''VIDEO, FOTO Nezapamćene poplave u Grčkoj, broj mrtvih raste iz sata u sat: "Ovo je katastrofa, sve je nestalo"

Leteca Pegla wrote:

michaellcmacha wrote:ja neću govoriti o tuđim iskustvima ali moje iskustvo sa vrlo realnom mogućnosti da mi život skonča uslijed teškog srčanog udara i to uz neopisive bolove toliko jakog intenziteta da ga se nerado i sjetim makar sad već i onako iz zamagljene perspektive dužeg proteka vremena mogu reći da se ne stigneš uplašiti niti nešto posebno bojati jer život u takvim trenucima ili nisi u stanju kontrolirati ili su ti organičke funkcije na izmaku snaga do razine bespomoćnosti i onda još pod utjecajem sedacije i analgezije iznimno jakih opiodnih sredstava si vrlo malo sposoban pratiti potpuno svjesno i objektivno tijek događanja u takvom fiziološkom stanju... eto ja se nisam uplašio da ću umrijeti ali valjda samo zato što je toliko boljelo mater mu jebem da se tog naknadnog potencijalnog problema nisam stigao dotaknuti.... :)

Pa da, nije problem dok se dogadja nesto, problem nastaje nakon sto se desilo nesto, onda strah od smrti tek dodje. Nevjerojatno sto strah od smrti sve ljude moze natjerati da cine, nema tog dna koje nece dotaknuti, samo da dobiju par godina, sati, minuta i sekundi bonusa. A u pravilu, svi koji se toliko grebu za bonus ce reci da se ne boje smrti :)

zasto strah, evo ja se ne bojim smrti, kad joj dojde cas ok, moze mi biti eventualno zao ako nemam neki zavrsen posao
al sam strah kao strah ne postoji

cassanowa wrote:

Leteca Pegla wrote:Smrt ne kuca svaki dan na vrata, ona kuca samo jednom. Ignorirabje smrti, i okretanje glave na drugu stranu, ne znaci da se netko ne boji smrti, zapravo upravo obratno. A za dlaku mrtvi je vecina ljudi bila u nekom trenutku u svom zivotu, i vecinom svi kazu da im je zivot bonus i nije im teret i da se ne boje smrti. A ja ti kazem, da onaj kojem je zivot bonus, ne moze nemati strah od smrti, jer zemaljski zivot nije bonus :)

I šta sad oćeš da ti ja kažem?! Da se bojim smrti?... Pa nisam ja kriv što sam dobio bonus život...Nisam ti rekao da ne volim živjeti. Samo da se ne bojim umrijeti...Ja sam realist po tom pitanju...

Hocu da kazes istinu. Pitas 100 ljudi jel se boje smrti, svih 100 ce ti reci ne. A opet vecina od tih 100 ljudi ce dotaknuti najnize dno i uciniti najgore djelo, samo da pobjegnu od smrti nakratko. To je realno stanje, realistu moj dragi. I upravo zato treba reci istinu oko straha od smrti i onoga sto dolazi poslje, jer doticanjem najnizeg dna, i cinjenjem najgorih dijela strah od smrti i od onoga sto dolazi poslje je itekako opravdan :)

Leteca Pegla wrote:

michaellcmacha wrote:ja neću govoriti o tuđim iskustvima ali moje iskustvo sa vrlo realnom mogućnosti da mi život skonča uslijed teškog srčanog udara i to uz neopisive bolove toliko jakog intenziteta da ga se nerado i sjetim makar sad već i onako iz zamagljene perspektive dužeg proteka vremena mogu reći da se ne stigneš uplašiti niti nešto posebno bojati jer život u takvim trenucima ili nisi u stanju kontrolirati ili su ti organičke funkcije na izmaku snaga do razine bespomoćnosti i onda još pod utjecajem sedacije i analgezije iznimno jakih opiodnih sredstava si vrlo malo sposoban pratiti potpuno svjesno i objektivno tijek događanja u takvom fiziološkom stanju... eto ja se nisam uplašio da ću umrijeti ali valjda samo zato što je toliko boljelo mater mu jebem da se tog naknadnog potencijalnog problema nisam stigao dotaknuti.... :)

Pa da, nije problem dok se dogadja nesto, problem nastaje nakon sto se desilo nesto, onda strah od smrti tek dodje. Nevjerojatno sto strah od smrti sve ljude moze natjerati da cine, nema tog dna koje nece dotaknuti, samo da dobiju par godina, sati, minuta i sekundi bonusa. A u pravilu, svi koji se toliko grebu za bonus ce reci da se ne boje smrti :)

jedna od urođenih ljudskih osobina je da čovjek ima poriv za životom i u skladu sa istim čovjek će na razini instinkta i nagona pokušati spriječiti ili odgoditi kraj svog života, čak se i organičke funkcije u tijelu u trenucima kad nastupa opasnost po život neovisno o stanju svijesti stavljaju u obranu života i svi unutarnji resursi na raspolaganju u vidu žlijezdi sa unutarnjim izlučivanjem pa do jetre bubrega i konačno srca daju i posljednji atom snage ne bi li život održali.... malo pojednostavljuješ stvari i krivo interpretiraš stanje svijesti u određenoj okolnosnoj datosti... ljudi u velikom broju slučajeva i to je zasigurno prevladavajući okvir poimanja života i smrti smatraju da im treba još nešto malo vremena da obave neki od vidova svog poslanja na ovom svijetu, a najčešće se radi o brizi za djecu dok ne stasaju da mogu dalje sami kroz život...

Leteca Pegla wrote:Hocu da kazes istinu. Pitas 100 ljudi jel se boje smrti, svih 100 ce ti reci ne. A opet vecina od tih 100 ljudi ce dotaknuti najnize dno i uciniti najgore djelo, samo da pobjegnu od smrti nakratko. To je realno stanje, realistu moj dragi. I upravo zato treba reci istinu oko straha od smrti i onoga sto dolazi poslje, jer doticanjem najnizeg dna, i cinjenjem najgorih dijela strah od smrti i od onoga sto dolazi poslje je itekako opravdan :)

Ja sam ti rekao istinu... Boli me kurac šta kažu drugi ljudi...Sebe poznajem...
A što nisi naveo primjere kad se ljudi žrtvuju za drugog?...Svjesno odaberu smrt... Imaš svakakvih ljudi...

Leviathan2 wrote:

Leteca Pegla wrote:

michaellcmacha wrote:ja neću govoriti o tuđim iskustvima ali moje iskustvo sa vrlo realnom mogućnosti da mi život skonča uslijed teškog srčanog udara i to uz neopisive bolove toliko jakog intenziteta da ga se nerado i sjetim makar sad već i onako iz zamagljene perspektive dužeg proteka vremena mogu reći da se ne stigneš uplašiti niti nešto posebno bojati jer život u takvim trenucima ili nisi u stanju kontrolirati ili su ti organičke funkcije na izmaku snaga do razine bespomoćnosti i onda još pod utjecajem sedacije i analgezije iznimno jakih opiodnih sredstava si vrlo malo sposoban pratiti potpuno svjesno i objektivno tijek događanja u takvom fiziološkom stanju... eto ja se nisam uplašio da ću umrijeti ali valjda samo zato što je toliko boljelo mater mu jebem da se tog naknadnog potencijalnog problema nisam stigao dotaknuti.... :)

Pa da, nije problem dok se dogadja nesto, problem nastaje nakon sto se desilo nesto, onda strah od smrti tek dodje. Nevjerojatno sto strah od smrti sve ljude moze natjerati da cine, nema tog dna koje nece dotaknuti, samo da dobiju par godina, sati, minuta i sekundi bonusa. A u pravilu, svi koji se toliko grebu za bonus ce reci da se ne boje smrti :)

zasto strah, evo ja se ne bojim smrti, kad joj dojde cas ok, moze mi biti eventualno zao ako nemam neki zavrsen posao
al sam strah kao strah ne postoji

Evo jos jedna hrabrica koja se ne boji. Evo ti jedan primjer sto ja mislim o tome kad mi netko kaze da se ne boji smrti:
bila prica nedavno iz amerike o nekom bracnom paru koji se nije bojao, ocito, niti vatre niti smrti. I ostali jedini u svom gradicu koji nisu pobjegli pred vatrenom stihijom. Uspjeli su se spasiti tako da su proveli puno vremena u susjedovom bazenu dok su gledali kako im kuca nestaje u plamenu. Nakon tog iskustva se boje vatre, ali mozemo pretpostaviti da se jos uvijek, kao i vecina ljudi koje pitas, ne boje smrti. Nelogicno malo, ne, jer zasto se bojati vatre ako se ne bojis smrti? :)

cassanowa wrote:

Leteca Pegla wrote:Hocu da kazes istinu. Pitas 100 ljudi jel se boje smrti, svih 100 ce ti reci ne. A opet vecina od tih 100 ljudi ce dotaknuti najnize dno i uciniti najgore djelo, samo da pobjegnu od smrti nakratko. To je realno stanje, realistu moj dragi. I upravo zato treba reci istinu oko straha od smrti i onoga sto dolazi poslje, jer doticanjem najnizeg dna, i cinjenjem najgorih dijela strah od smrti i od onoga sto dolazi poslje je itekako opravdan :)

Ja sam ti rekao istinu... Boli me kurac šta kažu drugi ljudi...Sebe poznajem...
A što nisi naveo primjere kad se ljudi žrtvuju za drugog?...Svjesno odaberu smrt... Imaš svakakvih ljudi...

Poznavati sebe je isto dosta prblematicno za povjerovati, jer kako mozes poznavati sebe, ako cak i neznas da li se bojis smrti ili ne? A o ljudima koji se svjesno zrtvuju za drugoha ne govorim, zato sto o njima nije bila rijec, nego o onima koji tvrde da se ne boje smrti a grebu se za svaku sekundu zivota :)

Leteca Pegla wrote:Poznavati sebe je isto dosta prblematicno za povjerovati, jer kako mozes poznavati sebe, ako cak i neznas da li se bojis smrti ili ne? A o ljudima koji se svjesno zrtvuju za drugoha ne govorim, zato sto o njima nije bila rijec, nego o onima koji tvrde da se ne boje smrti a grebu se za svaku sekundu zivota :)

Pa znam da se ne bojim...
Pa kad si spomenuo stotinjak ljudi koji će napraviti sve da ne umru, onda am ti ja spomenuo ove što su spremni umrijeti za nekog...

A tebe buni što sam ja rekao "bonus"...Joj, kako sam to mogao napravit...Baš sam budala što sam pod bonus pomislio na produžetak života...
Sad moram reć da se bojim smrti na račun toga...

michaellcmacha wrote:

Leteca Pegla wrote:

michaellcmacha wrote:ja neću govoriti o tuđim iskustvima ali moje iskustvo sa vrlo realnom mogućnosti da mi život skonča uslijed teškog srčanog udara i to uz neopisive bolove toliko jakog intenziteta da ga se nerado i sjetim makar sad već i onako iz zamagljene perspektive dužeg proteka vremena mogu reći da se ne stigneš uplašiti niti nešto posebno bojati jer život u takvim trenucima ili nisi u stanju kontrolirati ili su ti organičke funkcije na izmaku snaga do razine bespomoćnosti i onda još pod utjecajem sedacije i analgezije iznimno jakih opiodnih sredstava si vrlo malo sposoban pratiti potpuno svjesno i objektivno tijek događanja u takvom fiziološkom stanju... eto ja se nisam uplašio da ću umrijeti ali valjda samo zato što je toliko boljelo mater mu jebem da se tog naknadnog potencijalnog problema nisam stigao dotaknuti.... :)

Pa da, nije problem dok se dogadja nesto, problem nastaje nakon sto se desilo nesto, onda strah od smrti tek dodje. Nevjerojatno sto strah od smrti sve ljude moze natjerati da cine, nema tog dna koje nece dotaknuti, samo da dobiju par godina, sati, minuta i sekundi bonusa. A u pravilu, svi koji se toliko grebu za bonus ce reci da se ne boje smrti :)

jedna od urođenih ljudskih osobina je da čovjek ima poriv za životom i u skladu sa istim čovjek će na razini instinkta i nagona pokušati spriječiti ili odgoditi kraj svog života, čak se i organičke funkcije u tijelu u trenucima kad nastupa opasnost po život neovisno o stanju svijesti stavljaju u obranu života i svi unutarnji resursi na raspolaganju u vidu žlijezdi sa unutarnjim izlučivanjem pa do jetre bubrega i konačno srca daju i posljednji atom snage ne bi li život održali.... malo pojednostavljuješ stvari i krivo interpretiraš stanje svijesti u određenoj okolnosnoj datosti... ljudi u velikom broju slučajeva i to je zasigurno prevladavajući okvir poimanja života i smrti smatraju da im treba još nešto malo vremena da obave neki od vidova svog poslanja na ovom svijetu, a najčešće se radi o brizi za djecu dok ne stasaju da mogu dalje sami kroz život...

Pa ja cijelo vrijeme i tvrdim da vecina ljudi koji tvrde da se ne boje smrte ne govore istinu. Jako rijetko, onaj koji to kaze, to zaista i misli. I naravno da se grebu vecinom ljudi za svaku sekundu zivota, i imaju svakakve izgovore zasto bas oni zasluzuju tu sekundu, ali, budimo realisti : to rade iz cistog straha od smrti i niceg drugog, i svi drugi izgovori su samo dim jer nema tog posla koji kratkotrajno bice u par sekundi moze napraviti a da ima nekakvog ili ikakvog ucinka za njega ili ikoga :)

cassanowa wrote:

Leteca Pegla wrote:Poznavati sebe je isto dosta prblematicno za povjerovati, jer kako mozes poznavati sebe, ako cak i neznas da li se bojis smrti ili ne? A o ljudima koji se svjesno zrtvuju za drugoha ne govorim, zato sto o njima nije bila rijec, nego o onima koji tvrde da se ne boje smrti a grebu se za svaku sekundu zivota :)

Pa znam da se ne bojim...
Pa kad si spomenuo stotinjak ljudi koji će napraviti sve da ne umru, onda am ti ja spomenuo ove što su spremni umrijeti za nekog...

A tebe buni što sam ja rekao "bonus"...Joj, kako sam to mogao napravit...Baš sam budala što sam pod bonus pomislio na produžetak života...
Sad moram reć da se bojim smrti na račun toga...

Mislim da pise vecina od 100 ljudi, dakle ne svi. Ne buni mene "bonus" nego primjecujem nedostatak razumjevanja sto je smrt i sto sljedi iza toga. Jer samo netko tko ne razumije moze tako olako reci da se ne boji niti dvoji :)
Ali inace, ne moras nista govoriti da se bojis ili ne bojis smrti, samo treba biti svjestan da ona dolazi i da svi racuni dolaze na naplatu jer moraju, a smrt nije bijeg od toga :)

Leteca Pegla wrote:Mislim da pise vecina od 100 ljudi, dakle ne svi. Ne buni mene "bonus" nego primjecujem nedostatak razumjevanja sto je smrt i sto sljedi iza toga. Jer samo netko tko ne razumije moze tako olako reci da se ne boji niti dvoji :)
Ali inace, ne moras nista govoriti da se bojis ili ne bojis smrti, samo treba biti svjestan da ona dolazi i da svi racuni dolaze na naplatu jer moraju, a smrt nije bijeg od toga :)

Ja ne kazujem ništa olako ni poteško...Ja kažem ono što mislim da je...

Nedostatak razumjevanja što je smrt i sto sljedi iza toga? Pa tko to razumije kad smo svi živi???
To svatko određuje na svoj način. Ja sam svoj odredio... Nije me strah i gotovo...Kao što me nije bilo strah ni kad sam se probudio iz kliničke smrti...

nedostatak razumijevanja.... pa smrt je jedino stanje čovjeka za koje čovjek može, bez bojazni da će pogriješiti, ustvrditi da smrt nije loša jer dok smo živi smrti nema, a kad umremo tj. kad nas život napusti nas nema, pa prema tome smrt ne stigne ostvariti utjecaj nad našim životom...... :))))))

pegla sere ko trudna foka