ALTERNATIVNA POVIJEST

http://www.jesenski-turk.hr/?active=knjiga&book=137988

http://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/sto-bi-se-dogodilo-da-se-sfrj-nije-raspala-nego-razvijala-po-kineskom-modelu-tudman-i-kucan-nisu-dosli-na-vlast-slobo-je-poginuo-u-avionskoj-nesreci/6693000/

U suštini "tko nas bre zavadi, ajde bre lepo da pijemo kafu" pristup.
Kineski model?
Samo je problem u tome da u Kini živi preko 90% Hana, Kineza, a kakvo je stanje bilo u Jugoslaviji, dobro je poznato.
Dakle, zbog te silne etničke i opće šarolikosti interesa nije bilo moguće realizirati niti jedan jedini dogovor postignut na najvišoj partijskoj razini, za razliku od Kine.
Zbog toga je svako dugoročnije planiranje bilo posve izlišno, a onda i svaka gospodarska reforma pa su zato sve od reda propale.
Najskuplje je plaćena propast reformi iz 1971., pad Hrvatskog proljeća, a onda u par slijedećih godina i srbijanskih liberala nakon čega je vraćanjem starih partijskih struktura na vlast u republikama postojanje Jugoslavije otišlo u vode nerealnih utopija.

Špika se malo zbunio,  jer kaže da u tom alternativnom kozmosu u koji se vratio Jugoslavije više nema, a po svemu sudeći baš se u nju vratio...50'...'60... '65...'75...'85, jer opisom baš odgovara fotografijama iz tog vremena.

slidingdoorsoperator wrote:U suštini "tko nas bre zavadi, ajde bre lepo da pijemo kafu" pristup.
Kineski model?
Samo je problem u tome da u Kini živi preko 90% Hana, Kineza, a kakvo je stanje bilo u Jugoslaviji, dobro je poznato.
Dakle, zbog te silne etničke i opće šarolikosti interesa nije bilo moguće realizirati niti jedan jedini dogovor postignut na najvišoj partijskoj razini, za razliku od Kine.
Zbog toga je svako dugoročnije planiranje bilo posve izlišno, a onda i svaka gospodarska reforma pa su zato sve od reda propale.
Najskuplje je plaćena propast reformi iz 1971., pad Hrvatskog proljeća, a onda u par slijedećih godina i srbijanskih liberala nakon čega je vraćanjem starih partijskih struktura na vlast u republikama postojanje Jugoslavije otišlo u vode nerealnih utopija.

slozio bi se kolega s tobom iz danasnje perspektive no jednom smo imali taj iskorak , 60-75 okvirno , tako da sve moguce u fikcijskoj stvarnosti

debotoijusto wrote:
slozio bi se kolega s tobom iz danasnje perspektive no jednom smo imali taj iskorak , 60-75 okvirno , tako da sve moguce u fikcijskoj stvarnosti

A nakon tog iskoraka povratak u slavnu prošlost povratkom starih partijskih kadrova na mjesta politički otjeranih reformatora.
Time je svaka gospodarska reforma postala praktički nemogućom, a taj se nedostatak pokušao nadoknaditi prilivom oko 16 milijarda dolara u razdoblju od 4 godine kako se to tada zvao "strane pomoći gospodarskom razvoju Jugoslavije" do kraja 1980. kada se prvo shvatilo, a onda i javno objavilo da je zemlja prezadužena i nelikvidna, pa je svima postalo jasno da ne može vraćati svoje dugove. Do tada je država inače bila dužna oko 4 milijarde dolara.
Da, sve je moguće. Zato se fikcija i zove i opisuje kao fikcija.

"I s ove i s one strane Dunava postoji mnogo ljudi koji su – često s razlogom – nostalgični prema Jugoslaviji i jugoslavenskom kulturnom prostoru. Mogao bih zamisliti i hrvatskog ili slovenskog pisca koji bi napisali utopijski roman o paralelnoj Jugoslaviji. No, čini mi se da ni jedan od njih utopijsku Jugoslaviju ne bi zamislio kao zemlju koja je dodatno centralizirana jačanjem centralne vlasti. Ni jedan ne bi utopijsku budućnost zamišljao kao državu bez političkog pluralizma. Ni jedan ne bi kreirao utopijski usporedni kozmos koji je nastao pod mudrim mentorstvom represivnog aparata. Čitanjem “E baš vam hvala” čovjek shvati da su i modusi jugonostalgije nerijetko nesvodivo drukčiji u raznim postjugoslavenskim kulturama."

slidingdoorsoperator wrote:

debotoijusto wrote:
slozio bi se kolega s tobom iz danasnje perspektive no jednom smo imali taj iskorak , 60-75 okvirno , tako da sve moguce u fikcijskoj stvarnosti

A nakon tog iskoraka povratak u slavnu prošlost povratkom starih partijskih kadrova na mjesta politički otjeranih reformatora.
Time je svaka gospodarska reforma postala praktički nemogućom, a taj se nedostatak pokušao nadoknaditi prilivom oko 16 milijarda dolara u razdoblju od 4 godine kako se to tada zvao "strane pomoći gospodarskom razvoju Jugoslavije" do kraja 1980. kada se prvo shvatilo, a onda i javno objavilo da je zemlja prezadužena i nelikvidna, pa je svima postalo jasno da ne može vraćati svoje dugove. Do tada je država inače bila dužna oko 4 milijarde dolara.
Da, sve je moguće. Zato se fikcija i zove i opisuje kao fikcija.

rijec da bi rekao , sve stoji , ni moderna HR nije uspjela u svome naumu niti ona buduca koja dolazi nece

eh

debotoijusto wrote:
ni moderna HR nije uspjela u svome naumu niti ona buduca koja dolazi nece

Stvarno ne znam odakle ti ideja o poistovjećivanju kronično nesložne Jugoslavije sa Hrvatskom.
Kod nas je veliki problem populizam zbog kojega političari bježe od reformi koje uglavnom iz iracionalnih razloga ne podržava veći dio javnosti (evo, sad se raspravlja i o ulasku u eurozonu premda je jasno da će narod od toga imati puno više koristi od šteta), ali je u Jugoslaviji nesloga i nedostatak dovoljno razine odlučnosti bio sistemski problem.
Pokazalo se da je rogove u vreći ipak nemoguće posložiti i u tome je bitna razlika između skoro jednonacionalne Kine i Jugoslavije.

slidingdoorsoperator wrote:

debotoijusto wrote:
ni moderna HR nije uspjela u svome naumu niti ona buduca koja dolazi nece

Stvarno ne znam odakle ti ideja o poistovjećivanju kronično nesložne Jugoslavije sa Hrvatskom.
Kod nas je veliki problem populizam zbog kojega političari bježe od reformi koje uglavnom iz iracionalnih razloga ne podržava veći dio javnosti (evo, sad se raspravlja i o ulasku u eurozonu premda je jasno da će narod od toga imati puno više koristi od šteta), ali je u Jugoslaviji nesloga i nedostatak dovoljno razine odlučnosti bio sistemski problem.
Pokazalo se da je rogove u vreći ipak nemoguće posložiti i u tome je bitna razlika između skoro jednonacionalne Kine i Jugoslavije.

kod nas je problem populizam a YU bio problem - populizam nazvan "vjekovna teznja naroda za..."

debotoijusto wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

debotoijusto wrote:
ni moderna HR nije uspjela u svome naumu niti ona buduca koja dolazi nece

Stvarno ne znam odakle ti ideja o poistovjećivanju kronično nesložne Jugoslavije sa Hrvatskom.
Kod nas je veliki problem populizam zbog kojega političari bježe od reformi koje uglavnom iz iracionalnih razloga ne podržava veći dio javnosti (evo, sad se raspravlja i o ulasku u eurozonu premda je jasno da će narod od toga imati puno više koristi od šteta), ali je u Jugoslaviji nesloga i nedostatak dovoljno razine odlučnosti bio sistemski problem.
Pokazalo se da je rogove u vreći ipak nemoguće posložiti i u tome je bitna razlika između skoro jednonacionalne Kine i Jugoslavije.

kod nas je problem populizam a YU bio problem - populizam nazvan "vjekovna teznja naroda za..."

Vjekovna ili ne, populizam ili ne, posve je racionalna pa i prirodna težnja ka izlasku iz zajednice za koju svatko normalan jano vidi da je potpuno nefunkcionalna i da ne može postati funkcionalnom. :)

slidingdoorsoperator wrote:

debotoijusto wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

debotoijusto wrote:
ni moderna HR nije uspjela u svome naumu niti ona buduca koja dolazi nece

Stvarno ne znam odakle ti ideja o poistovjećivanju kronično nesložne Jugoslavije sa Hrvatskom.
Kod nas je veliki problem populizam zbog kojega političari bježe od reformi koje uglavnom iz iracionalnih razloga ne podržava veći dio javnosti (evo, sad se raspravlja i o ulasku u eurozonu premda je jasno da će narod od toga imati puno više koristi od šteta), ali je u Jugoslaviji nesloga i nedostatak dovoljno razine odlučnosti bio sistemski problem.
Pokazalo se da je rogove u vreći ipak nemoguće posložiti i u tome je bitna razlika između skoro jednonacionalne Kine i Jugoslavije.

kod nas je problem populizam a YU bio problem - populizam nazvan "vjekovna teznja naroda za..."

Vjekovna ili ne, populizam ili ne, posve je racionalna pa i prirodna težnja ka izlasku iz zajednice za koju svatko normalan jano vidi da je potpuno nefunkcionalna i da ne može postati funkcionalnom. :)

sve 5
a kako vidis razvoj danasnjeg populizma i HR za 20-ak g. ?

debotoijusto wrote:
a kako vidis razvoj danasnjeg populizma i HR za 20-ak g. ?

Gospodarski napredak bi, ako se uopće dogodi, trebao donijeti jedno značajno rasterećenje u tom smislu.

debotoijusto wrote:Komunistička Jugoslavija nastavlja postojati, a s njom nastavlja postojati i komunistička industrija koja kod Vidojkovića hvata korak s IT revolucijom. Tako u knjizi beogradskog pisca Obod Cetinje i EI Niš rade laptope, Rudi Čajavec tablete, Zastava električne automobile, a junak romana razgovara mobitelom koji se zabavno zove Cetinje OC300xi. Junak romana je čovjek pod imenom Mirko Špika koji u toj paralelnoj budućnosti funkcionira kao jugo-pandan Mulderu i Scully: radi u tajnoj službi za paranormalne pojave. Špikin dosadni i niškorisni posao pretvara se u vrtuljak uzbuđenja kad se diljem Jugoslavije počnu otvarati portali u alternativni svijet, a iz njih - niste iznenađeni - počinju ispadati “četnici” i “ustaše”. Uskoro se ispostavi da se portalom može putovati i u protusmjeru. Junak Špika najednom se nađe u nekoj prestrašnoj zbilji u kojoj su jugoslavenski narodi tehnološki zaostali, fasade prljave, gradski prijevoz ruina, zelene su površina šikare, svi voze polovne uvozne aute, a cure po ulici hodaju odjevene kao prostitutke. Suvišno je i reći, taj ružni, oljušteni i odurni alternativni kozmos je - onaj naš. U njemu, Jugoslavije više nema, a na njenom je mjestu hrpa siromašnih, tehnološki zaostalih kolonija.

Moje selo je divno mjesto za živjeti ..... komunalci maksimalno održavaju čistoću, sve je puno zelenih površina i sve su u savršenom stanju. Automobili bolji nego bilo kada do sada. Gradski prijevoz funkcionira, djevojke doduše unificirane, ali nikako vulgarno, fasade  dobre, zrak i rijeke super čisto    - uglavnom za živjeti prekokrasno.

debotoijusto wrote:Na ovom mjestu, pokušajte zamisliti alternativnu fikciju u kojoj se rasap Jugoslavije nije dogodio. Tuđman i Kučan nikad nisu došli na vlast, Slobodan Miloševićpoginuo je u avionskoj nesreći. Godina je 2017., no Jugoslavija još postoji, i to začudo bez nacionalnih razmirica. Njom i dalje vlada nešto što približno nalikuje SKJ, a u taj produženi titoistički svijet u međuvremenu su ušli laptopi, GPS i superbrzi vlakovi. Upravo je to svijet romana “E baš vam hvala” beogradskog piscaMarka Vidojkovića. U svijetu tog romana Jugoslavija 2017. postoji, i to kao - čistokrvna utopija, najbolji od svih mogućih svjetova.
Vidojkovićev kratki roman, objavljen nedavno u nakladi Jesenski i Turk, zbiva se godine 2017. u paralelnoj povijesti. Tu povijest odredio je ključni događaj iz 1990. Tijekom kriznih pregovora o preuređenju federacije, avion u kojem su bila sva republička rukovodstva srušio se pri slijetanju, a sav vrh SK kasnih 80-ih stradao je u toj nesreći. SKJ se presložio i nastavio vladati, a poginule “svađalice” iz 1990. kolektivno su kanonizirane u političkom imaginariju kao Novi narodni heroji.

nabijem ti alternativnu jugoslaviju na kurac.



usput .... vrijeme je za drugu hrvatsku republiku. fool predsjednički sustav.

debotoijusto wrote:Na ovom mjestu, pokušajte zamisliti alternativnu fikciju u kojoj se rasap Jugoslavije nije dogodio.

Čardak bi branio Tita i revoluciju i mračili bi lovu ko i onda i sada, nezadovoljni pravac - zapad. ko i onda i sada.

Nacrtajte si to l bedaki balkanski
Plačite plačite u tišinama
Serite serite po forumima
Trazite srecu po tudinama

alternativna povijest aka man in the high castle