Đeneral Čermak piša po Brođanima

Kod mene spajaju struju pa nestane vode , stručnjaci..

Namjerno nisu...ali da su se iz coduxa osilili jesu...pa kad se osilis paznja popusta..trud popusta..ne gleda se vise na kvalitetu izvedbe..imaju srecu sto je ina u kurcu..pa sad oni senluce

vuksadinare wrote:Namjerno nisu...ali da su se iz coduxa osilili jesu...pa kad se osilis paznja popusta..trud popusta..ne gleda se vise na kvalitetu izvedbe..imaju srecu sto je ina u kurcu..pa sad oni senluce

Pa nisu namjerno sigurno ali neke neznalice iz grube nepažnje . Jebe im se. Nitko nikada nije kažnjen

jastreb wrote:Taj mi se đeneral zgadio usred rata,kad je došao u jednu zgradu gospićke kasarne i počeo po hodniku bacati cjepanice koje su ondje bile uredno složene,a na koje smo se grijali.

Počeo je urlati na moje zapovjednike ,a ovi se usrali.

Peder. Nas svaki dan bombardiraju Srbi. Nema dana da na krov nije pala koja granata. Radijatori ne rade,a prava lička zima i svaka soba ima peć na drva. I konjina salonska došla ondje urlikati i razbacivati drva.

Zašto ga nisi ustrijelio...ja u tim okolnostima 100% bi...

kaja wrote:

vuksadinare wrote:Namjerno nisu...ali da su se iz coduxa osilili jesu...pa kad se osilis paznja popusta..trud popusta..ne gleda se vise na kvalitetu izvedbe..imaju srecu sto je ina u kurcu..pa sad oni senluce

Pa nisu namjerno sigurno ali neke neznalice iz grube nepažnje . Jebe im se. Nitko nikada nije kažnjen

nisu namjerno? pa znali su da je taj naftovod tj cjevi postavljene daleke 1967. godine i oni ih išli ispitivati tlakom a pojma nisu imali što je u tim cijevima.

evo komentar nekoga tko se malo više razumije:

Nakon 35 godina rada u naftnoj industriji upravo na ovim temama mogu sa sigurnošću tvrditi da građani imaju pravo što sumnjaju u ono malo informacija što dobivaju o puknuću produktovoda. Naime, površina koja je tretirana pjenom je prilično velika za 150 litara "nečega". Koja je vrsta ugljikovodika moli su odrediti odmah nekoliko laboratorija u Hrvatskoj i to u roku od za jednog sata a da je to nekome bilo u interesu odnio bi uzorak na analizu. Drugo, pogrešna je tvrdnja da je tlo puno vode pa se ugljikovodik zadržao na površini. Upravo suprotno, ta količina vode u tlu pospješiti će transport ugljikovodika kroz tlo jer se određene komponente otapaju u vodi. Treće, uobičajeno je nažalost u Hrvatskoj da tvrtke koje "saniraju" ovakve izljeve u Hrvatskoj i za to dobivaju novac, sanacijom smatraju odstranjivanje desetak centimetara površinskog tla i, eto, sve je riješeno. Samo uzorkovanjem tla na određenim razmacima i dubinama te njihovom analizom (količina ugljikovodika koje sadrže) može se sa sigurnošću tvrditi da je tlo sanirano. Stvarno mi nije jasno kao je Crodux mislio da cijevi koje su postavljene 1967 idu ispitivati pod pritiskom ne znajući što je u njima. Postoje kamere koje prolaze kroz cijevi i snimaju stanje, ali to pretpostavljam previše košta. Ono što se sigurno događa u takvim cijevima jest korozija bilo kemijska bilo biokorozija.

kaja wrote:

vuksadinare wrote:Namjerno nisu...ali da su se iz coduxa osilili jesu...pa kad se osilis paznja popusta..trud popusta..ne gleda se vise na kvalitetu izvedbe..imaju srecu sto je ina u kurcu..pa sad oni senluce

Pa nisu namjerno sigurno ali neke neznalice iz grube nepažnje . Jebe im se. Nitko nikada nije kažnjen

da imaju zdravu konkurenciju pazili bi oni itekako..ali od kad ina vise nije to to..evo cak drsko salju ponude za kupnju ine..jbg onda normalno sto bi sad vise bili 100% u poslu..to je tako kod nas..trudis se i pazis dok ne preuzmes primat..kad preuzmes..'ne moze nam nitko nista'

Gnječ wrote:

kaja wrote:

vuksadinare wrote:Namjerno nisu...ali da su se iz coduxa osilili jesu...pa kad se osilis paznja popusta..trud popusta..ne gleda se vise na kvalitetu izvedbe..imaju srecu sto je ina u kurcu..pa sad oni senluce

Pa nisu namjerno sigurno ali neke neznalice iz grube nepažnje . Jebe im se. Nitko nikada nije kažnjen

nisu namjerno? pa znali su da je taj naftovod tj cjevi postavljene daleke 1967. godine i oni ih išli ispitivati tlakom a pojma nisu imali što je u tim cijevima.

evo komentar nekoga tko se malo više razumije:

Nakon 35 godina rada u naftnoj industriji upravo na ovim temama mogu sa sigurnošću tvrditi da građani imaju pravo što sumnjaju u ono malo informacija što dobivaju o puknuću produktovoda. Naime, površina koja je tretirana pjenom je prilično velika za 150 litara "nečega". Koja je vrsta ugljikovodika moli su odrediti odmah nekoliko laboratorija u Hrvatskoj i to u roku od za jednog sata a da je to nekome bilo u interesu odnio bi uzorak na analizu. Drugo, pogrešna je tvrdnja da je tlo puno vode pa se ugljikovodik zadržao na površini. Upravo suprotno, ta količina vode u tlu pospješiti će transport ugljikovodika kroz tlo jer se određene komponente otapaju u vodi. Treće, uobičajeno je nažalost u Hrvatskoj da tvrtke koje "saniraju" ovakve izljeve u Hrvatskoj i za to dobivaju novac, sanacijom smatraju odstranjivanje desetak centimetara površinskog tla i, eto, sve je riješeno. Samo uzorkovanjem tla na određenim razmacima i dubinama te njihovom analizom (količina ugljikovodika koje sadrže) može se sa sigurnošću tvrditi da je tlo sanirano. Stvarno mi nije jasno kao je Crodux mislio da cijevi koje su postavljene 1967 idu ispitivati pod pritiskom ne znajući što je u njima. Postoje kamere koje prolaze kroz cijevi i snimaju stanje, ali to pretpostavljam previše košta. Ono što se sigurno događa u takvim cijevima jest korozija bilo kemijska bilo biokorozija.

Grubi nemar, jebe im se. Rade nešto o čemu nemaju pojma , ako zajebu opet im se jebe i to ti je.
Nije to namjerno nego eto, kao sve sto rade..

http://www.index.hr/vijesti/clanak/ministar-nema-pojma-tko-je-kriv-za-zagadjenje-kod-broda-gradjani-ce-pitku-vodu-cekati-dva-tjedna/1036053.aspx

hehehe hadeze pokriva đenerala

Čermak je Rvat domoljub branitelj vjernik Hdzovac i stup društva, a takvi su u slučajnoj državi Hrvatskoj iznad zakona.

Čovjek doista može pogriješiti u ovoj vrlini dobrote ili milosrđa. Talijani imaju jednu nemilu poslovicu: Tanto buon che vol niente (Toliko dobar da ne vrijedi ništa). A jedan učeni Talijan, Niccolo Machiavelli, imao je smjelosti napisati, gotovo neuvijeno, da je kršćanska vjera prepustila dobre ljude kao plijen tiranima i bezbožnicima. On je to rekao zato što zaista nijedan zakon, sekta niti uvjerenje nisu toliko veličali dobrotu kao što to čini kršćanska vjera. Stoga, da bi čovjek izbjegao sablazni i opasnosti, dobro je da se upozna s propustima ove tako odlične navike.

http://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/francis-bacon-o-dobroti-i-dobroj-naravi/

ovo će mi pomoći da umrem..

što bi rekao jedan stari dida kod nas..

Velmoza je u pitanju..Kmetye ima da cuti

a najbolje je to da će HDZ,Kenwood Kenon i njegov truli bataljun opet dobiti izbore,mi smo beznadežan slučaj i to bi bilo to.

Slavonski Morodor osim što je ekonomski opustošen, postaje otrovan.. takav je bio i Mordor u gospodaru prstenova, zrak je bio otrovan, voda nije bila za piće.. a svugdje oko tebe orkovi.. Slavonski Mordor je skoro pa na istu šemu

kic wrote:
Čovjek doista može pogriješiti u ovoj vrlini dobrote ili milosrđa. Talijani imaju jednu nemilu poslovicu: Tanto buon che vol niente (Toliko dobar da ne vrijedi ništa). A jedan učeni Talijan, Niccolo Machiavelli, imao je smjelosti napisati, gotovo neuvijeno, da je kršćanska vjera prepustila dobre ljude kao plijen tiranima i bezbožnicima. On je to rekao zato što zaista nijedan zakon, sekta niti uvjerenje nisu toliko veličali dobrotu kao što to čini kršćanska vjera. Stoga, da bi čovjek izbjegao sablazni i opasnosti, dobro je da se upozna s propustima ove tako odlične navike.

http://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/francis-bacon-o-dobroti-i-dobroj-naravi/

Kvaka je u tome da dobar i glup nisu sinonimi.

Koliko vas se zapitalo kakav si tip osobe morao biti da bi ti se u komunizmu DOZVOLILO da ugrađuješ klima-uređaje u Vojne Pošte bvše JNA? Ili mislite da je te poslove dobijao Natječajima po Zakonu o javnoj nabavi?


----------

general Hrvatske vojske Ivan Čermak rođen je 19. prosinca 1949. godine u Zagrebu. Odrastao je na Trnju u vrlo siromašnoj obitelji. S obzirom na obiteljske socijalne prilike, morao se snalaziti kako je znao i umio. Čermak je kao mladić vježbao boks i slovio za "fakina".
Rano je naučio važnu lekciju: bitno je razvijati mrežu povjerljivih poslovnih ljudi i partnera, pa je, prema pričama onih koji ga poznaju, vrlo brzo počeo zarađivati novac. – Koliko sam ja shvatio iz naših razgovora, Čermak se kroz život probijao bez roditelja. Znam da je imao teško djetinjstvo, a imao je u to vrijeme i zdravstvenih problema, nešto sa srcem nije bilo u redu – priča Mirko Kramarić Mic, prijatelj i bivši poslovni partner generala Čermaka koji, kažu, svoj poslovni uspjeh zahvaljuje tome što "ga se može blefirati samo jednom, dobro procjenjuje ljude".

Prema tvrdnjama Mirka Kramarića, Čermak, vjerojatno, svoj obrtnički uspjeh 70-ih godina prošloga stoljeća može zahvaliti i obitelji prve žene. Ta je zagrebačka familija bila ugledna i utjecajna u ondašnjem režimu, posebno u diplomatskim krugovima. Čermak se poduzetništvom počeo baviti 1972. kao obrtnik. Otvorio je servis za klima-uređaje i rashladne sustave Bosch, Felisatti te Chrysler. No, Čermak je svoj obrt "Čermak klima-uređaji" proširio i na druge djelatnosti.

Počeo je proizvodnju klima-uređaja, koje je instalirao u bivšim vojnim poštama te u operacijskim salama na području cijele Jugoslavije. Usto, bio je dobio i posao klimatizacije pošta u bivšem SSSR-u. Zarađivao je velik novac i vozio Jaguar kakav si ni zapadnjački bogataši nisu mogli priuštiti.

Mirko Kramarić Mic prisjetio se kako je s Čermakom otvorio poznatu diskoteku The Best. U partnerstvo su ušli nakon Univerzijade 1987. – Čermak je dao ponudu za ugradnju klima-uređaja. Budući da se radilo o velikom projektu, ušao je u suvlasništvo The Besta sa 750 tisuća maraka, od čega dio u gotovini, a dio u poslu, što je iznosilo 20 posto vlasništva The Besta – priča Kramarić. Osim toga, Čermak je do 1990. otvorio pogon za strojnu obradu i tlačni lijev u drvnoj industriji, zatim je bio vlasnik nekoliko poslovnih prostora u Zagrebu. U Petrovoj ulici imao je projektni ured za rashladnu tehniku, a u Vlaškoj butik „Best Montana", zatim je bio vlasnik poduzeća "Mondus" i "Forum" za projektiranje i izgradnju.

No, kad početkom 90-ih dolazi do političkih previranja, Duško Malešević upoznao je Čermaka s dr. Franjom Tuđmanom, predsjednikom HDZ-a. Tuđman je, naime, zamolio Maleševića da pita Čermaka bi li pomogao HDZ-u. Kad su se sastali, Tuđman je, s obzirom na Čermakove organizatorske sposobnosti, bio oduševljen. Stoga je Tuđman, nakon prvog sabora HDZ-a, Čermaka imenovao dopredsjednikom Izvršnog odbora HDZ-a i svojim savjetnikom. Čermak je bio zadužen za organizaciju stranačkih skupova, brinuo se o sigurnosti, postavljanju bina, rasvjete, razglasa i slično. Stoga je formirao vlastitu zaštitarsku tvrtku.

Prilikom povratka spomenika bana Josipa Jelačića na središnji zagrebački trg, skup je osiguravala Čermakova zaštitarska tvrtka. Čermak se, naime, vrlo brzo nametnuo kao čovjek kojem Tuđman vjeruje.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/biografija-ivana-cermaka-od-fakina-do-milijunasa-276244 - www.vecernji.hr

...sve što ima miris nafte u Hrvatskoj daleko je od legalnih normi i podliježe samo tvrdim kodeksima umreženog sustava. Robert Ježić i Ivan Čermak, perjanice HDZ-a, nedvojbeno pripadaju vrhu grupe od 200 obitelji kojima je Franjo Tuđman namijenio ulogu kreatora blagostanja u Hrvatskoj.

Nagli uspon obojice dogodio se 1991. ali korijeni tamnih mrlja naftne hobotnice sežu dublje u prošlost. I Ježić i Čermak zapravo su posljednja generacija izdanaka velikog jugoslavenskog klana kojeg je davnih 1970. -ih instalirao osnivač komunističke tajne policije, jedan od tzv. „vođa revolucije“ Ivan (Stevo) Krajačić. Političko teritorijalna jezgra te grupe tijekom 1980.-ih godina bila je u tadašnjem Gradskom komitetu Saveza komunista Zagreb. Još uža jezgra nalazila se u općinskom komitetu SK Trešnjevka.

Klan je preuzeo Franjo Gregurić, visokorangirani službenik komunističke Gospodarske komore Grada Zagreba i pripadnik nomenklature Gradskog komiteta SK Zagreba. Franjo Gregurić hrvatski je državni naftni monopol INA preuzeo 1981. godine, nakon ubojstva tadašnjeg direktora Stjepana Đurekovića koji je pripadao rivalskom komunističkom klanu.

Gregurić je bio uključen u sve kriminalne aktivnosti komunističke tajne službe koje su se odvijale preko poduzeća Astra. Bila je to trgovina oružjem jugoslavenske proizvodnje, šverc naftom, te stvaranje crnih financijskih fondova Astre Zagreb. Tim tajnim fondovima Gregurić je sudjelovao u financiranju dolaska HDZ-a na vlast, te je kasnije bio vođa jedne od dviju frakcija vladajuće stranke.

Njegovom inicijativom, Tuđman je promovirao Nikicu Valentića, najprije u direktora državnog naftnog monopola INA, a zatim u premijera hrvatske Vlade. Nakon Valentića predsjednik Vlade Republike Hrvatske bio je Zlatko Mateša, u privatnom životu zet Franje Gregurića.

Sljedeća Račanova Vlada također je bila pod utjecajem Gregurićevog klana, koji je preko Zagrebačke banke imao financijsku vlast, a Ivica Račan mu je bio marioneta. Klan je tuneliranje državnog naftnog monopola vršio preko raznih off shore kompanija s kojima je INA poslovala, zatim poslovnim operacijama u Rusiji, ali i putem kompanije CRODUX u Zagrebu.

Na ovom mjestu počinje i nevjerojatni uspon obrtnika, vodoinstalatera Ivana Čermaka u zagrebačkom predgrađu Trešnjevka. Čermak je bio „politički aktivan“ u tom predgrađu (Savez komunista, Socijalistički savez radnog naroda) i to na području općinskog komiteta komunističke partije Trešnjevka, središta najuže jezgre tzv. „Krajačićevih kadrova“. Ta grupa u drugoj je polovini 1980.-ih godina na svoje čelo postavila Franju Gregurića. Ivan Čermak 1991. godine postaje glavni logističar HV i vlasnik kompanije Crodux. U dvije ili tri godine, u vrijeme Domovinskog rata, Čermak od osrednjeg vodoinstalatera postaje general i enormno bogati naftni magnat. Danas se njegova imovina procjenjuje na 100 milijuna eura. Prvu tvrtku pod nazivom Crodux, prodao je austrijskom OMV-u. Crodux je 1996. od Janafa dobio pravo na gradnju rezervoara u Omišlju na Krku, pri čemu je Janaf bio i jamac za kredit.
Nedugo nakon što je rezervoar izgrađen, Čermak je krajem 1999. OMV-u prodao Crodux, tvrtku s 15 benzinskih tvrtki, navodno za 150 milijuna eura. Prvi Crodux je ugašen, ali nove tvrtke imaju isto ime. Ovih dana Čermak najavljuje gradnju atraktivnih nebodera u Zagrebu u vrijednosti 500 milijuna kuna, te vrijednu donaciju vukovarskim braniteljima.
Robert Ježić također je produkt Gregurićevog klana. Njegova priča ima sve značajke uspona u HDZ-ovim tajkunskim krugovima. Ježić je početkom devedesetih uspostavio bliske kontakte s Franjom Gregurićem koji se vratio iz Moskve. Ježić se upisuje u HDZ i dobiva iskaznicu s brojem 83. Počeli su veliki poslovi.
Direktor Plive, Branko Mikša usmjerava poslove u okviru Plive Hamburg posredno preko Ježića. Gregurić tada postaje predsjednik Vlade RH i Ježić obavlja za njega povjerljive poslove i privatne, poslovne aranžmane. Uskoro Ježić vodi svoje poslove u Hrvatskoj i uvodi tvrtku Landmark Chemicals SA iz Švicarske, te firmu BMS iz Belgije. Landmark Chemicals i BMS vrlo brzo, sredinom 1993. i 1994. godine postaju najveći partneri INA-e čiji je generalni direktor Franjo Gregurić.

U rafineriji Rijeka Ježić i sponzori na račun INA-e zaradili su milijarde USD. U istom periodu Ježić je u Zugu u Švicarskoj osnovao tvrtku Forus koja je zajedno s INA-om osnovala tvrtku ITT u krugu Rafinerije Rijeka (INA je zapravo besplatno stavila na raspolaganje Ježiću svoju infrastrukturu). Iako je INA u postupku privatizacije djelomično prodana stranim investitorima, strukture Franje Gregurića uvijek su je u cijelosti kontrolirali, a i danas je kontroliraju. Ježićevi poslovi šire se u INA-inim petrokemijskim dijelovima, OKI, DINA, Adriavinil Split, te Polikem Zadar.

Robert Ježić praktički je preuzeo kontrolu nad cijelom hrvatskom petrokemijskom industrijom, posebno nad OKI-jem. Nakon povlačenja Gregurića, klan preuzima Hrvoje Šarinić i postaje mentor Roberta Ježića. Relativno brza smjena Šarinića nije omela poslove, jer su Gregurić i Šarinić bili i dalje vrlo utjecajni u gospodarskim krugovima. Svi podaci upućuju da je Robert Ježić od početka bio povjerenik HDZ-ovog paralelnog sustava, zapravo čvrsto organizirane Mreže koja je u ime trećih osoba sustavno pljačkala hrvatske resurse.
Iza nominalnih vlasnika, duboko u sjeni krila se (i krije se!) politička i kriminalna elita – pravi vlasnici hrvatskih resursa. Ta Mreža, ogranak spomenutog klana, bila je srž tranzicijskog procesa u Hrvatskoj u režiji Franje Tuđmana i HDZ-a. Povjerenici su uz stvaranje enormnih fondova Mreže (tranzicijski, ratnoprofiterski plijen) osigurali i svoju osobnu milijunsku imovinu.
Taj proces kulminirao je uhićenjem Ive Sanadera, ali i Roberta Ježića, te još nekih marginalnih satelitskih pipaka. Neosporno je da će se taj krug znatno proširiti, „povjerenici“ su uzdrmani, ali svi pokazatelji usmjeravaju na zaključak da Mreža panično pokušava nastaviti svoj posao. Ostaju vrlo intrigantna pitanja: “Raspada li se taj umreženi produkt HDZ-a?“ i „Čije su najveće firme, kompanije i banke u Hrvatskoj, jesu li nominalni vlasnici i pravi vlasnici?“ Je li DIOKI Ježićevo vlasništvo, ili možda HDZ-ovo? Možda Ivan Čermak spašava vlasništvo HDZ-a koje će i nakon fiktivne transakcije, prodaje i kupnje, i dalje ostati vlasništvo HDZ-a? Pritvoreni i sutra zatvoreni, Robert Ježić postao je nepogodan povjerenik i treba što prije pokidati sve veze s njim. Danas ili sutra slijedi mu oduzimanje nezakonito stečene milijunske imovine i DIOKI, kao dio ratno profiterskog plijena, postat će vlasništvo Republike Hrvatske. A to ni najmanje ne odgovara umreženim vlasnicima u sjeni.
Na scenu stupa Ivan Čermak sa svojim nagomilanim fondom eura. On može učiniti da DIOKI ostane u Mreži. No dogovor nije postignut, jer „neposlušni“ Ježić ne želi jeftino prodati svoj dio kolača. Po njegovim riječima, ima partnere kompetentnije od Čermaka. Zakulisna igra oko spašavanja mega tvrtke DIOKI ukazuje da se zaista događa rasplet tranzicije. Zbog dugova od cca milijardu i pol kuna, nad tvrtkom DIOKI lebdi stečaj kao i nad mnogim velikim i malim firmama. Prezadužena Hrvatska tone, uskoro će dotaknuti dno, prijeti bankrot! Dio vlasti je u Remetincu, elita gubi kompaktnost i disciplinu. Ježić se pokušava otrgnuti iz umreženog sustava i odbija suradnju. HDZ –u i planerima ostali su povjerenici sa sve slabijim kredibilitetom. Ivan Čermak danas je u boljem položaju od Ježića, ali su dostavljene kaznene prijave o njegovom ratnom profiterstvu i stjecanju enormne imovine u vremenu srpske agresije.
Novi Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, garantira da neće biti zastarijevanja i da će se istražni postupak dogoditi kad – tad. Vrlo je vjerojatno da će DIOKI ipak na kraju promijeniti vlasnika i da će taj vlasnik biti Republika Hrvatska. Način na koji je Ivan Čermak stekao bogatstvo za sada je u domenu znanstvene fantastike, ali je građanima Hrvatske i korumpiranoj HDZ i te kako prihvatljiv. Oslobođeni Ivan Čermak, nakon povratka u zemlju koja je bila u fazi histerije, dočekan je kao heroj iako bi se njime, zbog mnogih financijskih malverzacija sada trebao baviti hrvatski sud.

Umjesto toga, premijerka ga je izljubila i izgrlila, kako dolikuje HDZ vlasti koja je Čermaku omogućila da od vodoinstalatera preko noći postane jedan od najbogatijih ljudi. Nakon promidžbe domoljubne histerije koja je zahvatila Hrvatsku poslije presude generalima, bilo je teško povjerovati da će se neko usuditi dirnuti u ovu svetinju i pogledati za koliko milijuna eura je Čermak oštetio građane Hrvatske, te tko mu je to dozvolio. No, euforija je kratko trajala, danas sve više ljudi otvara oči. Iz gornjeg slijedi da objava preuzimanja DIOKI-ja najavljuje dalekosežne refleksije i početak jedne dugotrajne misije razlaganja hrvatskog tranzicijskog procesa. Pred nama je vraćanje civilizacijskih normi u Hrvatsku, oduzimanje opljačkane imovine i procesuiranje povjerenika Mreže.

Na snazi je još uvijek aktualni državni spin – da su za oduzimanje imovine potrebne dugogodišnje istrage i beskrajni pravosudni procesi. U razvijenim demokracijama to ne radi neki uspavani DORH ili USKOK i korumpirano pravosuđe, nego Ministarstvo financija i Porezni ured. Dovoljno je upitati hrvatske milijunaše: „Odakle vam to?“ i „Jeste li platili porez na to?“ Ukoliko nema relevantnog odgovora – slijedi oduzimanje nezakonito stečene imovine! Imena hrvatske HDZ-ove političke elite koja je preko tajnih računa parainvesticijskih fondova otvaranih u Lishtensteinu, u dogovoru i koordinaciji sa Hypo Grupom prala novac kojeg su sustavno izvlačili iz Hrvatske 1990.-ih godina, preko svoje mreže povjerenika koji su prema odobrenju HDZ-ovog vrha u Zagrebu rukovodili tim financijskim operacijama. Franjo Tuđman, Ivić Pašalić, Pero Jurković, Marijan Hanžeković ( otac ovršnog grobara Hanžekovića), Jozo Martinović, Ivo Sanader, Mate Granić, Ivica Todorić, Franjo Gregurić,Miroslav Kutle, Vladimir Zagorec, Hrvoje Petrač, Ivan Čermak, Miomir Žužul, Neven Barać, Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić, Goran Štrok, Ninoslav Pavić, Anto Nobilo, pokojni Ivo Pukanić, Božidar Kalmeta, Ivan Jakovčić, Branimir Glavaš, Robert Ježić, Božidar Prka, Zlatko Mateša, Ivan Tolj, Walter Wolf ( poznat iz afere Mesić), tvrtka Soboli i tadašnji vlasnik tvrtke Tomislav Karamarko, Željko Žužić, Mićo Carić, Zdenko Zrilić, Krešimir Starčević, Joško Zavoreo, Vladimir Berneš, Radojka Olić, Milan Naperotić, Miro Oblak, Igor Kodžoman, Zoran Sikirica, Božo Jusup, Davor Gnjatić, Odvjetnički ured Hoop & Hoop u Lichtensteinu, u vlasništvu odvjetnika Geralda Hoopa koji je sve pravno „zatvarao“…. Svaki daljnji komentar je nepotreban i suvišan!

http://koyot.blogger.ba/arhiva/2016/06/08/4015129

Opasan taj franjo greguric..ni jedan mafijski vodja mu u svijetu rava nije..a tudjmana,racana i ine u djep spremao za dorucak..koji kurcev franjo greguric to su price..dobro ga ja i moja obitelj poznajemo..glupiediji mu godinama lijepe nadnaravne moci jer je ne znam frend sa valenticem a matesa mu zet...gregoric je obicni politicki aparatcik..koji se znao ogrebat za mjesto..ali da on ima takve moci nema..tu je od njega puno jace ime valentic,horvatinovic bivsi glavni direktor ine mesicev covjek..i skegro je puno jaci igrac od gregurica...pa greguric ima od svih ovih pobrojanih daleko manju imovinu sto se tice vrijednosti imovine..danas zivi u vikendici koju si je mogao pristuti malo bolje stojeci partijski funkcioner nista posebno

“…Danas je utorak, 15. travnja 1997. Ovako, ja sam imao prijatelja iz Posedarja, Stanislava Dežmalja Bradu i njegovog brata Miljenka. Oni su došli u Paragvaj i poginili, nisu poginili nego su ubijeni. Priča ovako počinje. Brada je 13. ili 15. 6. 1992. došao iz Južne Amerike i donio 25 kilograma kokaina. Brada nije imao čovjeka da to izvadi van iz broda i upoznao se sa Vicom Kramarićem, vlasnikom diskoteke The Best. On ga je preporučio gospodinu generalu Ivanu Čermaku da priča s njime o toj stvari… Ivan Čermak je odmah javio bivšem milicajcu gospodinu Zdravku Novaku. Gospodin Novak je izvadio sa svojim ljudima 25 kilograma kokaina i odnio za Zagreb iz Dubrovnika. Od tih stvari, od tih 25 kilograma, samo je 5 kilograma dao Stanislavu Dežmalju, pokojnom. Tu drogu, kokain, financirali smo Mirko Markulin iz Zadra i ja, inače roditelji mu žive u Murteru, a on u Belgiji. Nas je koštalo to 300 tisuća maraka. Poslije Bradine pogibije nitko ne daje novce, oni su dali 5 kilograma od 25, poslije su rekli Bradi da se počelo šuškat po Zadru i po Hrvatskoj i da se stvari blokiraju do daljnjega. Do daljnjega je Brada otišao na put s bratom Miljenkom … i poginuo 23. 6. 1993. godine… poginuo … ubijen … Ja i Mirko Markulin hoćemo da naplatimo naše novce iako se oni prave gluhi. Gospodin general Ivan Čermak i Zdravko Novak … imaju novce … ne znamo jesu stvari prodali ili nisu … 20 kilograma kokaina je završilo kod njih i mi ovih dana spremamo se da idemo tražiti ne 20 kilograma kokaina nego 300 tisuća dolara ili 450 tisuća maraka što zapada nas, što smo mi uložili u to. Ima nekih sumnji da su jako opasni ljudi. Čak može doći do fizičke likvidacije mene i gospodina Mirka Markulina, pa stoga ja snimam ovo ako mi se što dogodi da izađe na vidjelo, što se dogodilo sa mnom, a što s Markulinom…”, dio je šokantnog iskaza Zadranina Mile Paraća.

Podsjećamo da je Parać taj svoj iskaz u kojem teško tereti generala Ivana Čermaka snimio 15. travnja 1997. godine.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/svercao-sam-za-cermaka-20-kilograma-kokaina-koje-mi-nikad-nije-platio-140784/

e sad su svi inženjeri rudarstva, jebemti...