ero ce dobit menzes

U srijedu 5. travnja, u 16 sati, u dvorani svetog Ivana Pavla II. upriličena je jednosatna konferencija za medije Papina povjerenika za Međugorje, dr. Henryka Hosera. Iako je bilo prijavljeno pedesetak novinara, interes je bio mnogo veći. Konferencija se prevodila na hrvatski, engleski, talijanski, njemački i francuski, i na tim su jezicima novinari mogli postavljati pitanja. Prijevod je bio omogućen na poljskom, španjolskom i slovačkom jeziku.

  Na početku konferencije nazočnima se obratio dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina.

            O dojmovima koje je kroz proteklih tjedan dana stekao o Međugorju mons. Hoser je rekao:

U drugom dijelu konferencije za medije, novinari su imali mogućnost postaviti pitanja posebnom izaslaniku. 

Donosimo neka od njih.

Danuta Liese, Poljska: Je li moguće da neki svećenik iz Poljske bude stalno u službi hodočasnika u ovoj župi? Ne samo povremeno kao gost, nego stalno?

- Mislim da je na ocu provincijalu da vidi s provincijama u Poljskoj da pošalju stalnoga svećenika, kao što ima i drugih ovdje.

Sanja Pehar, Radio MIR Međugorje: Iz iskustva koje ste imali ovih dana, gdje vidite Međugorje u novoj evangelizaciji koju Crkva toliko naglašava?

Ivica Đuzel, HRT: Pronašao sam na internetu podatak da ste prošli tjedan već razgovarali s vidiocima, s ljudima koji su, da tako kažemo, imali taj bliski susret. Kakav su dojam ostavili na Vas?

- Točno je da kontakt s vidiocima spada u moje poslanje, ali ne u smislu dubinskog proučavanja, jer to spada na doktrinarnu komisiju koju predvodi kardinal Ruini. Vidioci su bili u Vatikanu i tamo ispričali svoju priču, svoja iskustva itd. S vidiocima koje sam ovdje susreo imao sam posve normalan, vrlo neposredan kontakt. Ne valja zaboraviti da to više nisu „momci i djevojke“, to više nisu djeca. Neki od njih su već i bake. Da bi se cijenilo njihovu ulogu, treba vidjeti i to da su uronjeni u normalan život, u obiteljski život, u profesionalan život, moraju skrbiti za život svoje djece i svojih unuka, i to ih, po njihovim brigama, čini bliskima svima nama. Neki su bolesni, drugi se brinu kako zaraditi za život itd. Normalan život, rekao bih. Oni su – tako kažu – imali povlasticu tih interioriziranih ukazanja. Nije moja uloga da se izjašnjavam o autentičnosti ili neautentičnosti ukazanja. Crkva se još nije izjasnila.

Ivan Ugrin, Slobodna Dalmacija: U jednoj je poruci ovdje Gospa rekla da je došla nastaviti djelo koje je započela u Fatimi…

- Možete čitati povijest priznatih ukazanja. Mogu spomenuti, na primjer, La Salette – polovica 17. stoljeća, Ruedu Bac, Lourdes, Fatimu, Banneux u Belgiji – godina dolaska Hitlera na vlast, ne zaboravite to, ali i Guadalupe u Južnoj Americi – kolonijalno osvajanje američkih indijanaca… U svim tim ukazanjima postoji zajednički nazivnik, Blažena Djevica Marija poziva na obraćenje, na odbacivanje grijeha, i pokazuje izazove svakoga razdoblja. Na kraju bih spomenuo i ukazanja u Kibehu. Živio sam 21 godinu u Ruandi i sudjelovao u radu liječničke komisije za ukazanja koja su počela godinu dana poslije Međugorja. Blažena je Djevica Marija već pokazala spektar genocida koji se dogodio 12 godina poslije. I to je bilo jedno upozorenje. Poruka je slična onome što se govori ovdje u Međugorju, poziv na obraćenje, na mir, i ta je ukazanja Crkva priznala. To su dakle sestrinska mjesta, rekao bih, po povijesnom kontekstu i po vremenskoj bliskosti, samo godinu dana razlike. Postojale su mnoge sumnje jesu li vidioci istiniti ili ne, izmišljaju li bajke itd. Neki su, uostalom, bili odbačeni. Pozivam vas, dakle, na strpljivost, što je složeniji problem, to više treba vremena da se dođe do doista valjanih zaključaka.

Paolo Brosio, Mediaset Mondadori: Vidio sam Vašu fotografiju na Brdu ukazanja pored Gospina kipa i to me duboko ganulo. U Italiji se čuje da je kardinal Ruini nakon tri i pol godine završio s radom komisije i utvrdio autentičnost prvih tjedana, prvih mjeseci ukazanja. Što mislite o tim zaključcima? Jeste li pročitali zaključke komisije?

- Nažalost nisam pročitao materijal te komisije jer nije bio objavljen. Po povratku u Vatikan mogao bih dobiti pristup, ili barem razgovarati s kardinalom Ruinijem, no zasada ne mogu ništa reći. Moje se poslanje sastoji ne samo u tome da ispitam osobe koje ovdje rade, koje su odgovorne ili nisu odgovorne za situaciju, nego i da posjetim hodočasnička mjesta. Zato sam se popeo tim ne baš laganim putem do Gospina kipa, koji zavrjeđuje da svi do njega dođu, samim time što kip tamo stoji, i tamo sam susreo skupinu hodočasnika, među ostalima i iz Poljske, pa sam im se obratio s nekoliko riječi o marijanskom štovanju. Tisak je, naravno, već rekao da sam odveo skupinu hodočasnika, no to nije istina.

Darko Pavičić, Večernji list: Kad govorite o zbivanjima u Međugorju, Vi govorite o ukazanjima, a ne o navodnim ukazanjima. Vjerujete li Vi da se ovdje doista radi o ukazanjima, odnosno o čemu ste razgovarali s mostarskim biskupom Ratkom Perićem koji u njih ne vjeruje, koji ih osporava?

- Suzdržavam se od davanja svojega suda, to je jasno, jer ne poznajem sve pojedinosti, ne poznajem golem posao koji je obavila Ruinijeva komisija. Ako govorim o ukazanjima, to je jednostavno zato što se ovdje koristi taj izraz. Ja to kažem pod navodnicima, no kad govorim, navodnike se ne vidi. I ja, kao i vi, očekujem konačan sud te komisije, i napose Pape koji će se izjasniti.

Ivan Pavković, Al Jazeera: Što Papa zapravo misli o Međugorju, o ukazanjima i o ovim plodovima o kojima govorite?

- To je jako dobro pitanje, no jasno je da ja ne znam što misli Papa. Nije mi rekao. Dakle, treba čekati, jer Papa sigurno razmatra sav istraženi materijal i obavljen posao, no mislim da će u njegovu sudu ulogu igrati i činjenica da je Međugorje tako važno mjesto u perspektivi nove evangelizacije. Mislim da i to može imati određenu težinu kod konačnog suda. Ne govorim o posljednjem sudu, nego o konačnom sudu.

Ines Grbić, LaudatoTV: U izjavi koju ste dali prije dolaska rekli ste da ćete svoju misiju morati obavljati u posve drugačijim uvjetima i na drugačiji način. Zanima me kakvi su to uvjeti i kakav način koji se razlikuje od Vašeg dosadašnjeg rada? Rekli ste da su ova Marijina ukazanja značajno drugačija od prijašnjih. Što je ovdje specifično drugačije?

- Sigurno ste primijetili, gospođo, specifičnost ukazanja koja imaju novi format, rekao bih, koji u prošlosti možda nije bio poznat u toj dimenziji. Najprije trajanje onoga što nazivamo međugorskim ukazanjima. To traje već 36 godina. Međugorski vidioci, to je kao što pjevamo u Predslovlju, „sine fine dicentes“, iako iz životopisa nekih svetaca poznajemo taj fenomen ukazanja cijeloga života. Druga specifičnost je njihov broj. Neki su zbrojili čak 47 000 individualnih ukazanja. Šestero vidjelaca imaju osobna ukazanja, što u vremenskom razmaku od 36 godina možda daje tu brojku, ne znam. Dalje, ova ukazanja nisu vezana za jedno mjesto. U LourdesuBlažena Djevica Marija uvijek se ukazivala u špilji. U Fatimi iznad hrasta koji je tamo rastao. Ovdje, prema onome što kažu vidioci, ukazanja slijede osobu. Kod kuće, na putu, u crkvi itd. To su specifičnosti koje otežavaju procjenu. (slike)

 Prevela: Lidija Paris