Eurobasket * 2017

vuksadinare wrote:

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:jastrebe svaka ti cast na memoriji onda..ako mi kazes za koji klub je igrao marijan bakula....odgovor mora biti brzopotezan bez trazenja i surfanja..

Ne pada mi niš na pamet,ali mislim da se radi o Šibenci.

falija si..nogometas lijevo krilo celika iz zenice igrao u celiku od 1985 godine do 1990

Nikad čuo,a pamtim sve iole poznatije igrače. Gabrić,Vešović(otac ovog iz Rijeke),Nestorović,Mirza Golubica,Ivan Fileš, Enes Bešić, Vlaisavljević,Memišević, Ratković...

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:jastrebe svaka ti cast na memoriji onda..ako mi kazes za koji klub je igrao marijan bakula....odgovor mora biti brzopotezan bez trazenja i surfanja..

Ne pada mi niš na pamet,ali mislim da se radi o Šibenci.

falija si..nogometas lijevo krilo celika iz zenice igrao u celiku od 1985 godine do 1990

Nikad čuo,a pamtim sve iole poznatije igrače. Gabrić,Vešović(otac ovog iz Rijeke),Nestorović,Mirza Golubica,Ivan Fileš, Enes Bešić, Vlaisavljević,Memišević, Ratković...

evo da se malo podsjetis..nađi momcad celika sezona 1988/89..inace bio je celav visok slavonac..

http://www.strategija.org/almanah-yu-fudbala-1988-89/

..za visinu odlicno lijevo krilo...upamtio sma ga bas sto ej bio visok celav gore na tjemenu..a pamtim ga jos jer su ga za sezonu 1987/88 trazili hajduk,osijek i rad beograd

vuksadinare wrote:..za visinu odlicno lijevo krilo...upamtio sma ga bas sto ej bio visok celav gore na tjemenu..a pamtim ga jos jer su ga za sezonu 1987/88 trazili hajduk,osijek i rad beograd

Imam te almanahe Tempa kod kuće. Ne sjećam se. Uostalom te je sezone čelik ispo iz lige,pa mi nisu baš ostali u nekom sjećanju.

Iz te generacije najbolje su se probili Gabrić(Rijeka,Hajduk,i par utakmica za Hrvatsku) i Mirza Golubica koji je kasnije harao u Dinamu,te Ratković,kasnije Zvezdin as,nakon one sjajne generacije koja je bila pobjednik KEŠ-a.

Mqarijan Bakula rođen u Đakovu prije dolaska u zelicki celik igrao za croatiu iz đakova,maribor i onda prelazak u celik gdje je igrao od sezone 1985/86 do sezone 1989/90...zadnej dvije sezone pauzirao je nesto zbog ozljeda...ipak i tadv je ostavrio vrlo dobre partije u dresu celika da je jedno vrijeme bio trazen kako sam rekao od hajduka,rada,osijeka,zeljeznicara ali ostao je vjeran celiku do odlaska u inozemstvo tj u njemacki drugoligaski klub tada mainz...gdje je ostao dvije sezone od 1991-1993 da bi otisao u austrisjki wackweri odigrao sezonu te u njoj zakljucio karijeru

jastreb wrote:

vuksadinare wrote:..za visinu odlicno lijevo krilo...upamtio sma ga bas sto ej bio visok celav gore na tjemenu..a pamtim ga jos jer su ga za sezonu 1987/88 trazili hajduk,osijek i rad beograd

Imam te almanahe Tempa kod kuće. Ne sjećam se. Uostalom te je sezone čelik ispo iz lige,pa mi nisu baš ostali u nekom sjećanju.

Iz te generacije najbolje su se probili Gabrić(Rijeka,Hajduk,i par utakmica za Hrvatsku) i Mirza Golubica koji je kasnije harao u Dinamu,te Ratković,kasnije Zvezdin as,nakon one sjajne generacije koja je bila pobjednik KEŠ-a.

da celik ej te sezone ispao iz lige...mada nisu losu momcad imali ali ponajbolje igrace zahvatio ej peh ozljeda sto je i u dobrom dijelu kumovalo ispadanju iz lige...a i financijska nestabilnost te odlasci nekih igraca u polusezoni 1988/89 godine...

ima jedna zgoda ili sala boga pitaj ali pricalo se..u jednom duelu jerka tipurica britke sjekirice iz konjica kako ga je titulirao pok.tomic i bakule iz celika..stasita oba igraca visoka,jaka...igralo se na poljudu hajduk-celik hajduk dobio 2-0...kod jednog izvođenja kornera za celik..tipuric laktom posteno bakulu pod rebra...sudac to vidio i bakula se ko zaklan poceo valjati po travnjaku...sudac pita bakulu sta je bilo..bakula...kaze sucu..'ma jeboga ubi me ovaj bosanac'...a tipuric sagnuo se nad bakulom..i kaze mu..'ti si bosanac ti igras za celik ne ja'...

Novinar:'Šesticu imate li kakav komentar za utakmicu..'

Šetić:'Zvezda,zvezda...'

Miloš Šestoć(napadač crvene zvezde):Igrač Crvene zvezde,o čijoj su se prirodnoj inteligenciji pričali vicevi.Najprije su se partizanovci kleli da je Šestić mentalno zaostao,a onda su im povjerovali i navijači drugih klubova.Na kraju su i zvezdaši prihvatili da je Šestić debil,ali su tu stvar okrenuli u svoju korist.Da,on je stvarno tokmak,kreten,imbecil,blesan i mongoloid,ima medicinsku dijagnozu s kojom ne bi mogao pristupiti polaganju vozačkog ispita i toliko glup da nije u stanju odgovoriti kojim je rezultatom završila utakmica.Da,Šestić ne zna da utakmica traje devedeset minuta,igrao bi tri dana  kada ga ne bi zaustavili ili kadav mu sudac ne bi naredio da prestane.Da,Šestić je čovjek koji u životu ne bi mogao biti ni fizički radnik.Sve je to istina,ali Miloš Šestić je genijalan igrač.Eto to je bio argument navijača Crvene zvezde i,zadivno čudo,bilo ga je teško oboriti.Čovjek je normalan,glup toliko koliko nogometaš treba biti'.(Milojko Pantić u sportskoj emisiji tv sarajevo 1986 godine na upit zasto se navijaci dugaju Milosu Sesticu i njegovoj inteligenciji kad im je dao toliko radosti)

vuksadinare wrote:

jastreb wrote:A čuj navikli su da oni glupi Bosanci pravoslavci,obavezno igraju za Srbiju u svim sportovima,pa su mislili da će tako biti i sa Srbima iz Slovenije.

I sad pizde.

e moj jastrebe....ljudi ne kuze da oni rođeni u drugoj drzavi bez obzira jesu hrvati,srbi,bosnjaci,albanci zapravo bez obziora na podrijetlo oni mentalnim sklopom pripadaju toj drzavi..tamo su rođeni,odrasli,odgojeni,skolovani...a kad odbiju igrati za srbiju,kosovo,hrvatsku,bosnu onda drvlje i kamenje sa najcescim upitom..'kako su ih to roditelji odgojili nista im nisu usadili od nacionalnog'...roditelji jednim manjim dijelom odgajaju dijete a najvecim dijelom ih dogaja drustvo,skola,okolina

Njihovi ih ostavili na cjedilu, a Slovenija prihavatila kao svoje rođene..Di vidiš problem?

zungul uopste nije zungul, ali, verovatno da je  pravi  zungul opravdao poverenje.
zungul, je negde sa morave, i cale i keva, jagodina, pozarevac, tu negde

Jusuf Hatunić:'Stup obrane tuzlanske Slobode i beogradskog Partizana te živi dokaz kako viškovi mogu biti tragičniji do manjkova.Hatuniću,naime,ničega nije falilo,ni sluha,ni pameti,ni nogometnih znanja,ali je za sport kojim se bavio i za vrijeme u kojem je igrao bio naprosto prejak.U jednom ne pretjeranom grubom startu slomio je nogu mladom igraču Partizana Zoranu Raciću,koji se nakon toga vise nije nikad vratio na nogometni travnjak.Hatunića su se plašili protivnički napadači,iako nije bio među grubljim bekovima u Prvoj saveznoj ligi,ali je imao nešto sto drugi nije nitko drugi,što je možda koristilo timovima za koje je igrao,no istovremeno je štetilo samoj igri.Pojavio bi se kao gimnazijalac među prvašićima koji igraju lopte,a to dobro nikad ne izgleda.Kao i većina velikih i jakih ljudi,Hatunić je u duši bio mekan čovjek.Umro je rano i za sobom ostavio sasvim dovoljno tuge za trojicu običnih.Više ga se žalilo kao čovjeka nego fudbalera,što je,u svakom slučaju kompliment.Na onoj utakmici protiv Španjolaca,kada je Juanito dobio flašu u glavu,Jusuf Hatunić je sa svoje polovine terena raspalio prema golu Miguel Angela i pogodio gol.Engleski sudija poništio je gol iz samo njemu jasnih razloga.Možda samo zato što nije normalno da čovjek tako jako udari loptu'.

sto kazes ti pizzon o sesticu da li je doista bio tako glup kako se pricalo i prica...

PIŠE MIRO PAR

SRBIN I HRVAT, LUD I NEOTESAN: ‘Nakon 35 godina pronašao sam Žungula i – nisam ga ništa pitao[size=36]!’[/size]

Nedavno sam na portalu za društvena i kulturna pitanja Telegram.hr-u, opširno – u nekoliko tekstova i kroz nekoliko tjedana – pisao o slavnom razdoblju američkog soccera u razdoblju između 1978. i 1984. Tom prilikom dotaknuo sam se i naših igrača koji su u to vrijeme pokušavali preko Bare pregurati loptu preko crte protivničkog gola, pa je svakako bilo nemoguće da se tom prilikom ne dotaknem jednog od najvećih talenata u Hajdukovoj talentima bogatoj povijesti, te enfant terriblea jugoslovenskog nogometa sve do 1979., a od onda, eto, američkog in door soccera – Slaviše Žungula.

Zabijao kao da je opsjednut

Elem, poznata je to i već više puta ispričana priča, ali nikada nije dosadna. Slaviša Žungulkoji se rodio u Požarevcu, ali kao još uvijek vrlo mlad doselio u Kaštel Lukšić, bio je jedan od najboljih igrača Hajduka kada je u dobi od 24 godine pobjegao u Ameriku. Nije, jebatga, htio do svoje 28. godine trunuti u ligi koja je to od njega zahtijevala, a nije bio ni previše nabrijan da služi vojni rok, što je također bio jedan od preduvjeta za ostvarivanje nekog inozemnog transfera. Žungula, da spomenem i to, koji je tih godina zabijao kao da je opsjednut, tražili su i Inter i Milan, a istovremeno mu je njegov Hajduk kasnio s plaćama. Zatražio je od klupskih čelnika kratak dopust da u New Yorku posjeti svoju djevojku, slovensku manekenku i pjevačicu Moni Kovačić, i to je bio zadnji put da ga je vidio netko iz splitskog kluba. U Americi je preko nekih ranijih kontakata odmah potpisao profesionalni ugovor, a dok je splitska klupska uprava shvatila što ih je snašlo, već je bilo kasno – ostali su bez svog najboljeg igrača!
Žalili su se FIFA-i, a ona – nemilosrdna kakva jest – Žungulu izdaje zabranu igranja nogometa, pa on počinje igrati mali nogomet u dvoranama za New York Arowse, a za koji ona nije nadležna.
Ovdje je veoma važno za spomenuti kako to nije bio ovaj dosadni futsal koji se danas igra i gdje navijači uletavaju u teren kako bi nokautirali golmana protivničke ekipe, već vrhunsko profesionalno i zabavno natjecanje u kojemu nije bilo auta nego se igralo od mante, a kada bi netko postigao gol – uglavnom je to bio igrač s brojem 7, Steve Žungul – zavrtjela bi se crvena rotirka iznad gola baš kao i u hokeju, te bi zasvirala neka nabrijavajuća disko muzika. Ta prekrasna kombinacija zanimljivog sportskog natjecanja i Studia 54, podsjećala je na filmsku adaptaciju McCoveryjeve knjige “I konje ubijaju, zar ne?”, samo je umjesto Michael Sarrazina – glavna uloga bio naš Žungul!

Kako je vodila ljubav Moni Kovačić?

Mislio je da će to biti samo privremeno dok ne sredi papire da može nastupati i na pravom terenu, ali kako ga je tamo nevjerojatno krenulo, pa je čak zaradio i nadimak po kojemu je u SAD-u i dalje poznat – “the king of all in door soccer” – nije mu se toliko žurilo vratiti na veliko igralište.
Ipak, nakon što je američki Vrhovni sud donio odluku 1983. da Žungul može nastupati i u NASL-u, dobio je ponudu od Golden Bay Earthquakesa, a za koje je zabio 19 golova u prvoj sezoni, postižući pri tome i gol u pobjedi nad New York Cosmosom koje su predvodili Chinaglia i Beckenbauer. Već dogodine postigao je 30 golova i zaradio titulu najboljeg igrača lige, ali nakon sezone 1984. – a u kojoj se NASL privremeno ugasio – Žungul se vratio malom nogometu igrajući za Tacoma Stars i San Diego sve do mirovine 1990.

 
Nakon toga, poput svih onih njegovih silnih lopti iza leđa protivničkih vratara, sakrio se i Žungul… Sakrio od pitanja poput: osjeća li se Srbinom ili Hrvatom? Je li zažalio što nije postao Džajićev nasljednik i sanja li, i dalje, one Šurjakove lopte u sredinu koje bi tako lako spakovao iza leđa golmana diljem jugoslovenskih stadiona? Misli li stvarno da je bio bolji od Beckenbauera, Cruyffa i Pelea ili se samo zajebavao, te moguće najvažnije – kako li je, zaboga, vodila ljubav Moni Kovačić, prva djevojka koja se obnaženo slikala za Start?
Na njegovu veliku sreću, sve do sada – zaključno s današnjim danom – niti jedan od ovih naših za sport pretjerano talentiranih medija nije uspio doći do njega, niti eto, pribaviti neku informaciju o njemu vrijednu spomena, pa se njegov nestanak s vremenom pretvorio u jednu od najvećih misterija jugoslovenskog fudbala…

Fotografija s Hajdukovom kapom

Zahvaljujući društvenim mrežama, međutim, te godinama iskustva u pronalaženju bivših i potencijalnih djevojaka, nestalih prijatelja i davno zaboravljenih članova šire obitelji na istima, nakon više od 35 godina od njegova odlaska s naših geografskih širina – pronašao sam Steva Žungula i nisam ga priupitao ništa od ovoga gore navedenoga, već sam samo uživao u svome povijesnom pronalasku…

Na prvoj fotografiji koju sam pronašao, Žungul se zadovoljno smije zagrljen sa ženom, a koja, eto, nažalost nije Moni Kovačić. Na jednoj drugoj, poput Elvisa Presleyja, pozira kraj nekog američkog old timera. Dobro je. Operirao je kuk sredinom 2014., ali u međuvremenu se – kako čitam u komentarima ispod fotografije, a u kojima mu se javljaju i bivši suigrači poput Branka Šegote i Vladislava Bogičevića – fino oporavio. Podatak o njegovom prebivalištu s Wikipedije, uzgred kazano, nije u potpunosti točan, ali nije ni daleko od istine. Svega nekih stotinjak kilometara… Očito mu odgovara ta blaga klima i mogućnost da se, poput nekoć na splitskoj rivi, zavali na sunce i naruči kavu. Djeca su mu isto dobro. Mali se mota oko njega i kobajagi mu pomaže oko posla s nekretninama, izgleda da nije neki od lopte, a kćer mu se udala i rodila slatko dijete koje već čini svoje prve korake i to baš u njegovim omiljenim i legendarnim Adidas Universicama.
Svi su dakle, živi i zdravi, te očito i dalje ne žele imati posla s prošlošću, pa ga, eto, ni ja nisam želio time opteretiti i ostavio sam ga da na miru uživa u svojoj itekako zasluženoj nogometnoj mirovini i, naravno, legendarnom statusu.
Umjesto da mu postavim sva ona deplasirana pitanja zbog kojih se uostalom i povukao iz naše javnosti, stisnuo sam mu samo jedan mali lajk na fotografiju s Hajdukovom kapom da ga podsjetim kako je, bezbeli, ovdje i dalje voljen, pa možda čak još i više nego u njegovom SAD-u…

vuksadinare wrote:sto kazes ti pizzon o sesticu da li je doista bio tako glup kako se pricalo i prica...

to ne znam, nogom je super funkcionisao, ostalo ne bih da komentarisem )

pizzon wrote:

vuksadinare wrote:sto kazes ti pizzon o sesticu da li je doista bio tako glup kako se pricalo i prica...

to ne znam, nogom je super funkcionisao, ostalo ne bih da komentarisem )

to prepustamo grobarima i jastrebu...

vuksadinare wrote:

pizzon wrote:

vuksadinare wrote:sto kazes ti pizzon o sesticu da li je doista bio tako glup kako se pricalo i prica...

to ne znam, nogom je super funkcionisao, ostalo ne bih da komentarisem )

to prepustamo grobarima i jastrebu...

dobro, moze )

evo citam, 
zungul je bio komsija sa longijem, tu negde.
k. luksic !

70-80
to je najslavniji i nakvalitetniji period u istoriji  fc hajduk
ako gledamo statistiku
inace politicki, ima 2 extremna iskoraka.
kada su timski otisli u partizane i devedesetih kada su
priredili hrvatski igrokaz u australiji, blateci i gazeci 
slavanu proslost hajduka iskazanu kroz nob i t.d. )

Jovan Aćimović zvani 'Kule':'Poslovođa' Crvene Zvezde i reprezentativac Jugoslavije u pedesetak utakmica.Aćimović nije bio ugodno popunjen kao Lerinc,ali je imao pivski trbuh kakvog bi poželio svaki sređeni i dobro situirani navijač takvog vremena.Taj trbuh je,nemojmo se sramiti,bio uzor jedne fudbalske estetike.Žene nisu dolazile na utakmice niti su fudbaleri bili poželjni ženici.Njih bi svome djetetu poželjela malo koja majka,a još su rjeđa bila ženska djeca koja su trčala za fudbalerima.Druge profesije bile su popularnije i drukčiji socijalni konteksti.Staion je i ženskome svijetu,i nezainteresiranom dijelu muškoga,bio nakon javnog zahoda najodvratniji objekt u gradu.Oni koje je,pak,zanimala igra,mogli su biti nasamo s Aćimovićevom trbušinom i nije bilo nikog da kaže kako je trbuh na muškome ružna stvar'.