Abenologija

Rabarbara wrote:

Speare Shaker wrote:

Ima logike, što se vidi i iz gore boldanog i zaplavljenog iz mojeg ranijeg posta.
Poanta je u tome da imaš pomalo razbarušeno poimanje emocija koje nema puno veze sa onim znanstvenim.

Dakle, ne trebam obraćati pozornost na ono što imam u sebi, na svoje misli i svoja iskustva, bezvrijedna su jer nisu znantveno potvrđena od nekog poznatog neurologa, psihologa, psihoanalitičara? 
Ono, tvoj moto je nisi tu da misliš, tu si da prihvatiš ono što su drugi smislili. :) 

Ne mogu, pa ma kako to razbarušeno zvučalo. 
Ne znam za tuđe emocije, ali moje emocije su projekcija mojih misli i prijašnjim iskustvima, koja možda nisam osvijestila, ali sam ih nekad nekako doživjela (makar i u snu). Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Ma gle, možeš što god poželiš pa tako ako poželiš možeš izaći sa definicijom po kojoj Zemlja nije oblika geoida nego ravne ploče. 
Naravno da razumijem tvoje motive, ali mislim da nije jako razumno direktno suprostavljanje inače eksperimentalno dobro potvrđenim znanstvenim spoznajama. 
Mislim, razumno je takvo ponašanje ako si u posjedu osobnih ili nečijih drugih spoznaja koje one prethodne znanstvene utemeljeno dovode u pitanje, to svakako. Ali za stavljanje svojih osobna promišljanja u domenu znanstvenih spoznaja trebaš imati jako veliku razinu pouzdanja u točnost istih, a to prečesto nije slučaj da bi se takvo ponašanje moglo opisati kao načelno razumno.
O-kaj, istina je također da čovjek zna biti prilično nerazumno biće   dapače, da ima potrebu za ponašanjem koje se uobičajeno smatra iracionalnim, a za to postoji popriličan broj motiva.

Rabarbara wrote:
Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Pokušaj to objasniti fizičarima koji uobičajeno smatraju kako se svemir pojavio doslovce iz ničega. 
Dobro, oni pod tim ništa uglavnom poimaju vakuum, predegzistentni ili onaj u svemiru, i ne upuštaju se barem ne rado u uobičajene filozofijske rasprave o prirodi tog ništavila, ali ne mogu pobjeći od pitanja što je bilo prije pojave vakuuma, a na to još ne postoji neki racionalni i opažanjima potvrđeni znanstveni odgovor.
Što se tiče emocija, naravno da ne nastaju doslovce iz ničega, one se pojavlju kao reakcija organizma na zbivanja u okolici i to (najčešće) nesvjesna.
Dva su osnovna načina kakao se javljaju. Kad sustavi organizma obrađuju aktualne informacije o objektima ili situacijama i kad se um prisjeća određenih objekata i situacija. Pri tome se određene vrste emocija uobičajeno povezuju sa određenim vrstama objekata i situacija. Strah ćeš uobičajeno automatski osjetiti u točno određenim objektima i situacijama, a to vrijedi i za većinu ostalih emocija, posebno onih primarnih.

Speare Shaker wrote:
Što se tiče emocija, naravno da ne nastaju doslovce iz ničega

Nego zapravo spontano, bez prisustva jasne svijesti, slično onim famoznim pokretima kojima su se u svojim eksperimentima bavili Libet i Kornhuber i tako dokazali kašnjenje jasne svijesti.

aben wrote:grin vunka piti,
.

Zbilja si šporak! :)

Rabarbara wrote:

aben wrote:

Rabarbara wrote:

aben wrote:

osjećaji. emocijama ne upravljamo.

Ali možemo upravljati svojim mislima, a one su predvorje emocijama. 

Kiklja=suknja

Očito si okružen samo kokošima u toj svojoj vukojebini, pa ti ne zamjerim što sve žene promatraš iz kuta bijesnog pijetla. :)

misli su predvorje emocija? ča to znoči?

kako drugo bi ti promatrala žene? postoji razlog zoč skup osoba nazivamo žene.
ako jo rečin da su žene niže od  muških, u pravu sun.
ako rečen da su žene osjećajnije od muških, u pravu sun.
i dodatno, ako rečen da su žene emotivnije od muških, nis u pravu.

Da su emocije najčešće posljedica naših misli. Neke se stvari uopće ne moraju dogoditi, mogu biti tek naša fikcija, negatvna misao i evo negativne emocije kao odgovora na to. 



Nisam ti rekla ništa za to. Komentirala sam tvoj osvrt na ženske kokoši.
Rekoh, razumijem te zašto tako govoriš.

Damasio: Interestingly enough, not all feelings result from the body's reaction to external stimuli. Sometimes changes are purely simulated in the brain maps.
ne postoji negativna emocija, postoji samo emocija.


a, ne do mi se sa iskati, ali prilično sun sigur da jo vos nis prvi nazvo kokošami, nego sun samo preuze takov epitet od neke od vos. da oću malo obojati žensku brojčanu dominaciju, reko bi babe, a ne kokoše.

mativka wrote:

aben wrote:grin vunka piti,
.

Zbilja si šporak! :)

i šporak, i masan, i neobrijun. i siromah.

zoč si to rekla? jer sun reko da ne bi pomogo takovomu čoviku ostraha? pa i ne bi pomogo ovakomu kakov sun jo da se trevin na cesti.

jo govorin stvori za ke mislin da su istinite, a ne za one ke mislin da bi mi odgovarale.

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:grin vunka piti,
.

Zbilja si šporak! :)

i šporak, i masan, i neobrijun. i siromah.

zoč si to rekla? jer sun reko da ne bi pomogo takovomu čoviku ostraha? pa i ne bi pomogo ovakomu kakov sun jo da se trevin na cesti.

jo govorin stvori za ke mislin da su istinite, a ne za one ke mislin da bi mi odgovarale.

A što sam ja pisala za tebe?

No, ostavimo to moje pisanje po strani.
Jel ja jedina čitam ono što želim pročitati?!
Nije mi jasno ništa...

Zoč sam rekla?!
Jer je voda besplatna!

Rabarbara wrote:

metilda wrote:

Ithildin wrote:Ne, Rabarbara. :)

Vidim da i Aben i ti gledate na onaj nas emotivan dio kao nesto sto smeta u procjeni neke situacije. A zapravo je suprotno. Empatija je osnova socijalizacije, osnova moralnog promisljanja i djelovanja, ali i prezivljavanja. Zrcalni neuroncici ne bi opstali da nije bilo evolutivne koristi od njih. I zapravo smatram da empaticne osobe u konacnici imaju i dublji i siri uvid u neku situaciju jer sebicno ponasanje nije "bolja procjena situacije" kod "drustvenih zivotinja". :)

slažući se i s onim prvim tvojim tekstom nadodala bih da empatiju izabiremo, a ne da se s njom rađamo ili ne rađamo. :))

Je, moš mislit što se nekoga može naučiti da osjeti tuđe muke. :)
Možeš izabrati da postupiš ispravno, ali to ne znači da imaš sposobnost empatije.

Govorila sam o izboru empatije..
nije točno da se s njom rađamo ili ne rađamo..
izabiremo je..
izabiremo subjekte ili objekte svoje empatije..
prema nekima smo izuzetno empatični, druge smo spremni ubiti..
ovo potvrđujem na temelju prve točke tvoje teme na vip-u ..
zašto trenutačno nemam ni malo empatije prema tebi i mativki?
zato što ste mi obje očitale lekciju iz vjere a ti opravdavaš ubojstvo, a mativka "križarica" koja mi je zamjerila pozivanje na Hildegardu prešutjela je tezu da ti se ne zamjeri..
zašto izabirem empatiju prema Ithildin koja također opravdava abortus?
zato jer se ne očituje vjernicom i zato jer ne drži prodike o tome kako treba vjerovati i zato jer vjerojatno nije svjesna da je abortus ubojstvo čovjeka..
odbacujem dakle licemjerje a imam empatiju prema neznanju..
možete me sad slobodno razapeti...

mativka wrote:

aben wrote:

mativka wrote:

aben wrote:grin vunka piti,
.

Zbilja si šporak! :)

i šporak, i masan, i neobrijun. i siromah.

zoč si to rekla? jer sun reko da ne bi pomogo takovomu čoviku ostraha? pa i ne bi pomogo ovakomu kakov sun jo da se trevin na cesti.

jo govorin stvori za ke mislin da su istinite, a ne za one ke mislin da bi mi odgovarale.

A što sam ja pisala za tebe?

No, ostavimo to moje pisanje po strani.
Jel ja jedina čitam ono što želim pročitati?!
Nije mi jasno ništa...

ne znun, ča?

ne verujin, to je skroz uobičajeno.
ča ti ni jasno?

mativka wrote:Zoč sam rekla?!
Jer je voda besplatna!

voda je besplatna, i zoto siromasi nemaju opravdanje biti šporki. ali to se odnosi samo na one siromahe ki pokušavaju biti žrtve, ki bi se požalili da ih ostali ljudi izbjegavaju. ne moreš biti šporak i zahtjevati sličan tretman kakov uživaju čisti i uredni ljudi.

metilda wrote:

Rabarbara wrote:
Je, moš mislit što se nekoga može naučiti da osjeti tuđe muke. :)
Možeš izabrati da postupiš ispravno, ali to ne znači da imaš sposobnost empatije.

Govorila sam o izboru empatije..
nije točno da se s njom rađamo ili ne rađamo..
izabiremo je..
izabiremo subjekte ili objekte svoje empatije..
prema nekima smo izuzetno empatični, druge smo spremni ubiti..
ovo potvrđujem na temelju prve točke tvoje teme na vip-u ..
zašto trenutačno nemam ni malo empatije prema tebi i mativki?
zato što ste mi obje očitale lekciju iz vjere a ti opravdavaš ubojstvo, a mativka "križarica" koja mi je zamjerila pozivanje na Hildegardu prešutjela je tezu da ti se ne zamjeri..
zašto izabirem empatiju prema Ithildin koja također opravdava abortus?
zato jer se ne očituje vjernicom i zato jer ne drži prodike o tome kako treba vjerovati i zato jer vjerojatno nije svjesna da je abortus ubojstvo čovjeka..
odbacujem dakle licemjerje a imam empatiju prema neznanju..
možete me sad slobodno razapeti...

Da bi mogao birati subjekte ili objekte svoje empatije moraš je ponajprije imati, što znači osjetiti niz tuđih emocija koje imaju za rezultat onu najbitniju-suosjećanje. 

Možeš si o meni misliti što te volja, ali jednostavno ne mogu osjetiti kako se osjeća fetus, čak ni pokušati pretpostaviti, ali se mogu uživjeti u ulogu žene koja je recimo silovana i još je dodatno kažnjena rađanjem djeteta svoga silovatelja. 



Pa sve da se i mogu uživjeti u ulogu fetusa, bila bih razapeta između dvije empatije i morala bih birati manje zlo pri odluci kome dati prednost. Bila bi to jedna empatija nauštrb druge. 
Tu bih se povodila nekim drugim osjećajima i pokušala isključiti emocije koliko se da, pa bi mi u svakom slučaju primarni bili već rođeni, a sekundarni oni koji su tek začeti. 
Nisam pristalica abortusa, pogotovo ne u današnje vrijeme kad se kondome može kupiti skupa s papirnim maramicama, ali nisam ni za dodatno kažnjavanje žene koja je već jako povrijeđena. 
Ona je već rođena i također ima pravo na život, na suosjećanje i razumijevanje više od u njoj na silu začetog života. 

To je moj stav, koji je produkt moje sposobnosti uživljavanja u situaciju (koju hipotetički promatram, jer nemam pojma kako bih reagirala kao sudionik), a uključuje i niz drugih osjećaja, spoznaja i realnih činjenica.
Skraćeno ti je bilo navedeno i u postu na koji si se očitovala-Možeš izabrati da postupiš ispravno, ali to ne znači da imaš sposobnost empatije. 
Ovo je proširena verzija, ali smiso je isti.

Ako je moj odabir pogrešan toliko da ću zbog njega završiti u paklu, ok. prihvaćam i taj rizik krivog odabira. 
Ako je to licemjerno od mene kao kršćanke, sve pet, prihvaćam tvoju ocjenu,  ja sam licemjerna kršćanka, jer razmišljam kao čovjek,  pa tek onda kao kršćanka. To je prizma kroz koju me vidiš i ukoliko me ne možeš takvu prihvatiti, razumjeti me sve pet. Nemoj raditi ništa na silu. 
Ne treba mi tvoja empatija, samo postupi ispravno (pošteno) i nikad nećemo doći u sukob.


Boldano: 
Nikad nisam imala namjeru bilo kome čitati lekcije o vjeri jer je meni vjera esecijalno pravo svakog čovjeka, nešto najintimnije što može imati i nitko nema pravo vrijeđati ili dovoditi u pitanje ispravnost tog dijela nutrine. 
Upravo iz tih razloga nisam pisala na podforumu Religija niti na jednom forumu, nisam ulazila u rasprave ni s kim (evo ti si bila prva s kojom sam o tome javno pisala), nisam svoju vjeru isticala kao nešto bitno i presudno, ali je nikad nisam ni zatajila. Nikad nisam vrijeđala druge vjere, ocjenjivala religije, dajući si za pravo procjenjivati vjerodostojnost bilo koje. Ako sam i na jednom području liberalna i strpljiva do drugih, onda je to svakako pitanje vjere. Osnovni moto mi je živi i pusti druge da žive onako kako znaju i mogu, a o vjeri ne raspravljaj, živi je.  
Podijelila sam s tobom nešto najintimnije što čovjek može imati, svoj odnos s Bogom, kad si bila uzrujana, kad si se bila odjavila s foruma pa ponovo prijavila, kad si postavljala neka pitanja. Činilo mi se da bi ti neka moja iskustva mogla pomoći. 
Žao mi je što je zvučao kao prodika, a ne kao razgovor dvije osobe njima dobro razumljivim jezikom. 
Očito sam jako pogriješila jer si ti to shvatila kao čitanje lekcije i prodike. Stvarno mi je žao zbog toga. Oprosti, neće se ponoviti.

Evo, ovo je tipičan primjer kako izgleda višak empatije i kontra učinci kao posljedica iste. :)
Vjerojatno je problem u meni i načinu pisanja, kad se ljudi osjećaju tako loše zbog onog što napišem. Ispada da kad im pokušavam pomoći zapravo ih kaznim. Jbg. Žao mi je. :(


Da, očitala sam ti lekciju kad si se onako potrudila uništiti temu na kojoj su se ljudi zabavljali, jer je u centru pozornosti bila Mate koja ti se prije zamjerila. Zbog toga ti se neću ispričati jer bih to napravila opet, bez obzira o kome je riječ. 

Neću te razapeti, dovoljno se sama razapinješ svojim strahovima. 
Rekla sam da ću te prihvatiti takvu kakva jesi. I prihvaćam te.

mativka wrote:
A što sam ja pisala za tebe?

No, ostavimo to moje pisanje po strani.
Jel ja jedina čitam ono što želim pročitati?!
Nije mi jasno ništa...

A vidi nje kako je šokirana. :)
 
Nisi jedina, to se stalno događa. 
Čitamo ono što želimo, čujemo samo ono što želimo, jer nismo u stanju kod nekog tko nam se sviđa prihvatiti i ono što nam se ne sviđa, a ide u paketu s pozitivnim dijelom.
Jednako tako se ponašamo prema onima koji nam nisu dragi. čitamo samo ono što će ih još više ocrniti. Zapravo, tumačimo pročitano na taj način.

Biti pristran i subjektivan (bez pokrića) je ljudski, ne trebaš se osjećati loše zbog krive procjene ili subjektivnosti.
Abend (moram dodati ovo d  ) samo ima dovoljno hrabrosti napisati ono što misli, znajući pri tom da će najvjerojatnije srušiti nečiju lijepu (a neopravdanu) sliku o sebi. 

Uz već spomenutu iskrenost i hrabrost je rijetka osobina vrijedna poštovanja. Dakle, on jeste "noć", ali ipak nije tako crn. S njim barem uvijek znaš na čemu si. :)

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
A što sam ja pisala za tebe?

No, ostavimo to moje pisanje po strani.
Jel ja jedina čitam ono što želim pročitati?!
Nije mi jasno ništa...

A vidi nje kako je šokirana. :)
 
Nisi jedina, to se stalno događa. 
Čitamo ono što želimo, čujemo samo ono što želimo, jer nismo u stanju kod nekog tko nam se sviđa prihvatiti i ono što nam se ne sviđa, a ide u paketu s pozitivnim dijelom.
Jednako tako se ponašamo prema onima koji nam nisu dragi. čitamo samo ono što će ih još više ocrniti. Zapravo, tumačimo pročitano na taj način.

Biti pristran i subjektivan (bez pokrića) je ljudski, ne trebaš se osjećati loše zbog krive procjene ili subjektivnosti.
Abend (moram dodati ovo d  ) samo ima dovoljno hrabrosti napisati ono što misli, znajući pri tom da će najvjerojatnije srušiti nečiju lijepu (a neopravdanu) sliku o sebi. 

Uz već spomenutu iskrenost i hrabrost je rijetka osobina vrijedna poštovanja. Dakle, on jeste "noć", ali ipak nije tako crn. S njim barem uvijek znaš na čemu si. :)

uvik iste ženske pizdarije,
ni to razlog zoč čitomo ono ča želimo pročitati, nego zoto ča je sve ča pročitomo lakše protumačiti s obziron na naše postojeće mentalne strukture. ispravno shvaćanje tuđeg mišljenja je teško, zahtjevo puno energije, a čak i unda ni rečeno da ćemo uspiti. jedini siguran nočin da ne pročitomo ča želimo je zastupanje stava sugovornika do razine da se sugovornik složi s našon interpretacion.

Speare Shaker wrote:

Rabarbara wrote:Ne mogu, pa ma kako to razbarušeno zvučalo. 
Ne znam za tuđe emocije, ali moje emocije su projekcija mojih misli i prijašnjim iskustvima, koja možda nisam osvijestila, ali sam ih nekad nekako doživjela (makar i u snu). Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Pokušaj to objasniti fizičarima koji uobičajeno smatraju kako se svemir pojavio doslovce iz ničega. 
Dobro, oni pod tim ništa uglavnom poimaju vakuum, predegzistentni ili onaj u svemiru, i ne upuštaju se barem ne rado u uobičajene filozofijske rasprave o prirodi tog ništavila, ali ne mogu pobjeći od pitanja što je bilo prije pojave vakuuma, a na to još ne postoji neki racionalni i opažanjima potvrđeni znanstveni odgovor.
Što se tiče emocija, naravno da ne nastaju doslovce iz ničega, one se pojavlju kao reakcija organizma na zbivanja u okolici i to (najčešće) nesvjesna.
Dva su osnovna načina kakao se javljaju. Kad sustavi organizma obrađuju aktualne informacije o objektima ili situacijama i kad se um prisjeća određenih objekata i situacija. Pri tome se određene vrste emocija uobičajeno povezuju sa određenim vrstama objekata i situacija. Strah ćeš uobičajeno automatski osjetiti u točno određenim objektima i situacijama, a to vrijedi i za većinu ostalih emocija, posebno onih primarnih.

Nisi citirao cijeli moj post.

Označeno plavim- isti je sadržaj, ali ja ne koristim "celofan" pa dolazi do bespotrebne rasprave zbog različitog stila komunikacije. :)

Rabarbara wrote:

Speare Shaker wrote:

Rabarbara wrote:Ne mogu, pa ma kako to razbarušeno zvučalo. 
Ne znam za tuđe emocije, ali moje emocije su projekcija mojih misli i prijašnjim iskustvima, koja možda nisam osvijestila, ali sam ih nekad nekako doživjela (makar i u snu). Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Pokušaj to objasniti fizičarima koji uobičajeno smatraju kako se svemir pojavio doslovce iz ničega. 
Dobro, oni pod tim ništa uglavnom poimaju vakuum, predegzistentni ili onaj u svemiru, i ne upuštaju se barem ne rado u uobičajene filozofijske rasprave o prirodi tog ništavila, ali ne mogu pobjeći od pitanja što je bilo prije pojave vakuuma, a na to još ne postoji neki racionalni i opažanjima potvrđeni znanstveni odgovor.
Što se tiče emocija, naravno da ne nastaju doslovce iz ničega, one se pojavlju kao reakcija organizma na zbivanja u okolici i to (najčešće) nesvjesna.
Dva su osnovna načina kakao se javljaju. Kad sustavi organizma obrađuju aktualne informacije o objektima ili situacijama i kad se um prisjeća određenih objekata i situacija. Pri tome se određene vrste emocija uobičajeno povezuju sa određenim vrstama objekata i situacija. Strah ćeš uobičajeno automatski osjetiti u točno određenim objektima i situacijama, a to vrijedi i za većinu ostalih emocija, posebno onih primarnih.

Nisi citirao cijeli moj post.

Označeno plavim- isti je sadržaj, ali ja ne koristim "celofan" pa dolazi do bespotrebne rasprave zbog različitog stila komunikacije. :)

ne razimin zoč ne želiš prihvatiti da su emocije plod tijela a osjećaji uma? kad ti amigdala pošalje signal bubrigu, ti toga uopće nisi svjesna.

aben wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
A što sam ja pisala za tebe?

No, ostavimo to moje pisanje po strani.
Jel ja jedina čitam ono što želim pročitati?!
Nije mi jasno ništa...

A vidi nje kako je šokirana. :)
 
Nisi jedina, to se stalno događa. 
Čitamo ono što želimo, čujemo samo ono što želimo, jer nismo u stanju kod nekog tko nam se sviđa prihvatiti i ono što nam se ne sviđa, a ide u paketu s pozitivnim dijelom.
Jednako tako se ponašamo prema onima koji nam nisu dragi. čitamo samo ono što će ih još više ocrniti. Zapravo, tumačimo pročitano na taj način.

Biti pristran i subjektivan (bez pokrića) je ljudski, ne trebaš se osjećati loše zbog krive procjene ili subjektivnosti.
Abend (moram dodati ovo d  ) samo ima dovoljno hrabrosti napisati ono što misli, znajući pri tom da će najvjerojatnije srušiti nečiju lijepu (a neopravdanu) sliku o sebi. 

Uz već spomenutu iskrenost i hrabrost je rijetka osobina vrijedna poštovanja. Dakle, on jeste "noć", ali ipak nije tako crn. S njim barem uvijek znaš na čemu si. :)

uvik iste ženske pizdarije,
ni to razlog zoč čitomo ono ča želimo pročitati, nego zoto ča je sve ča pročitomo lakše protumačiti s obziron na naše postojeće mentalne strukture. ispravno shvaćanje tuđeg mišljenja je teško, zahtjevo puno energije, a čak i unda ni rečeno da ćemo uspiti. jedini siguran nočin da ne pročitomo ča želimo je zastupanje stava sugovornika do razine da se sugovornik složi s našon interpretacion.

Mislim da si ovdje totalno fulao jer žensku psihu svodiš na jednostavnost muške. Ovo sad nema veze s mentalnom strukturom pojednica.  Ona je neupitna. 
S ostalim se slažem. Pogotovo kod ovakvog načina komunikacije.

I da, u pravu si, nisi nas ti prvi nazvao kokošima. Bila je to "štriga" kad nas je napizdila što se skupljamo oko tebe.
I prva je odreagirala kad je i ona dobila perje. 

aben wrote:

Rabarbara wrote:

Speare Shaker wrote:

Rabarbara wrote:Ne mogu, pa ma kako to razbarušeno zvučalo. 
Ne znam za tuđe emocije, ali moje emocije su projekcija mojih misli i prijašnjim iskustvima, koja možda nisam osvijestila, ali sam ih nekad nekako doživjela (makar i u snu). Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Pokušaj to objasniti fizičarima koji uobičajeno smatraju kako se svemir pojavio doslovce iz ničega. 
Dobro, oni pod tim ništa uglavnom poimaju vakuum, predegzistentni ili onaj u svemiru, i ne upuštaju se barem ne rado u uobičajene filozofijske rasprave o prirodi tog ništavila, ali ne mogu pobjeći od pitanja što je bilo prije pojave vakuuma, a na to još ne postoji neki racionalni i opažanjima potvrđeni znanstveni odgovor.
Što se tiče emocija, naravno da ne nastaju doslovce iz ničega, one se pojavlju kao reakcija organizma na zbivanja u okolici i to (najčešće) nesvjesna.
Dva su osnovna načina kakao se javljaju. Kad sustavi organizma obrađuju aktualne informacije o objektima ili situacijama i kad se um prisjeća određenih objekata i situacija. Pri tome se određene vrste emocija uobičajeno povezuju sa određenim vrstama objekata i situacija. Strah ćeš uobičajeno automatski osjetiti u točno određenim objektima i situacijama, a to vrijedi i za većinu ostalih emocija, posebno onih primarnih.

Nisi citirao cijeli moj post.

Označeno plavim- isti je sadržaj, ali ja ne koristim "celofan" pa dolazi do bespotrebne rasprave zbog različitog stila komunikacije. :)

ne razimin zoč ne želiš prihvatiti da su emocije plod tijela a osjećaji uma? kad ti amigdala pošalje signal bubrigu, ti toga uopće nisi svjesna.

Koja je emocija ovo boldano?

Rabarbara wrote:

aben wrote:

Rabarbara wrote:

Speare Shaker wrote:

Rabarbara wrote:Ne mogu, pa ma kako to razbarušeno zvučalo. 
Ne znam za tuđe emocije, ali moje emocije su projekcija mojih misli i prijašnjim iskustvima, koja možda nisam osvijestila, ali sam ih nekad nekako doživjela (makar i u snu). Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Samo od sebe se ništa ne pojavljuje, pa ni emocija.

Pokušaj to objasniti fizičarima koji uobičajeno smatraju kako se svemir pojavio doslovce iz ničega. 
Dobro, oni pod tim ništa uglavnom poimaju vakuum, predegzistentni ili onaj u svemiru, i ne upuštaju se barem ne rado u uobičajene filozofijske rasprave o prirodi tog ništavila, ali ne mogu pobjeći od pitanja što je bilo prije pojave vakuuma, a na to još ne postoji neki racionalni i opažanjima potvrđeni znanstveni odgovor.
Što se tiče emocija, naravno da ne nastaju doslovce iz ničega, one se pojavlju kao reakcija organizma na zbivanja u okolici i to (najčešće) nesvjesna.
Dva su osnovna načina kakao se javljaju. Kad sustavi organizma obrađuju aktualne informacije o objektima ili situacijama i kad se um prisjeća određenih objekata i situacija. Pri tome se određene vrste emocija uobičajeno povezuju sa određenim vrstama objekata i situacija. Strah ćeš uobičajeno automatski osjetiti u točno određenim objektima i situacijama, a to vrijedi i za većinu ostalih emocija, posebno onih primarnih.

Nisi citirao cijeli moj post.

Označeno plavim- isti je sadržaj, ali ja ne koristim "celofan" pa dolazi do bespotrebne rasprave zbog različitog stila komunikacije. :)

ne razimin zoč ne želiš prihvatiti da su emocije plod tijela a osjećaji uma? kad ti amigdala pošalje signal bubrigu, ti toga uopće nisi svjesna.

Koja je emocija ovo boldano?

jo mislin da emocije nemaju imena

Rabarbara wrote:

aben wrote:

Rabarbara wrote:

mativka wrote:
A što sam ja pisala za tebe?

No, ostavimo to moje pisanje po strani.
Jel ja jedina čitam ono što želim pročitati?!
Nije mi jasno ništa...

A vidi nje kako je šokirana. :)
 
Nisi jedina, to se stalno događa. 
Čitamo ono što želimo, čujemo samo ono što želimo, jer nismo u stanju kod nekog tko nam se sviđa prihvatiti i ono što nam se ne sviđa, a ide u paketu s pozitivnim dijelom.
Jednako tako se ponašamo prema onima koji nam nisu dragi. čitamo samo ono što će ih još više ocrniti. Zapravo, tumačimo pročitano na taj način.

Biti pristran i subjektivan (bez pokrića) je ljudski, ne trebaš se osjećati loše zbog krive procjene ili subjektivnosti.
Abend (moram dodati ovo d  ) samo ima dovoljno hrabrosti napisati ono što misli, znajući pri tom da će najvjerojatnije srušiti nečiju lijepu (a neopravdanu) sliku o sebi. 

Uz već spomenutu iskrenost i hrabrost je rijetka osobina vrijedna poštovanja. Dakle, on jeste "noć", ali ipak nije tako crn. S njim barem uvijek znaš na čemu si. :)

uvik iste ženske pizdarije,
ni to razlog zoč čitomo ono ča želimo pročitati, nego zoto ča je sve ča pročitomo lakše protumačiti s obziron na naše postojeće mentalne strukture. ispravno shvaćanje tuđeg mišljenja je teško, zahtjevo puno energije, a čak i unda ni rečeno da ćemo uspiti. jedini siguran nočin da ne pročitomo ča želimo je zastupanje stava sugovornika do razine da se sugovornik složi s našon interpretacion.

Mislim da si ovdje totalno fulao jer žensku psihu svodiš na jednostavnost muške. Ovo sad nema veze s mentalnom strukturom pojednica.  Ona je neupitna. 
S ostalim se slažem. Pogotovo kod ovakvog načina komunikacije.

I da, u pravu si, nisi nas ti prvi nazvao kokošima. Bila je to "štriga" kad nas je napizdila što se skupljamo oko tebe.
I prva je odreagirala kad je i ona dobila perje. 

ali to je plićina,
razlog leži u našin mentalnin mapama svita. ako se to kosi sa stvarnošću, to gore po stvarnost.