Assange: ukoliko Trump uvede sankcije Kini ide sa na njegovu eliminaciju

sve su te analize preslabe kad nema u jednadžbi Japana..

vuksadinare wrote:

Pinochet wrote:

vuksadinare wrote:...problem je kako hrpa sjeverno korejanaca ne moze srusiti diktatora...i nekoliko stotina oficira koji ga podrzavaju radi beneficija..to treba istraziti...kako kim i nekoliko stotina oficira jebe citavu naciju u glavu i prakticno ih dovodi na rub istrebljenja...cista psihologija...kim i prije njegov otac i djed propagandom stvoreni su kao bozasntva kojima ni nuklearna bomba da padne im na glavu ne moze nista..i tako to ponavljaj tisucu puta na dan plus koliko je to dana u godini i godinama i sve ti je jasno

isto kao što u RH je na vlasti HDZov čardak, i ima najveću podršku u narodu, bez obzira što se iselilo 200 000 mladih zadnjih par godina(država koja izgubi 20% mlade populacije u roku par godina je osuđena na propast) ali sve jedno.. 

gledao sam dokumentarac kako funkcionira ekonomija Sj.Koreje. Slično kao Čardak u RH. Partija i partijskih poslušnici i viši oficiri žive dosta , dosta bolje nego ostatak stanovništva, velik dio Sj.Korejske ekonomije funkcionira na način da se njima osiguraju beneficije na račun ostalih koji su robovi. Slično je i kod nas, uhljebi i birokracija žive dosta bolja od ostatka stanovništva. A ovi prvi imaju moć upravljanja državom, i oni su zaštićeni ko lički medvjedi. Ostatak stanovništva je poslušan od straha ili je dobar dio ispranog mozga

ovisi sto radis u birokraciji..place su razlicite od 3 200 kuna do deset tisuca i vise...to malo tko spominje sumnjam da onaj od 3200 kuna dobro zivi ili oni do 4000 kuna...mozda 4500

ovisi.. ja sam prije 4 godine povlačio vezu da mogu letit u skladištu za 3500kn , 8h , noćne smjene, ono nema stajanja.. 

u isto vrijeme sa mojim faksom , da se bilo uhljebit, početna plaća je 4500 , nakon prve godine 5500kn , a to raste svake godine..  

nemozes usporediti to dvoje, gore za 30% manju plaću , doslovno moraš 300% više radit.. 

sada je situacija dosta bolja, zadnjih dvije godine, jer se iselilo 200 000 mladih iz čardaka... doslovno sada su u privatnom sektoru skočile plaće i mogućnosti, jer nesretnici iselili vanka, država uništila prespektivu stotinama tisuća hrvata, a ono nas što je ostalo, sada se živnulo

marcellus wrote:
Da su glupani u Washingtonu (Truman) poslušali velikog poglavicu Douglasa McArthura koji im je rekao kako se to može i treba riješiti (prijeći rijeku Yalu i preko kineskog teritorija riješiti stvar kompletno)

Predložio upotrebu oko 300 nuklearnih bojevih glava na industrijske objekte i vojne ciljeve u dubinu države Kine same. To bi bilo razaranje i genocid kakav svijet vjerojatno nikada više ne bi vidio. Logično je da su se političari s obzirom na njihov način razmišljanja preplašili tog plana i zapravo ga nitko nije niti ozbiljno razmatrao nego su samo gledali kako da ga izbjegnu. Sklopljeno je samo primirje, a rezultate vidimo danas.

slidingdoorsoperator wrote:

marcellus wrote:
Da su glupani u Washingtonu (Truman) poslušali velikog poglavicu Douglasa McArthura koji im je rekao kako se to može i treba riješiti (prijeći rijeku Yalu i preko kineskog teritorija riješiti stvar kompletno)

Predložio upotrebu oko 300 nuklearnih bojevih glava na industrijske objekte i vojne ciljeve u dubinu države Kine same. To bi bilo razaranje i genocid kakav svijet vjerojatno nikada više ne bi vidio. Logično je da su se političari s obzirom na njihov način razmišljanja preplašili tog plana i zapravo ga nitko nije niti ozbiljno razmatrao nego su samo gledali kako da ga izbjegnu. Sklopljeno je samo primirje, a rezultate vidimo danas.

a ne, to je bila tema razgovora s Trumanom ali je Doug rekao da je PROTIV takvog rješenja. Njegova je ideja bila prijeći Yalu river i zaći za leđa kinezima.

bolje loš mir, nego loš rat..

Imaš gore dokument CIA-e, Doug se izjasnio protiv atomskog rješenja, iako kaže da je to bila jedna od opcija koje su razmatrane.

marcellus wrote:

a ne, to je bila tema razgovora s Trumanom ali je Doug rekao da je PROTIV takvog rješenja. Njegova je ideja bila prijeći Yalu river i zaći za leđa kinezima.

Nije vjerojatno, makar je moguće, zato jer je predložio takvo riješenje, pa zašto bi mu se onda protivio? Teško se oteti dojmu da su takve priče smišljenje kako bi se oprao lik i djelo velikog generala i pobjednika iz Drugog svijetskog rata. No, moguće da je to i točno, jer je general shvatio da primirje i odustajanje od ovladavanja cijelog teritorija Koreje nije trajno riješenje što se uostalom pokazuje i danas kada se nuklearna opcija opet pojavkljuje kao realna, bez obzira što je vjerojatnost da će se stvarno dogoditi ipak prilično mala.
Inače je ideja o nastavku konvencionalnog rata u Koreji bila provediva i zapravo je predstavljala najbolji način da se izbjegne nuklearna opcija, ali su političari uprskali motku kao i kasnije tijekom rata u Vijetnamu. Naime, jednostavno su pukli pod teretom pritiska javnosti, a Kissinger je primjerice rekao kako bi sigurno dobili rat u Vijetnamu da se nastavio još nekoliko godina, najviše 5-6. Ista stvar vrijedi i ranije za Koreju, s tim da je tada pritisak javnosti čak bio puno manji nego tijekom Vijetnamskog rata.

slidingdoorsoperator wrote:

marcellus wrote:

a ne, to je bila tema razgovora s Trumanom ali je Doug rekao da je PROTIV takvog rješenja. Njegova je ideja bila prijeći Yalu river i zaći za leđa kinezima.

Nije vjerojatno, makar je moguće, zato jer je predložio takvo riješenje, pa zašto bi mu se onda protivio? Teško se oteti dojmu da su takve priče smišljenje kako bi se oprao lik i djelo velikog generala i pobjednika iz Drugog svijetskog rata. No, moguće da je to i točno, jer je general shvatio da primirje i odustajanje od ovladavanja cijelog teritorija Koreje nije trajno riješenje što se uostalom pokazuje i danas kada se nuklearna opcija opet pojavkljuje kao realna, bez obzira što je vjerojatnost da će se stvarno dogoditi ipak prilično mala.
Inače je ideja o nastavku konvencionalnog rata u Koreji bila provediva i zapravo je predstavljala najbolji način da se izbjegne nuklearna opcija, ali su političari uprskali motku kao i kasnije tijekom rata u Vijetnamu. Naime, jednostavno su pukli pod teretom pritiska javnosti, a Kissinger je primjerice rekao kako bi sigurno dobili rat u Vijetnamu da se nastavio još nekoliko godina, najviše 5-6. Ista stvar vrijedi i ranije za Koreju, s tim da je tada pritisak javnosti čak bio puno manji nego tijekom Vijetnamskog rata.

da , što se tiče Korejskog rata, dobili bi ga u roku 1-2godine, Kineska vojska je bila po kolapsom..  

što se tiče vjetnama.. ono.. ti ratovi su pravi dokaz.. ili ideš full udar, ili ne udaraš.. doduše Vjetnam je danas čak i donekle Američki saveznik u regiji,..  dok Sj.Koreja , vidimo kakva je situacija

marcellus wrote:Imaš gore dokument CIA-e, Doug se izjasnio protiv atomskog rješenja, iako kaže da je to bila jedna od opcija koje su razmatrane.

Onda dobro. No, uobičajeno povijesno tumačenje je bilo onakvo kakvo sam iznio. Očito je zagovarao snažnije napore za nastavak konvencionalnog rata uz upotrebu nuklearne vojne prijetnje kako bi se Kineze držalo pod kakvom takvom kontrolom.

The Klaw wrote:
bolje loš mir, nego loš rat..

Posljedice lošeg mira u Koreji vidimo danas, a lako je moguće da ćemo njegov puni sjaj tek vidjeti u danima, mjesecima i godinama koje tek dolaze.
Posljedice lošeg rata odnosno nastavak Korejskog rata dok jedna strana potpuno ne prevlada, a u ovom slučaju bi to svakako bila opcija oružanih snaga UN-a (ne znam zašto se često zaboravlja da je tu akciju odobrila Glavna Skupština UN-a, i u njoj su sudjelovale oružane formacije iz brojnih zemalja u kojima su doduše dominirali Amerikanci) je danas lako predvidjeti i jedini opravdani razloga zašto ga se nastojalo izbjeći pod svaku cijenu je umor i zasićenje svih od Drugog svijetskog rata, a u Kini umor od građanskog rata iz kojeg su praktički tek izašli kada su se uključili u Korejski plus američka nuklearna vojna prijetnja.

slidingdoorsoperator wrote:

marcellus wrote:

a ne, to je bila tema razgovora s Trumanom ali je Doug rekao da je PROTIV takvog rješenja. Njegova je ideja bila prijeći Yalu river i zaći za leđa kinezima.

Nije vjerojatno, makar je moguće, zato jer je predložio takvo riješenje, pa zašto bi mu se onda protivio? Teško se oteti dojmu da su takve priče smišljenje kako bi se oprao lik i djelo velikog generala i pobjednika iz Drugog svijetskog rata. No, moguće da je to i točno, jer je general shvatio da primirje i odustajanje od ovladavanja cijelog teritorija Koreje nije trajno riješenje što se uostalom pokazuje i danas kada se nuklearna opcija opet pojavkljuje kao realna, bez obzira što je vjerojatnost da će se stvarno dogoditi ipak prilično mala.
Inače je ideja o nastavku konvencionalnog rata u Koreji bila provediva i zapravo je predstavljala najbolji način da se izbjegne nuklearna opcija, ali su političari uprskali motku kao i kasnije tijekom rata u Vijetnamu. Naime, jednostavno su pukli pod teretom pritiska javnosti, a Kissinger je primjerice rekao kako bi sigurno dobili rat u Vijetnamu da se nastavio još nekoliko godina, najviše 5-6. Ista stvar vrijedi i ranije za Koreju, s tim da je tada pritisak javnosti čak bio puno manji nego tijekom Vijetnamskog rata.

nije on predložio pa se protivio: Jednostavno, stavili su sve opcije na papir i onda razmatrali svaku.

marcellus wrote:

asilovski wrote:

marcellus wrote:nije nemoguće da će kina jednostavno ukloniti brata kima preko partijskog državnog udara, dinastičke smjene, i dovesti nekog drugog, ovaj se otrgnuo s lanca a to kinezima ne odgovara, kina živi od trgovine, a brat kim je loš za biznis.

To jedna teorija, druga je da Kina ruši status SAD preko Koreje, osim toga i SAD živi od trgovine i tu postoji uzajamna ovisnost

a Sj Koreja je smetnja za oboje

Kina treba Sj Koreju, ali s ovim majmunom je na putu da je izgubi i Kinezima je to izgleda jasno, rekli su da ga neće branit ako napadne ikoga pa ga ameri odluče satrti, što zapravo znači da je u nemilosti Pekinga.

Ma da je u nemilosti ne bi Kinezi produžili pakt o zajedničkoj obrani do 2022.g., Koreja je u biti proxy kratko i jasno

The Klaw wrote:
sve su te analize preslabe kad nema u jednadžbi Japana..

Nema u jednadžbi N oružja, pada burzi i uništenja Seula koji je na 40 km od granice, sve ostalo su gluparije i teatar

Pinochet wrote:

pismejker wrote:rekao bih yoda,po brojkama,da Ameri nisu izvukli niti Pirovu pobjedu,ali su zato naucili nakon Vietnama i Koreje,da paze gdje ulijecu...Orijentalci su im svojski dali po pičketini..

nisu izvukli Ameri pobjedu, ti sada čitaš stvari, što sam ja pogledao dokumentarce i pročitao istraživanja prije par godina .

Sj.Korejska vojska u tom ratu nakon što su se Ameri iskrcali nije postojala. Dakle nije ona "porazila Amere i J.Koreance", jednostavno uhvatili su na prepapad u početku rata par tisuća Amera (j.korejska vojska nije postojala)  koji su sve jedno branili luku gdje je došlo pojačanje. 

Kada je došlo USA pojačanje, Sj.Korejska armija je pri povlačenju bila uništena i nije postojala. Ameri su se simultano iskrcavali na više mjesta, i tako rezali odstupnicu Sj.Korejskoj vojsci, bombardirali je dok se povlačila, ukratko vojska velikog vođe nije postojala par mjeseci nakon toga. 

Onda su rastegnutim Američkim vojnicima uletili 500 000 Kineza i nanjeli im gubitke ,  Kinezi su čak i bili provalili ponovo u Južnu Koreju. Međutim Ameri su uložili još više napora, Kinezi su zaustavljeni , i onda je krenuo rovovski rat iscrpljivanja, sličan ratu u WW1.  

2-3 godine nakon toga je potpisan mir. USA je imala oko 33 000 mrtvih, Kineza je poginulo 200 000 - 400 000 , tu negdje, a Sj.Koreja i J.Korea hrpa civila.  
Baza je bila što se tek godinama kasnije otkrilo da je Kineska vojska , da se ratovalo još par mjeseci do godinu dana bila pod kolapsom. U zadnjih par mjeseci rata, ostajali su bez hrane, hrpa njih se masovno predavala, bili su bez tehnike.. jedna kineska ofenziva, tipa koštala je 30 000 mrtvih Kineza i 600 mrtvih Amerikanaca..  Ameri tek kasnije skužili da su ovi bili pred kolapsom radi iscrpljujućeg rata, dok Ameri zadnjih godinu-dvije nisu ginuli ništa strašno...


eh vojska Sj.Koreje nije postojala.. jednostavno uništena, uništena i uništena.

ajmo ponovno...Ovaj puta i za tebe i za Marca...

Korejski rat
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije


[th]Korejski ratu Južnoj Koreji: 한국전쟁u Sjevernoj Koreji: 조국해방전쟁[/th]
[th]Zaraćene strane[/th]
[th]Komandanti i vođe[/th]
[th]Snage[/th]
[th]Žrtve i gubici[/th]

Segment Hladnog rata
[th]Datum[/th] [th]Lokacija[/th] [th]Rezultat[/th] [th]Teritorijalnepromjene[/th] 25. lipnja 1950. – 27. srpnja 1953. Korejski poluotok, Japansko more, Korejski zaljev Vojna pat pozicija Sjevernokorejska invazija juga odbijena Naknadna invazija sjevera od strane UN-a odbijena Naknadna sjevernokorejsko-kinesko-sovjetska invazija juga odbijena Korejski sporazum o primirju Uspostava Korejske demilitarizirane zone Sjeverna Koreja dobila grad Kaesŏng, ali izgubila 3,900 km2 teritorija od juga
Komanda UN-a:  Južna Koreja  Sjedinjene Države  Ujedinjeno Kraljevstvo i saveznici	Sjeverna Koreja  Kina  Sovjetski Savez i saveznici
I Seungman  Jeong Il-gwon  Baek Seon-yeop  Sin Seong-mo  Son Won-il  Douglas MacArthur  Harry S. Truman  Dwight Eisenhower  Matthew Ridgway  Mark Wayne Clark  Clement Attlee  Winston Churchill	Kim Il-sung  Pak Hŏn-yŏng  Ch'oe Yong-gŏn  Kim Ch'aek  Mao Zedong  Péng Déhuái  Dèng Huá  Josif Staljin  Nikita Hruščov
602,902  326,863  14,198 Ostali: 28,251 Ukupno: 972,214	266,600  1,350,000  26,000 Ukupno: 1,642,000
Ukupno: Mrtvih: 178,426 Nestalih: 32,925 Ranjenih: 566,434	Ukupno: Mrtvih: 367,283–750,282 Ranjenih: 686,500–789,000

[size][ltr]
Korejski rat je naziv za oružani sukob koji su između 1950. i 1953. godine vodili Sjeverna i Južna Koreja, a u kojem su na strani Juga sudjelovali SAD i druge zapadne države, a na strani Sjevera Kina.

[/ltr][/size]

• 1Uvod
  
• 2Početak
  
• 3Rat
  
• 4Izvori
  
• 5Eksterni linkovi
  

[size][ltr]

Uvod[uredi - уреди | uredi izvor]

Uzrok sukoba je podjela Koreje - koja je od 1910. do 1945. godine bila pod japanskom vlašću - na sovjetsku i američku okupacijsku zonu nakon predaje Japana u drugom svjetskom ratu. Demarkacijska linija, ustanovljena prethodnim dogovorom iz 1945. godine, išla je 38. paralelom. Bilo je planirano da se po završetku okupacije održe izbori i Koreja ujedini kao država s jedinstvenom vladom. No te je planove poremetilo izbijanje Hladnog rata te su, slično kao i u Njemačkoj, pregovori o ujedinjenju propali. Umjesto toga su SSSR i SAD ustanovili suparničke i ideološki suprotstavljene vlade, odnosno države koje su se nazivale Sjeverna i Južna Koreja. U takvoj situaciji oba stvorena režima su se smatrala jedinom zakonitom Korejskom vladom i nastojala ujediniti Koreju oružanom silom u čemu je Sjeverna bila neupitno jača zbog sovjetske vojne pomoći, ali i omraženosti južnokorejskog režima koji je od svog inaguiranja bio zauzet neprekidnim gušenjima nemira i pobuna protiv sebe tako da će ubiti između 16.000 i 65.000 "pobunjenika".

Početak[uredi - уреди | uredi izvor]

Neobjavljeni rat između Južne i Sjeverne Koreje je realno počeo još 1947 godine bezbrojnim vojnim "incidentima". Po podacima Sjeverne Koreje samo 1949. godine južnokorejska vojska je izvršila 2.617 vojnih napada, ulazaka na teritorij Sjeverne Koreje vršeći ubojstva, pljačke, otmice i palež s ciljem stvaranja nereda na njihovom teritoriju. Po podacima SADa koje je iznio njihov predstavnik ministarstva vanjskih poslova, specijalni ambasador Philip C. Jessup u svom govoru tokom aprila 1950. godine:"Postoji neprekidna borba između vojske Južne Koreje i banda koje u nju pokušavaju ući sa sjevera. To su prave bitke s hiljadama ljudi i ratnim zarobljenicima".
U takvoj situaciji predsjednik Sjeverne Koreje je otputovao u Moskvu i Peking kako bi dobio zeleno svijetlo za buduće vojne akcije, dok je partija predsjednika Južne Koreje doživjela katastrofalni poraz na parlamentarnim izborima tokom maja 1950. godine što predstavlja posljednji politički važniji događaj prije službenog početka rata.
Po u zapadnom svetu službenoj verziji događaja rat počinje Sjevernokorejskim napadom na Južnu Koreju 25.6.1950., dok je on po službenoj severnokorejskoj verziji počeo južnokorejskim napadom na severnokorejski grad Haeju. Kako u obe verzije ima barem delomične istine pošto su poznati zapadni mediji Guardian, Herald Tribune (iz New Yorka), BBC, američko ministarstvo obrane, ministarstvo informiranja Južne Koreje i drugi javili o južnokorejskom napadu i osvajanju mesta severnokorejskog mesta Haeju ^[1] (oko 5 kilometara udaljenog od granice) najrealnije verzije događaja bi govorila o najnovijem vojnom incidentu na koji je mobilizirana Sjeverna Koreja odgovorila invazijom za koju je dobila načelno zeleno svetlo u Pekingu i Moskvi, kao i Južna Koreja ranije za provokaciju u Washingtonu ^[2].
Kao barem teoretski neutralni stručnjaci na terenu su bili pripadnici UN komisije u Seulu i vojna grupa promatrača koji na direktna pitanja tko je agresor nisu znali dati odgovor u najboljem stilu po kojemu će kasnije promatrači Ujedinjenih Naroda postati poznati.

Rat[uredi - уреди | uredi izvor]

U Južnu Koreju su iz Japana počele pristizati američke snage koje su koliko-toliko stablizirale situaciju, ali su do septembra pretrpjele velike gubitke i pod kontrolom Juga jedva zadržale mostobran kod Pusana.
Prekretnicu u ratu predstavljalo je iskrcavanje američkih snaga kod Incheona, u sjevernokorejskoj pozadini. Sjevernokorejske jedinice su bile prisiljene na užurbano povlačenje, pa su snage UN oslobodile cijeli teritorij Južne Koreje. No, opijen pobjedom, američki komandant general Douglas MacArthur je odlučio nastaviti rat, prijeći 38. paralelu i ujediniti Koreju, ovaj put pod američkim patronatom.
Taj je potez ozbiljno zabrinuo komunističku vlast u NR Kini, koja je pokušala upozoriti Amerikance da se zaustave ili će se sjevernokorejskim jedinicama pridružiti kineske snage. Kada su ta upozorenja ignorirana, Kinezi su 19. oktobra poslali 300,000 "dobrovoljaca" preko granice, a dotadašnju američku premoć u zraku su po prvi put izazvali mlazni kineski lovci MiG-15. Kada ni to nije dovelo do zaustavljanja američkog napredovanja prema kineskoj granici, u novembru su Kinezi poduzeli snažnu ofenzivu, udarili u bok iznađenih američkih snaga, nanijeli im teške gubitke i natjerali ih na povlačenje - koje mnogi danas drže najdužim u američkoj vojnoj historiji.
Kada su Kinezi i Sjevernokorejanci ponovno prešli preko 38. paralele, osramoćeni MacArthur je javno zahtijevao proširenje rata na Kinu i korištenje nuklearnog oružja. Time se suprotstavio predsjedniku Trumanu koji rat nastojao ograničiti, plašeći se da bi mogao prerasti u treći svjetski rat, odnosno vezivanjem američkih vojnih resursa oslabiti obranu Zapadne Evrope. MacArthur je smijenjen, te je nakon manjih američkih protuofenziva front postepeno stabiliziran.
10. jula 1951. godine su otpočeli mirovni pregovori, a rat se nastavio kroz manje, lokalne akcije. Pregovori su 27. jula 1953. godine završeni potpisivanjem primirja u Panmunjonu. Tehnički gledano, rat još uvijek nije završen, ali demarkacijska linija - tzv. demilitirazirana zona - predstavlja de facto granicu dviju država.
Po svim kriterijima, rat je završio neodlučnim rezultatom. Sjeverna, ali i Južna Koreja su doživjele neuspjeh u pokušaju ujedinjenja, a na obje strane je poginulo 3 miliona ljudi uz neopisiva razaranja. SAD su uspjele spriječiti komuniste u daljem nadiranju prema Aziji, ali je u ratu skršen mit o američkoj nepobjedivosti. Kina je, pak, uspješnom intervencijom u korist svog saveznika, po prvi put nakon 19. vijeka povratila status velike sile. Jedini istinski pobjednik rata bio je Japan, koji se nametnuo kao najvažniji američki saveznik u Aziji i čija je industrija zahvaljujući američkim vojnim narudžbama doživjela preporod.
Korejski rat je važan kao prvi sukob u kome su se sukobili mlazni avioni, kao i prvi sukob u kojemu su korišteni helikopteri, uglavnom za evakuaciju ranjenika.[/ltr][/size]

ako za tebe znaci da 180 000 mrtvh nije po pički,ne znam sto bi trebalio znaciti..Ameri su jos dugo lizali rane nakon Korejskog i vjetnamskog rata...i nikada vise tamo nisu isli raditi sranja...
Ogranicavaju se na demoniziranje,pljvanje i zapišavanje...jel,naravno sa daljine..

pismejker wrote:ako za tebe znaci da 180 000 mrtvh nije po pički,

33 686 američkih vojnika poginulih u borbama u Korejskom ratu.

https://en.wikipedia.org/wiki/United_States_military_casualties_of_war

Broj od blizu 180 000 se odnosi na žrtve UN snaga skupa sa korejskim žrtvama iz južnog dijela zemlje.

pismejker wrote:Ameri su jos dugo lizali rane nakon Korejskog i vjetnamskog rata...

Korejski ih praktički uopće nije uzdrmao, niti vojno, niti gospodarski niti politički.
Vijetnamski u vojnom smislu doduše nisu izgubili, povukli su se računajući da će se južno vijetnamski režim uspjeti oduprijeti napadima Vietkonga što se pokazalo pogrešnim.
No doživjeli su enorman otpor domaće javnosti tom ratu zbog čega su iz njega i izašli i to nadomak vojne pobjede i zemlja je politički bila uzdrmana. Sve skupa je završilo lošom političkom predstavom na način da je Nixon natjeran na ostavku, a nakon kraćeg vremena predsjedavanja njegovog potpredsjednika Geralda Forda za novog predjednika je izabran veliki borac za ljudska prava i plantažer kikirikija iz Geogie Jimmy Carter.
Establishment je na taj način objesio Pedra i oprao se pred vlastitom javnošću. Za Cartera se jasno jasno pokazalo da je bio uvjerljivo najnesposobniji američki predsjednik u 20. stoljeću, a kasnije se otkrilo da je simpatizirao i tadašnjeg sjeverno-korejskog dragog vođu Kim Jong Ila.

slidingdoorsoperator wrote:

pismejker wrote:Ameri su jos dugo lizali rane nakon Korejskog i vjetnamskog rata...

Korejski ih praktički uopće nije uzdrmao, niti vojno, niti gospodarski niti politički.
Vijetnamski u vojnom smislu doduše nisu izgubili, povukli su se računajući da će se južno vijetnamski režim uspjeti oduprijeti napadima Vietkonga što se pokazalo pogrešnim.
No doživjeli su enorman otpor domaće javnosti tom ratu zbog čega su iz njega i izašli i to nadomak vojne pobjede i zemlja je politički bila uzdrmana. Sve skupa je završilo lošom političkom predstavom na način da je Nixon natjeran na ostavku, a nakon kraćeg vremena predsjedavanja njegovog potpredsjednika Geralda Forda za novog predjednika je izabran veliki borac za ljudska prava i plantažer kikirikija iz Geogie Jimmy Carter.
Establishment je na taj način objesio Pedra i oprao se pred vlastitom javnošću. Za Cartera se jasno jasno pokazalo da je bio uvjerljivo najnesposobniji američki predsjednik u 20. stoljeću, a kasnije se otkrilo da je simpatizirao i tadašnjeg sjeverno-korejskog dragog vođu Kim Jong Ila.

zapravo je povijest amerike nakon nixona povijest moralnog propadanja

carter je inače ekonomski upropastio ameriku i ona se od toga nikad nije oporavila. dvocifrena inflacija, dvocifrena nezaposlenost, a pedestih i šezdesetih su ameri živjeli najbolje što je običan radnik ikad igdje na planeti živio, prije ili kasnije.

valjda su od tuda i došli razmaženi klinci, hipi pokret, crne pantere i sve ostalo što je obilježilo ameriku sedamdesetih

usput, watergate je bila afera za kurac prema bilo kojoj hillarynoj od benghazija na dalje, zato je i dobila nadimak grandma nixon