Švicarski tisak: Hrvatska zastrašujuće zaostaje za ostatkom EU-a

mutava baštarda wrote:

marcellus wrote:anketa

hrvatska je uz srbiju i bih jedina ex socijalistička zemlja koja nije provela lustraciju i privatizaciju

hrvatska je uz srbiju i bih najzaostalija ex komunistička zemlja


te dvije činjenice su

a) koincidencija
b) korelacija
c) uzročno posljednična veza?

Zar nije predsjednica Litve bila član komunista sssr.
A lustraciju u HR 90te nije bila moguća jer su komunisti bili na vlasti, a poslije je došao ćaća i sve ošlo u pičku materinu...

zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

marcellus wrote:anketa

hrvatska je uz srbiju i bih jedina ex socijalistička zemlja koja nije provela lustraciju i privatizaciju

hrvatska je uz srbiju i bih najzaostalija ex komunistička zemlja


te dvije činjenice su

a) koincidencija
b) korelacija
c) uzročno posljednična veza?

Zar nije predsjednica Litve bila član komunista sssr.
A lustraciju u HR 90te nije bila moguća jer su komunisti bili na vlasti, a poslije je došao ćaća i sve ošlo u pičku materinu...

zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

marcellus wrote:anketa

hrvatska je uz srbiju i bih jedina ex socijalistička zemlja koja nije provela lustraciju i privatizaciju

hrvatska je uz srbiju i bih najzaostalija ex komunistička zemlja


te dvije činjenice su

a) koincidencija
b) korelacija
c) uzročno posljednična veza?

Zar nije predsjednica Litve bila član komunista sssr.
A lustraciju u HR 90te nije bila moguća jer su komunisti bili na vlasti, a poslije je došao ćaća i sve ošlo u pičku materinu...

zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

partijska knjižica= otkaz s posla ki se ploćo iz državnog proračuna, 

funkcioneri, učitelji, likori, čistačice...

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

marcellus wrote:anketa

hrvatska je uz srbiju i bih jedina ex socijalistička zemlja koja nije provela lustraciju i privatizaciju

hrvatska je uz srbiju i bih najzaostalija ex komunistička zemlja


te dvije činjenice su

a) koincidencija
b) korelacija
c) uzročno posljednična veza?

Zar nije predsjednica Litve bila član komunista sssr.
A lustraciju u HR 90te nije bila moguća jer su komunisti bili na vlasti, a poslije je došao ćaća i sve ošlo u pičku materinu...

zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

partijska knjižica= otkaz s posla ki se ploćo iz državnog proračuna, 

funkcioneri, učitelji, likori, čistačice...

Jebi ga to je stotinjak tisuća HDZ članova koji bi prešli SDPu.

kaže Manolić: Privatizacija je propala na večerama po Kanadi

Otkrivamo nove detalje o kriminalnom načinu privatizacije devedesetih, kako su se dijelile i za kunu prodavale državne tvrtke, te kako je Franjo Tuđman umalo ostao bez predsjedničke funkcije

ivatizacija je u Hrvatskoj počela prije rata - prema takozvanom Markovićevu zakonu privatizirani su Tvornica duhana Rovinj, Slobodna Dalmacija i Novi list. Većina dionica išla je zaposlenicima. Radnici TDR-a i Novog lista, barem oni koji su dobili veće pakete dionica, s vremenom su postali bogataši... Privatizacija Slobodne Dalmacije je pak poništena, kako bi se list dao u ruke stranačkim kadrovima. U međuvremenu, na Hrvatsku je izvršena agresija - a u jeku agresije, državni se vrh odlučio na privatizaciju bivšega društvenog vlasništva. Ta je odluka bila šokantna za mnoge jer je sudbina zemlje bila upitna, a uvjeti za privatizaciju nepošteni i nepovoljni. Masa je muškaraca, naime, bila na ratištu, uvjeti u zemlji kaotični, a cijene svega - od nekretnina do proizvodnih pogona - na samom dnu...

Ipak, i u tom kontekstu bilo je boljih i gorih ideja. Početna je zamisao bila da se ide na tzv. vaučersku privatizaciju - kojom su svi građani trebali dobiti svoj dio vlasništva nad poduzećima koja su nekoć pripadala “društvu”. Takvu su privatizaciju, uspješno, obavile neke bivše socijalističke zemlje (Češka, Poljska) i pokazala se uspješnom. Poduzeća su, pojednostavljeno govoreći, darovana građanima, a oni su onda s vaučerima radili što su htjeli. No u Hrvatskoj je izabran najgori model privatizacije - poduzeća su najprije prešla u ruke države, a potom predana u ruke vlasti bliskih ljudi...

"Činjenica je, piše Josip Manolić u knjizi “Politika i domovina”, da smo nekoliko dana prije sjednice vlade, u najužem rukovodstvu, zaključili da ćemo prihvatiti prijedlog o takozvanoj vaučerskoj privatizaciji, a da smo na vladi zaključili da se ide s podržavljenjem cjelokupne društvene imovine", piše Manolić. To je bio presudan trenutak - tada je građanima Hrvatske oteto ono što su stvarali desetljećima, da bi potom bilo predano u ruke onih koji će te tvrtke uglavnom upropastiti, maloj četi odabranih koju su novinari nazvali tajkunima. "Do tog je obrata došlo zbog pritisaka desnog krila HDZ-a i tehnomenadžera u vladi, ali i oko nje, a na samoj su sjednici predlagatelji novog koncepta bili Mate Babić i Franjo Gregurić. Dvojac j odbio ideje prof. dr. Dragomira Vojnića, vještim manevrom da ćemo najprije podržavljenjenjem kapitala vladi dati pravu kontrolu nad privatizacijom, putem Agencije za pretvorbu i privatizaciju u tijeku privatizacijskog procesa, i očuvati vitalne hrvatske gospodarske interese i tvrtke." Manolić tvrdi da su se njegovi javni medijski istupi o privatizaciji poklopili s Tuđmanovom sintagmom o “200 bogatih obitelji koje Hrvatska mora imati”. Manolić kaže kako početkom ‘90-ih nije znao o čemu je tu doista riječ, ali je poslije doznao. Koncepcija je osmišljena u Kanadi... Riječ je zapravo o modelu, nastavlja Manolić, koji se je oblikovao na večeri s hrvatskim poslovnim ljudima u Kanadi, iz kojeg se vidi da zapravo postoji obećanje za svojevrsne kompenzacije onim pojedincima koji su materijalno pomogli stvaranju stranke...


"Mnogo godina poslije, napominje Manolić, koji sprema i nastavak memoara, bit će mi dostupni transkripti Tuđmanovih razgovora po Kanadi, i bit će mi mnogo jasnije zašto smo toliko brzali s privatizacijom. Od nastajanja HDZ-a svi mi okupljeni oko tog programa nismo bili informirani glede predsjednikovih obećanja i zapravo su te “kanadske teme” prešućivane na našim užim skupovima, pa čak i u četiri oka." Nakon odluke o početku pretvorbe i privatizacije, stotine i stotine najvrednijih hrvatskih tvrtki dane su u ruke stranačkim miljenicima. Kako oni, u pravilu, do rata nisu bili imućni, smišljen je i poseban institut tzv menadžerskih kredita: banke bi dale “menadžeru” kredit za kupnju tvrtke, za koji bi se jamčilo samom imovinom tvrtke. To je značilo da bez kune možete dobiti cijelu tvornicu. Mnogim tajkunima ni na kraj pameti nije bio nastavak proizvodnje u darovanim im pogonima, nego su ih vodili prema stečaju kako bi na kraju prodali placeve i nekretnine. Najjači tajkuni imali su u vlasništvu i više od stotine poduzeća. Kakav je to bio eksperiment, pokazuje i sudbina tih ljudi - od svih tajkuna samo je jedan, Luka Rajić, očuvao i donekle razvio tvrtku, Dukat, ali ju je na kraju prodao francuskom Lactalisu. Svi drugi su propali. Novac od prodaje Dukata danas je privatno vlasništvo Luke Rajića i njegove bivše supruge Borne, koja je nakon rastave braka dobila oko 270 milijuna kuna. Rajić je dobio veći dio bogatstva. Da je u Hrvatskoj provedena vaučerska privatizacija, taj bi novac išao radnicima Dukata, i tu se lijepo vidi sva veličina i tragika hrvatskog privatizacijskog procesa, za koji Manolić optužuje Franju Gregurića. Josip Manolić tvrdi kako je tu, zapravo, bila riječ o svojevrsnom udaru prividno poraženih bivših kadrova. Franjo Gregurić bio je, naime, jedna od perjanica bivšeg sustava. U vrijeme socijalizma, Gregurić je rukovodio sisačkom Radonjom, zagrebačkim Chromosom i Astrom. Zadnje dvije tvrtke bile su jako velike, moćne i utjecajne, naročito Astra.


Gregurić se u partijskim biografijama iz tog vremena rado predstavljao kao “sin seoskog kovača i potkivača” (komunisti su voljeli naglašavati da potječu iz siromašnih, radničkih ili seljačkih obitelji, to je bila preporuka za napredovanje u partijskoj hijerarhiji). Gregurić je bio šef predstavništva Astre u Rusiji, gdje je bio i šef partijske organizacije saveza komunista Astre u Moskvi. To znači da je uživao veliko povjerenje svih ondašnjih vlasti. Ono je u jednom trenutku bilo ozbiljno poljuljano - Gregurić je u zelenom pojasu Zelenjaka sagradio desetak vila bez adekvatnih dokumenata, pa je postao središnjim likom istoimene afere, ali je početak rata “aferu Zelenjak” stavio ad acta. Gregurić početkom rata u Beču vodi trvrtku Omnico, koja obavlja poslove “strateške važnosti za hrvatsku državu” a neko vrijeme poslije, postaje predsjednik vlade nacionalnog jedinstva - vlade koja je spašavala Tuđmana u trenutku kad je njegova pozicija, 1992,. godine, bila najslabija. No pitanje je kakve su bile Gregurićeve ambicije i za čiji je interes radio. "Bili smo upoznati, piše Manolić, sa stavovima Zbigniewa Brzezinskog s jednoga tajnog skupa na kojemu je ustvrdio da bi u Srbiji nasljednik Miloševića trebao biti Zoran Đinđić, a u Hrvatskoj da bi Tuđmana trebao zamijeniti Franjo Gregurić..." Zbignew Brzezinski je, uz Henryja Kissingera, vodeći američki stručnjak za strategiju i geopolitiku, i nema običaj govoriti napamet. "Nakon te obavještajne informacije, Tuđman će početi raditi na micanju Franje Gregurića i povjeriti to meni, iako naši odnosi nisu bili odnosi međusobna povjerenja..." Franjo Gregurić doista je tiho maknut s velike pozornice, ali je i dalje ostao silno važan. Danas je jedan od najbogatijih HDZ-ovaca a prošle godine, u travnju, Tomislav Karamarko pozvao je njega i Nikicu Valentića, drugog istaknutog predstavnika menadžerske struje u toj stranci, na savjetovanje o ekonomskom programu Hrvatske. Čini se da ga je Manolić odlučio, drugi put u 20 godina, pospremiti ad acta. "Franjo Gregurić je bio zadužen za privatizaciju", rekao je Manolić u Nacionalu. "Naš stav u tom trenutku je bio dosta naivan. Mislili smo da će se pitanje privatizacije i pretvorbe gospodarstva rješavati na slobodnom tržištu. To je bila velika zabluda, ali shvatili smo da na tom tržištu vladaju vučji zakoni. Tko je snažniji, taj pobjeđuje. A ta privatizacija ima svoj početak i svoje protagoniste koji su se pretežno pokazali kriminalcima." Na pitanje bi li Gregurić trebao odgovarati zbog toga, odgovorio je: "Gregurić bi trebao odgovarati po zapovjednom principu, s obzirom na to da je bio potpredsjednik Vlade, najodgovorniji za privatizaciju. Mislim da odgovornost postoji. On se može vaditi na to da je imao izvjesnu suglasnost predsjednika i drugih sudionika koji su odlučivali o tome..." Gregurić je vrlo brzo odgovorio na Manolićeve napade. U intervju u za Jutarnji list, rekao je da je imao dobre namjere.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/manolic-privatizacija-je-propala-na-vecerama-po-kanadi-1846 - www.express.hr

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

Zar nije predsjednica Litve bila član komunista sssr.
A lustraciju u HR 90te nije bila moguća jer su komunisti bili na vlasti, a poslije je došao ćaća i sve ošlo u pičku materinu...

zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

partijska knjižica= otkaz s posla ki se ploćo iz državnog proračuna, 

funkcioneri, učitelji, likori, čistačice...

Jebi ga to je stotinjak tisuća HDZ članova koji bi prešli SDPu.

ne razumimo se izgljedo,

zakon ki zabranjuje zapošljavanje bivšin komunistima, svejedno di su i ča činu

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

aben wrote:
zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

partijska knjižica= otkaz s posla ki se ploćo iz državnog proračuna, 

funkcioneri, učitelji, likori, čistačice...

Jebi ga to je stotinjak tisuća HDZ članova koji bi prešli SDPu.

ne razumimo se izgljedo,

zakon ki zabranjuje zapošljavanje bivšin komunistima, svejedno di su i ča činu

Sve 5. Samo to ne bi došlo iz HDZ/SDP.

Gnječ wrote:kaže Manolić: Privatizacija je propala na večerama po Kanadi

Otkrivamo nove detalje o kriminalnom načinu privatizacije devedesetih, kako su se dijelile i za kunu prodavale državne tvrtke, te kako je Franjo Tuđman umalo ostao bez predsjedničke funkcije

ivatizacija je u Hrvatskoj počela prije rata - prema takozvanom Markovićevu zakonu privatizirani su Tvornica duhana Rovinj, Slobodna Dalmacija i Novi list. Većina dionica išla je zaposlenicima.  Radnici TDR-a i Novog lista, barem oni koji su dobili veće pakete dionica, s vremenom su postali bogataši...  Privatizacija Slobodne Dalmacije je pak poništena, kako bi se list dao u ruke stranačkim kadrovima. U međuvremenu, na Hrvatsku je izvršena agresija - a u jeku agresije, državni se vrh odlučio na privatizaciju bivšega društvenog vlasništva. Ta je odluka bila šokantna za mnoge jer je sudbina zemlje bila upitna, a uvjeti za privatizaciju nepošteni i nepovoljni. Masa je muškaraca, naime, bila na ratištu, uvjeti u zemlji kaotični, a cijene svega - od nekretnina do proizvodnih pogona - na samom dnu...

Ipak, i u tom kontekstu bilo je boljih i gorih ideja. Početna je zamisao bila da se ide na tzv. vaučersku privatizaciju - kojom su svi građani trebali dobiti svoj dio vlasništva nad poduzećima koja su nekoć pripadala “društvu”.  Takvu su privatizaciju, uspješno, obavile neke bivše socijalističke zemlje (Češka, Poljska) i pokazala se uspješnom. Poduzeća su, pojednostavljeno govoreći, darovana građanima, a oni su onda s vaučerima radili što su htjeli.  No u Hrvatskoj je izabran najgori model privatizacije - poduzeća su najprije prešla u ruke države, a potom predana u ruke vlasti bliskih ljudi...

"Činjenica je, piše Josip Manolić u knjizi “Politika i domovina”, da smo nekoliko dana prije sjednice vlade, u najužem rukovodstvu, zaključili da ćemo prihvatiti prijedlog o takozvanoj vaučerskoj privatizaciji, a da smo na vladi zaključili da se ide s podržavljenjem cjelokupne društvene imovine", piše Manolić. To je bio presudan trenutak - tada je građanima Hrvatske oteto ono što su stvarali desetljećima, da bi potom bilo predano u ruke onih koji će te tvrtke uglavnom upropastiti, maloj četi odabranih koju su novinari nazvali tajkunima. "Do tog je obrata došlo zbog pritisaka desnog krila HDZ-a i tehnomenadžera u vladi, ali i oko nje, a na samoj su sjednici predlagatelji novog koncepta bili Mate Babić i Franjo Gregurić. Dvojac j odbio ideje prof. dr. Dragomira Vojnića, vještim manevrom da ćemo najprije podržavljenjenjem kapitala vladi dati pravu kontrolu nad privatizacijom, putem Agencije za pretvorbu i privatizaciju u tijeku privatizacijskog procesa, i očuvati vitalne hrvatske gospodarske interese i tvrtke." Manolić tvrdi da su se njegovi javni medijski istupi o privatizaciji poklopili s Tuđmanovom sintagmom o “200 bogatih obitelji koje Hrvatska mora imati”.  Manolić kaže kako početkom ‘90-ih nije znao o čemu je tu doista riječ, ali je poslije doznao. Koncepcija je osmišljena u Kanadi... Riječ je zapravo o modelu, nastavlja Manolić, koji se je oblikovao na večeri s hrvatskim poslovnim ljudima u Kanadi, iz kojeg se vidi da zapravo postoji obećanje za svojevrsne kompenzacije onim pojedincima koji su materijalno pomogli stvaranju stranke...


"Mnogo godina poslije, napominje Manolić, koji sprema i nastavak memoara, bit će mi dostupni transkripti Tuđmanovih razgovora po Kanadi, i bit će mi mnogo jasnije zašto smo toliko brzali s privatizacijom. Od nastajanja HDZ-a svi mi okupljeni oko tog programa nismo bili informirani glede predsjednikovih obećanja i zapravo su te “kanadske teme” prešućivane na našim užim skupovima, pa čak i u četiri oka." Nakon odluke o početku pretvorbe i privatizacije, stotine i stotine najvrednijih hrvatskih tvrtki dane su u ruke stranačkim miljenicima. Kako oni, u pravilu, do rata nisu bili imućni, smišljen je i poseban institut tzv menadžerskih kredita: banke bi dale “menadžeru” kredit za kupnju tvrtke, za koji bi se jamčilo samom imovinom tvrtke.  To je značilo da bez kune možete dobiti cijelu tvornicu. Mnogim tajkunima ni na kraj pameti nije bio nastavak proizvodnje u darovanim im pogonima, nego su ih vodili prema stečaju kako bi na kraju prodali placeve i nekretnine. Najjači tajkuni imali su u vlasništvu i više od stotine poduzeća. Kakav je to bio eksperiment, pokazuje i sudbina tih ljudi - od svih tajkuna samo je jedan, Luka Rajić, očuvao i donekle razvio tvrtku, Dukat, ali ju je na kraju prodao francuskom Lactalisu. Svi drugi su propali. Novac od prodaje Dukata danas je privatno vlasništvo Luke Rajića i njegove bivše supruge Borne, koja je nakon rastave braka dobila oko 270 milijuna kuna. Rajić je dobio veći dio bogatstva. Da je u Hrvatskoj provedena vaučerska privatizacija, taj bi novac išao radnicima Dukata, i tu se lijepo vidi sva veličina i tragika hrvatskog privatizacijskog procesa, za koji Manolić optužuje Franju Gregurića. Josip Manolić tvrdi kako je tu, zapravo, bila riječ o svojevrsnom udaru prividno poraženih bivših kadrova. Franjo Gregurić bio je, naime, jedna od perjanica bivšeg sustava.  U vrijeme socijalizma, Gregurić je rukovodio sisačkom Radonjom, zagrebačkim Chromosom i Astrom. Zadnje dvije tvrtke bile su jako velike, moćne i utjecajne, naročito Astra.


Gregurić se u partijskim biografijama iz tog vremena rado predstavljao kao “sin seoskog kovača i potkivača” (komunisti su voljeli naglašavati da potječu iz siromašnih, radničkih ili seljačkih obitelji, to je bila preporuka za napredovanje u partijskoj hijerarhiji).  Gregurić je bio šef predstavništva Astre u Rusiji, gdje je bio i šef partijske organizacije saveza komunista Astre u Moskvi. To znači da je uživao veliko povjerenje svih ondašnjih vlasti.  Ono je u jednom trenutku bilo ozbiljno poljuljano - Gregurić je u zelenom pojasu Zelenjaka sagradio desetak vila bez adekvatnih dokumenata, pa je postao središnjim likom istoimene afere, ali je početak rata “aferu Zelenjak” stavio ad acta.  Gregurić početkom rata u Beču vodi trvrtku Omnico, koja obavlja poslove “strateške važnosti za hrvatsku državu” a neko vrijeme poslije, postaje predsjednik vlade nacionalnog jedinstva - vlade koja je spašavala Tuđmana u trenutku kad je njegova pozicija, 1992,. godine, bila najslabija.  No pitanje je kakve su bile Gregurićeve ambicije i za čiji je interes radio. "Bili smo upoznati, piše Manolić, sa stavovima Zbigniewa Brzezinskog s jednoga tajnog skupa na kojemu je ustvrdio da bi u Srbiji nasljednik Miloševića trebao biti Zoran Đinđić, a u Hrvatskoj da bi Tuđmana trebao zamijeniti Franjo Gregurić..." Zbignew Brzezinski je, uz Henryja Kissingera, vodeći američki stručnjak za strategiju i geopolitiku, i nema običaj govoriti napamet. "Nakon te obavještajne informacije, Tuđman će početi raditi na micanju Franje Gregurića i povjeriti to meni, iako naši odnosi nisu bili odnosi međusobna povjerenja..." Franjo Gregurić doista je tiho maknut s velike pozornice, ali je i dalje ostao silno važan. Danas je jedan od najbogatijih HDZ-ovaca a prošle godine, u travnju, Tomislav Karamarko pozvao je njega i Nikicu Valentića, drugog istaknutog predstavnika menadžerske struje u toj stranci, na savjetovanje o ekonomskom programu Hrvatske.  Čini se da ga je Manolić odlučio, drugi put u 20 godina, pospremiti ad acta. "Franjo Gregurić je bio zadužen za privatizaciju", rekao je Manolić u Nacionalu. "Naš stav u tom trenutku je bio dosta naivan. Mislili smo da će se pitanje privatizacije i pretvorbe gospodarstva rješavati na slobodnom tržištu. To je bila velika zabluda, ali shvatili smo da na tom tržištu vladaju vučji zakoni. Tko je snažniji, taj pobjeđuje. A ta privatizacija ima svoj početak i svoje protagoniste koji su se pretežno pokazali kriminalcima." Na pitanje bi li Gregurić trebao odgovarati zbog toga, odgovorio je: "Gregurić bi trebao odgovarati po zapovjednom principu, s obzirom na to da je bio potpredsjednik Vlade, najodgovorniji za privatizaciju. Mislim da odgovornost postoji. On se može vaditi na to da je imao izvjesnu suglasnost predsjednika i drugih sudionika koji su odlučivali o tome..." Gregurić je vrlo brzo odgovorio na Manolićeve napade. U intervju u za Jutarnji list, rekao je da je imao dobre namjere.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/manolic-privatizacija-je-propala-na-vecerama-po-kanadi-1846 - www.express.hr

zajebana je privatizacija,

a nojgore je provedena privatizacija društvenih stanova, nojveća pljačka stoljeća posli titine nacionalizacije naravski

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

partijska knjižica= otkaz s posla ki se ploćo iz državnog proračuna, 

funkcioneri, učitelji, likori, čistačice...

Jebi ga to je stotinjak tisuća HDZ članova koji bi prešli SDPu.

ne razumimo se izgljedo,

zakon ki zabranjuje zapošljavanje bivšin komunistima, svejedno di su i ča činu

Sve 5. Samo to ne bi došlo iz HDZ/SDP.

jedino je odotle i moglo dojti, od tudjmana na krilima pobjede nas srbljem.

Totenkopf wrote:

danni1 wrote:Što njih boli kurac za kim mi i koliko zaostajemo?

Ak nas boli kurac što oni idu u korak s EU ili su napredniji što oni beru tuđu brigu!?

Da me spominjemo da oni nisu uopće članica eu...

"Švicarska - Pravo glasa ženamaje uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća."




:)          

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

aben wrote:

mutava baštarda wrote:

marcellus wrote:anketa

hrvatska je uz srbiju i bih jedina ex socijalistička zemlja koja nije provela lustraciju i privatizaciju

hrvatska je uz srbiju i bih najzaostalija ex komunistička zemlja


te dvije činjenice su

a) koincidencija
b) korelacija
c) uzročno posljednična veza?

Zar nije predsjednica Litve bila član komunista sssr.
A lustraciju u HR 90te nije bila moguća jer su komunisti bili na vlasti, a poslije je došao ćaća i sve ošlo u pičku materinu...

zamisli legacyja,
da je tudjman potpiso lustraciju i raspiso izbore nakon reintegracije...:
g.o.a.t.

A di je Manolić&jarani, to ne bi bio franjin harakiri, nego masovno nasukavanje kitova na plažu.

partijska knjižica= otkaz s posla ki se ploćo iz državnog proračuna, 

funkcioneri, učitelji, likori, čistačice...

Ne bi ni to pomoglo, u glavama ostalih je jos uvijek socijalizam.

kofein wrote:

Totenkopf wrote:

danni1 wrote:Što njih boli kurac za kim mi i koliko zaostajemo?

Ak nas boli kurac što oni idu u korak s EU ili su napredniji što oni beru tuđu brigu!?

Da me spominjemo da oni nisu uopće članica eu...

"Švicarska - Pravo glasa ženamaje uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća."




:)          

Nadaleko najnaprednija država Vi sa BM tablicama teško shvaćate ovakve stvari

asilovski wrote:

kofein wrote:

Totenkopf wrote:

danni1 wrote:Što njih boli kurac za kim mi i koliko zaostajemo?

Ak nas boli kurac što oni idu u korak s EU ili su napredniji što oni beru tuđu brigu!?

Da me spominjemo da oni nisu uopće članica eu...

"Švicarska - Pravo glasa ženamaje uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća."




:)          

Nadaleko najnaprednija država Vi sa BM tablicama teško shvaćate ovakve stvari

Ne komentiraš činjenicu o "naprednim" švicarcima koju sam ti naveo, pa sam i dalje uvjerenja da ti ego ne dopušta iole kritičku opasku bilo koga drugog o bilo čemu , nego jedeš govna velikom "kašikom" .    Heh...BM

Tipicno za nas Balkance..neko nam kaze da zaostajemo i umjesto da se potrudimo da to zastajanje smanjimo mi opletemo po onome ko nam je to rekao...

marcellus wrote:anketa

hrvatska je uz srbiju i bih jedina ex socijalistička zemlja koja nije provela lustraciju i privatizaciju

hrvatska je uz srbiju i bih najzaostalija ex komunistička zemlja


te dvije činjenice su

a) koincidencija
b) korelacija
c) uzročno posljednična veza?

I BiH je tu ai Crna Gora..a za Makedoniju nisam siguran ali mislim da ni ni nisu proveli lustraciju.
A privatizacija je sprovedena u Hrvatskoj ili Kutle, misterizni ortak, Agrokor je fikcija?

kofein wrote:

asilovski wrote:

kofein wrote:

Totenkopf wrote:

danni1 wrote:Što njih boli kurac za kim mi i koliko zaostajemo?

Ak nas boli kurac što oni idu u korak s EU ili su napredniji što oni beru tuđu brigu!?

Da me spominjemo da oni nisu uopće članica eu...

"Švicarska - Pravo glasa ženamaje uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća."




:)          

Nadaleko najnaprednija država Vi sa BM tablicama teško shvaćate ovakve stvari

Ne komentiraš činjenicu o "naprednim" švicarcima koju sam ti naveo, pa sam i dalje uvjerenja da ti ego ne dopušta iole kritičku opasku bilo koga drugog o bilo čemu , nego jedeš govna velikom "kašikom" .    Heh...BM

U švicarskoj imaju referendume već 400 godina gdje odlučuju o svakom bitnom i životnom pitanju, kod nas je sve to na razini svazilenda tako da nemam što komentirati, samo kad vidim da o svemu odlučuje SDB Šerki ili da je Ivan Vrdoljak vrh politike sasvim je jasno da će nas Tuta Bugarin prestići za koju godinu na radost patera Ike i njegove družbe

govinda wrote:Tipicno za nas Balkance..neko nam kaze da zaostajemo i umjesto da se potrudimo da to zastajanje smanjimo mi opletemo po onome ko nam je to rekao...

Još k tomu jedna mizerna Švicarska

asilovski wrote:

kofein wrote:

asilovski wrote:

kofein wrote:

Totenkopf wrote:
Da me spominjemo da oni nisu uopće članica eu...

"Švicarska - Pravo glasa ženamaje uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća."




:)          

Nadaleko najnaprednija država Vi sa BM tablicama teško shvaćate ovakve stvari

Ne komentiraš činjenicu o "naprednim" švicarcima koju sam ti naveo, pa sam i dalje uvjerenja da ti ego ne dopušta iole kritičku opasku bilo koga drugog o bilo čemu , nego jedeš govna velikom "kašikom" .    Heh...BM

U švicarskoj imaju referendume već 400 godina gdje odlučuju o svakom bitnom i životnom pitanju, kod nas je sve to na razini svazilenda tako da nemam što komentirati, samo kad vidim da o svemu odlučuje SDB Šerki ili da je Ivan Vrdoljak vrh politike sasvim je jasno da će nas Tuta Bugarin prestići za koju godinu na radost patera Ike i njegove družbe

Je, je...referendume, na kojima žene do 90-tih nisu smjele prismrdit.   Naravno, kao rodonačelnik teze da je u RH sve loše i propast niti ne možeš pojmiti da u takvim idealiziranim društvima kakvo je švicarsko za tebe nema mjesta. Čudno mi je da urnebesni i za derneke spreman balkan boy poput Tebe, veliča tako sterilnu državu kakva je Švica.

kofein wrote:

asilovski wrote:

kofein wrote:

asilovski wrote:

kofein wrote:

"Švicarska - Pravo glasa ženamaje uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća."




:)          

Nadaleko najnaprednija država Vi sa BM tablicama teško shvaćate ovakve stvari

Ne komentiraš činjenicu o "naprednim" švicarcima koju sam ti naveo, pa sam i dalje uvjerenja da ti ego ne dopušta iole kritičku opasku bilo koga drugog o bilo čemu , nego jedeš govna velikom "kašikom" .    Heh...BM

U švicarskoj imaju referendume već 400 godina gdje odlučuju o svakom bitnom i životnom pitanju, kod nas je sve to na razini svazilenda tako da nemam što komentirati, samo kad vidim da o svemu odlučuje SDB Šerki ili da je Ivan Vrdoljak vrh politike sasvim je jasno da će nas Tuta Bugarin prestići za koju godinu na radost patera Ike i njegove družbe

Je, je...referendume, na kojima žene do 90-tih nisu smjele prismrdit.   Naravno, kao rodonačelnik teze da je u RH sve loše i propast niti ne možeš pojmiti da u takvim idealiziranim društvima kakvo je švicarsko za tebe nema mjesta. Čudno mi je da urnebesni i za derneke spreman balkan boy poput Tebe, veliča tako sterilnu državu kakva je Švica.

Kad sam otišao u Basel i vidio grad i okolicu shvatio sam da smo propali kao država i narod, i to ne propali u fuguratuvnom značenju već doslovce, a što se tiče sterilnosti bilo bi dobro da netko prvo sterilizira a onda eutanazira  Vrdoljka

govinda wrote:Tipicno za nas Balkance..neko nam kaze da zaostajemo i umjesto da se potrudimo da to zastajanje smanjimo mi opletemo po onome ko nam je to rekao...

I jos smo ponosni sto smo takvi.

Triny wrote:

govinda wrote:Tipicno za nas Balkance..neko nam kaze da zaostajemo i umjesto da se potrudimo da to zastajanje smanjimo mi opletemo po onome ko nam je to rekao...

I jos smo ponosni sto smo takvi.

A tko je to rekao vama Balkancima?! Europejci koji su kroz povijest okupirali i poklali pola Afrike i obe Amerike i ponešto još u ostalim djelovima svijeta...Ovdje je bitnije tko govori, nego što govori. A vi Balkanci i dalje nasjedajte...