UN - slavljenik s malo razloga za slavlje

Bliski istok samo što ne eksplodira. U Siriji je građanski rad velesile doveo na rub sukoba. Latentno ratno stanje koje vlada na istoku Ukrajine prijeti postati stalno tinjajući sukob. Europa je, suočena s ogromnim priljevom izbjeglica, uzdrmana do temelja. Nikada do sada u 70 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata mir na ovom našem planetu nije bio uzdrman tolikim krizama istodobno. Međunarodno pravo se - kao u slučaju Krima, ali i na Bliskom istoku - gazi nogama, a to sve ostaje nesankcionirano.

Jaz u Vijeću sigurnosti


Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda kojemu su utemeljitelji ove organizacije namijenili ulogu čuvara mira postalo je loptica za igru velesila. Njega prije svega instrumentalizira Rusija koja ima pravo veta, ali i i SAD i Kina ga koriste kao instrument blokade. S jedne strane je za to kriva nesposobnost da se apsolutno pravo na veto razvije u kvalificirano pravo na veto koje će u nekim slučajevima poput masovnih zločina ili očitih kršenja međunarodnog prava biti suspendirano. S druge strane to stanje zrcali jaz koji vlada među članicama u Vijeću sigurnosti. Putinova Rusija svim se silama pokušava vratiti na svjetsku pozornicu i njeguje imidž neoimperijalne velesile koja se nikome neće pokoravati - pa ni međunarodnom pravu.

SAD vrluda između svoje uloge svjetskog policajaca i sve jače želje za izolacijom po vlastitom izboru. Kina, velesila 21. stoljeća u usponu, još traži svoje mjesto na svjetskoj političkoj pozornici i uvijek je pristrana kada su u pitanju ljudska prava čak i kada se radi o drugim, a ne o području njezinog utjecaja u Aziji. Francuska i Velika Britanija se kao pijan plota drže svog anakronističkog statusa zemalja s pravom veta, umjesto da se zajedno s drugim Europljanima odluče za model zajedničkog sjedišta EU-a u Vijeću sigurnosti.


Zbog svega toga najviše tijelo UN-a ostaje ono što je zapravo oduvijek bilo - bezubi tigar koji zbog svoje nesposobnosti da se reformira postaje još u starosti sve nemoćniji.

I izvan užeg djelovanja Vijeća sigurnosti je zakazivanje UN-a u ratovima u Ruandi i Bosni i Hercegovini postalo simbolom nemoćne svjetske zajednice. Brojne misije plavih kacige su bile ili od početka osuđene na propast ili su se, kao na primjer u Kongu, s vremenom same diskreditirale.

Hvale vrijedni uspjesi


No, unatoč tome bi bilo pogrešno sve jadnije stanje Vijeća sigurnosti uzeti kao pars pro toto. Jer UN je u 70 godina svog postojanja uspio poboljšati život milijuna ljudi a i otkloniti pokoju krizu. Hvale vrijedna je UN-ova povelja o pravima djece, kao i borba protiv bolesti poput AIDS-a i malarije. I u milenijskim ciljevima su Ujedinjeni narodi postigli značajne uspjehe. Tako je, prema navodima samog UN-a, glad u svijetu do danas prepolovljena, a u posljednjih 25 godina smrtnost djece smanjena za čak dvije trećine. To ostavlja još veći dojam kada se zna da si je UN u međuvremenu postavio za cilj održivi razvoj svijeta. A on može biti postignut samo ako gospodarski razvoj prate ekološka svijest i socijalni napredak.


Tako se UN-u njegov 70. rođendan može čestitati - ali bez ushićenja. Ujedinjeni narodi, kako je to jednom njihov glavni tajnik Kofi Annan odlično formulirao - nisu savršena organizacija. Ali su najbolja koju imamo.

http://www.dw.com/hr/un-slavljenik-s-malo-razloga-za-slavlje/a-18801362

Ali, budućnost je na strani UN-a...hehehehehehehehehehehe

UN je nažalost preslab da donese neke zakone ....npr o održiwom razwoju i natalitetnoj politići ....za početak swe powiše četri djeteta tko ima žena na weziwanje jajowoda a držawa koja to neće isključuje se iz UN i ostalih institućija te se držawljanima takwih zemalja uskraćuje azil.

Ratowi , neimština i glad će se smanjit kad netko umijesto šestoro gladne djeće bude limitiran na troje i onda to troje pošalje u školu i da od njih bude nešto tj podignit im swijest , znanje , standard .....ako se to nenaprawi nema od UN ništa .....samo sizifowći teški i možeš tu institućiju i ukinit jer neriješawa problem u korijenu nego samo ublažawa poslijediće a od toga nema ništa nego samo još weća šteta.

Dag Hammarskjöld was a Swedish diplomat, economist, and author.

The second Secretary-General of the United Nations, he served from April 1953 until his death in a plane crash in September 1961.

Hammarskjöld is the only UN Secretary-General to die in office.

US President John F. Kennedy called Hammarskjöld "the greatest statesman of our century".

In 1953, soon after his appointment as United Nations secretary general, Hammarskjöld was interviewed on radio by Edward R. Murrow. In this talk he declared: "But the explanation of how man should live a life of active social service in full harmony with himself as a member of the community of spirit, I found in the writings of those great medieval mystics [Meister Eckhart and Jan van Ruysbroek] for whom 'self-surrender' had been the way to self-realization, and who in 'singleness of mind' and 'inwardness' had found strength to say yes to every demand which the needs of their neighbours made them face, and to say yes also to every fate life had in store for them when they followed the call of duty as they understood it."

His only book, Vägmärken (Markings), was published in 1963. Markings was described by a theologian, the late Henry P. Van Dusen, as "the noblest self-disclosure of spiritual struggle and triumph, perhaps the greatest testament of personal faith written ... in the heat of professional life and amidst the most exacting responsibilities for world peace and order."

UN...nakupina beskorisnih birokrata koji nekako uspiju svaki relativno riješiv problem dovesti do brutalne eskalacije...nešto su poput vatrogasaca koji požar gase napalmom...

UN je budućnost.

RIP.

A jbga .....geopoliticizam tamo wlada a ne interes planete i čowječanstwa.

kic wrote:

I tako će biti...Uskoro ćete imati novi svjetski poredak gdje će UN odigrati najvažniju ulogu.

Le Roi Soleil wrote:UN je budućnost.

Ovo mi se dopada...hahahahahahahahahahahaha

Samo reci NE...jer droga uzima život...