Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Page 2 of 3
Page 2 of 3 • 1, 2, 3
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Mda zanimljivo ta fora im pali uglavnom u Europi, u ostatku svit slabo.
catabbath- Posts : 12437
2015-08-22
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Pa neće sigurno ići u Saudijsku Arabiju gdje će ih pretovoriti u roblje ili u Kinu gdje ih ne želecatabbath wrote:Mda zanimljivo ta fora im pali uglavnom u Europi, u ostatku svit slabo.
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Bolje da smo svi jednako siromašni.asilovski wrote:Inače danas je nejednakist veća nego za vrijeme Đingis Khana a nas su prestigli mećkari rumunji a uskoro i Tuta Bugarin toliko o bozonima i 2030
Trinity-
Posts : 12923
2014-04-17
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Ne sad smo svi jednako bogatiTriny wrote:Bolje da smo svi jednako siromašni.asilovski wrote:Inače danas je nejednakist veća nego za vrijeme Đingis Khana a nas su prestigli mećkari rumunji a uskoro i Tuta Bugarin toliko o bozonima i 2030
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Nismo i nikad necemo biti.asilovski wrote:Ne sad smo svi jednako bogatiTriny wrote:Bolje da smo svi jednako siromašni.asilovski wrote:Inače danas je nejednakist veća nego za vrijeme Đingis Khana a nas su prestigli mećkari rumunji a uskoro i Tuta Bugarin toliko o bozonima i 2030
Trinity-
Posts : 12923
2014-04-17
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Triny wrote:Nismo i nikad necemo biti.asilovski wrote:Ne sad smo svi jednako bogatiTriny wrote:Bolje da smo svi jednako siromašni.asilovski wrote:Inače danas je nejednakist veća nego za vrijeme Đingis Khana a nas su prestigli mećkari rumunji a uskoro i Tuta Bugarin toliko o bozonima i 2030
Guest- Guest
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Triny rado guta propagandu
treba zato vama tu na zapadu smanjiti plaće da budete "konkurentniji"
a svima drugima treba povećati plaće kako ne bi živjeli u siromaštvu i kako bi imali veću kupovnu moć
kako Ero kaže, Dobrodošli saveznici
treba zato vama tu na zapadu smanjiti plaće da budete "konkurentniji"
a svima drugima treba povećati plaće kako ne bi živjeli u siromaštvu i kako bi imali veću kupovnu moć
kako Ero kaže, Dobrodošli saveznici
Guest- Guest
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
der flow wrote:Rimski klub: Ni kapitalizam ni socijalizam nisu rješenja
http://www.index.hr/vijesti/clanak/veliki-intervju-ivo-slaus-ni-kapitalizam-ni-socijalizam-nisu-rjesenja/990400.aspx
Zajedništvo je duboka težnja ekonomije. Ono je i temelj projekta Ekonomije zajedništva nastale 1991. u Brazilu, s ciljem osnivanja poduzeća kojima će se upravljati u duhu nove "kulture davanja". Ta poduzeća dobit daju u zajedništvo za tri namjene: razvoj poduzeća, stvaranje nove kulture koja će nadahnjivati nove ljude i za pomoć siromasima, da se potpuno reintegriraju u zajednicu.
U ovoj knjizi Ekonomija zajedništva predstavljena je kroz nekoliko odabranih ključnih pojmova kojima, dakako, nije izraženo sve njezino bogatstvo. To su: besplatnost, rad, poduzeće, suradnja, sreća, uzajamnost, bratstvo i siromaštvo. Svi zajedno trebali bi osvijetliti sadržaj pojma koji izražavamo riječju "zajedništvo".
(Tekst s korica knjige)
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Potpuno se slažem. Pod krinkom globalne konkurentnosti poduzeća, masovno se išlo na smanjivanje cijene radne snage, što je, uz povećanje sveukupnih troškova života, dovelo do osiromašenja srednje klase u gotovo svim zemljama u posljednjih 15-ak godina. I sama politika apsolutno otvorenog tržišta degradirajuće djeluje na gotovo sve zemlje sudionice globalnog tržišta, jer se išlo liberalizirati grane industrije koje se nije smjelo prepustiti otvorenom tržištu; poljoprivreda je najočitiji primjer.der flow wrote:Triny rado guta propagandu
treba zato vama tu na zapadu smanjiti plaće da budete "konkurentniji"
a svima drugima treba povećati plaće kako ne bi živjeli u siromaštvu i kako bi imali veću kupovnu moć
kako Ero kaže, Dobrodošli saveznici
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
melkior wrote:der flow wrote:Rimski klub: Ni kapitalizam ni socijalizam nisu rješenja
http://www.index.hr/vijesti/clanak/veliki-intervju-ivo-slaus-ni-kapitalizam-ni-socijalizam-nisu-rjesenja/990400.aspx
Zajedništvo je duboka težnja ekonomije. Ono je i temelj projekta Ekonomije zajedništva nastale 1991. u Brazilu, s ciljem osnivanja poduzeća kojima će se upravljati u duhu nove "kulture davanja". Ta poduzeća dobit daju u zajedništvo za tri namjene: razvoj poduzeća, stvaranje nove kulture koja će nadahnjivati nove ljude i za pomoć siromasima, da se potpuno reintegriraju u zajednicu.
U ovoj knjizi Ekonomija zajedništva predstavljena je kroz nekoliko odabranih ključnih pojmova kojima, dakako, nije izraženo sve njezino bogatstvo. To su: besplatnost, rad, poduzeće, suradnja, sreća, uzajamnost, bratstvo i siromaštvo. Svi zajedno trebali bi osvijetliti sadržaj pojma koji izražavamo riječju "zajedništvo".
(Tekst s korica knjige)
Bogatstvo koje posjeduje 1% najbogatijih, prijeći će bogatstvo koje drži ostalih 99 %
Najbogatijih 1% će držati pola svjetskog bogatstva u 2016. godini Bogatstvo koje posjeduje 1% najbogatijih ljudi, premašit će bogatstvo koje drži ostalih 99% na svijetu u 2016. godini, navela je dobrotvorna ustanova Oxfam u ponedjeljak pred godišnji sastanak najmoćnijih ljudi na svijetu u Davosu, Švicarska.
“Omjer globalne nejednakosti je prosto zapanjujuća i unatoč kritikama globalne agende, rupa između najbogatijih i onih ostalih je sve veća”, rekao je izvršni direktor Oxfam-a, Winnie Biyanyima.
Udio u globalnom bogatstvu najbogatijih 1% povećao se sa 44% 2009. godine na 48% 2014. godine, navela je britanska dobrotvorna ustanova u izvješću, dodavši da će u 2016. godini udio prijeći 50%.
Svaki čovjek prosječno ‘ima’ $2,7 milijuna
Prosječno bogatstvo po odraslom čovjeku u ovoj skupini iznosi 2,7 milijuna dolara, navode u Oxfam-u.
Od ostalih 52%, skoro 46% se nalazi u vlasništvu ostale petine najbogatijih, što znači da oko 80% ostatka dijeli samo 5,5% prosječnog bogatstva što iznosi oko 3.851 dolar po odrasloj čovjeku, navodi se u izvješću.
Winnie Biyanyima, koja će predsjedavati Svjetskim gospodarskim forumom u Davosu od srijede do petka, tražila je od lidera da “usmjere interese prosperitetnijem svijetu”.
Oxfam studija je koristila podatke globalnog izvještaja o bogatstvu Credit Suisse-a i Forbes-ovu listu milijardera.
Jedna petina globalnih milijardera “posjeduje kamate u financijskom sektoru” i njihov novac se povećao za 11% prošle godine, navodi Oxfam. Farmaceutski i zdravstveni milijarderi su povećali kolektivno bogatstvo za 47%.
Koorporativni lobby-i najveća prijetnja
“Oxfam je zabrinut da je moć lobiraja ovih sektora glavna prepreka na putu reformiranju globalnog sustava oporezivanja”, navodi se u izvješću. Skupina je predložila rješavanje problema korporativnog i pojedinačnog izbjegavanja poreza, više ulaganja u javne službe i mijenjanje zakona o porezima koji čine kapital.
Oxfam je pozvao države da riješe problem izbjegavanja poreza, te poboljšati javne usluge, oporezovati kapital, a ne rad i uvesti minimalne plaće za život, između ostalih mjera, kako bi se osigurala bolja raspodjela bogatstva.
Četrdesetpeti po redu Svjetski ekonomski forum odvija se od srijede do subote i privlači brojne sudionike ove godine s više od 300 šefova država i vlada.
Rastuća nejednakost će naći mjesto među drugim globalnim krizama, uključujući terorističke prijetnje u Europi, sučeljavanju između Rusije i Zapada i opasnost od nove financijske krize.
Novi modeli solidarnosti?
Francuski predsjednik Francois Hollande, njemačka kancelarka Angela Merkel i kineski premijer Li Keqiang bit će među svjetskim čelnicima koji će pokušati povesti svijet prema većoj solidarnosti.
Talijanski premijer Mateo Renci i tajnik države SAD, John Kerry, također su među pozvanima.
Pored geopolitičkih kriza, goreća pitanja poput epidemije ebole i izazovi koje predstavljaju padajuća cijena nafte i buduća tehnologija također će biti tema foruma u Davosu.
http://croative.net/bogatstvo-koje-posjeduje-1-najbogatijih-prijeci-ce-bogatstvo-koje-drzi-ostalih-99/
Ono što je zabrinjavajuće su projekcije koje govore da će za nekih 10-ak godina tih 1-2% najbogatijih posjedovati više od 70% ukupnog svjetskog bogatstva.
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Doduše, podaci se razlikuju:melkior wrote:melkior wrote:der flow wrote:Rimski klub: Ni kapitalizam ni socijalizam nisu rješenja
http://www.index.hr/vijesti/clanak/veliki-intervju-ivo-slaus-ni-kapitalizam-ni-socijalizam-nisu-rjesenja/990400.aspx
Zajedništvo je duboka težnja ekonomije. Ono je i temelj projekta Ekonomije zajedništva nastale 1991. u Brazilu, s ciljem osnivanja poduzeća kojima će se upravljati u duhu nove "kulture davanja". Ta poduzeća dobit daju u zajedništvo za tri namjene: razvoj poduzeća, stvaranje nove kulture koja će nadahnjivati nove ljude i za pomoć siromasima, da se potpuno reintegriraju u zajednicu.
U ovoj knjizi Ekonomija zajedništva predstavljena je kroz nekoliko odabranih ključnih pojmova kojima, dakako, nije izraženo sve njezino bogatstvo. To su: besplatnost, rad, poduzeće, suradnja, sreća, uzajamnost, bratstvo i siromaštvo. Svi zajedno trebali bi osvijetliti sadržaj pojma koji izražavamo riječju "zajedništvo".
(Tekst s korica knjige)
Bogatstvo koje posjeduje 1% najbogatijih, prijeći će bogatstvo koje drži ostalih 99 %
Najbogatijih 1% će držati pola svjetskog bogatstva u 2016. godini Bogatstvo koje posjeduje 1% najbogatijih ljudi, premašit će bogatstvo koje drži ostalih 99% na svijetu u 2016. godini, navela je dobrotvorna ustanova Oxfam u ponedjeljak pred godišnji sastanak najmoćnijih ljudi na svijetu u Davosu, Švicarska.
“Omjer globalne nejednakosti je prosto zapanjujuća i unatoč kritikama globalne agende, rupa između najbogatijih i onih ostalih je sve veća”, rekao je izvršni direktor Oxfam-a, Winnie Biyanyima.
Udio u globalnom bogatstvu najbogatijih 1% povećao se sa 44% 2009. godine na 48% 2014. godine, navela je britanska dobrotvorna ustanova u izvješću, dodavši da će u 2016. godini udio prijeći 50%.
Svaki čovjek prosječno ‘ima’ $2,7 milijuna
Prosječno bogatstvo po odraslom čovjeku u ovoj skupini iznosi 2,7 milijuna dolara, navode u Oxfam-u.
Od ostalih 52%, skoro 46% se nalazi u vlasništvu ostale petine najbogatijih, što znači da oko 80% ostatka dijeli samo 5,5% prosječnog bogatstva što iznosi oko 3.851 dolar po odrasloj čovjeku, navodi se u izvješću.
Winnie Biyanyima, koja će predsjedavati Svjetskim gospodarskim forumom u Davosu od srijede do petka, tražila je od lidera da “usmjere interese prosperitetnijem svijetu”.
Oxfam studija je koristila podatke globalnog izvještaja o bogatstvu Credit Suisse-a i Forbes-ovu listu milijardera.
Jedna petina globalnih milijardera “posjeduje kamate u financijskom sektoru” i njihov novac se povećao za 11% prošle godine, navodi Oxfam. Farmaceutski i zdravstveni milijarderi su povećali kolektivno bogatstvo za 47%.
Koorporativni lobby-i najveća prijetnja
“Oxfam je zabrinut da je moć lobiraja ovih sektora glavna prepreka na putu reformiranju globalnog sustava oporezivanja”, navodi se u izvješću. Skupina je predložila rješavanje problema korporativnog i pojedinačnog izbjegavanja poreza, više ulaganja u javne službe i mijenjanje zakona o porezima koji čine kapital.
Oxfam je pozvao države da riješe problem izbjegavanja poreza, te poboljšati javne usluge, oporezovati kapital, a ne rad i uvesti minimalne plaće za život, između ostalih mjera, kako bi se osigurala bolja raspodjela bogatstva.
Četrdesetpeti po redu Svjetski ekonomski forum odvija se od srijede do subote i privlači brojne sudionike ove godine s više od 300 šefova država i vlada.
Rastuća nejednakost će naći mjesto među drugim globalnim krizama, uključujući terorističke prijetnje u Europi, sučeljavanju između Rusije i Zapada i opasnost od nove financijske krize.
Novi modeli solidarnosti?
Francuski predsjednik Francois Hollande, njemačka kancelarka Angela Merkel i kineski premijer Li Keqiang bit će među svjetskim čelnicima koji će pokušati povesti svijet prema većoj solidarnosti.
Talijanski premijer Mateo Renci i tajnik države SAD, John Kerry, također su među pozvanima.
Pored geopolitičkih kriza, goreća pitanja poput epidemije ebole i izazovi koje predstavljaju padajuća cijena nafte i buduća tehnologija također će biti tema foruma u Davosu.
http://croative.net/bogatstvo-koje-posjeduje-1-najbogatijih-prijeci-ce-bogatstvo-koje-drzi-ostalih-99/
Ono što je zabrinjavajuće su projekcije koje govore da će za nekih 10-ak godina tih 1-2% najbogatijih posjedovati više od 70% ukupnog svjetskog bogatstva.
16.09.1991. godine kod vikendice Dragana Čičića u Petrinji zvjerski je ubijeno 17 zarobljenih hrvatskih branitelja
1Dijeljenje
Dražen Katić; NERAVNOMJERNA RASPODJELA FINANCIJSKOG KAPITALA
Objavio: Redakcija | Datum objave: 06/05/2015 | Leave a response
Stručnjaci tvrde da naš planet može prehraniti 15 milijardi stanovnika. Nas ima samo 7 milijardi, a od tih 7 gotovo jedna milijarda ljudi danas nema pitke vode, a niti dovoljno hrane za jedan obrok dnevno.
Dalje se govori kada bi se podijelio sav novac ovog svijeta svi bi bili milijuneri.
Danas se zna da 0,1 posto stanovništva našeg planeta posjeduje 81 % ukupnog kapitala.
Drugim riječima 99,9% stanovništva našeg planeta ima samo na raspolaganju 19 % bogatstva. Ponekad se pitam kako je to moguće? Teško je naći razuman odgovor.
Brojčano to izgleda ovako:
- 0,001% stanovništva posjeduje 16,7 bilijuna $ (30% ukupnog bogatstva)
- 0,01% stanovništva posjeduje 10,7 bilijuna $ (19% ukupnog bogatstva)
- 0,1% stanovništva posjeduje 17,4 bilijuna $ (32 % ukupnog bogatstva)
- 99,9% stanovništva posjeduje 10,3 bilijuna $ (19% ukupnog bogatstva)
Prema američkom časopisu “Fabes magazine” na svijetu postoji 793 milijardera koji zajedno posjeduju 2,4 bilijuna $.
Prvih nekoliko najbogatijih ljudi svijeta bi bilo:
- Meksički vlasnik telekomunikacija Carlos Slim Helu sa 69 milijardi $
- Microsoft osnivač Bill Gates sa 61 milijardu $
- Američki investitor Warren Buffett sa 44 milijarde $
- Suosnivač Aldija Karl Albrecht sa 25,4 milijarde $
Kada pogledamo “milijarderske” gradove svijeta, tada poredak izgleda ovako:
- New York sa 55 milijardera
- London sa 28 milijardera
- Moskva sa 27 milijardera
Po kontinentima raspodjela bogatstva izgledao kao što slijedi:
- Sjeverna Amerika
- Europa
- Južna (Latinska) Amerika
- Bliski Istok
- Afrika
Iz gornjeg poretka je uočljivo da je po financijskom kapitalu Afrika na posljednjem mjestu. Začuđujuće je da je Afrika koja je izrazito bogata resursima s druge strane financijski toliko siromašna.
Koliko $ dnevno stoji na raspolaganju stanovništvu našeg planeta?
- Preko 80% svjetskog stanovništva živi sa manje od 10$ na dan
- Preko 50% svjetskog stanovništva živi sa manje od 2$ na dan
- Preko 20% svjetskog stanovništva živi sa manje od 1,25$ na dan
Da sam obožavatelj “teorije zavjere” odmah bi rekao: “Zločeste banke su krive za to. To je bankarski plan financijskoga porobljavanja svjetskog stanovništva!”
Međutim treba uvijek trijezno razmišljati. Jesu li zaista samo banke i veliki koncerni jedini krivci za ovakvu raspodjelu kapitala?
Kako je 0,1 % posto stanovništva u zadnjih 150 godina došlo u posjed tako ogromnog kapitala?
Mogu razumjeti generacijsko naslijeđe kao i kraljevstva koja posjeduju bogatstva duže od 1.000 godina.
Također mi je jasno da su neki ljudi postali jako bogati koji su nešto izmislili ili koji su pokrenuli jedinstveni biznis na planetu.
Međutim tih je vrlo malo, pa se postavlja pitanje kako su ostali došli do nesrazmjernog bogatstva?
Zapravo rascjep između bogatih i siromašnih svakim danom je sve očitiji. Siromašni imaju svaki dan sve manje, a bogati sve više. Poznato je da “novac privlači novac”, međutim postavlja se pitanje što će zapravo dogoditi na kraju ako se pretoči i tih 19 % financijskoga kapitala bogatima?
Je li zapravo ta cijela priča o financijskom kapitalu jedna iluzija, a novac samo trik kojim se ostvaruje određeni cilj?
Danas postoji samo 2% novca u fizičkom obliku (papirni novac i kovanice), a 98% je prebacivanje brojeva sa jednog bankovnog računa na drugi, odnosno virtualne transakcije putem internetskog plaćanja i plaćanja karticama, čekovima i sl.
Da li ste ikad pomislili da nestane “internet” kako bi tada bilo financijsko bogatstvo raspodijeljeno? Vi dođete u Vašu banku i želite podignuti Vaših 1.000 eura, a bankar vam da samo 20 € i kaže :”To je vaš novac, ostatak ćete dobiti kada opet budemo imali internet”!
Novi fenomen je da čak i u Švedskoj koja je glasila kao izuzetno socijalno uređena zemlja dolazi do sve jačeg rascijepa između bogatih i siromašnih.
Raspodjela bogatstva se definira “Gini indeksom”. Razvio ga je talijanski statističar Corrado Gini po kome je indeks i dobio naziv. Kada je bogatstvo potpuni jednako među svima raspoređeno Gini indeks je tada 0. Kada je sve bogatstvo u rukama samo jedne osobe, Gini indeks tada iznosi 100. Što je Gini indeks manji, to je bogatstvo ravnomjernije raspoređeno.
U 2011 godini Gini indeks je iznosio kao što slijedi:
- Norveška 22,9
- Švedska 24,4
- Hrvatska 31,0
- Europska Unija 30,7
- SAD 48,0
- Kolumbija 58,8
U Republici Hrvatskoj je raspodjela bogatstva približna kao i u Europskoj Uniji. U Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi i Africi je bogatstvo prilično neravnomjerno raspoređeno, te postoje vrlo visoke razlike između bogatih i siromašnih.
Nakon brojnih statističkih podataka u ovom poglavlju još uvijek ostaje ključno pitanje:
“Kako je 0,1 % posto stanovništva u zadnjih 150 godina došlo u posjed 81% ukupnog kapitala?
Na to pitanje do danas nisam našao jasan odgovor. Vjerojatno se radi o cijelom nizu čimbenika, događaja, te raznih zakona koji su omogućili stvaranje tolike neravnomjerne raspodjele. Činjenica je da cijeli svijet trpi progresiju siromaštva.
Što će se dogoditi ako ostalih 19% kapitala prijeđe u ruke bogatih? Da li je moguće taj proces zaustaviti, te na koji način? Dosadašnja borba protiv siromaštva urodila je jedino daljnjim kontinuiranim povećavanjem siromaštva. Da li je ta borba bila fingirana ili je vođena na krivi način? Nadam se da će netko od Vas čitatelja naći odgovore na postavljena pitanja.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“Više o knjizi možete vidjeti pod:
http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
melkior wrote:osiromašenja srednje klase
srednja klasa, to su malograđani, skorojevići, buržoazija, najveći neprijatelji plemstva, crkve i marksista zadnjih par stoljeća
plemstvo zato gura svoju propagandu preko često citiranog Cato instituta i sličnih thinkthankova kojima je cilj osiromašenje srednjeg sloja
marksisti imaju svoje thinkthankove i propagandu a trenutno su protiv meritokracije u biznisu
dok crkve ionako oduvijek trube protiv materijalizma i bogaćenja, protiv tržišnog natjecanja jer biti bolji od drugih je grešno
Guest- Guest
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Bez srednje klase nema napretka društva. Snažna i stabilna srednja klasa ključ je stabilnosti i razvoja čitavog društva.der flow wrote:melkior wrote:osiromašenja srednje klase
srednja klasa
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
1. Neprijatelji kapitalizma s lijeva vole ponavljati dosadnu mantru kako 85 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje isto koliko i 3,5 milijarde najsiromašnijih (donja polovica svjetskog stanovništva). Taj podatak ljevičarski zlikovci vole koristiti za opravdavanje masovne pljačke tuđe privatne imovine i povećanja državne represije nad građanima.
S obzirom da je primarni izvor te tvrdnje Oxfam, a poznato je već od prije da je Oxfam međunarodna ljevičarska organizacija koja potiče glad u svijetu, valjalo bi malo pobliže pogledati o čemu se tu zapravo radi.
Oxfam se pri mjerenju bogatstva stanovništva poziva na ovo izvješće financijske institucije Credit Suisse.
Ako pogledate bolje bazu podataka iz publikacija, naići ćete između ostalog i na podatak kako su od 10% najsiromašnijih Zemljana čak 7% građani SAD-a, i više je Amerikanaca u najnižem decilu stanovništva nego što tu ima građana Kine, Nigerije, DR Konga, Indonezije, Pakistana, Bangladeša, Etiopije… zapravo, jedina zemlja koja ima više stanovnika među najsiromašnijih 10% ljudi na Zemlji od SAD-a je Indija.
Također, možete naići i na statistike (ovdje, od str. 90) kako je npr.*
Možda se nekome ovi podaci čine sumnjivi, ali to je statistika na koju se Oxfam referira.
Naime, radi se o tome da publikacije Credit Suisse za mjerenje bogatstva računaju samo trenutnu neto vrijednost (imovina – dug) stanovništva, ali bez uzimanja u obzir očekivanih budućih novčanih tokova pojedinca. Po toj logici, možda bi trebalo zanemariti i bogatstvo pojedinaca u dionicama i udjelima u poduzećima?
Stoga, jedan prosjak koji živi u daščari u Calcutti i na ulici zarađuje 2 dolara dnevno, ali nema dugova, prema ovoj metodologiji je značajno bogatiji od jednog mladog Amerikanca ili Švicarca koji je ove godine završio studij medicine i zaposlio se u nekoj renominiranoj klinici za peteroznamenkastu mjesečnu plaću u dolarima, ali još nije stigao otplatiti sav kredit od studija.
Uglavnom, očito je već da je cijela studija potpuno beskorisna, što se tiče procjenjivanja realnog materijalnog bogatstva. Međutim, čisto iz solidarnosti prema ljevičarima, možemo barem nakratko zamisliti da se stvarno radi o relevantnoj metodologiji mjerenja bogatstva, da je stvarno preko 30 milijuna Amerikanaca među 10% najsiromašnijih Zemljana, pa se pozabaviti malo dublje s podacima.
2. Drugovi iz Oxfama na temelju Forbesovih listi procijenili su ukupno bogatstvo 85 najbogatijih Zemljana na oko 1,9 bilijuna američkih dolara, te tvrde da je njihovo bogatstvo jednako ukupnom “bogatstvu” najsiromašnijih 3,5 milijarde Zemljana.
Iz solidarnosti prema drugovima, trebalo bi nakratko zanemariti činjenicu da je dobar dio bogatstva ovih zločestih kapitalista u prilično nelikvidnoj imovini, kao što valja sada zanemariti tko je od njih stvarno svoje bogatstvo stekao kapitalističkim putem na tržištu, a tko pomoću nekih zakulisnih kronističkih igrica s državnim centralnim planerima. Također, zanemarit ćemo što u samoj publikaciji na koju se Oxfam referira, kod podataka za većinu zemalja u rubrici “Wealth data quality” jasno stoji napomena “Poor” ili “Very poor”.
Dakle, zanemarimo li sve to i oduzmemo li ovoj osamdeset-petorici sve što imaju i dovedemo ih na prosjački štap, te “plijen” podijelimo ravnomjerno ovoj najsiromašnijoj polovici stanovništva, svaki od njih bi dobio jednokratni iznos od čak 543 dolara, odnosno, malo više od hrvatskog bruto minimalca. I što onda? Koga onda pljačkati?
Bogatstvo i nove vrijednosti se ne mogu stvoriti redistribucijom, tako se mogu samo uništiti. Do stvaranja nove vrijednosti i akumulacije bogatstva, te povećanja prosperiteta, dolazi na slobodnom tržištu. Na slobodnom tržištu, pojedinac se može obogatiti samo tako da za druge pojedince stvori neku dodatnu vrijednost, da im ponudi nešto što će oni cijeniti na temelju svojih subjektivnih preferenci, nešto za što će dobrovoljno odvojiti dio svoje imovine. Ako je netko od ovih 85 svoje bogatstvo stekao na neki drugi netržišni način, to je samo argument protiv državnog miješanja u dobrovoljne odnose ljudi.
Nadalje, ako je istina da danas (naj)siromašnija polovica Zemljana (Oxfam kaže njih 3,5 milijardi) posjeduje isto koliko i najbogatija 85-orica, tj. oko 1,9 bilijuna dolara, to bi značilo da je svaki od njih 3,5 milijardi prosječno “težak” tek oko 543 dolara, što na prvi pogled izgleda kontradiktorno podacima iz same publikacije na koju se Oxfam poziva, jer, u istom dokumentu (str. 98), navedena je “piramida bogatstva” prema kojoj piše da Credit Suisse procjenjuje bogatstvo najsiromašnijih 3,3 milijarde odraslih ljudi na svijetu na oko 7,6 bilijuna dolara, što je ipak skoro 4 puta više od ukupnog bogatstva onih 85. Ako 3,3 milijarde ima 4 puta više nego najbogatijih 85, onda 3,5 milijardi ne može imati jednako.
Uglavnom, prelistate li izvješće do kraja, shvatit ćete da je fora u tome što Credit Suisse cijelo vrijeme govori o odraslim osobama, a ne o ukupnom stanovništvu, tako da se pod tih “najsiromašnijih 50% stanovništva” po njihovoj metodologiji broji 2,3 milijarde odraslih ljudi, a ne 3,5 milijardi kako Oxfam naglašava, što je malo intelektualno nepošteno.
Ako se nekome čini da nije velika razlika između mjerenja bogatstva po ukupnom stanovništvu ili po odrasloj osobi, neka ima u vidu da je u Europi gotovo 80% stanovništva “odraslo”, u Kini oko 74%, u Indiji oko 60%, dok je na afričkom kontinentu taj udio oko 48%, što i ne čudi s obzirom da su stope fertiliteta u mnogim afričkim zemljama (Niger, Mali, DR Kongo, Nigerija, Čad, Malavi…) još uvijek na razini od oko 6-8 djece prosječno po ženi. Tko bi rekao, radi se ujedno i o najsiromašnijim zemljama svijeta, samo ne znam na koji način za to kapitalizam može biti kriv.
Inače, što se tiče ovih (krajnje nepouzdanih) procjena bogatstva stanovništva, Hernando de Soto u svojoj (čuvenoj?) knjizi The Mystery of Capital, kao jedan od važnijih razloga neuspjeha konkretnijeg ekonomskog razvoja u trećesvjetskim zemljama baš navodi to što tamošnje legislative uopće pravno ne priznavaju ogromne količine mrtvog kapitala koji je de facto u privatnom vlasništvu njihovog stanovništva.**
2a. Također, još bi trebalo napomenuti da, ako ukupno bogatstvo koje su ova 85-orica cijeli život (a neki i duže) akumulirala iznosi 1,9 bilijun dolara, to bi značilo da je prosječno svaki “težak” oko 22 milijarde dolara, što je svakako ogroman novac, no tek malo veći od iznosa koji Vlada Republike Hrvatske prisilno oduzme poreznim obveznicima u samo jednoj godini. Zašto ne čujemo salonske ljevičare kako se bune oko tolikih razina državne potrošnje?
3. Dakle, zasad se može ustanoviti da a) podaci na koje se Oxfam poziva u svojoj analizi svjetskog bogatstva su praktički besmisleni i irelevantni; b) čak i kad bi se onih 85 najbogatijih zlikovaca opljačkalo i svo njihovo bogatstvo podijelilo sirotinji – svaki bi siromah dobio oko 3,600 HRK vrijednosti ne pretjerano likvidne imovine; c) sva bogatstva najbogatijih svjetskih tajkuna su zanemariva u usporedbi s apetitima vladajućih socijalista.
Nego, pogledajmo što se događa u stvarnosti:
Prvi put u povijesti, manje od 10% svjetskog stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu.
Što je jako lijepo, ekstremno siromaštvo u svijetu ne opada samo kao udio u ukupnom stanovništvu, već i kao apsolutan broj, usprkos tome što se broj stanovnika u zadnjih pedeset godina udvostručio (ponajviše zahvaljujući drastičnom smanjenju stope smrtnosti kod djece i povećanju očekivanog životnog vijeka stanovništva skoro svugdje u svijetu).
Otvaranjem ekonomija u brojnim nerazvijenim zemljama i njihovom liberalizacijom, više od milijarde ljudi je spašeno od gladi, a životni standard stanovništva je porastao drastično.
Svjetska distribucija dohotka (Izvor: Pinkovskiy & Sala-i-Martin (2009))
Distribucija dohotka u Kini (Izvor: Pinkovskiy & Sala-i-Martin (2009))
Također, osim drastičnog smanjenja svjetskog siromaštva, još jedna zanimljiva stvar koju je sa sobom donijela liberalizacija i “globalni kapitalizam”, a ljevičarima bi se trebala svidjeti, je smanjenje dohodovne nejednakosti u svijetu:
(izvor slike)
Na gornjem grafikonu, tamna crna linija pokazuje kretanje globalne nejednakosti svjetskog stanovništva prema dohotku i vidimo da se značajno smanjuje. Primarni izvor su procjene Branka Milanovića, koji inače i nije baš veliki ljubitelj slobodnog tržišta i “neoliberalnog kapitalizma”.
Kao što sam navodio već, moguće je da je proces globalizacije donekle doveo do porasta dohodovne nejednakosti među stanovništvom unutar pojedinih razvijenijih (zapadnih, zločestih kapitalističkih) zemalja, ali, gledajući svijet u globalu i ukupno stanovništvo, nejednakost se smanjuje! Kinezi i Indonežani praktički nikad nisu bili manje nejednaki u odnosu na (zločeste) Europljane i Amerikance. Pa ljevičari bi, od svih ljudi, trebali razumjeti kako su državne granice samo nebitne arbitrarne linije na zemljopisnim kartama i usredotočiti se na ovo krasno smanjenje apsolutnog siromaštva i globalne nejednakosti u svijetu.
Inače, dohodovna nejednakost bi nam trebala biti irelevantna i tlapnje oko nekakvog “ujednačavanja” su besmislene i vrlo opasne. Ljudi su jednostavno po svemu prirodno nejednaki i uvijek će biti. Važno nam je smanjenje apsolutnog siromaštva u svijetu i porast životnog standarda u najmanje razvijenim krajevima svijeta, a do toga će dolaziti što bude bilo više liberalizacije tržišta i otpora socijalističkim budalaštinama. Kako pokazuju Gwartney et al., prosječan dohodak kod najsiromašnijih 10% stanovništva u najslobodnijim ekonomijama je dvostruko veći od sveukupnog prosječnog dohotka stanovništva u najmanje slobodnim ekonomijama.
4. Ono što me zapravo potaklo na ovaj post je ovaj odličan paper Roberta Jonesa za najnoviji Cato Journal. Autor na vrlo razumljiv način iz aspekta financijske teorije demantira popularni manifest Thomasa Pikettyja. Rad nije dugačak (17 stranica) i nije potrebno nikakvo posebno stručno predznanje, pa ga preporučam, a u istom izdanju CJ-a imate i ovaj vrlo dobar rad, koji također efikasno demantira Pikettyjeve teze iz drugog ugla (a možete pogledati i ovaj paper profesora Mayora s početka godine).
Prilično je porazno da se drug Thomas onda još uvijek doživljava za relevantnu ličnost (novopečeni šef britanskih laburista ga angažirao za savjetnika, skupa sa socijalistom Stiglitzem), s obzirom na čitav niz besmislica u njegovoj ideologiji. Spomenuo sam samo nekoliko detalja ovdje, ovdje i ovdje.
5. Uglavnom, ono o čemu ljevičari nikad ne govore kada trube o “nejednakosti”, a o čemu pišu npr. Mark Rank i Thomas Hirschl u svojoj novoj knjizi, jest socijalna mobilnost stanovništva.
U SAD-u, koje se često navode kao ekonomija s prilično niskom razinom dohodovne mobilnosti, čak 12% Amerikanaca između svoje 25. i 60. godine provede jednu godinu kao dio najbogatijih 1% stanovništva SAD-a, oko 20% ih bude bar jednu godinu unutar 2% najbogatijih, 56% ih provede jednu godinu unutar 10%, a 73% ih provede bar godinu unutar najbogatijih 20%.
Također, prema istraživanjima iz sredine devedesetih, od stanovništva koje je 1979. godine bilo u najnižem kvintilu prema dohotku, samo ih je 14% tu ostalo za 10 godina, dok od onih koji su bili unutar famoznih 1%, čak 58% ih više nije tu bilo za 10 godina.
Dakle, ljudi koji su danas najbogatiji neće nužno biti i sutra, kao što ni oni koji su danas najsiromašniji vjerojatno neće cijeli život tako ostati. Pojave nekakvih rentijerskih dinastija su mit.
Erozija bogatstva Forbes 400 debitanata (Izvor: Arnott et al. (2015))
6. Nažalost, lobiranju protiv kapitalizma nedavno se pridružio i Stephen Hawking. i to na neo-ludditističkim temeljima. Roboti će proizvoditi sve što nam treba i zamijeniti ljude, doći će do rasta nezaposlenosti, a pohlepni vlasnici robota neće htjeti ništa udijeliti sirotinji.
Živo čudo kako je svijet preživio izume traktora i kombajna u vrijeme kad se preko 70% stanovništva bavilo poljoprivredom.
S obzirom da je primarni izvor te tvrdnje Oxfam, a poznato je već od prije da je Oxfam međunarodna ljevičarska organizacija koja potiče glad u svijetu, valjalo bi malo pobliže pogledati o čemu se tu zapravo radi.
Oxfam se pri mjerenju bogatstva stanovništva poziva na ovo izvješće financijske institucije Credit Suisse.
Ako pogledate bolje bazu podataka iz publikacija, naići ćete između ostalog i na podatak kako su od 10% najsiromašnijih Zemljana čak 7% građani SAD-a, i više je Amerikanaca u najnižem decilu stanovništva nego što tu ima građana Kine, Nigerije, DR Konga, Indonezije, Pakistana, Bangladeša, Etiopije… zapravo, jedina zemlja koja ima više stanovnika među najsiromašnijih 10% ljudi na Zemlji od SAD-a je Indija.
Također, možete naići i na statistike (ovdje, od str. 90) kako je npr.*
- jedan prosječan Talijan trostruko bogatiji od prosječnog Nijemca
- prosječan Francuz 2,5 puta bogatiji od prosječnog Nijemca
- prosječan Saudijac siromašniji od prosječnog Hrvata
- prosječan Grk bogatiji od prosječnog Danca (a umalo i od Nijemca)
- prosječan Senegalac šesterostruko bogatiji od prosječnog Ukrajinca (a prosječan Crnogorac četrdeset-šesterostruko)
- prosječan Japanac trostruko bogatiji od prosječnog Kuvajćanina
Možda se nekome ovi podaci čine sumnjivi, ali to je statistika na koju se Oxfam referira.
Naime, radi se o tome da publikacije Credit Suisse za mjerenje bogatstva računaju samo trenutnu neto vrijednost (imovina – dug) stanovništva, ali bez uzimanja u obzir očekivanih budućih novčanih tokova pojedinca. Po toj logici, možda bi trebalo zanemariti i bogatstvo pojedinaca u dionicama i udjelima u poduzećima?
Stoga, jedan prosjak koji živi u daščari u Calcutti i na ulici zarađuje 2 dolara dnevno, ali nema dugova, prema ovoj metodologiji je značajno bogatiji od jednog mladog Amerikanca ili Švicarca koji je ove godine završio studij medicine i zaposlio se u nekoj renominiranoj klinici za peteroznamenkastu mjesečnu plaću u dolarima, ali još nije stigao otplatiti sav kredit od studija.
Uglavnom, očito je već da je cijela studija potpuno beskorisna, što se tiče procjenjivanja realnog materijalnog bogatstva. Međutim, čisto iz solidarnosti prema ljevičarima, možemo barem nakratko zamisliti da se stvarno radi o relevantnoj metodologiji mjerenja bogatstva, da je stvarno preko 30 milijuna Amerikanaca među 10% najsiromašnijih Zemljana, pa se pozabaviti malo dublje s podacima.
2. Drugovi iz Oxfama na temelju Forbesovih listi procijenili su ukupno bogatstvo 85 najbogatijih Zemljana na oko 1,9 bilijuna američkih dolara, te tvrde da je njihovo bogatstvo jednako ukupnom “bogatstvu” najsiromašnijih 3,5 milijarde Zemljana.
Iz solidarnosti prema drugovima, trebalo bi nakratko zanemariti činjenicu da je dobar dio bogatstva ovih zločestih kapitalista u prilično nelikvidnoj imovini, kao što valja sada zanemariti tko je od njih stvarno svoje bogatstvo stekao kapitalističkim putem na tržištu, a tko pomoću nekih zakulisnih kronističkih igrica s državnim centralnim planerima. Također, zanemarit ćemo što u samoj publikaciji na koju se Oxfam referira, kod podataka za većinu zemalja u rubrici “Wealth data quality” jasno stoji napomena “Poor” ili “Very poor”.
Dakle, zanemarimo li sve to i oduzmemo li ovoj osamdeset-petorici sve što imaju i dovedemo ih na prosjački štap, te “plijen” podijelimo ravnomjerno ovoj najsiromašnijoj polovici stanovništva, svaki od njih bi dobio jednokratni iznos od čak 543 dolara, odnosno, malo više od hrvatskog bruto minimalca. I što onda? Koga onda pljačkati?
Bogatstvo i nove vrijednosti se ne mogu stvoriti redistribucijom, tako se mogu samo uništiti. Do stvaranja nove vrijednosti i akumulacije bogatstva, te povećanja prosperiteta, dolazi na slobodnom tržištu. Na slobodnom tržištu, pojedinac se može obogatiti samo tako da za druge pojedince stvori neku dodatnu vrijednost, da im ponudi nešto što će oni cijeniti na temelju svojih subjektivnih preferenci, nešto za što će dobrovoljno odvojiti dio svoje imovine. Ako je netko od ovih 85 svoje bogatstvo stekao na neki drugi netržišni način, to je samo argument protiv državnog miješanja u dobrovoljne odnose ljudi.
Nadalje, ako je istina da danas (naj)siromašnija polovica Zemljana (Oxfam kaže njih 3,5 milijardi) posjeduje isto koliko i najbogatija 85-orica, tj. oko 1,9 bilijuna dolara, to bi značilo da je svaki od njih 3,5 milijardi prosječno “težak” tek oko 543 dolara, što na prvi pogled izgleda kontradiktorno podacima iz same publikacije na koju se Oxfam poziva, jer, u istom dokumentu (str. 98), navedena je “piramida bogatstva” prema kojoj piše da Credit Suisse procjenjuje bogatstvo najsiromašnijih 3,3 milijarde odraslih ljudi na svijetu na oko 7,6 bilijuna dolara, što je ipak skoro 4 puta više od ukupnog bogatstva onih 85. Ako 3,3 milijarde ima 4 puta više nego najbogatijih 85, onda 3,5 milijardi ne može imati jednako.
Uglavnom, prelistate li izvješće do kraja, shvatit ćete da je fora u tome što Credit Suisse cijelo vrijeme govori o odraslim osobama, a ne o ukupnom stanovništvu, tako da se pod tih “najsiromašnijih 50% stanovništva” po njihovoj metodologiji broji 2,3 milijarde odraslih ljudi, a ne 3,5 milijardi kako Oxfam naglašava, što je malo intelektualno nepošteno.
Ako se nekome čini da nije velika razlika između mjerenja bogatstva po ukupnom stanovništvu ili po odrasloj osobi, neka ima u vidu da je u Europi gotovo 80% stanovništva “odraslo”, u Kini oko 74%, u Indiji oko 60%, dok je na afričkom kontinentu taj udio oko 48%, što i ne čudi s obzirom da su stope fertiliteta u mnogim afričkim zemljama (Niger, Mali, DR Kongo, Nigerija, Čad, Malavi…) još uvijek na razini od oko 6-8 djece prosječno po ženi. Tko bi rekao, radi se ujedno i o najsiromašnijim zemljama svijeta, samo ne znam na koji način za to kapitalizam može biti kriv.
Inače, što se tiče ovih (krajnje nepouzdanih) procjena bogatstva stanovništva, Hernando de Soto u svojoj (čuvenoj?) knjizi The Mystery of Capital, kao jedan od važnijih razloga neuspjeha konkretnijeg ekonomskog razvoja u trećesvjetskim zemljama baš navodi to što tamošnje legislative uopće pravno ne priznavaju ogromne količine mrtvog kapitala koji je de facto u privatnom vlasništvu njihovog stanovništva.**
2a. Također, još bi trebalo napomenuti da, ako ukupno bogatstvo koje su ova 85-orica cijeli život (a neki i duže) akumulirala iznosi 1,9 bilijun dolara, to bi značilo da je prosječno svaki “težak” oko 22 milijarde dolara, što je svakako ogroman novac, no tek malo veći od iznosa koji Vlada Republike Hrvatske prisilno oduzme poreznim obveznicima u samo jednoj godini. Zašto ne čujemo salonske ljevičare kako se bune oko tolikih razina državne potrošnje?
3. Dakle, zasad se može ustanoviti da a) podaci na koje se Oxfam poziva u svojoj analizi svjetskog bogatstva su praktički besmisleni i irelevantni; b) čak i kad bi se onih 85 najbogatijih zlikovaca opljačkalo i svo njihovo bogatstvo podijelilo sirotinji – svaki bi siromah dobio oko 3,600 HRK vrijednosti ne pretjerano likvidne imovine; c) sva bogatstva najbogatijih svjetskih tajkuna su zanemariva u usporedbi s apetitima vladajućih socijalista.
Nego, pogledajmo što se događa u stvarnosti:
Prvi put u povijesti, manje od 10% svjetskog stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu.
Što je jako lijepo, ekstremno siromaštvo u svijetu ne opada samo kao udio u ukupnom stanovništvu, već i kao apsolutan broj, usprkos tome što se broj stanovnika u zadnjih pedeset godina udvostručio (ponajviše zahvaljujući drastičnom smanjenju stope smrtnosti kod djece i povećanju očekivanog životnog vijeka stanovništva skoro svugdje u svijetu).
Otvaranjem ekonomija u brojnim nerazvijenim zemljama i njihovom liberalizacijom, više od milijarde ljudi je spašeno od gladi, a životni standard stanovništva je porastao drastično.
Svjetska distribucija dohotka (Izvor: Pinkovskiy & Sala-i-Martin (2009))
Distribucija dohotka u Kini (Izvor: Pinkovskiy & Sala-i-Martin (2009))
Također, osim drastičnog smanjenja svjetskog siromaštva, još jedna zanimljiva stvar koju je sa sobom donijela liberalizacija i “globalni kapitalizam”, a ljevičarima bi se trebala svidjeti, je smanjenje dohodovne nejednakosti u svijetu:
(izvor slike)
Na gornjem grafikonu, tamna crna linija pokazuje kretanje globalne nejednakosti svjetskog stanovništva prema dohotku i vidimo da se značajno smanjuje. Primarni izvor su procjene Branka Milanovića, koji inače i nije baš veliki ljubitelj slobodnog tržišta i “neoliberalnog kapitalizma”.
Kao što sam navodio već, moguće je da je proces globalizacije donekle doveo do porasta dohodovne nejednakosti među stanovništvom unutar pojedinih razvijenijih (zapadnih, zločestih kapitalističkih) zemalja, ali, gledajući svijet u globalu i ukupno stanovništvo, nejednakost se smanjuje! Kinezi i Indonežani praktički nikad nisu bili manje nejednaki u odnosu na (zločeste) Europljane i Amerikance. Pa ljevičari bi, od svih ljudi, trebali razumjeti kako su državne granice samo nebitne arbitrarne linije na zemljopisnim kartama i usredotočiti se na ovo krasno smanjenje apsolutnog siromaštva i globalne nejednakosti u svijetu.
Inače, dohodovna nejednakost bi nam trebala biti irelevantna i tlapnje oko nekakvog “ujednačavanja” su besmislene i vrlo opasne. Ljudi su jednostavno po svemu prirodno nejednaki i uvijek će biti. Važno nam je smanjenje apsolutnog siromaštva u svijetu i porast životnog standarda u najmanje razvijenim krajevima svijeta, a do toga će dolaziti što bude bilo više liberalizacije tržišta i otpora socijalističkim budalaštinama. Kako pokazuju Gwartney et al., prosječan dohodak kod najsiromašnijih 10% stanovništva u najslobodnijim ekonomijama je dvostruko veći od sveukupnog prosječnog dohotka stanovništva u najmanje slobodnim ekonomijama.
4. Ono što me zapravo potaklo na ovaj post je ovaj odličan paper Roberta Jonesa za najnoviji Cato Journal. Autor na vrlo razumljiv način iz aspekta financijske teorije demantira popularni manifest Thomasa Pikettyja. Rad nije dugačak (17 stranica) i nije potrebno nikakvo posebno stručno predznanje, pa ga preporučam, a u istom izdanju CJ-a imate i ovaj vrlo dobar rad, koji također efikasno demantira Pikettyjeve teze iz drugog ugla (a možete pogledati i ovaj paper profesora Mayora s početka godine).
Prilično je porazno da se drug Thomas onda još uvijek doživljava za relevantnu ličnost (novopečeni šef britanskih laburista ga angažirao za savjetnika, skupa sa socijalistom Stiglitzem), s obzirom na čitav niz besmislica u njegovoj ideologiji. Spomenuo sam samo nekoliko detalja ovdje, ovdje i ovdje.
5. Uglavnom, ono o čemu ljevičari nikad ne govore kada trube o “nejednakosti”, a o čemu pišu npr. Mark Rank i Thomas Hirschl u svojoj novoj knjizi, jest socijalna mobilnost stanovništva.
U SAD-u, koje se često navode kao ekonomija s prilično niskom razinom dohodovne mobilnosti, čak 12% Amerikanaca između svoje 25. i 60. godine provede jednu godinu kao dio najbogatijih 1% stanovništva SAD-a, oko 20% ih bude bar jednu godinu unutar 2% najbogatijih, 56% ih provede jednu godinu unutar 10%, a 73% ih provede bar godinu unutar najbogatijih 20%.
Također, prema istraživanjima iz sredine devedesetih, od stanovništva koje je 1979. godine bilo u najnižem kvintilu prema dohotku, samo ih je 14% tu ostalo za 10 godina, dok od onih koji su bili unutar famoznih 1%, čak 58% ih više nije tu bilo za 10 godina.
Dakle, ljudi koji su danas najbogatiji neće nužno biti i sutra, kao što ni oni koji su danas najsiromašniji vjerojatno neće cijeli život tako ostati. Pojave nekakvih rentijerskih dinastija su mit.
Erozija bogatstva Forbes 400 debitanata (Izvor: Arnott et al. (2015))
6. Nažalost, lobiranju protiv kapitalizma nedavno se pridružio i Stephen Hawking. i to na neo-ludditističkim temeljima. Roboti će proizvoditi sve što nam treba i zamijeniti ljude, doći će do rasta nezaposlenosti, a pohlepni vlasnici robota neće htjeti ništa udijeliti sirotinji.
Živo čudo kako je svijet preživio izume traktora i kombajna u vrijeme kad se preko 70% stanovništva bavilo poljoprivredom.
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35490
2014-04-16
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Doduše, postoji jedna prilično zeznuta stvar zbog koje ipak tehnološki napredak može dovesti do opasnih situacija po uposlivost i zaposlenost stanovništva, a to je državni monopol nad školstvom. Kako dolazi do tehnološkog razvoja, dolazi i do promjena na tržištu rada, traže se neka različita znanja i vještine, druge vrste obrazovanja i nova zanimanja… a nema nikakvog razloga zašto bi se to državni sustav školstva prilagođavao novim civilizacijskim izazovima i potrebama društva.
Zaključak: Ljudi se ne bi smjeli bojati kapitalizma. To ne znači da se ljudi danas nemaju čega bojati, ali kapitalizam nije jedna od tih stvari. Ako se morate nečega bojati, bojte se raznoraznih socijalističkih šarlatana i drugih neprijatelja slobode koji bi ljude prevodili žedne preko vode.
Zaključak: Ljudi se ne bi smjeli bojati kapitalizma. To ne znači da se ljudi danas nemaju čega bojati, ali kapitalizam nije jedna od tih stvari. Ako se morate nečega bojati, bojte se raznoraznih socijalističkih šarlatana i drugih neprijatelja slobode koji bi ljude prevodili žedne preko vode.
_________________
Insofar as it is educational, it is not compulsory;
And insofar as it is compulsory, it is not educational
aben- Posts : 35490
2014-04-16
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Ekonomija zajedništva je ekonomski projekt koji danas obuhvaća stotine poduzeća, ali i mnogo više od toga. Ekonomija zajedništva sadrži i elemente humanizma. Poduzeća povezana u Ekonomiju zajedništva privatna su poduzeća u svakom pogledu, u potpunosti uključena u tržište, stoga čuvaju privatno vlasništvo. No, dobit - koju kapitalistička ideologija smatra svrhom postojanja poduzeća - daju u zajedništvo. Stoga ova inicijativa ozbiljno shvaća zajedništvo, pa čak i u gospodarskom i civilnom životu....melkior wrote:melkior wrote:
Zajedništvo je duboka težnja ekonomije. Ono je i temelj projekta Ekonomije zajedništva nastale 1991. u Brazilu, s ciljem osnivanja poduzeća kojima će se upravljati u duhu nove "kulture davanja". Ta poduzeća dobit daju u zajedništvo za tri namjene: razvoj poduzeća, stvaranje nove kulture koja će nadahnjivati nove ljude i za pomoć siromasima, da se potpuno reintegriraju u zajednicu.
U ovoj knjizi Ekonomija zajedništva predstavljena je kroz nekoliko odabranih ključnih pojmova kojima, dakako, nije izraženo sve njezino bogatstvo. To su: besplatnost, rad, poduzeće, suradnja, sreća, uzajamnost, bratstvo i siromaštvo. Svi zajedno trebali bi osvijetliti sadržaj pojma koji izražavamo riječju "zajedništvo".
(Tekst s korica knjige)
...Dobit poduzeća treba dati u zajedništvo za tri određena cilja:
a) za razvoj poduzeća
b) za proširenje kulture davanja i zajedništva i
c) za potrebite ("siromašne")
Tri dijela, - tri trećine su slogan s kojim se krenulo i koji još i danas nadahnjuje projekt.
Nadasve siroimašni; prvenstveno oni iz zajednice ili u živom kontaktu s njom. Siromašnima se traži radno mjesto, za njih se osmišljavaju razvojni projekti, ne ograničavajući se na financijsku potporu; iako se u hitnim slučajevima može i tako intervenirati.
Drugi dio je namijenjen za formaciju u kulturi, što podrazumijeva publikacije, kongrese, ustrojstvo, stipendije - jer je usmjeren cjelovitom razvoju osobe. Ako zajedništvo ne postane kultura, nema nikakve nade da će Ekonomija zajedništva dugoročno potrajati i da će socijalni problem jednog dana moći biti riješen. Socijalni problem nije ovisan o ekonomskim resursima, već prvenstveno o jasnim vizijama i kulturalnim odabirima...
Treći dio ostaje u poduzeću. Tvrtka se mora razvijati i rasti, a za to je potrebno samofinanciranje i ulaganje, osobito u nekim fazama. To je također znak da projekt nije hitna intervencija, nego je prijedlog za normalno funkcioniranje gospodarskog života i života poduzeća. Treba napomenuti da se tvrtka mora razvijati čuvajući okoliš, odnoseći se prema njemu trezveno i s dugoročnim osjećajem odgovornosti. Stoga ove tvrtke ne mogu rasti iskorištavajući okoliš, trebaju ga cijeniti integrirajući ga u svoje ciljeve i izbore...
...
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
To su sve gluposti i šarene perle, ljudi su sretni kada komuniciraju, druže se, drže se i uživaju u jelu, piću i prirodi te se osjećaju povezanim sve ostalo je kondiciranje kao i današnje društvo koje u biti ima malo veze sa onim što bi trebalo biti odnosno što je biloTriny wrote:Nismo i nikad necemo biti.asilovski wrote:Ne sad smo svi jednako bogatiTriny wrote:Bolje da smo svi jednako siromašni.asilovski wrote:Inače danas je nejednakist veća nego za vrijeme Đingis Khana a nas su prestigli mećkari rumunji a uskoro i Tuta Bugarin toliko o bozonima i 2030
Kermit-
Posts : 26479
2014-04-17
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
bravo asila, normalni ljudi se druze bez obzira koliko para imali, a drustvo danas doslovno kondicionira ljude da trce za parama, kad stanu i okrenu se proso zivot, od njih milijun 1 uspije doci do para a ostali do praznijeh pogleda
_________________
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Doista, zanimljiv i točan trend; naime, razlike između nekada bogatih zemalja Zapada i nekada siromašnih država istočne Azije se drastično smanjuju. Istodobno, globalizacija je u najvećoj mjeri smanjila ekstremne stope svjetskog siromaštva, ali opet, najviše u Kini i Indiji. U Kini je posljednjih 20 godina zabilježen drastičan rast srednje klase, stoga, ako se uzimaju u obzir stope bogatstva i siromaštva na svjetskom nivou, treba uzeti u obzir da samo na stanovništvo Kine i Indije otpada oko jedne trećine ukupne svjetske populacije. Istodobno, sa smanjivanjem drastičnih razlika između država, povećava se nejednakost unutar država. Za 20-40 godina ako se nastave ovakvi trendovi, socio-ekonomsko stanje unutar svake države bit će vrlo slično socio-ekonomskim razlikama na globalnom nivou.aben wrote:
Kao što sam navodio već, moguće je da je proces globalizacije donekle doveo do porasta dohodovne nejednakosti među stanovništvom unutar pojedinih razvijenijih (zapadnih, zločestih kapitalističkih) zemalja, ali, gledajući svijet u globalu i ukupno stanovništvo, nejednakost se smanjuje! Kinezi i Indonežani praktički nikad nisu bili manje nejednaki u odnosu na (zločeste) Europljane i Amerikance.
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Veliki skup Masona i Iluminata u Umagu
Svrha ekonomije zajedništva nije poništavanje kapitalističke ekonomije kao takve, niti davanje milostinje siromašnima izbačenim iz društva i procesa rada, već njihovo ponovno reintegriranje u društvo nuđenjem mogućnosti održivih socio-ekonomskih odabira, čime se na taj način jača cjelokupno društvo, smanjuju socijalne tenzije i sklonost kriminalu proizašle iz besperspektivnosti i očaja te se, reintegriranjem sirotinje u društvo (financiranjem prekvalifikacija, školovanjem i stipendiranjem djece siromašnih radnika, nuđenjem kvalitetnih radnih mjesta) dugoročno osnažuje i vlastito tržište i stabilizira čitav sustav na mikrorazini. To je zapravo, investiranje u opstanak kapitalizma.melkior wrote:Ekonomija zajedništva je ekonomski projekt koji danas obuhvaća stotine poduzeća, ali i mnogo više od toga. Ekonomija zajedništva sadrži i elemente humanizma. Poduzeća povezana u Ekonomiju zajedništva privatna su poduzeća u svakom pogledu, u potpunosti uključena u tržište, stoga čuvaju privatno vlasništvo. No, dobit - koju kapitalistička ideologija smatra svrhom postojanja poduzeća - daju u zajedništvo. Stoga ova inicijativa ozbiljno shvaća zajedništvo, pa čak i u gospodarskom i civilnom životu....melkior wrote:melkior wrote:
Zajedništvo je duboka težnja ekonomije. Ono je i temelj projekta Ekonomije zajedništva nastale 1991. u Brazilu, s ciljem osnivanja poduzeća kojima će se upravljati u duhu nove "kulture davanja". Ta poduzeća dobit daju u zajedništvo za tri namjene: razvoj poduzeća, stvaranje nove kulture koja će nadahnjivati nove ljude i za pomoć siromasima, da se potpuno reintegriraju u zajednicu.
U ovoj knjizi Ekonomija zajedništva predstavljena je kroz nekoliko odabranih ključnih pojmova kojima, dakako, nije izraženo sve njezino bogatstvo. To su: besplatnost, rad, poduzeće, suradnja, sreća, uzajamnost, bratstvo i siromaštvo. Svi zajedno trebali bi osvijetliti sadržaj pojma koji izražavamo riječju "zajedništvo".
(Tekst s korica knjige)
...Dobit poduzeća treba dati u zajedništvo za tri određena cilja:
a) za razvoj poduzeća
b) za proširenje kulture davanja i zajedništva i
c) za potrebite ("siromašne")
Tri dijela, - tri trećine su slogan s kojim se krenulo i koji još i danas nadahnjuje projekt.
Nadasve siroimašni; prvenstveno oni iz zajednice ili u živom kontaktu s njom. Siromašnima se traži radno mjesto, za njih se osmišljavaju razvojni projekti, ne ograničavajući se na financijsku potporu; iako se u hitnim slučajevima može i tako intervenirati.
Drugi dio je namijenjen za formaciju u kulturi, što podrazumijeva publikacije, kongrese, ustrojstvo, stipendije - jer je usmjeren cjelovitom razvoju osobe. Ako zajedništvo ne postane kultura, nema nikakve nade da će Ekonomija zajedništva dugoročno potrajati i da će socijalni problem jednog dana moći biti riješen. Socijalni problem nije ovisan o ekonomskim resursima, već prvenstveno o jasnim vizijama i kulturalnim odabirima...
Treći dio ostaje u poduzeću. Tvrtka se mora razvijati i rasti, a za to je potrebno samofinanciranje i ulaganje, osobito u nekim fazama. To je također znak da projekt nije hitna intervencija, nego je prijedlog za normalno funkcioniranje gospodarskog života i života poduzeća. Treba napomenuti da se tvrtka mora razvijati čuvajući okoliš, odnoseći se prema njemu trezveno i s dugoročnim osjećajem odgovornosti. Stoga ove tvrtke ne mogu rasti iskorištavajući okoliš, trebaju ga cijeniti integrirajući ga u svoje ciljeve i izbore...
...
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Page 2 of 3 • 1, 2, 3
Similar topics
» London: veliki skup potpore Al Qaidi
» Veliki skup HOS-a-Ponovo smo spremni postati ljuta trava!
» U Srebrenici 9. januara veliki skup probosanskih organizacija, stranaka i lidera
» Francuska sa kućom Saud organizirala veliki skup protiv Irana
» Santa Cruz: Počinje veliki skup hrvatske dijaspore iz Južne Amerike
» Veliki skup HOS-a-Ponovo smo spremni postati ljuta trava!
» U Srebrenici 9. januara veliki skup probosanskih organizacija, stranaka i lidera
» Francuska sa kućom Saud organizirala veliki skup protiv Irana
» Santa Cruz: Počinje veliki skup hrvatske dijaspore iz Južne Amerike
Page 2 of 3
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum