Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Page 2 of 2
Page 2 of 2 • 1, 2
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Iknar je gay wrote:I ti suptilno navraćaš vodu na ustaški mlin.Kakva crna suradnja,nje nije bilo.Šta misliš da neki pročetnički elementi pročitaju ovo što pišeš,rekli bi,,evo dokaz ustaško-komunističke suradnje na genocidu nad nedužnom srpskom nejači,upravo je jastreb potvrdio''jastreb wrote:Ova Matilda i dalje nastavlja sa glupostima i otkriva toplu vodu.
Pa kada su komunisti skrivali suradnju sa hrvatskim nacionalistima u međuratnom periodu???
Nikad!
Komunisti i ustaše su čak i u zatvorima kraljevske Jugoslavije izvodili neke akcije zajedno,štrajkali glađu i sl. Mnogi su se nacionalisti u zatvoru priklonili komunistima,među njima i poznati lički prvoborac Šime Balen.
Pa o tome su još u doba SFRJ napisane knjige i knjige.
Matilda,vrati se s nečim pametnijim. A ne s ovakvim bedastoćama,ili sa falsificiranim dokumantima iz ustaške kuhinje.
pa nisi pročitao članak.. mogu ja i kopipejstati dijelove...
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Uostalom, ova istina, ali i one o broju ratnih žrtava, jasenovačkom mitu i drugim zatamnjenim stranicama hrvatske povijesti što ih je tako otvoreno i bez zadrške iznosio na svjetlo dana, uzdrmale su diktatorski politički establishment Jugoslavije – zato je i ubijen. Komunistički tirani I autokrati nikako nisu htjeli dopustiti da istina o prošlosti izađe na vidjelo, a njegova koncepcija pomirbe hrvatske emigracije na novom zajedničkom programu zaživi. Istina je bila najveća opasnost za njihov sustav koji je počivao na lažima i krivotvorinama.
O čemu nam to u svome radu piše Bruno?
U najkraćim crtama, spomenut ćemo samo neke od bitnih teza iz kojih se mogu izvući stanoviti zaključci, mada je za cjelovit uvid u ovu materiju ipak nužno pročitati te 42 stranice teksta koje mnogo toga otkrivaju. Evo nekih citata iz kojih doznajemo ono što je još uvijek nepoznato (ili barem nedovoljno poznato) široj javnosti: “Brojni članci u Proleteru (završavali su parolama: ‘Dole velikosrpska vojno-fašistička diktatura! Živela radničko-seljačka vlada! Napolje sa srpskim činovnicima, žandarima i policijom! Za slobodu štampe, zbora i dogovora!’ (Proleter, br. 24, rujan 1932.), ‘Dolje bijeli teror velikosrpske vojno-fašističke diktature!’ (Proleter, br. 2, veljača 1933.), ‘Ne dajmo da fašisti i furtimaši mute i da razbijaju slogu hrvatskog naroda! Na rad! Na borbu! Hrvatski komunisti, u borbu za ostvarenje svih gore navedenih zadataka! Dokažimo i riječju i djelom, da smo mi pravi sinovi hrvatskog naroda! Dokažimo da mi volimo svoj narod i svoju domovinu!’ (Proleter, br. 12, studeni 1937.).
Napisi iz toga doba protiv ‘doklaćarenih šićardžija’ i svih neprijatelja koji ‘piju krv’ hrvatskom narodu (Ustaša) i poziv da se što prije obračuna ‘sa srpskim činovnicima, žandarima i policijom’ (Proleter) nije bio izraz nikakve isključivosti ili mržnje ustaša i komunista, nego borba ‘protiv svakog oblika nacionalnog ugnjetavanja sa strane srpskih zulumćara’ (Proleter, br. 26, rujan 1932.), a tvrdnja da je ‘doba papirnate i jezične borbe prošlo, da ništa nije koristilo’ (Ustaša) i da ‘ni jedan narod i ni jednu klasu ne može nitko osloboditi ako se oni sami svojom vlastitom borbom ne oslobode’ (Proleter) ostale su, nažalost, nepobitne povijesne činjenice sve do današnjih dana.
Na prijeratno pisanje Ustaše i Proletera u brojnim člancima nadovezalo se pisanje za vrijeme rata Vjesnika, glasila hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte ili kraće rečeno partizanskog Vjesnika, kojega su uređivali hrvatski komunisti i iz kojega je nastao današnji zagrebački Vjesnik. Iz tih članaka mogli bismo navesti stranica podosta citata iz kojih se vidi da su hrvatski komunisti zaista mislili da će kroz klasno oslobođenje hrvatski narod postići i nacionalnu slobodu, koja mu je u fašističkomonarhističkoj Jugoslaviji bila potpuno zanijekana. Navodimo tek neke citate:
O čemu nam to u svome radu piše Bruno?
U najkraćim crtama, spomenut ćemo samo neke od bitnih teza iz kojih se mogu izvući stanoviti zaključci, mada je za cjelovit uvid u ovu materiju ipak nužno pročitati te 42 stranice teksta koje mnogo toga otkrivaju. Evo nekih citata iz kojih doznajemo ono što je još uvijek nepoznato (ili barem nedovoljno poznato) široj javnosti: “Brojni članci u Proleteru (završavali su parolama: ‘Dole velikosrpska vojno-fašistička diktatura! Živela radničko-seljačka vlada! Napolje sa srpskim činovnicima, žandarima i policijom! Za slobodu štampe, zbora i dogovora!’ (Proleter, br. 24, rujan 1932.), ‘Dolje bijeli teror velikosrpske vojno-fašističke diktature!’ (Proleter, br. 2, veljača 1933.), ‘Ne dajmo da fašisti i furtimaši mute i da razbijaju slogu hrvatskog naroda! Na rad! Na borbu! Hrvatski komunisti, u borbu za ostvarenje svih gore navedenih zadataka! Dokažimo i riječju i djelom, da smo mi pravi sinovi hrvatskog naroda! Dokažimo da mi volimo svoj narod i svoju domovinu!’ (Proleter, br. 12, studeni 1937.).
Napisi iz toga doba protiv ‘doklaćarenih šićardžija’ i svih neprijatelja koji ‘piju krv’ hrvatskom narodu (Ustaša) i poziv da se što prije obračuna ‘sa srpskim činovnicima, žandarima i policijom’ (Proleter) nije bio izraz nikakve isključivosti ili mržnje ustaša i komunista, nego borba ‘protiv svakog oblika nacionalnog ugnjetavanja sa strane srpskih zulumćara’ (Proleter, br. 26, rujan 1932.), a tvrdnja da je ‘doba papirnate i jezične borbe prošlo, da ništa nije koristilo’ (Ustaša) i da ‘ni jedan narod i ni jednu klasu ne može nitko osloboditi ako se oni sami svojom vlastitom borbom ne oslobode’ (Proleter) ostale su, nažalost, nepobitne povijesne činjenice sve do današnjih dana.
Na prijeratno pisanje Ustaše i Proletera u brojnim člancima nadovezalo se pisanje za vrijeme rata Vjesnika, glasila hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte ili kraće rečeno partizanskog Vjesnika, kojega su uređivali hrvatski komunisti i iz kojega je nastao današnji zagrebački Vjesnik. Iz tih članaka mogli bismo navesti stranica podosta citata iz kojih se vidi da su hrvatski komunisti zaista mislili da će kroz klasno oslobođenje hrvatski narod postići i nacionalnu slobodu, koja mu je u fašističkomonarhističkoj Jugoslaviji bila potpuno zanijekana. Navodimo tek neke citate:
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Navodimo tek neke citate:
‘Radnička klasa Hrvatske je i za vrijeme ranijih jugoslavenskih vlada bila progonjena i izvrgnuta teroru. Osim što je kao dio hrvatskog naroda bila izložena raznim oblicima nacionalnog potlačivanja, protiv nje su u prvom redu bili upereni izvanredni zakoni i izvanredne mjere. (...) Radnička klasa Hrvatske, u savezu s hrvatskim seljaštvom, zadala (je) osjetljive udarce velikosrpskim hegemonistima i uvijek bila u prvim redovima borbe za nacionalnu slobodu i ravnopravnost.’ Vjesnik, br. 12., svibanj 1942.
‘Pasivnost, čekanje i računica nije osobina našeg naroda. (...) Hrvatski narod vjekovima se bori za slobodu. A sloboda se ne dobija, ukoliko je to istinska sloboda, na dar, za nju se treba boriti. (...) U narodno-oslobodilačku borbu mora danas da pristupi svaki Hrvat, koji imalo voli svoju rodnu grudu, svoje more, njive i planine... (...) Velikosrpska šovinistička klika uz svesrdnu pomoć okupatora naoštrila je svoje zube i usmjerila svoju borbu ponovno protiv hrvatskog naroda uz otvorenu i direktnu pomoć šake hrvatskih izroda.’ Vjesnik, broj 15, kolovoz 1942.” (Navedeni izvor, str. 7-8.; istaknuo: Z.P.)
Kako je vidljivo, u prvom dijelu citata navodi se ono što je objavljivalo službeno glasilo CK KPJ “Proleter” (izlazio od 1929 do 1942. godine, a jedno vrijeme uređivao ga je i sam J. B. Tito), potom se daje usporedan pregled parola i naslova što su ih objavili glasilo UHRO “Ustaša” i “Proleter” (iz čega je očito kako među njima nije bilo nikakve razlike u izričaju kad je riječ o osudi velikosrpske diktature, dilema kojim sredstvima je treba srušiti, kao ni kad je u pitanju odlučnost u zagovaranju nacionalne slobode za hrvatski narod, a isto to dokazuju I posljednja 2 dijela citata partizanskog “Vjesnika” iz svibnja i kolovoza 1942. godine.
Sljedeći je citat također vrlo zanimljiv i odnosi se na „Velebitski ustanak“:
“Proleter br. 28 iz prosinca 1932. na 2. i 3. stranici donosi izvještaj o toj ustaškoj akciji u članku pod naslovom ‘Ustaški pokret u hrvatskim krajevima’ u kojemu se kaže: ‘U posljednje vrijeme počinje da se širi osobito u Lici i sjevernoj Dalmaciji ustaški pokret protiv srpskih okupatorskih vlasti. Bilo je više sukoba između naoružanih ustaša i žandara. Među Šibenikom i Benkovcem ustaše su digli u zrak četiri žandarske kasarne. U sukobima u Lici zarobili su ustaše 5 žandara i odveli ih sobom kao taoce. Vlada je, da uguši pokret proglasila opsadno stanje u tim krajevima, poslala tamo 1400 žandara, tri bataljona vojske, dva kavalerijska odreda strojnih pušaka (mitraljeza) i jednu brdsku bateriju. Osim toga su poslati neregularni odredi takozvane ‘Narodne odbrane’ Koste Pećanca (srpski komite). Jugoslavenske torpednjače krstare među Rijekom i Splitom i najstrože paze da se iz Italije ne bi švercovalo oružje ustašama. Po selima ne smije se poslije 8 sati u veče izlaziti iz kuća, a kad neko hoće da nekamo putuje, mora moliti dozvolu vlasti. U vezi sa ustaškim pokretom hapse se ljudi po selima u masama. Javljaju iz Zagreba da tamo u policijskom zatvoru ima preko 150 seljaka iz Like, a osim toga oko 90 uhapšenih iz Zagreba radi zadušnica Hraniloviću. Kod Gline, gdje je nedavno bila seljačka pobuna bilo je prema vijestima odatle, 15 mrtvih i 16 ranjenih.
Iz svih tih vijesti - koje djelomično potvrđuje i službena agencija Avala - vidi se da situacija u Jugoslaviji postaje iz dana u dan sve ozbiljnija. Glad, bijeda i teror režima nad stanovništvom prevršili su već sve mjere i seljaci dovedeni do očaja bježe u šumu i sa puškom u ruci počinju da se bore protiv velikosrpskog zuluma. Iz okolnosti da ustaški pokret započinje u Lici i sjevernoj Dalmaciji - najsiromašnijim krajevima Jugoslavije - može se zaključiti da socijalno-ekonomski momenti igraju veliku ulogu u tom pokretu. Ali značenje nacionalnog momenta također je veliko, jer je pokret najviše razvijen u hrvatskim dijelovima Like i sjev. Dalmacije.
Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu, organiziraju i predvode.’
U članku se nadalje kaže da je ‘borba za raširenje masovne baze ustaškog pokreta’ zadaća komunista, jer ‘velikosrpska vojno-fašistička diktatura ne može da se obori samo akcijama malih grupica ljudi bez učešća najširih masa’, te da ‘borba za nacionalno oslobođenje treba da bude ispunjena konkretnim sadržajem i da obuhvati pitanje zemlje, dugova, poreza, borbe protiv mjesnih bogataša-lihvara, škole itd.’
Članak završava tvrdnjom da se komunisti bore: protiv nacionalnog i socijalnog potlačivanja, za samoodređenje potlačenih naroda do otcjepljenja za vlast radnika i seljaka. Zbog toga oni uzimaju najaktivnijeg učešća u ustaškom pokretu i predvode taj pokret, vezujući borbu ustaša za nacionalno oslobođenje sa borbom širokih masa radnog naroda za rad, hljeb, zemlju i slobodu. Tri mjeseca kasnije u Proleteru, br. 3 za veljaču-ožujak 1933. potvrđeni su ovi raniji stavovi Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije u odnosu na ustaški pokret.” (isto, str. 13-15.; istaknuo: Z.P.)
“Zbog velikog odjeka u narodu i kasnijih političkih promjena koje su iz nje uslijedile velebitska akcija hrvatskih ustaša zabilježena je i u književnosti, pa i onoj nehrvatskoj. Tako srpski književnik Mladen Oljača (rođ. g. 1926.) u svom romanu Kozara (Svjetlost, Sarajevo 1973., str. 361.) piše, tobože prenoseći dnevnik ustaškog pukovnika Franjčevića (zapravo proslavljenog hrvatskog ustaškog pukovnika i krilnika Jure Francetića):
‘Radnička klasa Hrvatske je i za vrijeme ranijih jugoslavenskih vlada bila progonjena i izvrgnuta teroru. Osim što je kao dio hrvatskog naroda bila izložena raznim oblicima nacionalnog potlačivanja, protiv nje su u prvom redu bili upereni izvanredni zakoni i izvanredne mjere. (...) Radnička klasa Hrvatske, u savezu s hrvatskim seljaštvom, zadala (je) osjetljive udarce velikosrpskim hegemonistima i uvijek bila u prvim redovima borbe za nacionalnu slobodu i ravnopravnost.’ Vjesnik, br. 12., svibanj 1942.
‘Pasivnost, čekanje i računica nije osobina našeg naroda. (...) Hrvatski narod vjekovima se bori za slobodu. A sloboda se ne dobija, ukoliko je to istinska sloboda, na dar, za nju se treba boriti. (...) U narodno-oslobodilačku borbu mora danas da pristupi svaki Hrvat, koji imalo voli svoju rodnu grudu, svoje more, njive i planine... (...) Velikosrpska šovinistička klika uz svesrdnu pomoć okupatora naoštrila je svoje zube i usmjerila svoju borbu ponovno protiv hrvatskog naroda uz otvorenu i direktnu pomoć šake hrvatskih izroda.’ Vjesnik, broj 15, kolovoz 1942.” (Navedeni izvor, str. 7-8.; istaknuo: Z.P.)
Kako je vidljivo, u prvom dijelu citata navodi se ono što je objavljivalo službeno glasilo CK KPJ “Proleter” (izlazio od 1929 do 1942. godine, a jedno vrijeme uređivao ga je i sam J. B. Tito), potom se daje usporedan pregled parola i naslova što su ih objavili glasilo UHRO “Ustaša” i “Proleter” (iz čega je očito kako među njima nije bilo nikakve razlike u izričaju kad je riječ o osudi velikosrpske diktature, dilema kojim sredstvima je treba srušiti, kao ni kad je u pitanju odlučnost u zagovaranju nacionalne slobode za hrvatski narod, a isto to dokazuju I posljednja 2 dijela citata partizanskog “Vjesnika” iz svibnja i kolovoza 1942. godine.
Sljedeći je citat također vrlo zanimljiv i odnosi se na „Velebitski ustanak“:
“Proleter br. 28 iz prosinca 1932. na 2. i 3. stranici donosi izvještaj o toj ustaškoj akciji u članku pod naslovom ‘Ustaški pokret u hrvatskim krajevima’ u kojemu se kaže: ‘U posljednje vrijeme počinje da se širi osobito u Lici i sjevernoj Dalmaciji ustaški pokret protiv srpskih okupatorskih vlasti. Bilo je više sukoba između naoružanih ustaša i žandara. Među Šibenikom i Benkovcem ustaše su digli u zrak četiri žandarske kasarne. U sukobima u Lici zarobili su ustaše 5 žandara i odveli ih sobom kao taoce. Vlada je, da uguši pokret proglasila opsadno stanje u tim krajevima, poslala tamo 1400 žandara, tri bataljona vojske, dva kavalerijska odreda strojnih pušaka (mitraljeza) i jednu brdsku bateriju. Osim toga su poslati neregularni odredi takozvane ‘Narodne odbrane’ Koste Pećanca (srpski komite). Jugoslavenske torpednjače krstare među Rijekom i Splitom i najstrože paze da se iz Italije ne bi švercovalo oružje ustašama. Po selima ne smije se poslije 8 sati u veče izlaziti iz kuća, a kad neko hoće da nekamo putuje, mora moliti dozvolu vlasti. U vezi sa ustaškim pokretom hapse se ljudi po selima u masama. Javljaju iz Zagreba da tamo u policijskom zatvoru ima preko 150 seljaka iz Like, a osim toga oko 90 uhapšenih iz Zagreba radi zadušnica Hraniloviću. Kod Gline, gdje je nedavno bila seljačka pobuna bilo je prema vijestima odatle, 15 mrtvih i 16 ranjenih.
Iz svih tih vijesti - koje djelomično potvrđuje i službena agencija Avala - vidi se da situacija u Jugoslaviji postaje iz dana u dan sve ozbiljnija. Glad, bijeda i teror režima nad stanovništvom prevršili su već sve mjere i seljaci dovedeni do očaja bježe u šumu i sa puškom u ruci počinju da se bore protiv velikosrpskog zuluma. Iz okolnosti da ustaški pokret započinje u Lici i sjevernoj Dalmaciji - najsiromašnijim krajevima Jugoslavije - može se zaključiti da socijalno-ekonomski momenti igraju veliku ulogu u tom pokretu. Ali značenje nacionalnog momenta također je veliko, jer je pokret najviše razvijen u hrvatskim dijelovima Like i sjev. Dalmacije.
Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu, organiziraju i predvode.’
U članku se nadalje kaže da je ‘borba za raširenje masovne baze ustaškog pokreta’ zadaća komunista, jer ‘velikosrpska vojno-fašistička diktatura ne može da se obori samo akcijama malih grupica ljudi bez učešća najširih masa’, te da ‘borba za nacionalno oslobođenje treba da bude ispunjena konkretnim sadržajem i da obuhvati pitanje zemlje, dugova, poreza, borbe protiv mjesnih bogataša-lihvara, škole itd.’
Članak završava tvrdnjom da se komunisti bore: protiv nacionalnog i socijalnog potlačivanja, za samoodređenje potlačenih naroda do otcjepljenja za vlast radnika i seljaka. Zbog toga oni uzimaju najaktivnijeg učešća u ustaškom pokretu i predvode taj pokret, vezujući borbu ustaša za nacionalno oslobođenje sa borbom širokih masa radnog naroda za rad, hljeb, zemlju i slobodu. Tri mjeseca kasnije u Proleteru, br. 3 za veljaču-ožujak 1933. potvrđeni su ovi raniji stavovi Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije u odnosu na ustaški pokret.” (isto, str. 13-15.; istaknuo: Z.P.)
“Zbog velikog odjeka u narodu i kasnijih političkih promjena koje su iz nje uslijedile velebitska akcija hrvatskih ustaša zabilježena je i u književnosti, pa i onoj nehrvatskoj. Tako srpski književnik Mladen Oljača (rođ. g. 1926.) u svom romanu Kozara (Svjetlost, Sarajevo 1973., str. 361.) piše, tobože prenoseći dnevnik ustaškog pukovnika Franjčevića (zapravo proslavljenog hrvatskog ustaškog pukovnika i krilnika Jure Francetića):
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
I što je tu novo,a što nismo znali???
Komunisti to nisu krili,a velikosrpski nacionalisti su to isticali kao dokaz o sprezi komunista i ustaša kontra Srba.
A ovo ti je najbolji dokaz da su se komunisti borili za slobodu hrvatskog naroda.
Komunisti to nisu krili,a velikosrpski nacionalisti su to isticali kao dokaz o sprezi komunista i ustaša kontra Srba.
A ovo ti je najbolji dokaz da su se komunisti borili za slobodu hrvatskog naroda.
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Bas .crvenkasti wrote:Zar nisu komunisti i četnici isto? Sad mi ništa nije jasno.
Jebem ti dan kad sam postao Hrvat.
Ovo je vrzino kolo.
Ko bi doli sad je gori a tko doli gore ustaje
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
jastreb wrote:I što je tu novo,a što nismo znali???
Komunisti to nisu krili,a velikosrpski nacionalisti su to isticali kao dokaz o sprezi komunista i ustaša kontra Srba.
A ovo ti je najbolji dokaz da su se komunisti borili za slobodu hrvatskog naroda.
čekaj malo.. ima još...
Guest- Guest
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
metilda wrote:jastreb wrote:I što je tu novo,a što nismo znali???
Komunisti to nisu krili,a velikosrpski nacionalisti su to isticali kao dokaz o sprezi komunista i ustaša kontra Srba.
A ovo ti je najbolji dokaz da su se komunisti borili za slobodu hrvatskog naroda.
čekaj malo.. ima još...
Je .
Nije kraj kad mislis da je kraj.
Jos cete otkriti da je Antifasizam bolji od fasizma
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
metilda wrote:jastreb wrote:I što je tu novo,a što nismo znali???
Komunisti to nisu krili,a velikosrpski nacionalisti su to isticali kao dokaz o sprezi komunista i ustaša kontra Srba.
A ovo ti je najbolji dokaz da su se komunisti borili za slobodu hrvatskog naroda.
čekaj malo.. ima još...
komunisti su 45. vidjeli Gospu u Međugorju ali je Gospi UDBA ušla u trag a drug Tito joj zapovijedio da se ako boga zna ne pojavljuje dok je on živ?
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
O jebote.
I ova MUTILDA misli da netko cita te njene pisanije
Aj zeno onani
Skrati jezik
I ova MUTILDA misli da netko cita te njene pisanije
Aj zeno onani
Skrati jezik
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Sora wrote:O jebote.
I ova MUTILDA misli da netko cita te njene pisanije
Aj zeno onani
Skrati jezik
metilda pokazuje simptome histerije. nekad su histeričnim ženama doktori davali vibratore i dildote na recept.
u ruralnim djelovima histerične žene bi samo ušle u vrtal i izašle iz vrtla sa blagoslovljenim izrazom lica.
Last edited by Gnječ on 29/7/2017, 15:45; edited 1 time in total
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
E
Imam ja jednu pricu o popovima u poslijeratnom periodu
Dakle, ono malo popova sto je preživjelo komunisticke pokolje ( njih 2 milijuna i 500 ppp no da vec mi se zavrtilo u glavi od brojki s Kaptola )
E ono malo popova sto je preživilo te strasne popocide
Bilo fino i tiho jer se o halo .
A strah je dobar kao sto znamo.
I batina.
Jedan pop se skurvso s jednom seljankom.. nis nova,
No jos svi bili vrući od ubijanja i rata.
Dođe muz i ulovi popa na djelu . I prepilkne nozem.
Umro pop a u knjigu se rkvrnu upisa PER MULIERAM .
NO, sjedila ja uz biskupa CULEJA. KAZE ON nije to tsko bilo
Dao sam ja da se IZBRISE TA OPASKA.
E A .
KAD CRKVA PISE POVIJEST BUAHAAA
Imam ja jednu pricu o popovima u poslijeratnom periodu
Dakle, ono malo popova sto je preživjelo komunisticke pokolje ( njih 2 milijuna i 500 ppp no da vec mi se zavrtilo u glavi od brojki s Kaptola )
E ono malo popova sto je preživilo te strasne popocide
Bilo fino i tiho jer se o halo .
A strah je dobar kao sto znamo.
I batina.
Jedan pop se skurvso s jednom seljankom.. nis nova,
No jos svi bili vrući od ubijanja i rata.
Dođe muz i ulovi popa na djelu . I prepilkne nozem.
Umro pop a u knjigu se rkvrnu upisa PER MULIERAM .
NO, sjedila ja uz biskupa CULEJA. KAZE ON nije to tsko bilo
Dao sam ja da se IZBRISE TA OPASKA.
E A .
KAD CRKVA PISE POVIJEST BUAHAAA
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Sora wrote:E
Imam ja jednu pricu o popovima u poslijeratnom periodu
Dakle, ono malo popova sto je preživjelo komunisticke pokolje ( njih 2 milijuna i 500 ppp no da vec mi se zavrtilo u glavi od brojki s Kaptola )
E ono malo popova sto je preživilo te strasne popocide
Bilo fino i tiho jer se o halo .
A strah je dobar kao sto znamo.
I batina.
Jedan pop se skurvso s jednom seljankom.. nis nova,
No jos svi bili vrući od ubijanja i rata.
Dođe muz i ulovi popa na djelu . I prepilkne nozem.
Umro pop a u knjigu se rkvrnu upisa PER MULIERAM .
NO, sjedila ja uz biskupa CULEJA. KAZE ON nije to tsko bilo
Dao sam ja da se IZBRISE TA OPASKA.
E A .
KAD CRKVA PISE POVIJEST BUAHAAA
popocid
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
A jos prije spaljivali ko vještice .Gnječ wrote:Sora wrote:O jebote.
I ova MUTILDA misli da netko cita te njene pisanije
Aj zeno onani
Skrati jezik
metilda pokazuje simptome histerije. nekad su histeričnim ženama doktori davali vibratore i dildote na recept.
u ruralnim djelovima histerične žene bi samo ušle u vrtal i izašle iz vrtla sa blagoslovljenim izrazom lica.
Sto nekako i razumijem.
Nema za nirmalna covjeka veceg iskusenja od zene KAO VJEŠTICE .
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Sora wrote:A jos prije spaljivali ko vještice .Gnječ wrote:Sora wrote:O jebote.
I ova MUTILDA misli da netko cita te njene pisanije
Aj zeno onani
Skrati jezik
metilda pokazuje simptome histerije. nekad su histeričnim ženama doktori davali vibratore i dildote na recept.
u ruralnim djelovima histerične žene bi samo ušle u vrtal i izašle iz vrtla sa blagoslovljenim izrazom lica.
Sto nekako i razumijem.
Nema za nirmalna covjeka veceg iskusenja od zene KAO VJEŠTICE .
da, zaboravih svetu inkviziciju.
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
epikur37 wrote:+ i jednim i drugima...začetak pomirbe.
Maks Luburić fanboy...
darth_vader-
Posts : 19761
2014-04-17
Age : 46
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Ne želim ni čitat najobičniju neprijateljsku propagandu.metilda wrote:Iknar je gay wrote:I ti suptilno navraćaš vodu na ustaški mlin.Kakva crna suradnja,nje nije bilo.Šta misliš da neki pročetnički elementi pročitaju ovo što pišeš,rekli bi,,evo dokaz ustaško-komunističke suradnje na genocidu nad nedužnom srpskom nejači,upravo je jastreb potvrdio''jastreb wrote:Ova Matilda i dalje nastavlja sa glupostima i otkriva toplu vodu.
Pa kada su komunisti skrivali suradnju sa hrvatskim nacionalistima u međuratnom periodu???
Nikad!
Komunisti i ustaše su čak i u zatvorima kraljevske Jugoslavije izvodili neke akcije zajedno,štrajkali glađu i sl. Mnogi su se nacionalisti u zatvoru priklonili komunistima,među njima i poznati lički prvoborac Šime Balen.
Pa o tome su još u doba SFRJ napisane knjige i knjige.
Matilda,vrati se s nečim pametnijim. A ne s ovakvim bedastoćama,ili sa falsificiranim dokumantima iz ustaške kuhinje.
pa nisi pročitao članak.. mogu ja i kopipejstati dijelove...
IL Risorto- Posts : 11215
2015-07-23
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Tako srpski književnik Mladen Oljača (rođ. g. 1926.) u svom romanu Kozara (Svjetlost, Sarajevo 1973., str. 361.) piše, tobože prenoseći dnevnik ustaškog pukovnika Franjčevića (zapravo proslavljenog hrvatskog ustaškog pukovnika i krilnika Jure Francetića):
‘Nije lijepo da se hvalim, ali moram zapisati. Ja sam još 1932. u rujnu predvodio ustaški odred na Velebitu. Minirali smo vojarnu u selu Brušanima, četrnaestog rujna, na Jadovnom, tukli smo se sa žandarima po planini. Bila je paljba sa obje strane, prsa u prsa. Teško je ranjen Stipe Devčić, kojega nosimo. Da nam ne bi smetao, on se ubija bombom i tako se pridružuje ustašama što su ranije pali; Hraniloviću, Soldinu i Rosiću. Prenoćili smo u Rizvanuši, sa četiri ranjena, među seljacima koji su nam govorili: ‘Hrvatski narod trpi kao Krist na križu. Više vrijedi jedan ustaša, nego cijela srpska satnija’. Za večeru su nam donijeli krumpira, jaja, sira i mlijeka, a kad smo htjeli platiti, gotovo su se naljutili, a potom su krenuli s nama u trganje brzoglasnih žica. Poslije našeg odlaska u Italiju, žandarmi su pohvatali mnoge seljake s Velebita: vezali su ih lancima, tukli, mučili glađu i žeđu, sve u ime nasilnika i ciganina, kralja Aleksandra Karađorđevića, i pokazivali im ustašku kapu i ogrtač, što su ih pronašli na mrtvome Devčiću.’
Oljači, poput mnogih drugih komunista, dobro je poznato druženje ustaša i komunista, njihove međusobne simpatije, ideološka razmimoilaženja i razglabanja, kao i međusobna suradnja u zajedničkoj borbi protiv velikosrpske fašističke Jugoslavije.” (Bušić, str. 22-23.; istaknuo: Z.P.)
„U nastavku Oljača prepričava razgovor između krilnika Jure Francetića i poglavnika Ante Pavelića (s time što Francetića oslovaljava s „ustaški pukovnik Franjčević“ i ovaj događaj prepričava na temelju njegovih sjećanja). Čitatelj se ne može oteti dojmu da autor (Oljača) prema obojici gaji izvjesne simpatije. Riječ je o razgovoru u kojemu se Pavelić raspituje o suradnji ustaša I komunista, na što mu Francetić odgovara da su se jedni s drugima solidarizirali u vrijeme kad su štrajkali glađu u zatvorima (1934/35. – op. Z.P.), a sve radi postizanja zajedničkih ciljeva, a Pavelić u jednom trenutku kaže: 'Tada su vam komunisti preoteli Balena i još neke', na što Francetić odgovara: 'Da, Poglavniče…Tada je Balen prišao komunistima, pored Marušića i još nekih.'
Istina je, da su kroz te duge razgovore unutar zatvorskih zidina pojedini hrvatski borci kao Šime Balen, Marušić i drugi napustili ustaške redove i pridružili se komunistima. Međutim, bilo je i obrnutih slučajeva. Jedan od najboljih hrvatskih novinara Milivoj Magdić napustio je komuniste i pridružio se ustašama, pa je bio urednik Spremnosti, radi čega je kasnije bio osuđen na smrt i smaknut.” (Bušić, str. 23-24; istaknuo: Z.P.)
Bitan momenat koji je doprinio razlazu ustaša i komunista, bilo je napuštanje koncepta borbe za nacionalno oslobođenje od strane komunista – koji su upravo tu ideju od početka promovirali kao jednu od temeljnih i po toj osnovi pozivali narod da im se priključi „u borbi protiv okupatora“. No, pitanje je jesu li ikad takvo što uopće imali na umu. Oni su kao dio strogo centralizirane, internacionalne organizacije robovski podređene Kominterni i Moskvi, sanjali o „svjetskoj socijalističkoj revoluciji“, „ujedinjenju svih proletera“ i u Staljinu gledali boga, pa su im obećanja o tobožnjoj „nacionalnoj slobodi“ služila isključivo u propagandne svrhe s krajnjim ciljem pridobivanja „narodnih masa“ (kako su svojim „klasnim“ rječnikom oslovljavali narod), ali u suštinskom smislu to nikad nije bio stvarni dio njihovog programa. Uostalom, internacionalizam i nacionalizam oduvijek su antipodi, oni se međusobno isključuju i nespojivi su u bilo kojem smislu.
Ustaški pokret kao autentična revolucionarna organizacija imao je za cilj slobodu i samostalnost hrvatskoga naroda i iskazivao radikalan otklon od svake Jugoslavije, što s obzirom na krvavi velikosrpski teror koji je prema Hrvatima bio na djelu od samoga stvaranja Kraljevine SHS nije bilo ni malo čudno.
Isti to (ali samo deklarativno) željeli su i komunisti.
‘Nije lijepo da se hvalim, ali moram zapisati. Ja sam još 1932. u rujnu predvodio ustaški odred na Velebitu. Minirali smo vojarnu u selu Brušanima, četrnaestog rujna, na Jadovnom, tukli smo se sa žandarima po planini. Bila je paljba sa obje strane, prsa u prsa. Teško je ranjen Stipe Devčić, kojega nosimo. Da nam ne bi smetao, on se ubija bombom i tako se pridružuje ustašama što su ranije pali; Hraniloviću, Soldinu i Rosiću. Prenoćili smo u Rizvanuši, sa četiri ranjena, među seljacima koji su nam govorili: ‘Hrvatski narod trpi kao Krist na križu. Više vrijedi jedan ustaša, nego cijela srpska satnija’. Za večeru su nam donijeli krumpira, jaja, sira i mlijeka, a kad smo htjeli platiti, gotovo su se naljutili, a potom su krenuli s nama u trganje brzoglasnih žica. Poslije našeg odlaska u Italiju, žandarmi su pohvatali mnoge seljake s Velebita: vezali su ih lancima, tukli, mučili glađu i žeđu, sve u ime nasilnika i ciganina, kralja Aleksandra Karađorđevića, i pokazivali im ustašku kapu i ogrtač, što su ih pronašli na mrtvome Devčiću.’
Oljači, poput mnogih drugih komunista, dobro je poznato druženje ustaša i komunista, njihove međusobne simpatije, ideološka razmimoilaženja i razglabanja, kao i međusobna suradnja u zajedničkoj borbi protiv velikosrpske fašističke Jugoslavije.” (Bušić, str. 22-23.; istaknuo: Z.P.)
„U nastavku Oljača prepričava razgovor između krilnika Jure Francetića i poglavnika Ante Pavelića (s time što Francetića oslovaljava s „ustaški pukovnik Franjčević“ i ovaj događaj prepričava na temelju njegovih sjećanja). Čitatelj se ne može oteti dojmu da autor (Oljača) prema obojici gaji izvjesne simpatije. Riječ je o razgovoru u kojemu se Pavelić raspituje o suradnji ustaša I komunista, na što mu Francetić odgovara da su se jedni s drugima solidarizirali u vrijeme kad su štrajkali glađu u zatvorima (1934/35. – op. Z.P.), a sve radi postizanja zajedničkih ciljeva, a Pavelić u jednom trenutku kaže: 'Tada su vam komunisti preoteli Balena i još neke', na što Francetić odgovara: 'Da, Poglavniče…Tada je Balen prišao komunistima, pored Marušića i još nekih.'
Istina je, da su kroz te duge razgovore unutar zatvorskih zidina pojedini hrvatski borci kao Šime Balen, Marušić i drugi napustili ustaške redove i pridružili se komunistima. Međutim, bilo je i obrnutih slučajeva. Jedan od najboljih hrvatskih novinara Milivoj Magdić napustio je komuniste i pridružio se ustašama, pa je bio urednik Spremnosti, radi čega je kasnije bio osuđen na smrt i smaknut.” (Bušić, str. 23-24; istaknuo: Z.P.)
Bitan momenat koji je doprinio razlazu ustaša i komunista, bilo je napuštanje koncepta borbe za nacionalno oslobođenje od strane komunista – koji su upravo tu ideju od početka promovirali kao jednu od temeljnih i po toj osnovi pozivali narod da im se priključi „u borbi protiv okupatora“. No, pitanje je jesu li ikad takvo što uopće imali na umu. Oni su kao dio strogo centralizirane, internacionalne organizacije robovski podređene Kominterni i Moskvi, sanjali o „svjetskoj socijalističkoj revoluciji“, „ujedinjenju svih proletera“ i u Staljinu gledali boga, pa su im obećanja o tobožnjoj „nacionalnoj slobodi“ služila isključivo u propagandne svrhe s krajnjim ciljem pridobivanja „narodnih masa“ (kako su svojim „klasnim“ rječnikom oslovljavali narod), ali u suštinskom smislu to nikad nije bio stvarni dio njihovog programa. Uostalom, internacionalizam i nacionalizam oduvijek su antipodi, oni se međusobno isključuju i nespojivi su u bilo kojem smislu.
Ustaški pokret kao autentična revolucionarna organizacija imao je za cilj slobodu i samostalnost hrvatskoga naroda i iskazivao radikalan otklon od svake Jugoslavije, što s obzirom na krvavi velikosrpski teror koji je prema Hrvatima bio na djelu od samoga stvaranja Kraljevine SHS nije bilo ni malo čudno.
Isti to (ali samo deklarativno) željeli su i komunisti.
Guest- Guest
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
I četnici su antifašisti!Iknar je gay wrote:To nije istina,to je četnjička propaganda kako bi se diskreditirao časni antifašistički pokret i drug Tito.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Re: Komunisti su skrivali suradnju s ustašama
Posve normalno da ustaše i komunisti surađuju kad im je isto socijalističko totalitarno ishodište.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Page 2 of 2 • 1, 2
Similar topics
» švedski sudija- amerikanci skrivali zločine ovk
» U dolini Neretve majka i sin skrivali drogu vrijednu 10 milijuna kuna!
» Na željezničkom kolodvoru u Slavonskom Brodu otkriveno 15 ilegalaca, skrivali se u teretnim vagonima
» Komunisti sletjeli na Tuđmana
» Hrabri Sovjeti i komunisti
» U dolini Neretve majka i sin skrivali drogu vrijednu 10 milijuna kuna!
» Na željezničkom kolodvoru u Slavonskom Brodu otkriveno 15 ilegalaca, skrivali se u teretnim vagonima
» Komunisti sletjeli na Tuđmana
» Hrabri Sovjeti i komunisti
Page 2 of 2
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum