Svaki peti 12-godišnjak ima mentalni problem

Noor wrote:

orion wrote:Uopće ne razumijem današnje roditelje djece osnovnoškolske dobi-  i oni su nedavo bili klinci-jurili za loptom, igrali kojekave igre bez obaveze i nadzora, padali i dizali se, dolazili kući potrganih trenirki i razbijnih koljena, imali ekipu dvorištara ..... ti isti ljudi kao da su doživjeli lobotomiju

ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

prckov wrote:mene dodu djeca kao posjetit I svaka sjedne I blene u onaj telefon a ja sjedim a ne znam sto

Noor wrote:

orion wrote:Uopće ne razumijem današnje roditelje djece osnovnoškolske dobi-  i oni su nedavo bili klinci-jurili za loptom, igrali kojekave igre bez obaveze i nadzora, padali i dizali se, dolazili kući potrganih trenirki i razbijnih koljena, imali ekipu dvorištara ..... ti isti ljudi kao da su doživjeli lobotomiju

ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

orion wrote:Uopće ne razumijem današnje roditelje djece osnovnoškolske dobi-  i oni su nedavo bili klinci-jurili za loptom, igrali kojekave igre bez obaveze i nadzora, padali i dizali se, dolazili kući potrganih trenirki i razbijnih koljena, imali ekipu dvorištara ..... ti isti ljudi kao da su doživjeli lobotomiju

ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

Dobro, djeca, ajde, bitna su, ali mene više zabrinjava zdravlje pasa.
Pas koji živi u stanu pati za slobodom. Zato ga treba najmanje četiri puta izvoditi u šetnju koja traje ne manje od 45 minuta. Ako tako ne postupaš, pas može oboliti od anksioznosi i psihoze.

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

orion wrote:Uopće ne razumijem današnje roditelje djece osnovnoškolske dobi-  i oni su nedavo bili klinci-jurili za loptom, igrali kojekave igre bez obaveze i nadzora, padali i dizali se, dolazili kući potrganih trenirki i razbijnih koljena, imali ekipu dvorištara ..... ti isti ljudi kao da su doživjeli lobotomiju

ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

Dobro, djeca, ajde, bitna su, ali mene više zabrinjava zdravlje pasa.
Pas koji živi u stanu pati za slobodom. Zato ga treba najmanje četiri puta izvoditi u šetnju koja traje ne manje od 45 minuta. Ako tako ne postupaš, pas može oboliti od anksioznosi i psihoze.

crveni, shvaćam da pozivaš na raspravu, al ne da mi se sada :)

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

orion wrote:Uopće ne razumijem današnje roditelje djece osnovnoškolske dobi-  i oni su nedavo bili klinci-jurili za loptom, igrali kojekave igre bez obaveze i nadzora, padali i dizali se, dolazili kući potrganih trenirki i razbijnih koljena, imali ekipu dvorištara ..... ti isti ljudi kao da su doživjeli lobotomiju

ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

Dobro, djeca, ajde, bitna su, ali mene više zabrinjava zdravlje pasa.
Pas koji živi u stanu pati za slobodom. Zato ga treba najmanje četiri puta izvoditi u šetnju koja traje ne manje od 45 minuta. Ako tako ne postupaš, pas može oboliti od anksioznosi i psihoze.

crveni, shvaćam da pozivaš na raspravu, al ne da mi se sada :)

Ni meni. Ali, tko će naslijediti ovaj svijet ako mladi psi svi redom imaju psihičke poremećaje?

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:
ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

Dobro, djeca, ajde, bitna su, ali mene više zabrinjava zdravlje pasa.
Pas koji živi u stanu pati za slobodom. Zato ga treba najmanje četiri puta izvoditi u šetnju koja traje ne manje od 45 minuta. Ako tako ne postupaš, pas može oboliti od anksioznosi i psihoze.

crveni, shvaćam da pozivaš na raspravu, al ne da mi se sada :)

Ni meni. Ali, tko će naslijediti ovaj svijet ako mladi psi svi redom imaju psihičke poremećaje?

moji pesi žive vani, imaju slobodu kretanja po dvorištu, trče, šetaju, ljenčare i spavaju gdje i kad hoće, hranu i vodu non stop na dohvatu. borave gdje žele, u kućicama, vani na kiši ili snijegu, na -18, po njima pada snijeg i ne znam ni gdje su dok ih ne zovnem pa se otresu od njega. tako i štenci, došli su na svijet u svojoj kućici, dok je vani bilo -10, za 14 dana izlazili su na te ledene hladnoće i uživali ko mali prasci...
ali, moji su malamuti i to mogu i žele, a znam da osim njih i ostalih polarnih pasa druge pasmine to ne podnose.

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Dobro, djeca, ajde, bitna su, ali mene više zabrinjava zdravlje pasa.
Pas koji živi u stanu pati za slobodom. Zato ga treba najmanje četiri puta izvoditi u šetnju koja traje ne manje od 45 minuta. Ako tako ne postupaš, pas može oboliti od anksioznosi i psihoze.

crveni, shvaćam da pozivaš na raspravu, al ne da mi se sada :)

Ni meni. Ali, tko će naslijediti ovaj svijet ako mladi psi svi redom imaju psihičke poremećaje?

moji pesi žive vani, imaju slobodu kretanja po dvorištu, trče, šetaju, ljenčare i spavaju gdje i kad hoće, hranu i vodu non stop na dohvatu. borave gdje žele, u kućicama, vani na kiši ili snijegu, na -18, po njima pada snijeg i ne znam ni gdje su dok ih ne zovnem pa se otresu od njega. tako i štenci, došli su na svijet u svojoj kućici, dok je vani bilo -10, za 14 dana izlazili su na te ledene hladnoće i uživali ko mali prasci...
ali, moji su malamuti i to mogu i žele, a znam da osim njih i ostalih polarnih pasa druge pasmine to ne podnose.

A djeca, gdje su ti ona?

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:
crveni, shvaćam da pozivaš na raspravu, al ne da mi se sada :)

Ni meni. Ali, tko će naslijediti ovaj svijet ako mladi psi svi redom imaju psihičke poremećaje?

moji pesi žive vani, imaju slobodu kretanja po dvorištu, trče, šetaju, ljenčare i spavaju gdje i kad hoće, hranu i vodu non stop na dohvatu. borave gdje žele, u kućicama, vani na kiši ili snijegu, na -18, po njima pada snijeg i ne znam ni gdje su dok ih ne zovnem pa se otresu od njega. tako i štenci, došli su na svijet u svojoj kućici, dok je vani bilo -10, za 14 dana izlazili su na te ledene hladnoće i uživali ko mali prasci...
ali, moji su malamuti i to mogu i žele, a znam da osim njih i ostalih polarnih pasa druge pasmine to ne podnose.

A djeca, gdje su ti ona?

zašto?

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Ni meni. Ali, tko će naslijediti ovaj svijet ako mladi psi svi redom imaju psihičke poremećaje?

moji pesi žive vani, imaju slobodu kretanja po dvorištu, trče, šetaju, ljenčare i spavaju gdje i kad hoće, hranu i vodu non stop na dohvatu. borave gdje žele, u kućicama, vani na kiši ili snijegu, na -18, po njima pada snijeg i ne znam ni gdje su dok ih ne zovnem pa se otresu od njega. tako i štenci, došli su na svijet u svojoj kućici, dok je vani bilo -10, za 14 dana izlazili su na te ledene hladnoće i uživali ko mali prasci...
ali, moji su malamuti i to mogu i žele, a znam da osim njih i ostalih polarnih pasa druge pasmine to ne podnose.

A djeca, gdje su ti ona?

zašto?

Zato što se ljudi danas više brinu za pse nego za djecu, kužiš?

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

moji pesi žive vani, imaju slobodu kretanja po dvorištu, trče, šetaju, ljenčare i spavaju gdje i kad hoće, hranu i vodu non stop na dohvatu. borave gdje žele, u kućicama, vani na kiši ili snijegu, na -18, po njima pada snijeg i ne znam ni gdje su dok ih ne zovnem pa se otresu od njega. tako i štenci, došli su na svijet u svojoj kućici, dok je vani bilo -10, za 14 dana izlazili su na te ledene hladnoće i uživali ko mali prasci...
ali, moji su malamuti i to mogu i žele, a znam da osim njih i ostalih polarnih pasa druge pasmine to ne podnose.

A djeca, gdje su ti ona?

zašto?

Zato što se ljudi danas više brinu za pse nego za djecu, kužiš?

moji su odrasli i zbrinuti :)
i oni brinu za pse

jastreb wrote:Moj pas je jako tužan i bezvoljan. Pada mu trenutno dlaka pa ga ne puštam u kuću. Cijeli dan tužno leži u kućici i gleda onim žalosnim pogledom kakav se u životinjskom svijetu vidi samo u očima pasa.

Kad izađem iz kuće dobije neku nadu da ću ga možda ipak pustiti u toplo,ali ubrzo uviđa da je to iluzijaa. 

jastreb wrote:

jastreb wrote:Moj pas je jako tužan i bezvoljan. Pada mu trenutno dlaka pa ga ne puštam u kuću. Cijeli dan tužno leži u kućici i gleda onim žalosnim pogledom kakav se u životinjskom svijetu vidi samo u očima pasa.

Kad izađem iz kuće dobije neku nadu da ću ga možda ipak pustiti u toplo,ali ubrzo uviđa da je to iluzijaa. 

Huimanost je nadvladala. Uzeo sam neku staru majicu,stavio je pored tople peći i unio psa u kuću. Sretan je i odmah je legao.

crvenkasti wrote:

Noor wrote:

orion wrote:Uopće ne razumijem današnje roditelje djece osnovnoškolske dobi-  i oni su nedavo bili klinci-jurili za loptom, igrali kojekave igre bez obaveze i nadzora, padali i dizali se, dolazili kući potrganih trenirki i razbijnih koljena, imali ekipu dvorištara ..... ti isti ljudi kao da su doživjeli lobotomiju

ja čak i ne mislim da je to do roditelja. jest, mi smo se kao klinci puno igrali vani, svakakvih igara, od jutra do mraka, vozili biciklima, gradili šatore, igrali nogomet, badminton, skrivača, ledene babe, trule kobile, školice, lastik i još mnogo čega, međutim nismo ni znali ni imali drugi vid zabave, a zabava nam je, kao i svoj djeci, trebala. danas djeca nemaju potrebu izaći van kuće, jer sve što im treba, nalaze u njoj. taj magični kompjuter ili pametni telefon. na njima igraju igre, međusobno se druže, traže, nalaze i koriste raznu literaturu i obavljaju i neke zadatke za školu...uglavno od njih se ne miču. uz njih jedu, piju, spavaju, tove se i atrofiraju, otuđuju se ne samo od vršnjaka, nego i od vlastitih obitelji.
ne znam koji je roditelj, u smislu bilo kakvih pozitivnih promjena, u stanju nešto postići, pa da potjera klince van na igranje na zraku, ali i čemu...ionako vani društva, na žalost, ne bi bilo.

Dobro, djeca, ajde, bitna su, ali mene više zabrinjava zdravlje pasa.
Pas koji živi u stanu pati za slobodom. Zato ga treba najmanje četiri puta izvoditi u šetnju koja traje ne manje od 45 minuta. Ako tako ne postupaš, pas može oboliti od anksioznosi i psihoze.

crvenkasti wrote:

jastreb wrote:

jastreb wrote:Moj pas je jako tužan i bezvoljan. Pada mu trenutno dlaka pa ga ne puštam u kuću. Cijeli dan tužno leži u kućici i gleda onim žalosnim pogledom kakav se u životinjskom svijetu vidi samo u očima pasa.

Kad izađem iz kuće dobije neku nadu da ću ga možda ipak pustiti u toplo,ali ubrzo uviđa da je to iluzijaa. 

Huimanost je nadvladala. Uzeo sam neku staru majicu,stavio je pored tople peći i unio psa u kuću. Sretan je i odmah je legao.

Humanost se može odnositi samo na ljude, a ne pse.
Kad je na pse, onda je pasivnost.

jastreb wrote:

crvenkasti wrote:

jastreb wrote:

jastreb wrote:Moj pas je jako tužan i bezvoljan. Pada mu trenutno dlaka pa ga ne puštam u kuću. Cijeli dan tužno leži u kućici i gleda onim žalosnim pogledom kakav se u životinjskom svijetu vidi samo u očima pasa.

Kad izađem iz kuće dobije neku nadu da ću ga možda ipak pustiti u toplo,ali ubrzo uviđa da je to iluzijaa. 

Huimanost je nadvladala. Uzeo sam neku staru majicu,stavio je pored tople peći i unio psa u kuću. Sretan je i odmah je legao.

Humanost se može odnositi samo na ljude, a ne pse.
Kad je na pse, onda je pasivnost.

Humani postupak je svaki ljudski postupak. Bilo da je usmjeren prema ljudima,ili prema živalima.

jastreb wrote:Djeca su zaokupljena Fejsom,selfijima,videoigricama...

Djeca se više ne igraju tradicionalnih dječjih igara poput vojnika,kauboja,Indijanaca,Švaba i partizana,pa čak ni nogomet u Hrvatskoj među djecom više nije kao nekada,a o košarci da ne govorimo. 

Djeca su lijena. Svako jutro geldam gdje roditelji djecu voze autom u 150 m udaljenu školu. Mi smo kilometrima pješačili i po kiši i po kijametu.

Kad bi se djeca nekad u školi potukla,morali  se pred cijelim razredom pružiti ruku jedan drugome,a onda bi postali prijatelji,a danas kad se netko u školi potuče od toga prave slučajeve,vode djecu psihijatrima,uključuju i policiju.

Djecu više ne zanimaju ni kućni ljubimci,ni životinje općenito. Umjesto da se igrajuj sa psima,igraju se play stationima.

I kako nećeš puknut.