EU odlučila:Nečemo deportirat Arape već Srbe i Albance

vuksadinare wrote:http://www.jutarnji.hr/ministri-u-luxemburgu-albanci--srbi-i-kosovari-hitno-se-deportiraju-u-svoje-drzave/1434291/

Ne može to tako, to je vekovna srpska zemlja gde su gazili srpski opanci!!!

Tony Soprano wrote:

Yehudi wrote:Ma hajde, Srbe se tamo može nabrojati na prste ruke.

Tu se radi o  Šiptarima sa juga Srbije iz Kosova i Albanije.

srba u beču ima oko 300.000 i koliko je to ruka?

da ali u ovom valu nema 2 srbina, sve šiptari i sanđaklije iz Novog Pazara, isto sa makedoncima nema jednog makedonca sve šiptari, ali kako god...

asilovski wrote:

Tony Soprano wrote:

Yehudi wrote:Ma hajde, Srbe se tamo može nabrojati na prste ruke.

Tu se radi o  Šiptarima sa juga Srbije iz Kosova i Albanije.

srba u beču ima oko 300.000 i koliko je to ruka?

da ali u ovom valu nema 2 srbina, sve šiptari i sanđaklije iz Novog Pazara, isto sa makedoncima nema jednog makedonca sve šiptari, ali kako god...

Točno ....tako da je priča u osnowi : EU se riješawa Roma i muslimana Albanaa u wečini slućajewa.

Srbi netraže azil tamo ....oni su gastajbajteri , dođu kod nekog swoga , nađu posoa na ćrno , poslije sa papirima , pokušawaju preko toga dobit radnu dozwolu ....NISU TRAŽIOĆI AZILA.

A kako će da dokažu da je ovaj Šiptar ako ovaj nema dokumenta i kaže da je Sirijac?

dzango wrote:A kako će da dokažu da je ovaj Šiptar ako ovaj nema dokumenta i kaže da je Sirijac?

radit ce mu dnk-a analizu milom ili silom

pizzon wrote:

Tony Soprano wrote:

Yehudi wrote:Ma hajde, Srbe se tamo može nabrojati na prste ruke.

Tu se radi o  Šiptarima sa juga Srbije iz Kosova i Albanije.

srba u beču ima oko 300.000 i koliko je to ruka?

oni nisu azilanti ! to nije to. plus, na hiljade
srba, omladina, godisnje legalno dobije posao u nemackoj.

Ne cilja se na te ljude. Samo na one ki su iskali ili išću političko utočišće, a va njihovih matičnih državah (Srbija, Kosovo, Macedonija i Albanija) im ne priti  takova ugroza.

dzango wrote:A kako će da dokažu da je ovaj Šiptar ako ovaj nema dokumenta i kaže da je Sirijac?

Imaju prewodioče. Čak i Hr ima nekoliko SIrijaa koji pomažu na granići a odawno žiwe u Hr. Oni odma znaju tko je iz SIrije a tko iz Tunisa po goworu jer su to dijalekti i neke riječi Tunižanin nezna jer nije iz SIrije iako je swe arapski jezik u bazi.

Sirija je jedina zemlja koja je teritorijalno 100% zahwačena ratom. Swi ostali čelom nazad uključujući i Iračane.

RayMabus wrote:

dzango wrote:A kako će da dokažu da je ovaj Šiptar ako ovaj nema dokumenta i kaže da je Sirijac?

Imaju prewodioče. Čak i Hr ima nekoliko SIrijaa koji pomažu na granići a odawno žiwe u Hr. Oni odma znaju tko je iz SIrije a tko iz Tunisa po goworu jer su to dijalekti i neke riječi Tunižanin nezna jer nije iz SIrije iako je swe arapski jezik u bazi.

Ma to je u redu. Ali to treba i pravno opravdati. Ne možeš nekome uskratiti pravo ako ne zna arapski.

Đango ....Sirija je jedina zemlja koja je 100% teritorijalno zahwaćena ratom ....jedan Afganistanać može pobjeći u drugi dio Afgansitana koji je miran , isto to može naprawit i Iračanin ...SIRIJAĆ NEMOŽE,

Da se nebi ponowo desio holohaust treba na neki naćin osigurat smještaj tih dok se zemlja newrati u mirno stanje ....a da bi ih imao gdje smjestit swi ostali RAUS.

Ma ja bi sve to trpao. I Tunižane i Etiopljane...

28.8.2015 9:00:00 [url=http://m.tportal.hr/autor?author=Vuk Peri%C5%A1i%C4%87]Autor: Vuk Perišić[/url]

KOMENTAR VUKA PERIŠIĆA

Sjećate li se da svijet nije htio niti židovske izbjeglice prije 2. svjetskog rata?
Foto: Reuters / Laszlo Balogh
Ironično je da se moćna Europska unija panično zatvara pred očajnicima koji pokušavaju spasiti goli život i pritom zaboravlja da su ljudi najvažniji ekonomski, ali i moralni resurs, ocjenjuje tportalov komentator, podsjećajući čitatelje na to da smo kroz sličnu kalvariju s izbjeglicama prošli prije Drugog svjetskog rata
Na prijedlog američkog predsjednika Roosevelta održana je, u ljeto 1938., međudržavna konferencija u toplicama Évian-les-Bains posvećena problemu Židova koji su htjeli emigrirati iz nacističke Njemačke (i anektirane Austrije). Stotine tisuća očajnika pokušavalo je pobjeći pred poniženjima, diskriminacijom, mržnjom, pljačkom i nasiljem. Obvezno nošenje žute zvijezde i masovno ubijanje uslijedit će kasnije, kada bijeg više neće biti moguć. Sve sudionice evianske konferencije (osim daleke Dominikanske Republike) složile su se da ne mogu primiti židovske izbjeglice, a u najboljem slučaju licitirale su s beznačajnim minimalnim kvotama. Židovi su uzaludno stajali u dugačkim redovima pred konzulatima, s koferima na kolodvorima, na "ničijoj zemlji" između pograničnih straža, ili su mjesecima plovili na ukletim brodovima koje nijedna luka nije htjela primiti. Nacistička propaganda je likovala: "Nitko neće Židove".

Na konferenciji u Evian-les-Bainesu propuštena je prilika da se spasu mnogi ljudski životi. To je zaboravljena, ali ništa manje sramotna epizoda europske povijesti.

Farsa se ponavlja.

Aktualna izbjeglička kriza razotkrila je nekoliko bolnih proturječja koja su imanentna demokraciji i europskoj civilizaciji.

Otvoriti Europsku uniju imigrantima bilo bi humano i sukladno demokratskim vrijednostima ali bi, čini se, bilo protivno (demokratskoj?) volji većine. Europska politička elita nesposobna je učiniti iskorak koji mnogima nije dopadljiv ali je dugoročno koristan i – nadasve – moralan. Ako se ikakav sadržaj krije u otrcanoj frazi o razlici između "političara" koji je opsjednut pobjedom na izborima i "državnika" koji je zarad moralnih načela i napretka spreman plivati protiv struje, postao je vidljiv u ovoj izbjegličkoj krizi. Nema u današnjoj Europi državnika koji će reći:

– Drage dame i gospodo birači, poštovane građanke i građani, izvolite suspregnuti vaše ksenofobične i nacionalističke porive, izvolite odustati od vaše moralne panike koja se pred drugačijim i različitim osjeća ugroženom. Ove nesretnike koji opsjedaju granice naše Unije pustit ćemo unutra ako želimo ostati ljudi, ako želimo sačuvati mirnu savjest. Kakva korist od demokracije koja je namijenjena samo odabranima i je li demokracija za odabrane još uvijek demokracija ili je puki malograđanski snobizam i tiranija licemjerja? Budete li glasovali za one koji se protive imigraciji znajte da ćete postati suučesnici u zločinu i pogaziti sve zbog čega je Europa zaslužila, ili pokušala zaslužiti, da bude nazvana civilizacijom...

Nema takvog državnika u suvremenoj Europi. Premijeri se pred domaćom javnošću hvale kako su na Europskom vijeću svojom diplomatskom vještinom uspjeli postići da njihova zemlja primi minimalnu kvotu izbjeglica. Pregovaraju o troškovima njihovog smještaja ne bi li štogod iskamčili iz "europskih fondova". Grade granične zidove kao da suvremena Europa – ili ono što bi "Europa" trebala biti – ne počiva na negaciji svakojakih geta i onog, toliko spominjanog Zida čije famozno rušenje kao da se degeneriralo u neki novi, nevidljivi, ali još strašniji zid.


Vezane vijesti

• 
  

  KOD LIBIJE POTONUO BROD PREPUN IZBJEGLICA

  'U pitanju je humanitarna baština Europe, čak i samo europsko shvaćanje čovjeka'

  
  
• 
  

  VRLO IZRAVNO

  Dačić poručio EU-u: Vi donesite strategiju za izbjeglice

  
  
• 
  

  ČOVJEČNOST PALA NA ISPITU

  Nehumana Europa: Zašto samo četiri zemlje trpe izbjeglice?

  
  
• 
  

  STRAVA U AUSTRIJI

  Između 20 i 50 izbjeglica ugušilo se u mađarskom kamionu

  
  

••••
Razorena i gladna Zapadna Europa je poslije Drugog svjetskog rata primila preko deset milijuna izbjeglica iz Istočne Europe. Zašto se današnja bogata Europska unija plaši neusporedivo manjeg broja izbjeglica iz Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka? Što to čuva Europa na svojim predstražama u Gevgeliji i na Lampedusi? Svoju civilizaciju? Da, Europa jest domovina Sokrata, Michelangela, Beethovena i Kanta. Europska unija jest veličanstveni mirotvorni i demokratski projekt, ali Europa je i kolijevka nacizma, rasizma, nacionalizma i poprište najstrašnijih pokolja. Najveće europske istine izgovorene su pod vješalima, rekao je Krleža još prije osamdesetak godina. Europa je shizofreno raspolućena između svojeg bogatog intelektualnog nasljeđa (koje je, ne zaboravimo, kada je nastajalo doživljavano kao skandal) i vjerskih i etničkih ratova, između udobnih kavana i masovnih gubilišta. To isto shizofreno nasljeđe ne dopušta Europi da krene putem kontinentalne građanske federacije koja će jednom zauvijek dokinuti suverenu nacionalističku samovolju, to ishodište svih europskih patnji u posljednjih dvije stotine godina i utočište onog istog mentaliteta koji prezire sve koji ne govore njegovim jezikom, ne slave iste blagdane, nemaju svijetlu put i – onaj malograđanski i dosadni – bečki novogodišnji koncert ne doživljavaju kao vrhunac takozvane "kulture".

Nema Europa razloga za samodopadnost. Kada sebe doživljava kao hipercivilizirani zabran, ona ne čuva svoju ekonomiju i svoju demokraciju nego samoobmane o svojoj superiornosti, ne shvaćajući da upravo takvom "obranom" kompromitira viziju o Uniji utemeljenoj na racionalizmu, humanizmu i slobodi pojedinca. Politička tvorevina koja deklarativno teži dokidanju unutarnjih granica, dok istodobno vanjske granice želi učiniti nepropusnima, preobražava se u vlastitu suprotnost i budi mračnu slutnju da bi i unutarnje granice opet mogle postati tvrde. Europa pokušava biti otvoreno društvo ali se zatvara u sebe samu, a tako zatvara i vlastiti um koji zaboravlja povijesnu pouku da su samo one civilizacije i samo one političke tvorevine koje su bile otvorene za strance i došljake sposobne za ekonomske i intelektualne iskorake i da samo takve tvorevine sebe imaju pravo percipirati kao moralno superiorne. Ironično je da se moćna Europska unija panično zatvara pred očajnicima koji pokušavaju spasiti goli život i pritom zaboravlja da su ljudi najvažniji ekonomski, ali i moralni resurs. Ne treba ni spominjati kakav bi moralni kapital na Bliskom i Srednjem istoku stekao čitav Zapad – a tamo zapadne dionice ne kotiraju visoko – kada bi se otvorio tim nesretnim ljudima što bi dugoročno moglo ukloniti i uzroke njihovog bijega.

Zatvaranje granica unutar kojih će živjeti samo taoci iluzije o samodovoljnosti trenutak je u kojem je povijesna i moralna opstojnost nekog društva doživjela svoj kraj. Takvom društvu ostaje samo urušavanje u sebe samog. Doživljaj javne ustanove kakva je država kao nečeg "svojeg", kao "doma" u kojem su drugi "gosti" ili uljezi nije nikakvo postignuće nego banalna propast, utoliko teža kada se slavi kao "ostvarenje snova", za što je opustjela i bankrotirana Hrvatska tek školski primjer.

NEMOJTE DA WAM SE OPET DESI EWIAN.

NI ŽIDOWI NISU IMALI GDJE OTIČI.

U  srpnju 1938. godine u francuskom gradu Evianu održana je međunarodna konferencija koju je inicirao američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt. Povod za konferenciju bio je povećan broj Židova koji su bježali iz nacističke Njemačke i htjeli se useliti u SAD, a cilj je bio postići dogovor među državama o ravnomjernijem prihvatu tih izbjeglica. Nakon desetodnevne konferencije, s koje je izvještavalo 200 novinara što je u to doba bila doista impresivna brojka, nije zaključeno uglavnom ništa. Pojedine države prihvatile su nešto veće useljeničke kvote za Židove, Sjedinjene Američke Države obvezale su se da će tri godine kvotu od 30.000 useljenika godišnje iz Njemačke primjenjivati samo na Židove koji bježe iz te države od nacističkog terora. Jedino je Dominikanska Republika bila voljna prihvatiti 100.000 izbjeglica. Predsjednik te države Rafael Trujillo dvije godine kasnije odredio je i područje od 110 četvornih kilometara za naseljenike, ali bilo je već prekasno. Izbio je Drugi svjetski rat, u Dominikansku Republiku u svibnju 1940. pristiglo je 800 Židova, a većina njih kasnije se iselila u Sjedinjene Države.
  G otovo punih 77 godina kasnije Europska komisija pokušava organizirati nešto što bismo mogli usporediti s konferencijom u Evianu i odrediti kvote izbjeglica (Europska unija mnogo toga voli određivati kvotama, pa tako i pružanje utočišta), posebno iz Sirije i Eritreje, koje bi primile države članice EU. Radi se o 40.000 izbjeglica koje borave u Grčkoj i Italiji, a koje bi se rasporedile ovisno o broju stanovnika, BDP-u, broju ranije primljenih izbjeglica i stopi nezaposlenosti. Većina izbjeglica iz Sirije i Eritreje koji pristižu u Grčku i Italiju i dalje bi ostale u tim državama. Hrvatska bi prema tom planu u sljedeće dvije godine trebala primiti više stotina izbjeglica, Njemačka više od osam tisuća. To davanje utočišta ne bi bilo besplatno, za svakog primljenog izbjeglicu iz Sirije ili Eritreje svaka bi država primila naknadu od šest tisuća eura. Na stranu Europske komisije svrstao se i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon koji je pozvao članice Unije da prihvate 40.000 tražitelja azila kao čin solidarnosti, a u ovome bi slučaju solidarnost trebalo iskazati s Grčkom i Italijom, ali prije svega s nesretnicima koji ne bez razloga bježe iz svoje domovine.
  K ako se sada može nazrijeti, čini se da će taj plan Europske komisije biti teško ostvaren. Njega, očekivano, podržavaju Grčka i Italija, podržava ga i Njemačka, država koja već daje utočište velikom broju izbjeglica. Tome se protivi Francuska, protive se države koje su članicom Unije postale 1973. godine, a to su Velika Brtianija, Irska i Danska, i koje od tada svojim pristupnim ugovorima imaju zajamčenu posebnu politiku azila. Države koje bi trebale pomoći ljudima u nevolji strahuju i od širenja ksenofobije u vlastitim državama i od toga da bi im se zajedno s izbjeglicama mogli prošvercati aktivisti Islamske države koja, da ne bi bilo zabune, u većini europskih država već uspješno vrbuje džihadiste. O tome da je 40.000 ljudi velik broj uopće nema smisla raspravljati. Tolik broj ljudi tih 26 država može prihvatiti, smjestiti i zbrinuti bez ikakvih problema. Valja podsjetiti da je koncem prosinca 1992. Hrvatska zbrinjavala 667.986 izbjeglica i prognanika. Hrvatska je, dakle, tada zbrinjavala otprilike 667 puta više ljudi nego što bi ih sada, možda, trebala zbrinuti, a zbrinjavanje tih ljudi tada bilo je prvenstveno humanitarno, a ne političko pitanje. Solidarnost s onima koji su u nevolji mogla bi zakazati i ovaj put, baš kao i u Evianu u ljeto 1938. godine. A poznato je što je bilo poslije.

Samo SIrijće treba primati a swi ostali RAUS.

Sirija je zemlja koja je teritorijalno 100% zahaćena ratom.

Za razliku od drugih ONI ZAISTA WIŠE NEMAJU GDJE OTIČI.