Otkriven piroman!!!

Noor wrote:

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Triny wrote:

Noor wrote:

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Rasplakala sam se.
A šta piše?

metilda wrote:

Triny wrote:

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Partizani znači.
Koji zaplet.

ne znaš da su nakon ww2 bili zabranjeni kukuruz, masline i koze? u dolini neretve morao se saditi pamuk

Noor wrote:

Triny wrote:

Noor wrote:

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Rasplakala sam se.
A šta piše?

lažeš, svirepe spodobe ne plaču nad sudbinom drugih, jedino nad vlastitom.
kad ti dođe porezna..onda ćeš  

Triny wrote:

Noor wrote:

Triny wrote:

Noor wrote:

Gnječ wrote:

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Rasplakala sam se.
A šta piše?

lažeš, svirepe spodobe ne plaču nad sudbinom drugih, jedino nad vlastitom.
kad ti dođe porezna..onda ćeš  

E...i ko je onda svirep?

Noor wrote:

Triny wrote:

Noor wrote:

Triny wrote:

Noor wrote:
istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Rasplakala sam se.
A šta piše?

lažeš, svirepe spodobe ne plaču nad sudbinom drugih, jedino nad vlastitom.
kad ti dođe porezna..onda ćeš  

E...i ko je onda svirep?

kako pas, triny..jel šećete što u podne ovih dana?

mutava baštarda wrote:

Noor wrote:

Triny wrote:

Noor wrote:

Triny wrote:
Rasplakala sam se.
A šta piše?

lažeš, svirepe spodobe ne plaču nad sudbinom drugih, jedino nad vlastitom.
kad ti dođe porezna..onda ćeš  

E...i ko je onda svirep?

kako pas, triny..jel šećete što u podne ovih dana?

natakne mu na šape japanke

kako pas, triny..jel šećete što u podne ovih dana? 

Totenkopf wrote:

slidingdoorsoperator wrote:Prema mišljenju inspektora za zaštitu od požara i vještaka iz centra za zaštitu od požara možemo isključiti iskrenje iz dalekovoda kao uzrok.
Zaključak je da je uzrok požara otvoreni plamen ili žar", poručio je ministar.

dakle, ljudski faktor, a država (hep) ne odgovara te u tome i jest bit ovog izviješća....
a što se tiče počinitelja, da ne bi slučajno našli kakav opušak ili šibicu tamo, pa to liči na hirošimu.....