Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Page 1 of 1
Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Priča o razvoju atomskoga oružja počela je 17. siječnja 1950. godine kada je održan sastanak Edvarda Kardelja i tada tek imenovanoga direktora instituta u Vinči, Steve Dedijera. Prvi korak na tom planu bilo je povezivanje tada takoder tek osnovanih instituta u Zagrebu „Ruder Bošković" i Ljubljani „Jozef Štefan". Stupilo se u kontakt s Norvežanima koji su na početku bili glavni partneri u projektu.
2219 pregleda
Foto: Wikimedia
Autor:
Vojna povijest
Što se tiče razvoja jugoslavenske atomske bombe, sve do 1988. godine, postojala su dva paralelna nuklearna programa: „Program A" — razvoj atomskoga oružja te „Program B" — koji je bio namijenjen mirnodopskoj upotrebi nuklearne energije, (sadržavao je 11 projekata od kojih su svi bili u službi izrade atomskoga oružja) takoder, trebao je opskrbiti fuzijskim materijalom „Program A". Glavni projekti „Programa A" bili su projektiranje i razvoj kemijskoga visokoeksplozivnog punjenja za fuzijsku bombu implozijskoga tipa, proizvodnja nuklearnih sastavnica bombe uključujući i neutronski detonator koji će pokrenuti lančanu reakciju, planiranje i izvodenje eksperimenata (izuzev nuklearnim eksplozivom), računalna simulacija nuklearnih procesa za različite oblike i sastave bombi i istraživačke studije različitih vidova podzemnih atomskih eksperimenata.
Priča o razvoju atomskoga oružja počela je 17. siječnja 1950. godine kada je održan sastanak Edvarda Kardelja i tada tek imenovanoga direktora instituta u Vinči, Steve Dedijera. Prvi korak na tom planu bilo je povezivanje tada takoder tek osnovanih instituta u Zagrebu „Ruder Bošković" i Ljubljani „Jozef Štefan". Stupilo se u kontakt s Norvežanima koji su na početku bili glavni partneri u projektu. Uz priču o jugoslavenskom samoupravijanju i slobodnoj radničkoj klasi, plasirana im je i želja za istraživanja u oblasti atomske energije. 1953. planirana je nabavka 10 tona teške vode i sredinom godine, Dedijer potpisuje ugovor s norveškom tvrtkom „Hidro-elektrik" oko kupovine prvih 5 tona. Arnerikanci početkom 1954. godine, na osnovi analize obavještajnih podataka, shvaćaju šta se dogada i da je krajnji cilj projekta razvoj atomskoga oružja. Početkom 1955. godine nadležnost nad razvojem preuzima Savezna komisija za nuklearnu energiju, kojom je rukovodio Aleksandar Ranković. 1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage, a početkom 1959. Rusi isporučuju istraživački reaktor snage 6,5 MW. Projekt ide dalje i početkom 1960. godine potpisuje se sporazum s norveškom tvrtkom „Noratom" o izgradnji tvornice za preradu plutonija, a 1962. godine stižu planovi tvornice izrađeni po uzoru na njihovu tvornicu u Kjelleru. Tvornica je trebala biti izgradena u blizini Vinče, ali je na političkom vrhu donesena odluka da se cijeli projekt zaustavi.
U svibnju 1974. godine Indija je izvršila prvu probu nuklearnoga oružja i već u Iipnju održan je prvi sastanak u Generalštabu JNA kojemu su prisustvovali direktori istraživačkih centara, vojske i KOS-a, gdje im je priopćena odluka o nastavku razvoja atomskoga oružja u zemlji. Drugi sastanak održan je u Titovoj vili „Morović" krajem prosinca, na kojem su razmatrani načini prikrivanja razvoja atomskoga oružja. U ožujku 1977. godine prvi se put oglašava i JNA oko mogućnosti preispitivanja stavova vezanih za nuklearno oružje. Tada nas Amerikanci stavljaju na emu listu sumnjivih zemalja koje imaju mogućnosti i ambicije razvijanja atomskoga oružja. Na listi su se pored nas nalazili i Izrael, Južnoafrička Republika, Južna Koreja i Tajvan. Bilo je pritisaka s njihove strane da se uspostavi stroži nadzor nad preradom istrošenoga goriva iz atomske elektrane „Krško". Time je donekle i usporen plan razvoja oružja. Medutim, dolaskom admirala Branka Mamule na mjesto saveznoga sekretara za narodnu obranu 1985. godine razvoj se pojačava.
Glavni poslovi na razvoju nuklearnoga oružja bili su smješteni u Vinči „Vojnotehničkom institutu". U Vinči se trebao izgraditi reaktor za preradu, odnosno proizvodnju plutonija, i vršiti proizvodnju uranijskoga goriva. U institutu „Ruđer Bošković" rađeno je na razvoju neutronske sastavnice plutonijske implozijske bombe (upaljač). Razvoj je završen, ali nikada nije izrađen prototip. Kasnije se pričalo da se uz pomoć sarajevskoga „Energoinvesta" u institutu „Ruder Bošković" radilo na mogućnostima prerade nuklearnoga otpada i da je razvoj uređaja za proizvodnju teške vode povjeren institutu za toplinsku i nuklearnu energiju u sastavu „Energoinvesta". Inače, „Energoinvest" se između ostaloga bavio i proizvodnjom parogeneratora koji su isporučivani za sovjetske reaktore. U Ljubljanskom „Jozef Štefan" radeno je na vanjskom izgledu bombe. Po projektima, trebala je budi sličnoga izgleda kao i američka bomba bačena na Nagasaki. Samo za opremanje instituta u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, u razdoblju izmedu 1948,- 1953. godine, uloženo je oko 35 mil. dolara. Dobar dio jugoslavenskoga budžeta utrošen je i na ulaganja u istraživanje i iskorištavanje rude urana.
Navodno je 1953. godine, kada je potpisan ugovor s Norvežanima oko nabavke prve količine teške vode, prokrijumčarena i manja količina visoko obogaćenoga urana iz Kjellera. Intenzivno je radeno i na ispitivanju sastava zemljišta u SFRJ. Čini se da je negdje u Bosni pronadena ruda urana, no kasnije je donesen zaključak da je ipak jeftinije kupiti rudu urana u inozemstvu (točnije od Rusije) nego pokrenuti vlastitu proizvodnju.
Program razvoja nukleamoga oružja konačno je završen u srpnju 1987. godine. Tada je na sastanku direktora nuklearnih instituta održanoga u zgradi VTI rečeno: „Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku o obustavljanju programa razvoja nuklearnog oružja".
http://vojnapovijest.vecernji.hr/jugoslavensko-nuklearno-oruzje-1031660
2219 pregleda
Foto: Wikimedia
Autor:
Vojna povijest
Što se tiče razvoja jugoslavenske atomske bombe, sve do 1988. godine, postojala su dva paralelna nuklearna programa: „Program A" — razvoj atomskoga oružja te „Program B" — koji je bio namijenjen mirnodopskoj upotrebi nuklearne energije, (sadržavao je 11 projekata od kojih su svi bili u službi izrade atomskoga oružja) takoder, trebao je opskrbiti fuzijskim materijalom „Program A". Glavni projekti „Programa A" bili su projektiranje i razvoj kemijskoga visokoeksplozivnog punjenja za fuzijsku bombu implozijskoga tipa, proizvodnja nuklearnih sastavnica bombe uključujući i neutronski detonator koji će pokrenuti lančanu reakciju, planiranje i izvodenje eksperimenata (izuzev nuklearnim eksplozivom), računalna simulacija nuklearnih procesa za različite oblike i sastave bombi i istraživačke studije različitih vidova podzemnih atomskih eksperimenata.
Priča o razvoju atomskoga oružja počela je 17. siječnja 1950. godine kada je održan sastanak Edvarda Kardelja i tada tek imenovanoga direktora instituta u Vinči, Steve Dedijera. Prvi korak na tom planu bilo je povezivanje tada takoder tek osnovanih instituta u Zagrebu „Ruder Bošković" i Ljubljani „Jozef Štefan". Stupilo se u kontakt s Norvežanima koji su na početku bili glavni partneri u projektu. Uz priču o jugoslavenskom samoupravijanju i slobodnoj radničkoj klasi, plasirana im je i želja za istraživanja u oblasti atomske energije. 1953. planirana je nabavka 10 tona teške vode i sredinom godine, Dedijer potpisuje ugovor s norveškom tvrtkom „Hidro-elektrik" oko kupovine prvih 5 tona. Arnerikanci početkom 1954. godine, na osnovi analize obavještajnih podataka, shvaćaju šta se dogada i da je krajnji cilj projekta razvoj atomskoga oružja. Početkom 1955. godine nadležnost nad razvojem preuzima Savezna komisija za nuklearnu energiju, kojom je rukovodio Aleksandar Ranković. 1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage, a početkom 1959. Rusi isporučuju istraživački reaktor snage 6,5 MW. Projekt ide dalje i početkom 1960. godine potpisuje se sporazum s norveškom tvrtkom „Noratom" o izgradnji tvornice za preradu plutonija, a 1962. godine stižu planovi tvornice izrađeni po uzoru na njihovu tvornicu u Kjelleru. Tvornica je trebala biti izgradena u blizini Vinče, ali je na političkom vrhu donesena odluka da se cijeli projekt zaustavi.
U svibnju 1974. godine Indija je izvršila prvu probu nuklearnoga oružja i već u Iipnju održan je prvi sastanak u Generalštabu JNA kojemu su prisustvovali direktori istraživačkih centara, vojske i KOS-a, gdje im je priopćena odluka o nastavku razvoja atomskoga oružja u zemlji. Drugi sastanak održan je u Titovoj vili „Morović" krajem prosinca, na kojem su razmatrani načini prikrivanja razvoja atomskoga oružja. U ožujku 1977. godine prvi se put oglašava i JNA oko mogućnosti preispitivanja stavova vezanih za nuklearno oružje. Tada nas Amerikanci stavljaju na emu listu sumnjivih zemalja koje imaju mogućnosti i ambicije razvijanja atomskoga oružja. Na listi su se pored nas nalazili i Izrael, Južnoafrička Republika, Južna Koreja i Tajvan. Bilo je pritisaka s njihove strane da se uspostavi stroži nadzor nad preradom istrošenoga goriva iz atomske elektrane „Krško". Time je donekle i usporen plan razvoja oružja. Medutim, dolaskom admirala Branka Mamule na mjesto saveznoga sekretara za narodnu obranu 1985. godine razvoj se pojačava.
Glavni poslovi na razvoju nuklearnoga oružja bili su smješteni u Vinči „Vojnotehničkom institutu". U Vinči se trebao izgraditi reaktor za preradu, odnosno proizvodnju plutonija, i vršiti proizvodnju uranijskoga goriva. U institutu „Ruđer Bošković" rađeno je na razvoju neutronske sastavnice plutonijske implozijske bombe (upaljač). Razvoj je završen, ali nikada nije izrađen prototip. Kasnije se pričalo da se uz pomoć sarajevskoga „Energoinvesta" u institutu „Ruder Bošković" radilo na mogućnostima prerade nuklearnoga otpada i da je razvoj uređaja za proizvodnju teške vode povjeren institutu za toplinsku i nuklearnu energiju u sastavu „Energoinvesta". Inače, „Energoinvest" se između ostaloga bavio i proizvodnjom parogeneratora koji su isporučivani za sovjetske reaktore. U Ljubljanskom „Jozef Štefan" radeno je na vanjskom izgledu bombe. Po projektima, trebala je budi sličnoga izgleda kao i američka bomba bačena na Nagasaki. Samo za opremanje instituta u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, u razdoblju izmedu 1948,- 1953. godine, uloženo je oko 35 mil. dolara. Dobar dio jugoslavenskoga budžeta utrošen je i na ulaganja u istraživanje i iskorištavanje rude urana.
Navodno je 1953. godine, kada je potpisan ugovor s Norvežanima oko nabavke prve količine teške vode, prokrijumčarena i manja količina visoko obogaćenoga urana iz Kjellera. Intenzivno je radeno i na ispitivanju sastava zemljišta u SFRJ. Čini se da je negdje u Bosni pronadena ruda urana, no kasnije je donesen zaključak da je ipak jeftinije kupiti rudu urana u inozemstvu (točnije od Rusije) nego pokrenuti vlastitu proizvodnju.
Program razvoja nukleamoga oružja konačno je završen u srpnju 1987. godine. Tada je na sastanku direktora nuklearnih instituta održanoga u zgradi VTI rečeno: „Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku o obustavljanju programa razvoja nuklearnog oružja".
http://vojnapovijest.vecernji.hr/jugoslavensko-nuklearno-oruzje-1031660
marcus-t- Posts : 1720
2015-10-07
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Znači od 1950 do 1987. Potrošeni milijuni rezultat 0. Tako to radi komunistička partija SFRJ.
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
to je bila moćna država, pogle ove3 sitne nasljednice
epikur37- Posts : 45339
2015-08-06
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Ma jebeno močna. 3 vojna sila europe kaj ne ? Kojoj su 3 mjeseca trebala da osvoji grad veličine Dubrave.
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).
RayMabus- Posts : 184137
2014-04-11
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Koju su gradili stranci.RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Pa svakako močnija od owe tri koje se nemogu dogoworit da zajednički izbjegliće podawe u čaši wode.epikur37 wrote:to je bila moćna država, pogle ove3 sitne nasljednice
RayMabus- Posts : 184137
2014-04-11
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.zgdosada wrote:Koju su gradili stranci.RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).
RayMabus- Posts : 184137
2014-04-11
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Hrvatska i Slovenija 1970. sklopile su sporazum o izgradnji nuklearne elektrane kod mjesta Krško u Sloveniji. U kolovozu1974. investitori su sklopili ugovor o nabavi opreme i gradnji nuklearne elektrane snage s američkim poduzećem Westinghouse Electric Corporation, projektant je bilo poduzeće Gilbert Associates Inc., izvođači radovi bila su domaća poduzeća Gradis i Hidroelektra, a montažu su obavili Hidromontaža, Rusimir Vojinovic(Yugoslavia) i Đuro Đaković. [2]RayMabus wrote:E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.zgdosada wrote:Koju su gradili stranci.RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage. Znači, Vinča, selo na Dunavu, je trebalo bit jugoslavenska Dimona? Bedast plan, jer lokacija je očajno loša.
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
A jedino je bitno da imaš rijeku da ugasip reaktor ako nešto krene krivo ;).Eva wrote:1958. godine u Vinči je sagraden nuklearni uredaj nulte snage. Znači, Vinča, selo na Dunavu, je trebalo bit jugoslavenska Dimona? Bedast plan, jer lokacija je očajno loša.
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Lažeš. 1970. Hrvatska nije ni postojala.zgdosada wrote:Hrvatska i Slovenija 1970. sklopile su sporazum o izgradnji nuklearne elektrane kod mjesta Krško u Sloveniji. U kolovozu1974. investitori su sklopili ugovor o nabavi opreme i gradnji nuklearne elektrane snage s američkim poduzećem Westinghouse Electric Corporation, projektant je bilo poduzeće Gilbert Associates Inc., izvođači radovi bila su domaća poduzeća Gradis i Hidroelektra, a montažu su obavili Hidromontaža, Rusimir Vojinovic(Yugoslavia) i Đuro Đaković. [2]RayMabus wrote:E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.zgdosada wrote:Koju su gradili stranci.RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).
marcus-t- Posts : 1720
2015-10-07
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dka_Republika_Hrvatskamarcus-t wrote:Lažeš. 1970. Hrvatska nije ni postojala.zgdosada wrote:Hrvatska i Slovenija 1970. sklopile su sporazum o izgradnji nuklearne elektrane kod mjesta Krško u Sloveniji. U kolovozu1974. investitori su sklopili ugovor o nabavi opreme i gradnji nuklearne elektrane snage s američkim poduzećem Westinghouse Electric Corporation, projektant je bilo poduzeće Gilbert Associates Inc., izvođači radovi bila su domaća poduzeća Gradis i Hidroelektra, a montažu su obavili Hidromontaža, Rusimir Vojinovic(Yugoslavia) i Đuro Đaković. [2]RayMabus wrote:E sad detalje neznam al ono činjenica je da su je imali ....ona postoji još i danas i jedino slowenska wojska ima wozila koja mogu ući u dekontaminirano podrućje a da su čisto wojna i opremljena ABKO opremom.zgdosada wrote:Koju su gradili stranci.RayMabus wrote:Zanimljiwa tema no swakako su imali nuklearnu centralu ( elektranu ) ....jednu al imali su je ....ona sama po sebi je udaljawala NATO pakt ( i druge SSSR ) da napadne Jugoslawiju jer ono napad od tamo sa zapada i to ....owo je u osnowi neka wrst oružja koje je odvračalo NATO da tako šta naprawi ( napad vojnom silom ).
Zatp i pričaš gluposti kakve pričaš kada osnovne stvari iz povijesti vlastite države naučio nisi.
Guest- Guest
Re: Jugoslavija je imala dva paralelna nuklearna programa: "Program A" i "Program B"
Dva programa cijepanja atoma a ostvarili onaj treci, cijepanja drzave.
omni-
Posts : 7009
2014-04-12
Lokacija: : 9 krug
Similar topics
» Jugoslavija je imala svog Mustanga ili Ferarija
» Zasto Jugoslavija nije imala Auto-Puteve?
» Vlada našla gdje će namaknuti "tisuću eura" za bebe: Umjesto programa za zapošljavanje, program za - rađanje
» Zagrebački Hrvatski studiji pripremaju novi dvopredmetni studijski program pod nazivom studij demografije i hrvatskog iseljeništva. Ideator i tvorac programa studija demografije je glasoviti bajker-demograf Stjepan Šterc, čovjek koji je u 59. godini dokto
» EUROPSKI PUČANI OSUDILI SELAFIZAM 'Naizgled nenasilni ekstremisti potiču paralelna društva i mržnju prema većini'
» Zasto Jugoslavija nije imala Auto-Puteve?
» Vlada našla gdje će namaknuti "tisuću eura" za bebe: Umjesto programa za zapošljavanje, program za - rađanje
» Zagrebački Hrvatski studiji pripremaju novi dvopredmetni studijski program pod nazivom studij demografije i hrvatskog iseljeništva. Ideator i tvorac programa studija demografije je glasoviti bajker-demograf Stjepan Šterc, čovjek koji je u 59. godini dokto
» EUROPSKI PUČANI OSUDILI SELAFIZAM 'Naizgled nenasilni ekstremisti potiču paralelna društva i mržnju prema većini'
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum