Chomsky: Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Crnogorci govore istim jezikom - hrvatskim!

Noor wrote:

HDZ u srcu wrote:

epikur37 wrote:

HDZ u srcu wrote:

epikur37 wrote:A tko im brani da tako misle...dozvoljeno je

razumiješ li ti Srbe kad govore, ili ti je stran njihov govor?

Razumem brate, kako da ne razumem. I ti bre pitas glupa pitanja.

znači da jezik je isti, ne treba se praviti glup

ne pričaju ni austrijanci austrijskim ni švicarci švicarskim

ali česi pričaju češki, a slovaci slovački......i pri tom se jako dobro razumiju, pa jel je i to isti jezik?

Pa recimo slovački jezik sam jednom prilikom mogao slušati u Osijeku i doslovno ti prevoditelj na hrvatski nije trebao koliko je sličan našem. Inače prije 5 stoljeća su Hrvati i Slovaci pričali potpuno istim jezikom!

No kad čuješ češki jezik, e to već se ne može razumijeti tek tako. Znatna je razlika. Ista stvar je s Ukrajincima i Rusima, dva različita jezika, a Ukrajinci opet razumiju i pričaju ruski, dok Rusi ne znam baš da znaju ukrajinski, ni u slušanju ni u govoru.
Ista stvar ti je i s Brazilcima i Portugalcima s jedne strane, a španjolskim govornicima s druge strane. Ovi prvi razumiju gotovo sve što pričaju Hispanci i znaju pričati španjolski, dok obrnuto španjolski govornici niti razumiju njih niti baš znaju nešto pričati, dok recimo kroz čitanje portugalskog mogu dosta razumijeti. A opet Brazilci i Portugalci jedni druge baš i ne razumiju skroz jer pričaju prilično dva različita portugalska jezika.

Švicarski njemački je koma, to recimo Nijemci i Austrijanci ne mogu baš najbolje razumijeti i tu je potrebno za ove da nauče standardni Hochdeutsch koji ne govore. A opet imaš bavarski i švapski jezik plus ove pokrajinske iz Austrije, e to već se neće moći razumijeti ni od strane Nijemaca ni Austrijanaca ni Švicaraca.

Noor wrote:

Leviathan2 wrote:sluzbeni srpski hrvatski crnogorski bosnjacki su sve derivati hecegovackog
srbi imaju crnotravski dijalekt kako ga oni zovu, to je najblize srpskom koji su pricali, hrvati imaju zagorce  koji su najblize originalnom hrvatskom jeziku, crnogorci su jedini sa najslicnijimjezikom hercegovackom, tj jezik im je potekao od tamo, 
a bosanci, oni su bosanci i samo kopiraju jezik, jos ih turcizmi jebu tak da u biti oni nemau svoj jezik nego neku cudnu zbrku od govora

levi, kojim jezikom govori pleme?

plemenskim

Serbinho-3 wrote:Slovacki je dosta blizak nasem Jugo jeziku.

Sreo nekog u Cikagu, hoce na South Side, ne zna tri reci Engleskog.

Ajde na Slovacki, mozda se i razumemo, krenuo, gledam, ne verujem.

Skoro bez akcenta.

ja odlicno razumijem sve slavjanske jezike, cak i one lude poljake

Isprobao sam malo poljski jezik preko nekih aplikacija, brate mili... Pravopis im je teška katastrofa. Riječi bi možda i mogao čuti i zapamtiti nakon nekog duljeg vremena, ali to s pisanjem istih veze sa životom nema.

Eroo wrote:Meni su slovenski i hrvatski ko jedan jezik...ne primijetim promjenu kad prijeđem s jednog na drugi...

za res? nikakvu spremeni? nobeno? ena jurja? kadilec hercegovanski.

Gnječ wrote:

Eroo wrote:Meni su slovenski i hrvatski ko jedan jezik...ne primijetim promjenu kad prijeđem s jednog na drugi...

za res? nikakvu spremeni? nobeno? ena jurja? kadilec hercegovanski.

ero se sad kurci, prica hrvatski izvorni i hercegovacki
slovenci ne postoje kao narod

Fénix wrote:Isprobao sam malo poljski jezik preko nekih aplikacija, brate mili... Pravopis im je teška katastrofa. Riječi bi možda i mogao čuti i zapamtiti nakon nekog duljeg vremena, ali to s pisanjem istih veze sa životom nema.

aj dobro, ja neznam ni hrvatski pravopis, al razumijem isto kao i poljake i ruse, bugare i ostale

cak i srbe razumijem :D

Leviathan2 wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:Meni su slovenski i hrvatski ko jedan jezik...ne primijetim promjenu kad prijeđem s jednog na drugi...

za res? nikakvu spremeni? nobeno? ena jurja? kadilec hercegovanski.

ero se sad kurci, prica hrvatski izvorni i hercegovacki
slovenci ne postoje kao narod

ero je trol, hercegovački kurvin sin, sendvičar, fukara, moralna nula. to nije moje mišljenje to se čita iz njegovih postova. ima jebene sreće što mi nije bliže pa da mu promijenim lični opis. ili kako se to kliče na slovenački?

Leviathan2 wrote:

Fénix wrote:Isprobao sam malo poljski jezik preko nekih aplikacija, brate mili... Pravopis im je teška katastrofa. Riječi bi možda i mogao čuti i zapamtiti nakon nekog duljeg vremena, ali to s pisanjem istih veze sa životom nema.

aj dobro, ja neznam ni hrvatski pravopis, al razumijem isto kao i poljake i ruse, bugare i ostale

Pa tako se i učilo bilo koji jezik: prvo progovoriš i naučiš pričati pa tek onda pravopis i sve ostalo.   A u osnovnim i srednjim školama, fakultetima i na tečajevima učiš strani jezik suprotno.

Leviathan2 wrote:cak i srbe razumijem :D

srbe možeš razumijeti jer je isti jezik ali slovenski i makedonski malo teže ako ne naučiš.

Leviathan2 wrote:

Noor wrote:

Leviathan2 wrote:sluzbeni srpski hrvatski crnogorski bosnjacki su sve derivati hecegovackog
srbi imaju crnotravski dijalekt kako ga oni zovu, to je najblize srpskom koji su pricali, hrvati imaju zagorce  koji su najblize originalnom hrvatskom jeziku, crnogorci su jedini sa najslicnijimjezikom hercegovackom, tj jezik im je potekao od tamo, 
a bosanci, oni su bosanci i samo kopiraju jezik, jos ih turcizmi jebu tak da u biti oni nemau svoj jezik nego neku cudnu zbrku od govora

levi, kojim jezikom govori pleme?

plemenskim

napisi koju recenicu da vidimo kako to izgleda :)

pizzon wrote:recimo sever BANdera
a na jugu je  BanDeRa
ste je blize hr akcentovanju

odakle ti bandera pala na pamet, jel to iz straha da će stanojko da te besi?

podsvjest je kuja

Jezik nam je standardizirao Vuk Karažić. On je bio iz Tršića, tamo se priča ijekavica, znači on je bio Hrvat., pa nam je jezik hrvatski.

Oh_Femder wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Oh_Femder wrote:

slidingdoorsoperator wrote:Inače, možda netko zna da su Ameri zamalo kao svoj službeni jezik proglasili njemačkim?
Tolika je bila njihova ljubav prema okupatorima vlastite zemlje.
Neki će reći da je prevladao razum, ali ja mislim da je ipak bila riječ o pragmi, jer su Englezi sa najjačom mornaricom na svijetu vladali svjetskom trgovinom, a Njemačka je ionako tada bila podjeljena na par stotina gradova-državica i još k tome hrpu čudnih međusobnih saveza, pa tko bi popamtio sve te silne carinske propise i tarife.
Amerikancima je ipak od samih početaka njihove države profit bio na prvom mjestu.

Ma daj samo malo poslušaj njemački  pa onda poslušaj engleski. Nema tu izbora 

Ako hoćeš govoriti o Bogu, pričaj španjolski,

Jel' to po Pajtonofcima: "NO-body expects the Spanish Inquisition!"

slidingdoorsoperator wrote:ako hoćeš o znanosti, moraš poznavati francuski,

Ma jok, ma kaki! Nije valjda 'Theoria philosophiae naturalis' pisana na vrancuskom.

slidingdoorsoperator wrote:o ljubavi - onda talijanski

Njente! Za to je vrancuski.

slidingdoorsoperator wrote:a ako hoćeš razgovarati sa svojim konjem, onda koristi njemački.

To stoji :P

Lako je moguće da sam tu nešto pobrkao, ali poanta je ionako bila u ovom posljednjem.

Spasimo hrvatski jezik!!!



 
Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".




Hrvatska država ubija hrvatski jezik

Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.

Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.

 

UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika

UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.

Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).

Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.



O povjesti srpskog ili hrvatskog jezika
Hrvatski linvisti se neće složiti ni s jednom činjenicom u ovom tekstu. Mnogo su mastila potrošili da bi dokazali da su Srbi prisvojili “hrvatski književni jezik” i mnogo su ljuti na Vuka Stefanovića Karadžića što je došao u “hrvatsku” Hercegovinu i iz nje odneo “najčistiji hrvatski govorni jezik” – 1817. Ako bismo bili malo strpljiviji (ne dokazujući da je Hercegovina srpska pokrajina – u svakom smislu), mogli bismo hrvatske učenjake zamoliti da nam objasne kako je, onda, Dositej Obradović (1790), pre Vuka Karadžića, mogao da obilazi krajeve zapadno od Drine i da tamo (pa i u Severnoj Dalmaciji) podučava decu na srpskom jeziku. On je rođen u Banatu (u Srbiji) i nikako nije mogao iz njega poneti hrvatski jezik. Prilikom svog boravka u Trstu, opet je bio među Srbima i ti Srbi su čitali njegova dela – pisana na srpskom jeziku. U oslobođenoj Srbiji, Dositej Obradović će biti prvi ministar prosvete – 1811.
Za to vreme, u Zagrebu se govorilo nemačkim ili mađarskim, a u okolini Zagreba hrvatskim – zagorskim, iliti kajkavskim. A to je jezik, rekli smo, koji se od srpskog razlikuje više nego što se, recimo, razlikuje bugarski od srpskog.
Bilo bi dobro da nam hrvatski učenjaci odgovore i na pitanje šta je bilo sa srpskim jezikom, ako uzmemo da je Vuk Karadžić (iz nekog razloga) prisvojio hrvatski jezik za službenu upotrebu u srpskim državama. Onda bi oni morali da identifikuju taj srpski jezik, kojeg Vuk Karadžić nije hteo da koristi za srpski književni jezik. Ali, ni tada ni danas, nema tragova tog “odbačenog srpskog jezika”. Nema drugog, osim Vukovog jezika – ni u Dalmaciji, ni u Crnoj Gori, ni u Dubrovniku, ni u Lici, ni na Kordunu, ni na Žumberku, ni na Baniji, ni u Sremu, ni u Slavoniji, ni u Baranji, ni u Hercegovini, ni u Bosni, ni u Šumadiji, ni u Vojvodini, ni u Raškoj, ni u Mađarskoj, ni u Rumuniji – među tamošnjim Srbima.
A ako iz ovog ugla pogledamo hrvatski jezik, zaključićemo da je slika drukčija. Hrvati su uzeli srpski narodni jezik za službeni jezik hrvatske države, ali je lako identifikovati odbačeni hrvatski jezik. Njime govore Hrvati, rasprostranjeni od Zagreba do slovenačke i mađarske granice i tamo do Virovitice, odakle se prostire Mala Vlaška ili Mala Srbije, gde više nema Srba, jer su prognani – 1991-1995.
U vreme dok su Hrvati govorili jedino svojim maternjim jezikom, lingvistima nije padalo na pamet da taj jezik poistovećuju sa srpskim, niti su se mogli navesti na zaključak da su srpski i hrvatski dijalekti nekog zajedničkog južnoslovenskog jezika, kako će se to falsifikovati posle smrti Vuka Karadžića. U vreme kad će hrvatski intelektualci prisvojiti (opet prisvajanje) ilirsko ime za svoje nacionalno obeležje (u Austriji su samo Srbe zvali Ilirima), francuski lingvista Ami Bue, svom delu „La Turquie d’Europe", II tom, Paris, 1840, piše:
“Srpski jezik je bogat, lakonski, energičan i harmoničan: on podjednako dobro pistaje i muškom i ženskom polu i upotrebljava se isto tako srećno za opevanje ljubavnih nežnosti, kao i velikih i krvavih podviga Boga Marsa…. Srbi poseduju mnogo mnogo lepe poezije i samo to bi trebalo da nas obaveže da učimo njihov jezik… Poznati suradovi izvesnih filologa da pronađu potpuno zajedničke korene grčkog i srpskog jezika… Hrvati, s obzirom na siromaštvo svoje literature i na neredovnost svog jezika, nisu uspeli da stvore posebnu literaturu, već su bili prisiljeni da se približe Srbima i da se služe njihovim jezikom, na takav način da su spali na to da im predlože da se s njima ujedine pod banalnim nazivom Ilirstva. Međutim, Srbi su odbacili ovaj podmukli predlog, čiji je cilj iščezavanje srpske nacionalnosti…”
Nema šta, ovaj učeni Francuz je proročki napisao da će Hrvati, prisvajanjem srpskog jezika, poraditi na iščezavanju srpskog naroda – ne samo njegovim fizičkim istrebljenjem, o tome ne govorimo u ovom zapisu. To iščezavanje vidimo i na hercegovačkom području, za koje Hrvati misle da hrvatskog -–zbog katolika Hercegovaca. U prošlom veku, katolički sveštenici u Hercegovini su znali da su Srbi. Jedan od njih, don Ivo Rajič, skupljao je srpske narodne pjesme, ali se iznenadio kad ih je Matica hrvatska objavila kao “hrvatske narodne pjesme”. Sveštenik Rajič je poslao Matici Hrvatskoj protestno pismo:
"Na znanje Matici hrvatskoj, iz Hercegovine, Trebinja, u juliju 1896. Kad sam ja potpisani bio godine 1884. gimnazijalac u Dubrovačkom sjemeništu, imao sam profesora Srpskog jezika (u školi se zvao srpsko-hrvatski) dum Balda Glavića, sada, čini mi se, paroha na Šipanu. Mene je velečasni dum Baldo Glavić svjetovao, e bi bilo lijepo da pokupim u Hercegovini nekolko narodnijeh pjesama, što se uz gusle kite – pa da te pjesme dum Baldu donesem, jer da on ima još takovijeh pjesama, što je, i on isti, sabrao iz naroda. Ja sam se bio dozvao svome profesoru i, preko praznika školske godine, u svom rodnom mjestu, u Dračevu, iskupo lijepih Srpskijeh pjesama. To sam predao dum Baldu Glaviću, došavši u Dubrovnik, početkom školske godine, a to je bilo 1884.
Izjavljujem kako meni dum Glavić Baldo nije kazao nikada kako će se te pjesme zvati “hrvacke" – jer, da bi ja to znao, ne bih ih, doista, dao da se tako nazivaju… a jesu li to Srpske narodne pjesme, mogao bi se svak uvidijeti, samo kad bi iste proštio…"
Ovaj katolički sveštenik, jasno je, Hercegovce – i katolike i pravoslavne vidi kao Srbe.
O srpskom jeziku Dubrovnika i Hercegovine, pisao je i hrvatski istoričar Natko Nodilo, jedan od retkih hrvatskih intelektualaca koji svoje naučno delo nije stavio u službu velikih sila. Nije srpsku kulturu krao i pripisivao je hrvatskom nasleđu. Svoju doslednost istini, dokazao je i u svom delu: Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1883, sveska 65, strane od 92. do 128), gde je o jeziku u Dubrovniku napisao:
"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo – kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik”.
Hrvatska država pokušava sve da svoj službeni jezik promoviše kao jezik koji se razlikuje od službenog jezika u srpskim državama. Počela je borba i na katedrama filoloških fakulteta u svetu. Hrvati se trude da se umesto srpsko-hrvatskog izučava hrvatski jezik i rado bi prihvatili da se tamo predaje i srpski jezik. No, teško je podmititi ljude verne nauci. Oni znaju da je jezik kojim se govori u Beogradu i Zagrebu jedan, isti. U objašnjenju toga, najjasniji je bio Per Jakobson, lingvista iz Danske. U intervjuu “Politici”, 13. januara 2000, rekao je, između ostalog:
“Jednog dana će, možda, moći da se govori o srpskom i hrvatskom jeziku, ali to je još mnogo daleko. To zavisi od toga koliko će kajkavski dijalekat da utiče na hrvatski standardni jezik”.
Profesor Jakobson nas vraća na početak priče. Treba mu verovati da hrvatskog jezika u službenoj upotrebi neće biti, ako se ne bude koristio kajkavski jezik.
Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

Stanojko bok, sto si se raspisao toliko?

kaja wrote:Stanojko bok, sto si se raspisao toliko?

Dobroitro lutko! Sta ima? :)

Stanojko wrote:

kaja wrote:Stanojko bok, sto si se raspisao toliko?

Dobroitro lutko! Sta ima? :)

Dobro jutro :) . Spremam se za rad .. al nešto sam sporija .

kaja wrote:

Stanojko wrote:

kaja wrote:Stanojko bok, sto si se raspisao toliko?

Dobroitro lutko! Sta ima? :)

Dobro jutro :) . Spremam se za rad .. al nešto sam sporija .

Prvo kafica...Sokic...pa lagano... ;)

Noor wrote:

pizzon wrote:recimo sever BANdera
a na jugu je  BanDeRa
ste je blize hr akcentovanju

mislim da je kod nas uvijek banDEra

nismo govorili stra je UVEK pravilno
vec kako se izgovara
nemoj sad da zajebavas
da covek u slavoniji ili zagorju  izgovara, akcentuje,  jednako kao
onaj u istri, dubrovniku, splitu ili na nekom ostrvu, lici i t.d.
nema veze