Saborski odbor jednoglasno podupruo nabavku novih zrakoplova

epikur37 wrote:Hercegsrpska postaje opipljiva opcija....vrijeme je.

Ja sam ti rekao da će sedam dana poslije one presude i samoubojstva u sudnici, u Kifli se opet nastaviti stara pjesma i sranje kao i ranije.

Ja bih volio da im Bakiraga i njegova bratija slože milijun tužbi. Ko ih jebe više.

A brate mili šta ste naporni, Hrvati u BiH moraju trgovati po principu Tko da više

RayMabus wrote:

jasambrend wrote:Ajmo odmah u glavu dvi eskadrile Raptora pa cemo viditi za dalje...Grippene je trebalo uzeti i bok...sad nam opet piloti nece imati satnicu leta jer cemo non stop nekog boga sarafiti po F-16 -icama...

    ..............Šveđanima smo ubili kralja 

 Aj dosta više te lažne mitologije

Nigdi ( osim na HR Wickipediji ) nema nikakav podatak o tome.

Većinu tih tekstova piše jedan ili dva plaćena mitologa

Prijedloge za zastavu hercegsepake lrimamo do pravoslavnog bozica....izvolte

Yehudi wrote:

RayMabus wrote:

jasambrend wrote:Ajmo odmah u glavu dvi eskadrile Raptora pa cemo viditi za dalje...Grippene je trebalo uzeti i bok...sad nam opet piloti nece imati satnicu leta jer cemo non stop nekog boga sarafiti po F-16 -icama...

    ..............Šveđanima smo ubili kralja 

 Aj dosta više te lažne mitologije

Nigdi ( osim na HR Wickipediji ) nema nikakav podatak o tome.

Većinu tih tekstova piše jedan ili dva plaćena mitologa

Dao sam ti link s britanskog povijesnog muzeja, sve razradili

Crabat ti je kravat pukovnija

Yehudi wrote:

RayMabus wrote:

jasambrend wrote:Ajmo odmah u glavu dvi eskadrile Raptora pa cemo viditi za dalje...Grippene je trebalo uzeti i bok...sad nam opet piloti nece imati satnicu leta jer cemo non stop nekog boga sarafiti po F-16 -icama...

    ..............Šveđanima smo ubili kralja 

 Aj dosta više te lažne mitologije

Nigdi ( osim na HR Wickipediji ) nema nikakav podatak o tome.

Većinu tih tekstova piše jedan ili dva plaćena mitologa

ima, googlaj , kako su hrvati u austrijskoj vojsci napravili zasjedu i roknuli švedskog kralja.

Ringo10 wrote:Koji izraelski zrakoplovi, pa oni valjda lete na američkim zrakoplovima.

  Naravno ali modifikacije i poboljšanja su čisto izraelska pamet

i Ameri kupuju patente od Izraela.

  Da su RH MiG -ovi išli na remont u Izrael ( kako je i tribalo )

 a ne u - skrajinu, primali mito itd ) onda se nebi raspadali u zraku

Pinochet wrote:

Yehudi wrote:

RayMabus wrote:

jasambrend wrote:Ajmo odmah u glavu dvi eskadrile Raptora pa cemo viditi za dalje...Grippene je trebalo uzeti i bok...sad nam opet piloti nece imati satnicu leta jer cemo non stop nekog boga sarafiti po F-16 -icama...

    ..............Šveđanima smo ubili kralja 

 Aj dosta više te lažne mitologije

Nigdi ( osim na HR Wickipediji ) nema nikakav podatak o tome.

Većinu tih tekstova piše jedan ili dva plaćena mitologa

ima, googlaj , kako su hrvati u austrijskoj vojsci napravili zasjedu i roknuli švedskog kralja.

 Nema

Yehudi wrote:

Ringo10 wrote:Koji izraelski zrakoplovi, pa oni valjda lete na američkim zrakoplovima.

  Naravno ali modifikacije i poboljšanja su čisto izraelska pamet

i Ameri kupuju patente od Izraela.

  Da su RH MiG -ovi išli na remont u Izrael ( kako je i tribalo )

 a ne u - skrajinu, primali mito itd ) onda se nebi raspadali u zraku

Da, vjerojatno.

Nego, Rusija se odbila pridružiti anti-izraelskoj retorici Erdogana i još nekih. 

Mudro. Rusija misli na budućnost i vjeruju da će starteški Izrael i za Rusiju igrati važnu ulogu.

A nama će se šurovanje sa banderovskim kretenima obiti o glavurde glupave.

Yehudi wrote:

Pinochet wrote:

Yehudi wrote:

RayMabus wrote:

jasambrend wrote:Ajmo odmah u glavu dvi eskadrile Raptora pa cemo viditi za dalje...Grippene je trebalo uzeti i bok...sad nam opet piloti nece imati satnicu leta jer cemo non stop nekog boga sarafiti po F-16 -icama...

    ..............Šveđanima smo ubili kralja 

 Aj dosta više te lažne mitologije

Nigdi ( osim na HR Wickipediji ) nema nikakav podatak o tome.

Većinu tih tekstova piše jedan ili dva plaćena mitologa

ima, googlaj , kako su hrvati u austrijskoj vojsci napravili zasjedu i roknuli švedskog kralja.

 Nema

Bitka kod Lützena

Vjerom u protestantsku ruku tridesetogodišnjeg rata, švedski kralj Gustavus Adolphus
očajnički je trebao pobjedu. Je li grof von Wallenstein dao ruku?




Sunce je hladno i zamrlo na hladnom studenom ujutro 1632. godine. Kralj Gustav II. Adolphus Vasa iz Švedske i njegovi protestanti saveznici razmjestili su svoje postrojbe spremni da prijeđu plitku rijeku Flossgraben gdje su carski vojnici Svetog Rimskog Carstva skriveni vlažnom magla, utisnuta duž Leipzigove ceste. Vrijeme je bilo u suštini, a Gustavus Adolphus nije imao ništa drugo. Nije se usuđivao kretati, jer je gotovo neprobojna magla zadržala manevar na najmanju moguću mjeru. Imperijalni Generalissimo Albrecht Wenzel Eusebius, grof von Wallenstein i knez Friedlanda morali su samo pričekati, jer je svaki drugi trenutak, očajnički potrebna pojačanja pod terenskim Marshallom Gottfriedom Heinrichom,


Put do Lützena bio je dug i naporan, počevši prije dvije godine s švedskim snagama koji su se slijevali u Pomeraniju u srpnju 1630. godine. Kralj Gustavus Adolphus, koji se tako dobro borio protiv Poljaca tijekom 1620-ih godina, doveo je svoju vojsku u pomoć Protestantskog razloga u Njemačkoj. Zajedno s plenarnim pukovnjama iz drugih protestantskih zemalja, Šveđani su se nadali da će pobjeda u Njemačkoj spriječiti katolički napad vlastite domovine.


Ipak, nevolje koje su ih od početka počele mučiti nastavile su to učiniti. Velika većina protestantskih prinčeva ostala je čvrsto neutralna i bila su odlučna učiniti sve dok se oni ne bi izravno zaprijetili. Opskrbne linije iz Pomeranije, već prošarane tankim cestama, bile su prisiljene skretati se oko neutralnih dušika, njihovi prinčevi strahuju od invazije iz osvetoljubivog katoličkog carstva. Gustavus Adolphus, posramljen zbog njegova povlačenja na Alte Veste u Fürthu, očajnički je trebao pobjedu.


Wallenstein je znao da Adolphus polako gubi ono malo onih saveznika. Duge linije za opskrbu i i fluktuirajuća lojalnost Johann Georg, senzorski izbori, učinili su Adolphusov trenutni položaj u Bavarskoj manje od održivosti.


Mnogo od zaprepaštenja Imperijskog suda u Beču Wallenstein je odlučio kockati se. Otišao je na sjever u Saska da se pridruži generalu grofu Heinrichu Holku. Zajedno s Pappenheimom, koji se utaborio na rijeci Weser, nadao se da će napasti Johann Georg i ukloniti jedan od najvećih protestantskih dušika iz Adolphusovog nabora. Kladio se da će Adolphus krenuti prema sjeveru kako bi ga zaustavio, a ne otišao na neizgrađeni Beč i riskirao izgladnjivanje u austrijskoj zimi.


Kao što se i očekivalo, Gustavus Adolphus otišao je sjeverno do Arnstadt gdje se pridružio Bernardu, knezu Saxe-Weimar. Usporedili su Wallensteinov napredak, ali nisu bili u stanju spriječiti ulazak u Pappenheim i Holk u Leipzigu.


Zima se uskoro približavala i uz malu količinu krupne hrane koja je na raspolaganju za održavanje vojske na polju, Wallenstein, uvjeren da Adolphus neće napasti prije proljeća, poslao svoju vojsku u zimske četvrti. On i Holk su se logirali u Lützenu i poslao Pappenheimove snage do Hallea, oko 35 milja.


Gustavus Adolphus was preparing to winter in Naumburg, but changed his plans upon hearing the news. Pappenheim had left with one-third of the Imperial Army, and if Wallenstein could be met and defeated before Pappenheim returned, Gustavus would both dislodge the Imperialists from Saxony and prove to the remaining Protestant Princes that their Cause was a viable one.


Gustavus i Bernard potrčali su Weissenfells do Rippacha, koji su stigli tamo u podne, 15. studenog. Bez njih, Wallenstein je poslao pukovnika Rudolfa von Colloredoa da ojača garnizona Weissenfellsa, koji je stigao otprilike u isto vrijeme. Iznenađen kako bi se suočio s cijelom švedskom vojskom, Colloredo je ispalio tri topova kako bi upozorio Wallensteina. Zajedno s uskim mostom, Colloredoova obrana usporila je samo švedski napredak, ali je šteta izvršena; element iznenađenja je izgubljen.


Gustavus Adolphus brzo se kretao, ali se nada da će se boriti s Wallensteinom prije no što je mračna nestala. Njegova jedina želja bila je da Pappenheim neće reagirati.


Wallenstein je brzo poslao jahače "... svim velikim Dorps i Quarters, čak i od Lutzena do Hall i Leipsich. Dano je redoslijed smrti, za svakog čovjeka sa svim brzinama; kako bi se vratio prema Lutzenu, svom Generalilu. "


Wallenstein je uzeo u obzir teren s poplavnim nizinama o Lützenu i naredio da se uzdignuta cesta prema Leipzigu pojačala tako da mušketičari mogu položiti jare na obje strane. Odmah iza njih postavio je sedam komada teških uredbi, ogromnu topničku topništvu, koja je nekad poravnala, mogla se jedino s velikim poteškoćama pomaknuti.


Veći dio svoje topničke topove stavio je na vrh male uspona sjeverno od samog Lützena između četiri vjetrenjače. Brojni vrtovi s niskim zidom okruživali su brdo, koju je Wallenstein oživio s musketezerima ojačanim Colloredovim kombiniranim konjaničkim i pješačkim snagama, koristeći isključivo prirodno uporište terena kao sidro za desnu stranu carske linije.


Carski centar formiran je tijekom cijele noći nakon što je pukovnija nakon pukovnije došla iz okolnih sela kako bi formirala masivne pješačke Battailles, trgove piknika s musketezerima postavljenim u ljudskoj zvijezda-utvrdi oko njih. Time je Wallenstein stavio svoju snagu u središte crte, jer je očekivao da će Gustavus Adolphus tamo napasti jer je to učinio neizbježno u Fürthu.


Ali carske snage su pale. Cijeli tri četvrtine milje udaljeno je Flossgraben, plitku rijeku koja je vodila paralelno s Leipzigovom cestom, a zatim se okrenula prema sjeveru i presijecala je. Rijeka je formirala prirodno bočno ograničenje bitke, a Wallenstein je očajnički trebao sidro na lijevu stranu njegove crte, jer ako je bio prisiljen napustiti polje, snažna lijeva strana mogla bi pokriti svoje povlačenje u Leipzig.


Kako bi nadoknadio mobilnost za ono što mu je nedostajalo, Wallenstein je stavio većinu svoje konjice, žestoke Hrvate pod zapovjedništvom Holka i generala Ottavio Piccolomini-Pieri, vojvodina D'Amalfija. Ipak, njegove su snage bile tanke.


U pokušaju prikrivanja njegove slabosti, Wallenstein je tražio carski vlak za prtljagu, potakivši trgovce i žene u red hrvatskih konjanika. Ipak, njegove su snage bile samo dvadeset tisuća. Carska pobjeda sada je ovisila o odgađanju bitke dok Pappenheim nije mogao doći.


Te večeri, Gustavus Adolphus marširao je Šveđane južno od Flossgrabena. Promatrao je kako su se imperijalisti usidjeli u Lützenu, a zatim su se spustili desno i odmah primijetili da je carska linija najslabija upravo tamo gdje je trebala biti najjača.


U ranijim bitkama, carske trupe su se uvijek povukle s lijeve strane, koristeći tu bok kako bi pokrile svoje povlačenje. Ako bi Šveđani mogli okrenuti tu bok, oni bi prekinuo Wallensteinovu liniju povlačenja, spriječili ulazak u garnizaciju u Leipzigu i zavući ga u Sachsenu. Nadalje, kad bi se Adolf morao povući, mogao bi otići pokraj Leipziga Johannu Georgu, čija je 16.000 muškarca saksonske vojske bila utaborena izvan Leipziga u Torgauu.


Gustavus Adolphus je napravio svoj plan; kako bi se napredovala kao jedna crta, a zatim krenite naprijed s desne strane i okrenite carski lijevi bok. Rasporedio je svoje snage kao što je imao kod Breitenfelda (Vidi vojnu povijest, veljača 1996); naime pješaštvo u središtu s musketeerom podržane konjice na svakom boku. Postavio je svoje elitne konjice pukovnije pod svojom zapovjedništvom s desne strane, s kombiniranim njemačkim i švedskim konjice pod knezom Bernardom s lijeve strane. Ukupno je četrdeset regimentalnih terenskih komada pod nazivom falconnets , bili smješteni među konjice kako bi povećali svoju mršavu vatrenu moć.


Četiri pješačke brigade pod generalom pješadijske grofice Nils Brahe formirale su švedski centar kako bi se suočio s onom Wallensteina. Ispred njih je premješteno dvadeset teških topova u četiri baterije. Jedina zadaća grofa Brahea bila bi upustiti se u carski centar i zadržati ih dok je carska ljevica okrenuta.


Iza nje je bila druga rezervna linija koja je zrcalila prvu; četiri pješačke brigade okružene konjicom i pod općim zapovjedništvom generala Dodona von Inn und Knyphausen. Iza njih je bila treća crta; rezervat konjice pod zapovjedništvom njemačkog pukovnika Johana Bernharda von Öhm.


Gustavus Adolphus pratio je svoje snage na 12.500 pješaštva i nešto više od 6.000 konja. Wallensteinovi muškarci broje negdje oko 20.000; ako se Pappenheim pridružio borbi, blizu 30.000, ali Šveđani su imali prednost.


Iako su bili brojčani, švedska pješačka udruga borila se u dosjeima šest dubokih, umjesto dvanaestorici poput imperijalista. Štoviše, musketeeri bi se rasporedili na svaku stranu piknika, odatle do vatre u redovima samo tri duboka, manevra koji je Gustavus posudio od Poljaka i uvelike se unaprijedio. Kao rezultat toga, vatrena moć koja se može nositi u jednoj pijesku bila je jednaka imperijalnoj jedinici dvostruko veća od njihove veličine. Gustavus Adolphus bio je uvjeren da može nositi dan, pod uvjetom da se bitka može pridružiti rano.


U 4:30 ujutro su švedski bubnjari pobijedili glasno i snažno da bi potaknuli vojnike koji spavaju. Kralj se pripremio za bitku; obukao je svoj ogrtač teške kože i njegov čelik, ali se priznao da će staviti njegovu korselet koji je nadražio staru ranu iz poljskih kampanja. Njegovi su generali zamolili ga da nosi oružje.


"Gospodin Bog je moj Oklop", rekao je, mnogo s njihovim smetenjem.


Švedska linija nastala je kako je Gustavus Adolphus planirao, ali vlažna magla je pala preko polja; "... tako da je ustao i zamračio magla koja je zatvorila oči na malu udaljenost i učinila bilo koje poduzeće jednostavno teško, ali opasno ..."


Čekali su da se magle oslobode. Gustavus se nadao da će se brzo pridružiti bitci, jer je znao da Pappenheim sigurno mora biti na putu. Došlo je 6:00 i vlažnost je pokazala mali znak prekida; 7:00 ujutro, i dalje je magla zadržala.


Gustavus Adolphus se nije usuđivao kretati zbog straha da neprilagođava čitavu crtu u maglicama, ali što je više čekao, to je opasniji ishod bitke. Premda se nejasnoća ne bi očitovala, mislili su Gustavus Adolphus. Uzrok za koji se borio bio je Božji; Samo ga Bog mogao dati savjet.


Zazvao je svog kapelana doktora Jakoba Fabriciusa, kleknuo i pozvao Gospodina na nadahnuće i vodstvo; "... i gdje su bili ministri pri ruci, isto je bilo učinjeno svakom pukovnijom Armije."


Wallenstein je sjedio i čekao, uvjeren u zamagljenu maglu. Shvatio je da je sa svakom sekundom njegova veća sigurnost pobjede. Pred njim su stajali Imperijalni vojnici; ostala baš kao što su imali tijekom cijele noći. Dva sata prije zore mogli su čuti švedske bubnjeve kako zvuče, podižući protestantske neprijatelje, ali nitko od njih još se nije pojavio.


Konačno, u 8:00 ujutro, magla je počela dizati. Gustavus Adolphus zagledao se i vidio vedro plavo nebo iznad slabašnog sumraka, a zatim, kao i svi pravi vođe svoga vremena, vodio svoje vojnike duhovitim oratorijem:


"Draga moja braćo; danas se hrabro nosiš u svoje ruke: boriti se hrabro, Božje ime, za svoju vjeru i za kralja. Ako to učinite, Božji blagoslov, a narod hvali, bit će vaše štovanje: i vi ćete zauvijek biti natovareni, s časnim i gloriosnim memorijalima, niti ću vas zaboraviti da vas nagrađuju plemenito. Ako igrate Pultrone, ja ovdje pozivam Boga da svjedok, da se kost od vas nikad više neće vratiti u Švedsku! "


Bubnjevi su zvučali i počeo je švedski napredak. Dvadeset velikih artiljerijskih djela kotača su se nalazili ispred pješačke linije uz više od pedeset falcon-mreža; preselio se na mjesto, napunjen, a njihovi čepovi su zapaljeni i otvoreni.


Imperialni top grmio je s druge strane ravnice, šaljući ga jedan za drugom prema Šveđanima. Brač je dao zapovijed da vrati vatru. Topnički dvoboj trajao je dva sata, sa svake strane savijen za uništavanje topova druge. Gustavus Adolphus zaustavio je švedsku barijeru i naručio liniju prema naprijed.


Ali baš kao što se borila, teška magla počela se naseljavati oko njih; magla se vratila. Magla je držala pušku pušku na tlo, tako da se jutarnja nejasnoća sve već posve vratila. Da bi se stvari pogoršale, Colloredo je stavio grad Lützen u vatru dok su mu se približavali muškarci Bernard, koji su dodali u maglovitost i ugušili ih dok su napredovali.


Imperijalni mušketičari su zadržali vatru, a kako su Šveđani zatvorili, otpustili su pijesak u neposrednoj blizini. Cijela švedska linija požurila je prema naprijed, čisteći jare na obje strane Leipzigove ceste u kratkom, ali gorkom sukobu. Teški carski top pušteni su u rad, ali prije nego što budu pucali, švedska pješadija ih je zarobila i kotačila oko njih, pucajući na četiri pješačke Battailles koje su se brzo počele raspustiti.


Ljudi herceg Bernarda napali su uspon iza Lützena, ali dobro postavljeni mušketičari pod Colloredom zadržali su svoj uzbrdici na puzanje, koristeći niske kamene zidove brojnih vrtova do velikog učinka. Iza njih, pištolji među vjetrenjačama podmetnuli su masivni pucanj koji je otvorio rupe u redovima švedske i njemačke konjice.


Gustavus Adolphus vodio je desnu stranu kroz raspršujuće carske vojnike i zaustavio se u Holkovu i Piccolominiovu konjicu. Mnogi ročnici, žene i trgovci iz vlakova za prtljagu, vidjeli su neprijateljsku konjicu i odmah su se odvezli u pete.


Wallensteinova žurba, u pokušaju prikrivanja blijedih brojeva, bila je poništenje carske ljevice, jer su se iskusni vojnici, demoralizirani od strane napuštanja ropkinja, brzo pridružili. Švedska je konjica krenula, ali Imperijalni Gefreyter je pokazao Gustavusa prema musketaaru. Primijetio je broj konjanika koji su otjerali put za njega i rekao: "Vatra na njemu, To mora biti čovjek posljedica!" Musketer je pucao, udarajući Gustavusovu ruku i razbijajući ga.


Osoblje kraljeva okupilo se oko njega i priznao da napušta polje, ali Gustavus ne bi imao ništa od toga. Zbunjen utjecajem, odlučio je da je rana blaga, a da je pobjedom toliko blizu i borbama oko sebe koji su se divlji, nije si mogao priuštiti da napusti.


Samo jedan od četvorice Battailles u središtu carske linije držao je svoju zemlju. Švedska pješaštva bila je u potrazi za demoraliziranim imperijalistima i sada je okrenula bok carskog središta. Wallenstein, koji je prisilio gihta da pregleda bojno polje od svog trenera, jahao je da okupi Battailles. Morao je brzo djelovati, inače će Pappenheimov dolazak biti ispunjen potpunom zbrkom.


Kroz maglu Holk je mogao vidjeti samo ono što je mislio da je povlačenje pješaštva u svom centru. On i jedna pukovnija napustili su Piccolominija koji je organizirala protunapad i jahao ih je da ih se okupili, ali je umjesto toga pronašao da se spušta na rubu naprednog švedskog centra.


Šveđani su bili iznenađeni očekujući da konjanici koji se natovaruju budu vlastiti. Magla je maskirala svoju pogrešku do posljednje minute, a Wallenstein, koji je uspio okupiti Battailles, okrenuo je svoju pješadiju natrag u sukob.


Sada je skrenuo šveđanin da pobjegne. Brahe je napustio sedam topova i pokušao se uredno povući na cestu, ali Holkova je konjica došla kao takav šok da je malo mogao učiniti, ali je poslao riječi samom Gustavu Adolphusu.


Kralj je počeo osjećati posljedice njegove rane kad je glasnik stigao od grofa Brahea. Švedski centar je bio na propasti i njegova pomoć bila je jako potrebna. Gustavus Adolphus se udaljio, ali u svojoj žarki da se okupi muškarce, ali samo malo od njegovog tjelohranitelja.


Magla je bila toliko gusta da Gustavus Adolphus nije shvatio koliko je ukupno bilo švedsko odstupanje; gotovo su se vratili na svoje mjesto u 8:00 sati. Adolphus nije vozio prema stražnjem dijelu njegove crte, već se približavao redovima.


Nekoliko carskih Cuirassiersa potjerao je, ne znajući da slijede kralja Švedske. Zatvorili su se na maloj zabavi i ispalili na njih. Usamljeni pištolj pogodio je kralja u malom dijelu leđa, zbog čega je izgubio ravnotežu i srušio se iz sedla. Njegova noga postala je zapetljana u stremenu i povučen je za punjačem.


Kingova stranica, njemački pukovnikov sin po imenu August von Leubelfing, vozio se za njim, dok je Gustavov tjelohranitelj pokušao zaustaviti Cuirassiere. Sam je stranica ranjen, ali je kraljevu sigurnost postavio iznad svoje. Kad se Gustavus Adolphus napokon opustio, Leubelfing je ponudio kralju vlastiti konj.


Gustavus Adolphus bio je veliki čovjek, a Leubelfing je imao poteškoća u pomaganju u sedlu kad su se na njima nalazili carski Cuirassieri. Tražili su da znaju tko je on. Gustavus, slab od gubitka krvi, jednostavno je priznao: "Ja sam Kralj Švedske".


Dvaput ih je Cuirassiers provodio svojim teškim širim riječima i jednom kad je pao na tlo, pucao ga je u glavu. I Leubelfing, koji je želio uštedjeti kraljev život žrtvovanjem svoje, pridružio mu se umjesto smrti. Hrvatski Cuirassieri su počeli uklanjati tijelo, zabrinuti za suvenire i dokaz kraljevske smrti kako bi potaknuli imperijaliste.


Švedska pješaštva pala je i okupila se iza ceste. Dok se grof Brahe obukao redovima, masivni konj Gustavus Adolphus izjahao je iz magle, bespomoćan i pokriven krvlju.


Riječ kraljevoj smrti brzo se proširila kroz redove. "Ne", rekao je Brahe, "On je samo ranjen", ali malo će ga povjerovati. Brahe se bojao da će pješaštvo raskomadati, ali umjesto toga postanu ljuti. Prolazio im je zrak bijesa koji je bio gust poput okolne magle.


Knyphausen je doveo svoje četiri pješačke brigade naprijed, miješajući ih s preostalim Braheovim zapovjedništvom i ostavio čitavu rezervu pod Öhmom. Brahe je potrčao da obavijesti kneza Bernarda, jer ako je Gustavus Adolphus mrtav, njegovo vodstvo bilo bi potrebno na švedskom pravu.


Švedski centar je počeo napredovati. Kao da ih je berserkerovo bijes napunio, Šveđani su se odvažili naprijed s njihovim srcem, optužujući Battailles koji su zaustavili pištolje.
Duke Bernard je jahao iza njih i jurio prema švedskom pravu. Magla je zasjenila pješadijsko odstupanje i Bernard se bojao da su elitne pukovnije pretjerano napredovale. Umjesto toga, otkrio je da je Piccolomini okupio svoju konjicu i suprotstavio se sedam puta s takvom žestinom da se Adolphusova konjica povukla, pokrivajući iza Leipzigove ceste.


Bernard je skupio pukovnije i odveo ih dalje, jer ako nisu napunili, bok napredovanja pješaštva ostao bi visio i izložio. Uznemireni konjićari udariše Cuirassiera, polako ih vraćaju, a Piccolomini, koji je već već četiri puta ranjen, imao je svoj bijeg. Švedski konjanici nastavili su ih, gurajući ih natrag i prošli kroz carske municije i vlakove za prtljagu, koje su pljačkale i zapalile. Munijuni su izbijali u eksplozijama koji su se tresli u zemlji, dok je zlatna funta zapljusnula.


Imperijalno središte poduprlo je primanje švedskog pješačkog napada kada su čuli eksplozije. Bojajući se da su Šveđani sada napadali odostraga, počeli su se ovaj put povlačiti, i ponovo su napustili njihova sedam teških topova. No, švedske pješačke brigade nisu bile zadovoljne samo zadržavanjem topova, prolazile su pokraj njih i jurile preko terena kod imperijalista. Jedan po jedan, Battailles su se razbježali kao bijesni Šveđani optuženi. Uskoro, centar je ponovno bio u bijegu, ali kako se magla ponovno počeo očistiti, sredinom dana sunce je zabilježilo dolazak Pappenheimove konjice.


Pappenheim je bio obaviješten o situaciji u ponoć. Znajući da će njegova pješadija biti spora da se okupi, napustio je zapovijedi za svoje pukovnike da se skupi i prate sa svim brzinama dok su on i konjica napustili taj trenutak i jahali tijekom noći.


Field Marshall je pozdravio nevjerojatan pogled; carski centar je pao u nered i lijevu stranu je bio gurnuo natrag ozbiljno. Jedino mjesto gdje imperijalisti nisu bili u opasnosti bilo je pravo, čvrsto usidreno u nizu kamenih zidova Lützenovih vrtova, ali čak je i Colloredo izgubio teren. Pappenheim je jahao kako bi pomogao Holku, čiji je pogled ohrabrivao pješadiju.


Pappenheim je stigao i uvukao Holkove istrošene trupe s vjetrovima, ali svježim jahačima. Zajedno s Piccolomom, donosili su konjanike na liniju i napunili, ali baš kao što su to učinili, Pappenheim je pogodio rame uz pucanj falconnet. Napunio se, a zatim se brzo zaustavio. Smrtno ranjenik Pappenheim prevezen je u čekajući kolač i požurio u Leipzig.


Na isti način, vojnici su mu rekli o Gustavusovoj smrti na koju je odgovorio: "Kažite Friedlandovoj vojvodu da ležem bez nade za život, ali da umremo sretno jer znam da je nepokolebljivi neprijatelj moje religije pao istog dana. "Pappenheim je umro na putu u Leipzig.


Bilo je blizu 15:00. Carska pješadija čula je za smrt kralja Gustavusa i osjetila da je u njegovoj smrti ležala prilika da svoju bitku pretvori u njihovu korist. Wallenstein ih je ohrabrivao da napadnu, što su učinili brzo. Tako brzo, zapravo, da se neke od više uspostavljenih švedskih jedinica ne mogu povući, uzimajući više od 80% žrtava.


Nametnuta Šveđana se povukla na cestu, ponovno odrekavši kontrolu nad teškim pravilnikom. Tamo su držali svoje terene dok je Öhm doveo svoje vojnike prema naprijed kako bi stvorio jednu liniju, miješajući svoje svježe trupe među bojnim umorima.


Cijela carska crta napunila se, ali nije imala nikakvog učinka. Colloredo je izgubio previše terena Braheu koji je sada koristio kamene zidove na dobar učinak. Wallensteinovi Battailles nisu mogli odagnati Knyphausena, jačajući kako je bio sa svježim postrojbama. Cuirassieri su bili jednostavno preumorni da bi odbacio Gustavusove elitne konjice, koji su ih odmah protunapadali i prisilili na njih. Piccolomini, treći konj koji je pucao ispod njega i patio od sedme rane, napokon je uklonjen s polja.


U 16.30, švedska linija napredovala je u cjelini. Brahe je konačno razbistrila brdo i sada je kontrolu nad velikim topom tamo, šestog puta tog dana. Ostatak Pappenheimove konjice stigao je i krenuo odmah da pomogne Holku, ali su bili premali i prekasno.


Širila se glasina da je Johann Georg marširao iz Torgau. Suočen s neugodnim zadatkom borbe protiv svježe vojske s jedne strane i divlje, ali umorne, s druge strane, visokog tla izgubljenog, a vojnici su mu se predali, Wallenstein nije imao izbora nego napustiti polje dok je padala mrak. Pridružili su se kao što su bili Pappenheimovom cestom umornom pješadijom, imperijalisti su počeli uredno povlačenje u Leipzig.


Šveđani, radosni kao što su bili u njihovoj pobjedi, bili su jednostavno previše potrošeni za potjeru. Sporadski sukobi su se nastavili sve do mraka, ali su Šveđani bili u čvrstoj kontroli bojnog polja. Sljedećeg dana, nakon što su pronašli zgrčeno i krvavo tijelo kralja, vratili su se u Weissenfells.


Žrtve na obje strane bile su goleme; od 18.700 muškaraca u švedskoj liniji, oko 6.000 ubijeno; gotovo jedna trećina. Imperijalni mrtvi broje 12.000. Na brežuljku kojeg je Colloredo toliko obranio, samo je jedan od malih vrtnih ploča rekao da je sadržavao 300 tijela. Kao daljnje svjedočanstvo bitki bitke, nema zapisa o zatvorenicima.


Žalosno je što je Gustavus Adolphus u životu uspio ujediniti Protestantsku Uzrok, uspio je to činiti u smrti. Brojni protestantski prinčevi koji su prethodno bili čvrsto neutralni, sada su se bacili na zastavu, kako u žalosti tako iu jedinstvu. Čak i sam Car, Ferdinand II, oplakivao je prolazak sposobnog i plemenitog neprijatelja čija je riječ pouzdano bolja od mnogih njegovih vlastitih generala. Po prvi puta, protestanti su stajali ujedinjeni protiv Svetog Rimskog Carstva. Rat će se nastaviti.


Lützen bi trebao biti zenit švedske moći u Njemačkoj tijekom tridesetogodišnjeg rata. Axel Oxenstierna, švedski kancelar i sposobni vojni zapovjednik, jednostavno nije bio Gustavus Adolphus. Mnoge inovacije koje je Kralj usavršio brzo su bacili na stranu dok se 1634. godine u Nördlingenu nije uništila neupadljiva, nedisciplinirana vojska koja je nekoć bila Protestantska Europa.

Matt DiPalma

Eto kad nema

Sad imaš cijelu rekonstrukciju bitke kako je taj izgubiija ludu tamo

Čiji je to tekst, reci mi prije čianja. 

 Ne da mi se gubiti vrime na budalaštine,

naročito kad mi se servira 2-3 plahte nekog teksta kao "dokaz"

Yehudi wrote:Čiji je to tekst, reci mi prije čianja. 

 Ne da mi se gubiti vrime na budalaštine,

naročito kad mi se servira 2-3 plahte nekog teksta kao "dokaz"

Preskoči na glavni sadržaj
Prijaviti se pretplatiti
BHOPromjena navigacije
Pregledavajte zbirku: Rushworth, Private Passages of State
Ova serija je dokumentarna povijest engleskog građanskog rata iz 17. stoljeća koju je sastavio povjesničar i političar John Rushworth (1612-1690). Obuhvaća razdoblje od 1618. do 48.
Tražili ste Rushworth, Private Passages of State Ukloni Rushworth, Private Passages of State filtar
ključne riječi

Titula

traži
Pristup pretplata:

Besplatni sadržaj 8 Primijeni filtar slobodnog sadržaja
Premium content 0 Primijeni Premium filter sadržaja
Skeniranje premium stranice 0 Primjena Premium stranice pretražuje filtar
Vrsta izvora:

Datacetovi 0 Primijeni filtriranje podataka
Vodiči i kalendari 0 Primijeni Filtriranje vodiča i kalendara
Karte 0 Primijeni filtar Karte
Primarni izvori 8 Primijeni filtar primarnih izvora
Sekundarni tekstovi 0 Primajte filtar sekundarnih tekstova
Vrsta rezultata:

Knjiga 8 Primijeni filtar knjiga
Knjiga odjeljka 0 Primijeni filtar Rubna knjiga
Slika 0 Primijeni filtar za slike
Karta 0 Primijeni filtar filma
Dataset 0 Primijenite filtar Dataset
Prikazujem 1 - 8 od 8 rezultata
Poredaj po

Knjiga
Povijesne zbirke privatnih prolaza države: Volumen 1, 1618-29
The first of eight volumes, beginning in the sixteenth year of the reign of James I and continuing until the fifth of Charles I. Rushworth, Private Passages of State Rushworth, John

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 2, 1629-38
The second volume covers much of the period of Charles I's Personal Rule, a period of increasing political and religious tension. Rushworth, Private Passages of State Rushworth, John

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 3, 1639-40
Contains historical collections for the period from March 1639 to October 1640. It also includes speeches and acts from the Long Parliament, and reports from the Star Chamber. Rushworth, Private Passages of State Rushworth, John

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 4, 1640-42
Contains historical collections for the period from November 1640 to July 1642, including the attainder and execution of the Earl of Strafford. Please note that the original book was mispaginated during printing. Rushworth, Private Passages of...

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 5, 1642-45
Covers the period from September 1642 to the Treaty of Uxbridge; includes extensive papers relating to Scotland and Ireland. Rushworth, Private Passages of State Rushworth, John

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 6, 1645-47
Contains further collections for the period January 1645 to July 1647. It includes sections on the New Model Army, the Battle of Naseby and the surrender of Oxford, as well as further documents concerning Scotland and Ireland. Rushworth, Private...

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 7, 1647-48
Volume 7 describes proceedings in Parliament from August 1647 to February 1648. Rushworth, Private Passages of State Rushworth, John

View result
Book
Historical Collections of Private Passages of State: Volume 8, 1640-41
The bulk of volume 8 is taken up with the trial of Thomas Wentworth, Earl of Strafford, in 1641. It also includes proceedings in Parliament from November 1640 to April 1641. Rushworth, Private Passages of State Rushworth, John

View result
Displaying 1 - 8 of 8


Source type
Datasets
Guides and calendars
Maps
Primary sources
Secondary texts
Place
East
London
Midlands
North
South east
South west
Ireland
Scotland
Wales
Subject
Administrative and legal
Colonial
Economic
Historical geography
Intellectual and cultural
Local
Parliamentary
Religious
Urban
Period
Ancient
Early medieval
11. stoljeće
12. stoljeća
13. stoljeće
14. stoljeće
15. stoljeće
16. stoljeća
17. stoljeće
18. stoljeće
19. stoljeće
20. stoljeće
Institut za povijesne znanosti
Pomozite

pretplatiti

darovati

O projektu

Kontaktirajte nas

Uvjeti korištenja

Privatnost i kolačići
Verzija 5.0. 2017, Sveučilište u Londonu.
@bho_history
Na ovim stranicama koristimo kolačiće
Više informacija o tome kako možete kontrolirati kolačiće preglednika dostupno je na našoj stranici privatnosti .
u redu Daj mi više informacija

Yehudi wrote:Čiji je to tekst, reci mi prije čianja. 

 Ne da mi se gubiti vrime na budalaštine,

naročito kad mi se servira 2-3 plahte nekog teksta kao "dokaz"

https://en.m.wikipedia.org/wiki/John_Rushworth

- The Battle of Lützen (6 November 1632) was one of the most decisive battles of the Thirty Years' War. It was a Protestant victory, but the Protestant alliance lost one of its most important leaders, which caused the Protestant campaign to lose direction. Gustavus Adolphus was killed when, at a crucial point in the battle, he became separated from his troops while leading a cavalry charge on his wing.^{[32][page needed]}
Towards 1:00 pm, in the thick mix of gun smoke and fog covering the field, the king was separated from his fellow riders and suffered multiple shots. A bullet crushed his left arm below the elbow. Almost simultaneously his horse suffered a shot to the neck that made it hard to control. In the mix of fog and smoke from the burning town of Lützen the king rode astray behind enemy lines. There he sustained yet another shot in the back, was stabbed and fell from his horse. Lying on the ground, he received a final, fatal shot to the temple. His fate remained unknown for some time. However, when the gunnery paused and the smoke cleared, his horse was spotted between the two lines, Gustavus himself not on it and nowhere to be seen. His disappearance stopped the initiative of the hitherto successful Swedish right wing, while a search was conducted. His partly stripped body was found an hour or two later, and was secretly evacuated from the field in a Swedish artillery wagon.
After his death, Gustavus's wife initially kept his body, and later his heart, in the castle of Nyköping for over a year. His remains (including his heart) now rest in Riddarholm Church in Stockholm.
------------------------------------------------------------------------------

https://en.wikipedia.org/wiki/Gustavus_Adolphus_of_Sweden


---------------------------------------------------------------------------------


  Kad sam pročita da je upucan sa ledja i mu je leš opljačkan, pomislio sam da si u pravu ali nakratko samo :)


Ne piše ništa o Krovatima


PS - Uzaludu ti servirati mi 20-30-50 nekih likova


 pa nisam lud 3 dana čitati 

Čuj nije moj problem šta ti se ne čita britansko izvješće

https://en.m.wikipedia.org/wiki/John_Rushworth

RayMabus wrote:Čuj nije moj problem šta ti se ne čita britansko izvješće

https://en.m.wikipedia.org/wiki/John_Rushworth

http://www.british-history.ac.uk/rushworth-papers/vol3/pp291-305

Vidiš

e zato necete dobiti Gripene..!!!

Zato ih nećemo uzet, jeste da smo židove malo klali u ww dva al im bar kralja nismo srokali

Uostalom i Srbi su klali

Pa ne kupujemo transportere jbte

Ću se ja mislit oče li mi oni u slučaju rata reč kako nemaju rezervnih dijelova za Hrvate

Aj bježi čoiče

Yehudi wrote:- The Battle of Lützen (6 November 1632) was one of the most decisive battles of the Thirty Years' War. It was a Protestant victory, but the Protestant alliance lost one of its most important leaders, which caused the Protestant campaign to lose direction. Gustavus Adolphus was killed when, at a crucial point in the battle, he became separated from his troops while leading a cavalry charge on his wing.^{[32][page needed]}
Towards 1:00 pm, in the thick mix of gun smoke and fog covering the field, the king was separated from his fellow riders and suffered multiple shots. A bullet crushed his left arm below the elbow. Almost simultaneously his horse suffered a shot to the neck that made it hard to control. In the mix of fog and smoke from the burning town of Lützen the king rode astray behind enemy lines. There he sustained yet another shot in the back, was stabbed and fell from his horse. Lying on the ground, he received a final, fatal shot to the temple. His fate remained unknown for some time. However, when the gunnery paused and the smoke cleared, his horse was spotted between the two lines, Gustavus himself not on it and nowhere to be seen. His disappearance stopped the initiative of the hitherto successful Swedish right wing, while a search was conducted. His partly stripped body was found an hour or two later, and was secretly evacuated from the field in a Swedish artillery wagon.
After his death, Gustavus's wife initially kept his body, and later his heart, in the castle of Nyköping for over a year. His remains (including his heart) now rest in Riddarholm Church in Stockholm.
------------------------------------------------------------------------------

https://en.wikipedia.org/wiki/Gustavus_Adolphus_of_Sweden


---------------------------------------------------------------------------------


  Kad sam pročita da je upucan sa ledja i mu je leš opljačkan, pomislio sam da si u pravu ali nakratko samo :)


Ne piše ništa o Krovatima


PS - Uzaludu ti servirati mi 20-30-50 nekih likova


 pa nisam lud 3 dana čitati 

Croats (military unit)

The Croats or Crabats were 17th-century light cavalry forces comparable to the Hussars. The Croats were initially irregular units loosely organized in bands. The first regular Croat regiment was established in 1625.

The most notable engagement of the Croats was their participation on the side of the Catholic League in the Thirty Years' War. At the height of the Thirty Years' War, as many as 20,000 Croatian cavalry was in the service of the Imperial Army, including the majority of Wallenstein's Harquebusiers.

The name came to be used as a generic term for light cavalry from the area of the Habsburg Military Frontier rather than an ethnic designation, and besides Croats also included Hungarians, Serbs, Wallachians, Poles, Cossacks and Tatars.

The first regular Croat regiment was established in 1625 by Hector Ludwig Isolani, a military officer in service of Albrecht von Wallenstein. Many commanders of the Croats were Hungarians.

The duties of the Croats were mostly out of the battlefield because they did not have significant combat value. In rare cases when they participated in the battle, they were engaged to confuse the enemy flanks by attacking their wings. In many historical works the Croats are criticized for their cruel methods. It has been reported that worst atrocities during the Sack of Magdeburg were committed by the Croats and Walloons. By the end of 1633 the Croats began their service in the army of the Kingdom of France.

The Croats wore hats made of fur and long red cloaks. Their primary arms were carbines. Besides carbine the Croat arms included two pistols. The Croats wore scarves around their necks, probably for hygienic purposes. During the Thirty Years' War the Croats came in contact with French who were impressed by their outfit and soon adopted the scarf, naming it after the Croats (French: cravate) which evolved into the modern-day cravat and necktie. The Cravat Regiment is a guard of honour established in 2010 in Zagreb, Croatia, which wears uniforms that are replicas of those worn by the Croats.



https://en.wikipedia.org/wiki/Croats_%28military_unit%29