Re: PEDOFILIJA U SPLITSKOM SAMOSTANU

by Leviathan2 3/4/2018, 22:57

neve wrote:
Gnječ wrote:
MaximusDecimusMiridije wrote:Policija je prepustila eventualno kažnjavanje višoj instanci.
Sotoni
samo da istraga ne bude dopis biskupiji u stilu "što ste otkrili?", biskupija: "ništa"
pa sutra policija SDŽ u medijima: "nakon detaljnih izvida utvrđeno je da nema elemenata kaznenog djela"

tako ce i biti

by Oh_Femder 4/4/2018, 00:05

Leviathan2 wrote:
neve wrote:
Gnječ wrote:
MaximusDecimusMiridije wrote:Policija je prepustila eventualno kažnjavanje višoj instanci.
Sotoni
samo da istraga ne bude dopis biskupiji u stilu "što ste otkrili?", biskupija: "ništa"
pa sutra policija SDŽ u medijima: "nakon detaljnih izvida utvrđeno je da nema elemenata kaznenog djela"
tako ce i biti

Pa lijepo ti veli žena da je to sve zbog mržnje prema katoličkoj crkvi i da ona to nikad neće povjerovati, čak i ako je istina ;P

by debotoijusto 4/4/2018, 14:23

Nakon što je Crkva pod pritiskom medija jučer i službeno izašla u javnost s informacijom o suspenziji svećenika, a danas poručuju da prijavu "istražuju" od prosinca prošle godine, jedno je savršeno jasno - crkveni ljudi u Splitu imali su informaciju o prijavi za seksualno zlostavljanje najmanje pet mjeseci, a da pri tome nisu obavijestili ni policiju ni javnost.

Još je fascinantniji podatak da je gvardijan samostana Sv. Frane, fra Žarko Relota, koji je direktno nadređen osumnjičenom fratru, ujedno i policijski kapelan. No, čak ni svećenik koji je u svakodnevnom kontaktu s lokalnom policijom nije našao za shodnim obavijestiti istražne organe o prijavi zbog pedofilije u samostanu koji on osobno vodi.

by Kavran 4/4/2018, 14:24

kaj ... pedofilija je OK ... osim ako nije u crkvi. onda ne valja. je l' tak deboto??

:cleanteeth

by debotoijusto 4/4/2018, 14:38

Kavran wrote:kaj ... pedofilija je OK ... osim ako nije u crkvi. onda ne valja. je l' tak deboto??

sto ti mislis o fra zarku ka coviku ?

by debotoijusto 5/4/2018, 13:54

"Nisam mogao vjerovati u to što čujem. A ja sam ga prijavio još 2011. godine. Tada mi je rečeno: "U jako lošem je stanju, imao je dva moždana udara." Izazvali su kod mene empatiju, Stockholmski sindrom. Ništa tada nisu napravili, a sada sam sasvim slučajno doznao da je suspendiran i da se pokrenuo postupak. Dao sam tako i ja svoj iskaz, ali ovo što se sada vodi protiv njega inicirano je drugom prijavom, rekli su mi da još ima svjedočanstava oštećenih", priča naš sugovornik.

U nekoliko navrata raspitivao se što je s njegovim slučajem, ništa nije uspio doznati. Fratra nije prijavio policiji i Državnom odvjetništvu jer nema povjerenja u institucije, a o svemu ne znaju ništa ni njegovi roditelji, praktični vjernici.
"To bi ih satralo. Nitko od mojih ne zna, ne smiju za to znati. To je tajna koju moram čuvati samo za sebe. Dogodilo se to sve davno, krajem 90-ih. Imao sam tek 15 godina. Fratar je na mene nasrnuo u sakristiji. Ne bih o detaljima jer je bilo gadljivo. Pobjegao sam iz crkve, u nju sam se vratio tek kada sam čuo da su ga premjestili i da je došla nova garnitura kvalitetnih ljudi. Bio je među njima i moj ispovjednik. Čuo je moju priču i rekao mi da to moram prijaviti. Na kraju sam to i učinio, ali bez ikakvog efekta. Ništa se nije dogodilo. Govorili su mi kako je to sada star i bolestan čovjek. A ja sam nakon tog događaja završio na tabletama. Od tog dana posjećujem psihijatra. I danas imam napadaje tjeskobe i gušenja", kaže nam.

"Ali ništa nisu napravili. Rekli su mi da čovjek umire. Lagali su mi od samog početka. Provincijal ga je štitio sve ovo vrijeme. Nije me nazvao i pitao kako mi je. Odgovornost je onih koji su znali, a sve su to pokrivali. Sada su mi, pak, kazali da je politička volja da se ovo sve riješi. Nisam sebi mogao doći. Ja sam igra nekakve političke volje? Što su čekali sve ove godine? Da čovjek napuni 80 godina? Ja tražim ispriku, da se ta osoba udalji s tog mjesta da ne počini još kome štetu i da mi se da satisfakcija, odnosno, namiri šteta zakonitim putem", kazao nam je naš sugovornik.

by debotoijusto 6/4/2018, 18:17

Nakon što je u javnost izišlo priopćenje Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu u kojem stoji da je suspendiran jedan klerik jer je primljena "obavijest o mogućem kažnjivom djelu" i nakon što se doznalo da se radi o fratru koji je navodno godinama spolno zlostavljao dječake i bludničio nad njima, u cijelu se priču uključila i splitska policija.
Kako neslužbeno doznajemo, trenutno policijski istražitelji rade na najmanje tri slučaja koja su prijavljena i u kojima imaju saznanja o mogućim počinjenim kaznenim djelima, te se aktivno uzimaju iskazi od svih potencijalnih žrtava, svjedoka i drugih uključenih u skandal.

Također doznajemo da je na razgovor u policiju pozvan i crkveni pravnik fraTomislav Glavnik, provincijalni vikar franjevačke provincije sv. Jeronima čiji je član prijavljeni fratar, a kojega je Nadbiskupija imenovala crkvenim sucem istražiteljem u istrazi svih okolnosti ove afere.

by debotoijusto 7/4/2018, 09:30

– Samo radi istine, da se bar moj dio istine dozna i da se pokuša spriječiti daljnja šteta bilo na račun Crkve ili osobe koja je ovo prijavila, a o čemu sam čitao u novinama. Nemam ja nikakav materijalni ni drugi motiv za ovaj istup, nego samo da se pravda zadovolji. Što se mene tiče, on je svoju kaznu dobio, njemu se to odrazilo i na zdravlje i ostatak života; nema on sreće u životu, ne treba mu više ni jedna druga kazna, ni svjetovna ni sudbena. No, želim da javnost zna cijelu istinu, koja se mora znati. Imam neke prijatelje koji mi kažu da njihovi nećaci, rodbina, idu u Sv. Frane na vjeronauk i druge aktivnosti i spominjali su mi da idu kod tog fratra. Kad sam to čuo, trenutno sam se smrznuo, rekao sam samo: "Dajte, ljudi, nemojte me ništa pitati, samo nemojte dicu tamo puštati." Ako ovaj moj istup pomogne da se spriječi makar jedan jedini slučaj i spasi makar jedno dijete, napravili smo veliku stvar. Odmah da kažem da nemam nikakve veze sa žrtvom s kojom ste vi razgovarali, niti poznajem druge žrtve.

– Kao dijete sam svirao u dječjem orkestru. Svirali smo u samostanu na raznoraznim prigodama. Bili smo gradsko glazbeno društvo, ali smo u crkvi dobili prostore za vježbanje i tamo smo u početku najviše i nastupali. Kad sam počeo svirati, imao sam osam-devet godina, a u Sv. Frane smo došli početkom 1992. godine, kada sam imao 13 godina. Prvi moj susret s dotičnim fratrom bio je nakon jednog koncerta; pozvao me k sebi u sobu na kat i pitao me jesam li zainteresiran svirati u crkvenom bendu od troje-četvero ljudi. Rekao sam da jesam, pa smo se našli nekoliko dana nakon toga kako bismo se dogovorili za probe, no sve je otišlo u potpuno drugom smjeru. Taj drugi put sam došao opet kod njega u sobu. Polako je pridobivao moje povjerenje, a onda mi je dao da pijem nekakav viski ili konjak, što je bio moj prvi susret s alkoholom. Tu sam izgubio i dio svijesti i samokontrole i ne sjećam se koliko sam alkohola popio.

– Sjećam se njegova fizičkog nasrtanja na mene i uvjeravanja da je to sve Bogu drago i da je to sve dio Božje ljubavi. Krenuo je rukama prema mojim genitalijama, počeo mi je maziti bedra i krenuo me ljubiti po licu, vratu i gurati me na krevet, a sve je to bilo popraćeno verbalnim opravdanjima za to što radi. Kad sam izišao iz te sobe, nisam, koliko se sjećam, osjećao ništa osim općenitog osjećaja srama i da se nešto loše dogodilo, ali kao dijete nisam imao pojma kako, na koji način i kome uopće predstaviti što se dogodilo i kako to nekome reći, pogotovo tih godina, kad je Crkva tek dobila na snazi i popularnosti. Tad nije bio trenutak, toga sam bio svjestan i ja i on kao svećenik. Prvi put sam to što mi se dogodilo spomenuo 2008. ili 2009. godine na jednom psihijatrijskom vještačenju. Takav odnos između dva muškarca je njemu bio prirodan izraz ljubavi između dvojice prijatelja. On se tu postavljao kao otac, figura koja bi meni nešto značila, stala iza mene, štitila me. Morate znati da su se samo nekoliko mjeseci prije moji roditelji razveli, ja sam bio sam s bratom i majkom. On je bio izuzetno velikodušan, unaprijed je kupio moju šutnju time što je tada mojoj obitelji dijelio izdašnu humanitarnu pomoć. Davao je i novac, razne poklone, odjeću, sve što je trebalo jednoj obitelji početkom rata, kad smo svi ostali bez svega. Dobio bih sve što bih zaželio, recimo električnu gitaru. Kupnju te gitare on je pravdao time što sam mjesec i pol dana s njim lovio ribe kod Šibenika, gdje mu je bila sestrina vikendica i gdje je imao brod.

Je li to bio jedini put kad vas je on zlostavljao?
– Ne, to je bio prvi put, ali to je poslije trajalo godinama. Nastavilo se u kontinuitetu sve dok nisam otišao na fakultet, dakle cijelu srednju školu. Više je preraslo gotovo u odnos nego u samo fizičko zlostavljanje jer njemu je više odgovaralo da ima nekoga stalno uz sebe nego da non-stop mijenja dječake, to mu je bilo prerizično. Znam da nisam tad bio jedini, govorio mi je on da je prije mene bilo nekoliko njih, a vjerujem i nakon mog odlaska da je netko preuzeo moju poziciju.

Koliko je često bilo zlostavljanja u tih četiri ili pet godina?
– Svaki tjedan. To je bilo uglavnom u njegovoj sobi. U početku je najčešće uvertira bila alkohol, a kasnije i ne baš. Nije isključivo bilo samo u sobi, nego je poslije kupio i jahtu pa nas je zvao da tamo s njim provodimo vrijeme.

Je li bilo fizičke prisile s njegove strane?
– Prisile je bilo nakon što bi prvo pale psihičke barijere, kad bi vidio da je teren djelomično pripremljen, onda bi krenuo na to. Recimo, uhvatio bi mi glavu i tjerao da ga oralno zadovoljavam ili bi me sleđa uhvatio i držao dok ne obavi penetraciju.

Kakav vam je bio život nakon toga? Imate li obitelj?
– Ne, nemam. Nakon fakulteta sve je bilo nekako stabilno, život je išao svojim tokom, ali sam sve to potiskivao raznim supstancijama, drogama, dok mi se nije učinilo da sam našao kemijski spoj koji će mi držati emocije potisnutima. Tu je krenulo sve nizbrdo, umjesto da nastavim s psihoterapijom, išao sam linijom manjeg otpora i naposljetku sam zbog droge završio i u zatvoru i izgubio posao. Trenutno sam zaposlen, izišao sam iz tog pakla i živim.

by debotoijusto 16/4/2018, 07:09

– I prije rata, a i početkom devedesetih, ja sam bija ministrant, babin ponos, redovito san iša u crkvu. Sve je bilo dobro dok je doli u Sv. Frane bija stari gvardijan, pušta nas je igrati balun, bila je dobra ekipa iz ulice, a onda je doša taj dotični fratar i sve se prominilo naopako. Ono šta vam je govorija onaj momak za novine oko toga da ga je zva za osnivanje benda, e tako je bilo i kad san ja bija doli. Iša san u srednju školu i zva je nas desetak da dođemo na vjeronauk da ćemo napraviti bend. Okupili smo se na tom satu vjeronauka, a on nas je odma ponudija viskijem i bila je, koliko se sićan, još ka neka boca amara. Ne sićan se više jel itko uzeja piće, al znan da je mene nekih par minuta pipa, onako ka masira po ramenu, vidija san da je to neki sumnjiv dodir. Bija san valjda malo svjesniji svega toga, pa sam vidija di to vodi – govori naš sugovornik.

Dodaje kako je tada rekao što se zbilo i majci i baki, no da mu one nisu povjerovale i da su mislile da izmišlja. Ističe kako se nakon tog dana uvijek zadržavao u grupi, nikad nije htio dopustiti sebi da ostane sam s fratrom.

Uteka doma uplakan
– Kad je ovo izbilo vani u javnost, reka san i ocu šta se tada događalo, on je u to vrime bija na ratištu. Kaza je da šta mu nisam reka, da bi mu on sprašija metak. Koliko znam, on je bija najbliži sa dvojicom dječaka koji su bili negdi sa sela, nisu bila ova moja ekipa s Meja i Varoši. Oni su jedini bili s njim nasamo. Jedan je posli bija na nekoj poziciji u jednoj stranci, a i drugi je ima političku karijeru. A i cilu priču oko toga da je taj fratar peder, ja sam započeja, samo mi nitko nije virova – kaže naš sugrađanin. Napominje kako je zadnji njegov doticaj s fratrom koji je sad suspendiran bio 1992. godine, kada je, prvi put nakon toga "pipkanja", odnosno "masiranja", došao kao tinejdžer u samostan tražiti humanitarnu pomoć. Tada mu je fratar, veli, dosta arogantno kazao da što je došao, "da neman šta tražiti jer ne dolazin na vjeronauk, a ima san tada i dugu kosu i rećinu pa mu je i to smetalo".
– Od bijesa san ga odgurnija i uteka doma uplakan. Sićan se da je jedan dan, dok san još iša na vjeronauk, došla neka žena tražiti pomoć, a on je taman bija u razgovoru s nama i onda ga je omela. Ponija se prema njoj ka šta ne bi prema najgorem pasu šugavcu, prvo ju je bacija niz jedne skale, pa je siša doli, diga je i bacija niz druge skale i istira iz crkve. Znan da nema veze s ovim šta je radija tim momcima, ali ova situacija pokazuje njegov karakter i osjećaj moći koji je tada osjeća. Meni se zbog svega toga zgadilo sve, taj mi je fratar ukenja sve ono šta me baba učila o Crkvi i Isusu da je dobro, on je to uništija – prisjeća se 40-godišnji pomorac s uzdahom uvlačeći dim cigarete. Osvrnuo se i na još jedan detalj koji je u svojoj ispovijesti za Slobodnu Dalmaciju ispričala jedna od žrtava, a tiče se broda koji je taj fratar imao. – Ja san iša dva puta, mislin na Šoltu, na izlete i na kupanje. Bilo nas je više, a sad se ne mogu sititi je li samo on od odraslih bija na brodu ili je bilo još nekoga. Ma, znaš šta, ja nisan proživija te traume koje jesu ti drugi momci, ali bi tija, i zato ovo sve i govorin, da on napokon odgovara za to šta je napravija – zaključuje splitski pomorac.

by Sponsored content