Otkriven piroman!!!

nojbolja zaštita šuma je privatizacija šuma

Gnječ wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

pismejker wrote:Javnost je postala letargicna,radi drugih problema..vise im sve svejedno...na zalost

Ali ih ipak razdrmaju ovakve katastrofe pa bi bilo dobro iskoristiti ovaj zamah.

i kad su bile poplave je bio zamah i gdje je ono zapelo?

postavili su sustav za uzbunjivanje na cetini, sada će vatrogascima dati malo veću plaću i napravit generalke na tamićima i dajcevima...

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Partizani znači.
Koji zaplet.

partizani i cetnici...eto...opet ja u pravu.

flumen wrote:partizani i cetnici...eto...opet ja u pravu.

a imaš i auto

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:
Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

od crnih borova ima masu podvrsta, između ostalog i pinus nigra dalmatica, ali je rijetka, bor kao i svaki drugi. čest je ovaj halepski ili pinus halepensis, a poznato je da su rusi=srbi pretvorili grad halep nedavno u prah i pepeo u siriji... :)
postoji još i orijunaški korzički crni bor, austijski, čest u vlaškom dijelu zemlje... a sadilo se ono što se najbolje primalo. sad bi ih bilo najbolje posjeći i posaditi novu kulturu jer su oni organizirano sađeni ili nicali spontano kao korov da kamen razgrade i stvore sloj zemlje.

trebaju borovi inače nema

cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

ovaj je neki panker? motorhead ace of spades?

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

zalosno je zbog tih suma
ionako ih na obali nema
ko za lek
a zapale se ko las vegas

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

imaš pametnog muža ali i mi ostali smo otpočetka znali da su i za to krivi partizani i antifašisti,a što nas još sve čeka...

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Borovi se sade od polovice 19 st jer brzo rast izvorno je bio hrast crnikasamo on ne raste brzo stoga znač fudbal i stanicu

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Noor wrote:

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Luzer...koliko mu energije na kraju ostane da poseksa "damu"..za 1-2 minute??? Ili se "parkira" u nju i miruje..

Triny wrote:

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Partizani znači.
Koji zaplet.

ne znaš da su nakon ww2 bili zabranjeni kukuruz, masline i koze? u dolini neretve morao se saditi pamuk

metilda wrote:

Triny wrote:

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Partizani znači.
Koji zaplet.

ne znaš da su nakon ww2 bili zabranjeni kukuruz, masline i koze? u dolini neretve morao se saditi pamuk

No srećo...Prije no st ose uhvatis kokuruza,masline i janjeta da ih prozdres,red je prvo pokriti guzicu golu,zar ne..??sveima svoje prioritete... ..Mdaaaa...

pismejker wrote:

metilda wrote:

Triny wrote:

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Partizani znači.
Koji zaplet.

ne znaš da su nakon ww2 bili zabranjeni kukuruz, masline i koze? u dolini neretve morao se saditi pamuk

No srećo...Prije no st ose uhvatis kokuruza,masline i janjeta da ih prozdres,red je prvo pokriti guzicu golu,zar ne..??sveima svoje prioritete... ..Mdaaaa...

ti očito ne znaš.. ali ja imam dovoljno godina da se sjećam što su mi pričali moji stari.. i kako je bilo zabranjeno ići u crkvu i kako su doušnici radili ko ludi i prekovremeno.. jedan od njih se ispričavao mom svekru zbog prijave kukuruza.. kukuruz je bio državni neprijatelj broj 1

na lomaču sa Kokuruzom..!!!! odoh nes pojist,pa raskrcivati i cistiti tavan...E,tu se nalaze stoljetna srtanja i prasina i paucina..a kako grije,i mozag bude prokuhao ..ajd zdravo..

metilda wrote:

Triny wrote:

metilda wrote:što je još krivo za širenje požara.. potvrda onoga što mi muž govori već nekoliko dana.. partizani su nakon rata ko ludi umjesto maslina sadili borove koji su kao vodiči za požare:


- Karlov otac naslijedio je posao i sve je to trajalo do negdie iza Prvoga svjetskoga rata kad je peronospora poharala vinograde u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Vilaru. Sve je propalo. Ostalo je do danas tek nešto vinograda i maslinika nas koji radimo iz gušta i ljubavi, i to odnesu požari. Borovina sve pokrije i onda plane.
- Nekad se sjeklo gdje god se moglo za loženje, koze i ovce brstile bi sve ostalo, nije imalo što izgorjeti. Onda, ako je i bio koji bor, rastao je domaći crnobor, on nije bio zapaljiv kao alepski, a sporije se širio. Sada je našim parcelama, mjestima i životima ovladao alepski bor, a znamo što je on za požare - plane i adio, sve ode u pepeo - zaključio je Nikša Barbarić.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/jedina-kucica-koja-je-prezivjela-pakao-na-zrnovnici-vlasnik-otkriva-kad-sam-vidio-da-stize-vatra-posluzio-sam-se-jednim-starim-trikom/6387371/

Partizani znači.
Koji zaplet.

ne znaš da su nakon ww2 bili zabranjeni kukuruz, masline i koze? u dolini neretve morao se saditi pamuk

kada se tvornica konca gradila u sinju onda su sinjani u sinjsko polje morali sijati pamuk kojeg bi prvo prokuhali pa kad ne nikne onda bi se sadilo nešto drugo...
u dolini neretve su bili veliki otpori i kada su se morale saditi kulture pout mandarina...
a najbolja država koja je bila na ovim prostorima ikada, austrougarska, poznata po partizanima počela je prva sa sadnjom alepskog bora jer je ljubio teren pa bi mogli pitati nekoga od slijednika te države što nam je činiti.

Noor wrote:

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:cvrčak ne živi na boru, nego na crnoj smrči

Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta, no nije zelen. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i gotovo je neprimjetan.

Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo je običnog cvrčka (Lyristes plebeius), tipičnog za primorske krajeve, pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni), koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu.

Cvrčak pomalo podsjeća na Svjetsko prvenstvo u nogometu: četiri godine se priprema i vježba da bi briljirao jedno ljeto. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svojem putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim). On je ujedno i kukac s najdužim životnim ciklusom.

Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (koja prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti, mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje.


Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, “ona prava” će zaista i doći.

Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, “buši” rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju.

Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi.

istovremeno i lijepa i žalosna priča.
jučer sam ga slušala cijeli dan i razmišljala koliko se pripremao i čekao...i koliko se trudi da svojom pjesmom privuće ženku...nadam se da je uspio

Rasplakala sam se.
A šta piše?