazovanja koje imaš, jer time otvaraš vrata drugim poslovima. Pokazalo se točnim sto posto.

ovo je baš dobra uputa.
jedino što ona nemože ni stić do razgovora.  i što su natječaji dobrim dijelom samo paravan za već popunjena radna mjesta. ja radim u javnoj upravi, tu teško da itko dobije posao bez veze. svatko ko dođe je nečiji.

Egy wrote:

ovo je baš dobra uputa.
jedino što ona nemože ni stić do razgovora.  i što su natječaji dobrim dijelom samo paravan za već popunjena radna mjesta. ja radim u javnoj upravi, tu teško da itko dobije posao bez veze. svatko ko dođe je nečiji.

medication wrote:Kako ja radim s molbama koje stizu u firmu u kojoj radim, ja bi joj prvo savjetovala da obrati paznju na to da je prilozila sve sto se u natjecaju trazi (bar trecina kandidata to ne napravi, a to puno govori poslodavcu. Prvo da kandidatu nije osobito stalo, a drugo da ako je toliko traljav oko vlastiith par dokumenata, kakav ce bit kad ga budu pritiskali rokovi,  a bude raspolagao sa brdom ppslovne dokumentacije)

Drugo, da molba bude uredma. Gramaticke greske, ije i je, no medutim, biljezim se sa stovanjem i sl ostavljaju los dojam. Paziti na razmake, urediti tekst. Prestrasno je sto stize upravo od ekipe koja bi radila u administraciji.

Trece, hrpa kandidata ne ostavi svoje podatke. Ni adresu, ni email, ni broj telefona. Nemas ih kako ni pozvar na razgovor ni poslat obavijest. True story.

Savjet o trazenju razgovora direkt s celnom osobom po meni nije bas za nju. Ona je mlada osoba bez previse iskustva koja se javlja za administrativno zanimanje za koje je propisan javni natjecaj. Ostavi dobar dojam na osobu koja prima molbe i to je to. Direktori rijetko imaju vremena za caskanje sa 80 kandidata ponaosob.

Mozda zvuci suvisno, ali opet temeljeno na iskustvu:
- ako se osobno predaje molba, ne dolaziti u trenirci iz koje vire tange
- ne stavljati na zivotopis fotku s duckfaceom
- pripaziti na profile po drustvenim mrezama. Znam puno ljudi koji nisu dobili posao za kojeg su kvalificirani i sve je na papiru bilo ok, medutim Facebook profil...
- ne lagati o prijasnjem radnom iskustvu jer se to brzo i lako provjeri

Prouciti sajt firme. Jako los dojam ostavlja osoba koja dode do razgovora i pitanja "sto znate o nama" , pa o da blene.

Razmisliti ima li u firmi neka osoba koju znas, koja za tebe moze baciti 2-3 lijepe rijeci. Cesto se osobe zappsle na preporuku, svi su otvoreniji zaposljavanji osobe za koju netko kaze da je radio vec s njom i da je ugodan i vrijedan radnik.

A ako je vec zaposlen netko po podobnosti, a ne sposobnosti, onda to ionako nije posao za tebe. Niti bi sto naucila niti napredovala. Mlada si, mozes bolje u zivotu nego trulit negdje s uhljebima.

medication wrote:

Mozda zvuci suvisno, ali opet temeljeno na iskustvu:
- ako se osobno predaje molba, ne dolaziti u trenirci iz koje vire tange
- ne stavljati na zivotopis fotku s duckfaceom
- pripaziti na profile po drustvenim mrezama. Znam puno ljudi koji nisu dobili posao za kojeg su kvalificirani i sve je na papiru bilo ok, medutim Facebook profil...
- ne lagati o prijasnjem radnom iskustvu jer se to brzo i lako provjeri

kic wrote:
samo jedan savjet, pitat koliko cesto rade test na drogu?

medication wrote:Aha, to oko odjece. Isto mislis da je to stvar zdravog razuma, ali ljudi zaboravljaju da uredna ispeglana kosulja i crne hlace prolaze na vecini razgovora za posao.

Zacudilo me kad sam isla na porodiljni, pa sam bila u komisiji na razgovoru za moju zamjenu. Zena, mlada majka, pravnica se pojavila u suknji s prorezom sprijeda o kojem ocito nije dobro promislila ( ili pak je, ovisno o motivima) tako da joj je bilo neugodno jer se non stop popravljala i vidjela sam joj gacice kad je sjedala.

Imagine Breaker wrote:Samo da spursi budu prvi ispod crte ...koje slavlje cu pripremiti

kic wrote:

Imagine Breaker wrote:Samo da spursi budu prvi ispod crte ...koje slavlje cu pripremiti

znači opet ništa od slavlja škrtice

Moxy wrote:Jos uvijek se nadas zivotu u HR?

To je jasno.
Dobri poslovi su uvijek rezervirani za nekoga.
Pogotovo u ovoj drzavi gdje nepotizam i korupcija predstavljaju sidro svega.

I onda se prijavis za posao srednje strucne spreme pa ti jave da si preeduciran za takav posao. :))))))

I sta ti preostaje radit?

Nemoj. Samo promijeni taktiku. :)

Pretpostavljam da se javljaš na natječajeve za administrativna zanimanja, na koja stiže bezbroj zamolbi. 
Znam kako to ide jer sam bila poslodavac, a i na ovom poslu me uključe u odabir kanddata. 
Kad za neki posao stigne jako puno zamolbi poslodavci nemaju vremena proučiti sve životopise. Detaljno pogledaju par njih (slučajnim odabirom), ostale tek bace pogled na osnovne podatke i slike (jako je bitna slija, ponekad je i presudna, ne ljepota, nego izraz lica). 
I rijetko, skoro pa nitko ne zahvali kandidatima koji nisu primjeni. Nažalost. 
Znajući kako sam se ja ponašala kao poslodavac nikad nisam slala zamolbe za poslove koji su me stvarno zanimali, uvijek sam životopis odnijela direktno.

Ako se javljaš na natječaje na koje će se prijaviti  još najmanje 20 kandidata, gdje će se tvoj CV izgubiti u masi, pokušaj progresivniji način. 

Napravi selekciju (to je nešto što bi svi trebali raditi, a ne srljati bilo kuda) vidi tko ti je posebno zanimljiv i fokusiraj se na jednu ili dvje tvrtke. Ne šalji uzalud na 10 strana CV jer ako te i pozovu nećeš znati više koja firma i koji posao.

Obuci se lijepo, ali upečatljivo (neki detalj koji je lako zapamtiti, neobična boja, miris, sve igra). Nauči nešto o firmi, proguglaj, vidi tko je direktor, tko su šefovi i kad dođeš traži razgovor s najvišima. Možda te neće pustiti do njih, ali će te zapamtiti i ako si ostavila dobar dojam na tajnicu, tvoj životopis će stići direktno na stol direktoru. Već si se izvukla iz sive mase i dobila veliku prednost pred drugima. 

Prednost progresivnog pristupa je i taj što imaš priliku vidjeti kolektiv u kojem namjeravaš raditi. Možda ti se već pri prvom susretu zgadi i poželiš da te ne prime.  

I ima još nešto što nije zanemarivo. Lakše se nalazi željeni posao kad već negdje radiš nego kad ne radiš nigdje. 
Kad smo bez posla kao da nam na licu piše : uzmite me, očajna sam. 
A kad već radiš (bilo što) pristup je smiren i ostaviš potpuno drugačiji dojam. 
Svom sinu i nećacima sam uvijek savjetovala, prihvati bilo kakav posao, nema veze što je ispod razine obrazovanja koje imaš, jer time otvaraš vrata drugim poslovima. Pokazalo se točnim sto posto.

ovo je baš dobra uputa.
jedino što ona nemože ni stić do razgovora.  i što su natječaji dobrim dijelom samo paravan za već popunjena radna mjesta. ja radim u javnoj upravi, tu teško da itko dobije posao bez veze. svatko ko dođe je nečiji.

Kako ja radim s molbama koje stizu u firmu u kojoj radim, ja bi joj prvo savjetovala da obrati paznju na to da je prilozila sve sto se u natjecaju trazi (bar trecina kandidata to ne napravi, a to puno govori poslodavcu. Prvo da kandidatu nije osobito stalo, a drugo da ako je toliko traljav oko vlastiith par dokumenata, kakav ce bit kad ga budu pritiskali rokovi,  a bude raspolagao sa brdom ppslovne dokumentacije)

Drugo, da molba bude uredma. Gramaticke greske, ije i je, no medutim, biljezim se sa stovanjem i sl ostavljaju los dojam. Paziti na razmake, urediti tekst. Prestrasno je sto stize upravo od ekipe koja bi radila u administraciji.

Trece, hrpa kandidata ne ostavi svoje podatke. Ni adresu, ni email, ni broj telefona. Nemas ih kako ni pozvar na razgovor ni poslat obavijest. True story.

Savjet o trazenju razgovora direkt s celnom osobom po meni nije bas za nju. Ona je mlada osoba bez previse iskustva koja se javlja za administrativno zanimanje za koje je propisan javni natjecaj. Ostavi dobar dojam na osobu koja prima molbe i to je to. Direktori rijetko imaju vremena za caskanje sa 80 kandidata ponaosob.

Mozda zvuci suvisno, ali opet temeljeno na iskustvu:
- ako se osobno predaje molba, ne dolaziti u trenirci iz koje vire tange
- ne stavljati na zivotopis fotku s duckfaceom
- pripaziti na profile po drustvenim mrezama. Znam puno ljudi koji nisu dobili posao za kojeg su kvalificirani i sve je na papiru bilo ok, medutim Facebook profil...
- ne lagati o prijasnjem radnom iskustvu jer se to brzo i lako provjeri

Prouciti sajt firme. Jako los dojam ostavlja osoba koja dode do razgovora i pitanja "sto znate o nama" , pa o da blene.

Razmisliti ima li u firmi neka osoba koju znas, koja za tebe moze baciti 2-3 lijepe rijeci. Cesto se osobe zappsle na preporuku, svi su otvoreniji zaposljavanji osobe za koju netko kaze da je radio vec s njom i da je ugodan i vrijedan radnik.

A ako je vec zaposlen netko po podobnosti, a ne sposobnosti, onda to ionako nije posao za tebe. Niti bi sto naucila niti napredovala. Mlada si, mozes bolje u zivotu nego trulit negdje s uhljebima.

Nikad nisam tražila posao u javnoj upravi, to je utopija. Moraš pripadati nekoj stranci, biti nečija ljubavnica, ili biti nečiji sin, kći, rođo. Ovo zadnje nisam, a ona prva dva uvjeta mi se gade. Oni koji su dobili posao bez bilo kojeg navedenog uvjeta bi dobili i na lotu da su ga tad igrali. :)

Ili sam bila poduzetnik ili sam tražila posao u privatnom sektoru. Više se radi, ali možeš i napredovati ako si sposoban. 
Ubilo bi me 8 sati nerada...a moraš biti prisutan. 

Neka se fokusira na privatni sektor. Ima firmi koje su poštene prema radnicima, gdje se cijeni znanje i zalaganje.

Mozda zvuci suvisno, ali opet temeljeno na iskustvu:
- ako se osobno predaje molba, ne dolaziti u trenirci iz koje vire tange
- ne stavljati na zivotopis fotku s duckfaceom
- pripaziti na profile po drustvenim mrezama. Znam puno ljudi koji nisu dobili posao za kojeg su kvalificirani i sve je na papiru bilo ok, medutim Facebook profil...
- ne lagati o prijasnjem radnom iskustvu jer se to brzo i lako provjeri

Svakakvi se prijavljuju na poslove, stvarno!

Ja bih svaki put papirologiju panicno provjeravala, pravopis/gramatiku takodjer. 

Jednako tako sam vidjela svakakvih ljudi na razgovorima. 
Ducan elitnom odjecom cura dode obucena u prljave tene, tajice i dugi pulover. Sa neurednom kosom.
Razgovor za posao tajnice-crvene lakirane stikle i suknja malo iznad koljena.
Duboki dekolte je takodjer must have.

U principu prije nego se prijavljujes negdje trebas znati gdje se prijavljujes. Trebas i znati nesto o tom poslu. Bar neke osnove. Neke stvari ionako tek praksom naucis, ali osnove su nuzna potreba.

Sve je to fino i krasno,ali utopicno.....radna mjesta su vec rezervirana u HR,bar ta administrativna koje ona trazi....

Ja ti samo preporucujem da trazis posao i izvan struke,skupis vrijedno iskustvo,i danas sutra kad i nađes posao u struci,vise ces ga cijenit....

Jesi sad na birou? 
Ako jesi pritisni ih da ti daju tecaj stranog jezika,usavrsavanje i sl. 
Ako to kod nas biro uopce daje....


Meni je jucer odobren jos jedan kurs za kozmeticarku,s jedne strane mi je drago jer sad slijedi usavrsavanje naucenog,sa druge strane,krece opet tempo 300 na sat,jer je kurs kao posao punog radnog vremena,trci po djecu u skolu,jer je muz sad otvorio firmu i ne moze ih vise uzimati,subotom opet radit u Sparu....ali to je samo 6 tjedana kurs i prođe brzo,i posto mi se to stvarno sviđa sto radim,prolete mi dani....


Zadnjih 6 mjeseci je bilo jako tesko u pripremama,i mislila sam da je najgore iza nas,ali sad ovo kad je otvorio,gotov je čin,ta briga na njegovom licu hoce li uspjeti,citam ga ko knjigu,to mi sad najgore pada,jer sve su mu maske pale,potrosio je obranu,sad smo tu mi i sušta stvarnost....slaba sam na patnju ljudi koje volim,nadam se da ova zadnja faza nece bas jako dugo potrajati....

Imagine Breaker wrote:

kic wrote:

Imagine Breaker wrote:Samo da spursi budu prvi ispod crte ...koje slavlje cu pripremiti

znači opet ništa od slavlja škrtice

Ne boj se ,zapaliti cemo krajinu prije kolovoza 4sure

elysium wrote:
meni je strašno to što od mase tih zamolbi koje sam poslala, a naročito sada zadnjih godinu dana van struke - što ne dobijem priliku uopće ni doći na razgovor jer da dobijem tu priliku, vidjeli bi s kim imaju posla pa bi ovisno o tome mogli procijeniti jesam li adekvatna ili ne

primjer je kad sam počela tek tražiti posao tj stručno čim sam dipl, morala sam biti 30 dana na burzi i onda sam poslala par zamolbi, pozvala me na razgovor 2 doma za starije.. na jedan došla, ali je okruženje bilo koma i nisam se trudila jer nisam htjela tamo biti primljena.. dođem nakon 2 dana na drugi razgovor i bez lažne skromnosti, smatram da sam se jako dobro predstavila, pokazala sam i komunikacijske vještine i pazila na govor tijela, stajling, držanje, što i kako govorim, nekako mi je sve to bilo došlo toliko prirodno jer su nas lijepo dočekali, uveli, bila sam prilično samouvjerena i smatram da se to itekako kužilo i da sam upravo zato i bila primljena


no priznajem isto tako da sada nisam baš tako samouvjerena i da sigurno na trenutke iz mene zrači - očajna sam, zaposlite me, iako se trudim ne biti pokisla i demotivirana kad dođem na razgovor